Zagreb-Palma: PROSLAVA BLAGDANA BL. IVANA MERZA U BAZILICI SRCA ISUSOVA

U Bazilici Srca Isusova u Zagrebu gdje se nalazi grob Bl. Ivana Merza, i koju je Blaženik posjećivao svakodnevno sudjelujući u sv. misi i primajući sv. pričest proslavljen je i ove godine svečano njegov blagdan.

         Proslava blagdana započeta je trodnevnicom 7, 8. i 9. svibnja koju je predvodio p. Božidar Nagy postulator kauze bl. Ivana Merza.
          Na samu svetkovinu 10. svibnja  svečanu sv. misu u 19.00 sati predvodio je pomoćni zagrebački biskup Valentin Pozaić.

PROPOVIJED BISKUPA VALENTINA POZAIĆA
NA PROSLAVI BLAGDANA BL. IVANA MERZA
10. V. 2015.
ZAGREB, BAZILIKA SRCA ISUSOVA

          U Misi proglašenja blaženim, u Banja Luci, 22. lipnja 2003. godine, izrekao je – danas sveti Ivan Pavao II. – ove jednostavne i značajne riječi, koje su i danas jednako važne i u Lijepoj našoj, gdje je Ivan proživio plodan dio svoga života i rada:

         ‘Ime je Ivana Merza za čitavi jedan naraštaj mladih katolika značilo program života i djelovanja. Ono to mora biti i danas! … Budućnost ovih krajeva ovisi i o vama. Ne tražite drugdje udobniji život, ne bježite od svoje odgovornosti čekajući da vam netko drugi riješi teškoće, nego zlo odlučno priječite snagom dobra’ (http://w2.vatican.va/content/ john-paul-ii/hr/homilies /2003/ documents/hf_jp-ii_hom_20030622_banja-luka.html)

         Prolazeći kroz vrtlog zala Prvog svjetskog rata, blaženi je Ivan osobno iskusio, i životno naučio, vrijednost intelektualne izobrazbe i vrijednost molitve i Božje blizine, napose u Misi i sv. Pričesti a što se posljednjih šest godina njegova života očitovalo dolaskom na Misu svakog dana u ovu Baziliku Srca Isusova.

Ova je Bazilika bila naročito mjesto za posvećivanje Ivanova života. Za uzvrat Ivan je na sasvim naročit način posvećivao ovu Baziliku. U ovoj bazilici Ivan je postajao iz dana u dan sve vjerniji, svi očitiji Isusov prijatelj, Isusov svjedok.

         U Godini posvećenog života (30. 11. 2014. – 2. 2. 2016.) rado se sjećamo, i s ponosom zapažamo da je Ivanov način života sadržavao u sebi kvalitetu koju je poželio Papa Franjo svima u staležu posvećenog života, a što je izrekao ovim riječima: ‘Probudite svijet svjedočanstvom jednog drugog načina rada, djela, života’ (http://vaticaninsider.lastampa.it/news / dettaglio-articolo/articolo/francesco-francisco-francis-spadaro-31004/3/01/2014).

         Blaženi je Ivan dovršio svoju trku zemaljsku, nakon teške bolesti, muka i trpljenja, 32. godini života, na današnji dan, 10. svibnja 1928. Mladi su mu posebno bili zahvalni onda, i danas, što je u njima probudio glad i žeđ za visoki idealima, što je za njih molio, i za njih prinosio svoje trpljenje.

         U životu našega Blaženika Bog je svakim danom sve više postojao prvi: crpeći svjetlo i snagu preobrazbe svoga života iz tog izvora, Ivanov je život zablistao ovdje na zemlji kao uspješan, pun smisla. Već je tada njegov život postao orijentir na putu vjerničkog života na putu svetosti.

         Sveta Majka Crkva prepoznala je, i službeno priznala, njegovu veličinu u ovoj suznoj dolini, i podigla ga na čast oltara. To je potvrda i pohvala uspješnosti njegova ljudskoga i vjerničkoga života; sada još očekujemo i molimo za puno priznanje uspješnosti njegova života, a to je proglašenje svetim, uzorom na horizontu cijele svete Crkve Katoličke.

         Iskustvo radosti vjere, u Radosti Evanđelja, žarko je htio prenositi mlađim naraštajima. Nije žalio ni vremena, ni truda što ga je ulagao u studij u Beču i Parizu i Zagrebu. U njemu je dozrela svijest spoznaje: ‘Katolička vjera je moje životno zvanje’. Bilo je to sasvim razumljivo klijalište ljubavi prema Crkvi i Petrovu nasljedniku u Rimu. Ljubav prema Isusu prirodno se prelijevala u ljubav prema Crkvi, otajstvenom Tijelu Kristovom.

        Shvaćao je veliko značenje osobne intelektualne izobrazbe, naravnog i vjerskog odgoja za svaku pojedinu osobu, i jednako tako društvenu dimenziju osobe vjernika- apostola u raznim vjerničkim udrugama.

         Polazio je od činjenice da djeca i mladi imaju naravno pravo na primjeren odgoj u obitelji i školi, i u odobrenim udrugama: a to je pravo na cjelovit ljudski odgoj za zrelost u svjetlu temeljnih ljudskih i kršćanskih vrednota i ideala. To je pravo, nažalost i u Lijepoj našoj domovini, u ovo doba licemjerno osporavano i izigravano: u ime raznovrsnih nakaradnih ideologija.                                                                                                                                                

Prirodno je da se cjelovit odgoj, na temeljima autentične antropologije, prima u obitelji, u ozračju ljubavi i međusobnog povjerenja, i da se nastavi tijekom školovanja.

Različiti su razlozi da takav plemeniti odgoj u obitelji izostane: bilo da sami roditelji nisu kadri pružiti takav odgoj; bilo da je obitelj razorena – što danas neprijatelj čovjeka, smutljivac i zavodnik od početka, sotona, svim silama sa svojim satelitima nastoji unijeti u sve pore društva, i u zakonodavstvo.

Da bi se temeljno zlo – razaranje braka i obitelji – prikrilo, osniva se pomoć i briga za tako zvanu djecu bez roditeljske skrbi. Doista, ako zdrav odgoj izostane, zadaća je zajednice vjernika i službenika Crkve, i njezinih ustanova, profesionalnih udruga, da priteknu u pomoć u postizanju i razvoju onih kreposti koje su potrebne za zdrav i uspješan društveni i vjerski život svakog djeteta, djevojke i mladića.

         Razmatrajući tekstove Svetoga pisma i crkvenih dokumenata, Blaženik je došao do osnovne i uzvišene spoznaje o Bogu i čovjeku. Naime, biblijska i kršćanska antropologija promatra čovjeka kao jedino i jedinstveno biće, muško i žensko, stvoreno na sliku Božju, na sliku Boga dobrote i ljubavi, koje ima poziv na ljubav u braku i obitelji, ili u djevičanstvu i beženstvu: što je poziv na posvećeni život.

         Sasvim je razumljivo da se naš Ivan uključivao u postojeće pokrete iz kojih se rodio Hrvatski orlovski savez sa ciljem odgoja mladeži na tjelesnoj i duhovnoj, emocionalnoj i intelektualnoj razini, s naglaskom na snažnu vjersko-kulturnu baštinu.

Apostolsko srce blaženoga Ivana bilo je katoličko – univerzalno, suvremeno, misijsko – kako danas ističe Papa Franjo, kad veli: ‘Trudimo se zavesti u svim krajevima svijeta ‘trajno stanje misija’ (Franjo. Ev Gaud. 2013. 25).

        Nalazimo se u Bazilici Srca Isusova, u mjesecu svibnju, mjesecu Majke Marije. Po uzoru na ta dva Srca – presveto Srce Isusovo i Bezgrješno Srce Marijino – blaženi je Ivan nastojao formirati svoje srce.

Isus u Euharistiji i Majka Marija bile su za njega dvije bliske stvarnosti. Piše: ‘Svećenik, koji nam dijeli Euharistiju, zapravo nadomješta Blaženu Djevicu Mariju, koja u svojoj beskrajnoj ljubavi, nama daje puninu svoga vlastitog unutarnjeg života, svoga vječnog neograničenog života, koja nam daje samog Boga, Isusa Krista euharistijskoga’.

         Blaženikovu preporuku, i želju, svatko od nas može usvojiti kao vlastitu, napose u ovom mjesecu svibnju. Ivan nam govori: ‘Molimo se Mariji bez prestanka da, puni svete radosti, jednom preminemo u njezinu nježnom zagrljaju i na Srcu Isusovu’ (http://ivanmerz.hr/staro/sabrana-djela/misli/12.htm).

         Amen.