Zagreb: Predavanje o Marakoviću i Merzu u Hrv. Kat. Liječničkom društvu

P. Božidar Nagy, SJ, postulator za kanonizaciju Bl. I. Merza, održao je 16. veljače 2022. u 19 sati u Domu Hrvatskog katoličkog liječničkog društva (Praška 6/II) pred članovima Društva i prijateljima predavanje o katoličkom pokretu pod naslovom „Ljubomir Maraković – katolički laik koji je bl. Ivana Merza spasio za vječnost“. Predavanje je pratio i lijepi broj on-line slušatelja.

Program u Domu HKLD-a je moderirala predsjednica zagrebačke podružnice prof. dr. Danica Galešić Ljubanović. Ovom prigodom je ukazala na 50-godišnji angažman dr. Božidara Nagya oko istraživanja i popularizacije života i rada bl. Ivana Merza kao i 30-godišnju povezanost HKLD-a s isusovcima, a ponaosob s onima u rezidenciji u Palmotićevoj, pa onda na svoj način i s bl. Ivanom Merzom. Valjalo se prisjetiti i tog kako su od brojnih predavanja koja je održao p. Nagy ostala zabilježena i ona „U susret beatifikaciji. Časni sluga Božji Ivan Merz” koja je održao u osječkoj podružnici HKLD-a 16. rujna 2002. i u požeškoj podružnici 22. svibnja 2003. godine. Uz to, Nagy je objavio u Glasniku HKLD-a i članak „Duhovna dimenzija obiteljske ljubavi i utjecaj na dijete“ (2014/2). Predsjedničini izrazi dobrodošlice i iskrena zainteresiranost nazočne publike za teme Katoličkog pokreta bili su nagrađeni zanimljivim i nadasve kompetentnim predavanjem p. Božidara Nagya, kao i – valja spomenuti – sličicama s moćima bl. Merza koje je svima podijelio u spomen na ovo prisno i edukativno druženje.

U uvodnom dijelu izlaganja dr. Nagy je iznio nekoliko crtica iz životopisa dr. Ljubomira Marakovića (1887.–1959.), hrvatskog književnika, književnog kritičara i katoličkog aktiviste, jednog od osnivača Hrvatskog katoličkog pokreta. Ivan Merz (1896.–1928.) je susreo Markovića u banjalučkoj gimnaziji gdje mu je ovaj predavao hrvatski, njemački i uvod u filozofiju. Tu je 17-godišnji Merz na indirektni poticaj Marakovića počeo pisati svoj Dnevnik (1914.–1922.).

U prvom dijelu izlaganja p. Nagy je naveo nekoliko Merčevih izjava o Marakoviću. Jedna od prvih je ona iz 1917. godine pri rastanku s liječnikom Šimom Cvitanovićem kojem Merz toplo preporučuje da posjeti Marakovića „kojemu tako puno duguje“. Kasnije ga spominje i kao onog po kojem je upoznao „milost katoličanstva“, te u jednoj anketi gdje piše da je on onaj katolik svjetovnjak koji ga je spasio za vječnost. Zatim je p. Nagy analizirao Marakovićev utjecaj na bl. Merza pod četiri vidika: 1. književni utjecaj na Merza koji se ogleda u poticaju na čitanje katoličkog tiska i knjiga, među kojima se ističe knjiga naslovljena „Umijeće moljenja“. Merz je upravo u toj građi pronašao životne istine. 2. Estetsko-umjetnički utjecaj se ogleda u potražnji za idealom združene istine, ljepote i dobrote u književnom djelu. 3. Vjersko-moralni utjecaj kao najvažniji po Nagyu, je indirektan kroz čitanje katoličke literature. No, uključenje Merza u Katolički pokret svakako je zasluga Marakovića. 4. Hrvatsko-rodoljubni utjecaj se također ostvario kroz književna djela. Iako je Merčev materinji jezik bio njemački on svoj Dnevnik piše na hrvatskom jeziku. Nagy dodaje kako je još kao kadet u vojnoj akademiji, poslije mature, s 18 godina, išao posjetiti grob Zrinskog i Frankopana u Bečkom Novom Mjestu.

U drugom dijelu izlaganja p. Božidar je izložio korespondenciju Merza i Marakovića. Od 1914. do 1922. Maraković je Merzu poslao 44 dopisa, a Merz Marakoviću 108 dopisa (38 vrlo dugih, 43 kraća i 26 dopisnica). Korespondencija je započela Merzovim dolaskom u vojnu akademiju, nastavila se dok je bio na bečkom sveučilištu, pa na talijanskom bojištu i konačno na studiju u Parizu. Iz Pariza je polovica svih Merzovih dopisa poslanih Marakoviću. Ovi se tiču pretežno francuskog katoličkog pokreta. Dojmljivo je pismo iz 1921. godine, na blagdan Imena Marijina Merz piše što bi u Hrvatskoj trebalo raditi za religiozni preporod hrvatskog naroda. Tu je predložio i osnivanje katoličke knjižnice za intelektualce. (Draženko Tomić)