Zagreb: RATNO ISKUSTVO IVANA MERZA PREDSTAVLJENO NA SIMPOZIJU „ZAGREB U PRVOM SVJETSKOM RATU“

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu organizirao je kroz dva dana 16. i 17. prosinca 2014. znanstveni skup pod naslovom „Zagreb u Prvome svjetskom ratu“. Skup se održavao u Starogradskoj vijećnici u Zagrebu na Gornjem gradu. Trideset profesora i znanstvenika, svaki sa svoga područja iznijeli su informacije i obrađene dokumente o tome kako se živjelo u Zagrebu za vrijeme rata, koliko je Zagreb bio zahvaćen posljedicama rata, predstavljena su iskustva onih koji su u ratu sudjelovali itd. Organizatori simpozija pozvali su i postulatora p. Božidara Nagya s Filozofskog fakulteta Družbe Isusova u Zagrebu da obradi temu „Ivan Merz u Prvom svjetskom ratu“.

Na početku svoga izlaganja postulator je istaknuo činjenicu da je Ivan Merz bio student Filozofskog fakulteta u Zagrebu na kojem je i doktorirao i da su na istom fakultetu posljednjih godina napisane i obranjene dvije doktorske disertacije posvećene Ivanu Merzu. Stoga je i to jedan podatak koji pridonosi da se na ovome skupu čuju podaci o boravku Ivana Merza u ratu u kojem je bio prisiljen sudjelovati kao i njegova zanimljiva iskustva i promišljanja s tim u svezi. Merz je bio na talijanskom bojištu tri godine od 1916. do 1918. Kada je pošao u vojsku navršio je bio tek 19 godina a kad se vratio s fronte imao je 22 godine. Usput spominjemo i zanimljivu činjenicu da je Merz umro deset godina nakon završetka rata i to u bolnici koja je kao vojna bolnica bila uspostavljena u zagrebačkoj školi (ulica Račkoga br. 4) tijekom Prvoga svjetskog rata i ostala je u toj funkciji kao bolnica sve do tridesetih godina. U toj je zgradi danas ponovno škola koja nosi naziv upravo po dr. Ivanu Merzu. U nastavku donosimo sažetak postulatorova izlaganja koje je bilo popraćeno dojmljivim slikovnim projekcijama i ostavilo je snažan dojam kod slušateljstva.

Sudjelovanje u Prvom svjetskom ratu i boravak na talijanskom bojištu po svojoj dinamičnosti i dramatičnosti pripada u najzanimljiviji dio Merzova bogata života. O tome se u njegovu arhivu sačuvalo četiri vrste dragocjenih dokumenata. U prvom redu tu je njegov opširan Dnevnik koji je započeo pisati još kao gimnazijalac u Banjoj Luci svega nekoliko mjeseci prije izbijanja rata, 27. veljače 1914. Od cijeloga njegova Dnevnika upravo taj ratni dio jest najzanimljiviji. Osim Dnevnika tu je potom njegova opširna korespondencija s roditeljima i prijateljima. Sačuvalo se tako čak 927 poštanskih karata što je tijekom tri godine Merz uputio svojim roditeljima s bojišta što je vjerojatno jedinstven slučaj u europskim dimenzijama iz toga razdoblja. Također su nam se sačuvale i mnoge njegove fotografije od kojih je neke i on sam načinio jer se i na fronti bavio fotografijom. I na kraju posebno važan dokument iz toga vremena jest njegov članak „Novo doba“ što ga je napisao na bojištu još 1917. g. a objavio ga tek nakon rata 1919. god. kao svoj prvi tiskani rad u kojem je s filozofsko-teološkog vidika detaljno i sistematski opisao svoje duhovne spoznaje do kojih je došao tijekom boravka na bojištu.

Dok je Krleža u svojim književnim djelima iz tog perioda (Hrvatski bog Mars i drugo) opisao svoja razmišljanja i boravak na istočnom, Galicijskom ratištu u književnoj formi, a i o Krleži je na skupu bilo održano jedno predavanje, Merz je na zapadnom talijanskom bojištu istoj ratnoj stvarnosti pristupio drugačije, kako to proizlazi iz brojne dokumentacije koju nam je ostavio. Taj njegov pristup ratnim zbivanjima jest filozofsko-teološki te asketsko-mistički. U svome članku Novo doba sažeo je izložio svoje trogodišnje iskustvo u ratu o čemu je opširno pisao i u svojim dnevničkim zapisima i korespondenciji. Na temelju obilne ratne dokumentacije koju nam je ostavio možemo do u detalje, skoro svakoga dana, rekonstruirati njegov boravak na bojištu te kako je on to osobno doživljavao. Ovo je vjerojatno jedan od rijetkih slučajeva, ako ne i jedini među tolikim sudionicima Prvoga svjetskog rata čije sudjelovanje u ratnim zbivanjima kao i odjek u njegovoj duši možemo pratiti iz dana u dan.

Sudjelovanje u ratu i boravak na bojištu za Ivana Merza i njegov duhovni razvoj, mimo svih očekivanja, imao je pozitivan ishod. Gledajući dnevno smrti u oči, izvrgnut stradanjima i patnjama svake vrste Merz je na fronti ojačao i produbio svoju vjeru i doživio je duboko obraćenje Bogu. Nakon rata započinje živjeti svetačkim životom u kršćanskom smislu, „u duhu novospoznatog katolicizma“ kako je opširno zapisao u svome Dnevniku 5. II. 1918. u kojem toga dana donosi detaljan program kako će si organizirati život na temelju kršćanske vjere i njezinih načela. Ostao je tim svojim odlukama vjeran i dosljedan i to ga je na kraju dovelo da je proglašen blaženikom Katoličke Crkve.

U predavanju je postulator donio nekoliko zanimljivih citata iz Merzovih ratnih spisa i zaključio je navodom iz pisma koje je na kraju rata Merz uputio svome ocu: “Zahvalan sam Bogu, što sam sudjelovao u ratu jer me je rat naučio mnogomu što ne bih inače nikada spoznao. Želim živo da opet postanem slobodan i da svoj život uskladim prema onome što sam spoznao da je pravo.“ (Pismo ocu od 23. VIII. 1917.)

Detalji  o skupu “Zagreb i Prvi svjetski rat” dostupni su na poveznici:
http://historiografija.hr/news.php?id=1307 .