Zagreb: Tradicionalno organiziran literarni natječaj „Blaženi Ivan Merz“ u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji

U Zagrebu, 13. ožujka 2019. godine, održan je literarni natječaj „Blaženi Ivan Merz“. Tema ovogodišnjeg natječaja bila je jedna od misli našeg Blaženika: „Dan što ga čovjek posveti drugome nije nipošto gubitak, već dobitak.“

Na natječaj je pristiglo 38 literarnih radova iz 12 srednjih škola iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, a Povjerenstvo u sastavu:

Andja Jakovljević, prof.
Antica Nada Ćepulić, prof.
Ana Rudić, prof.
Višeslav Foretić, prof.
Krunoslava Paripović, prof.

odlučilo je slijedeće:

  1. mjesto osvojila je Magdalena Kralj učenica 2. razreda Ženske opće gimnazije, Zagreb
  2. mjesto dijele Katarina Colnago učenica 1. razreda Nadbiskupske klasične gimnazije, Zagrebi Monika Rulofs učenica 4. razreda KŠC „Sv. Franjo“, Tuzla
  3. mjesto dijele Patricia Mijić učenica 1. razreda Nadbiskupske klasične gimnazije, Zagreb i Ana Karina učenica 4. razreda Isusovačke klasične gimnazije s pravom javnosti, Osijek.

Nagrade pobjednicima su bile uručene 19. ožujka 2019. na proslavi Dana škole.

U nastavku donosimo literarni rad Magdalene Kralj za koji je osvojila 1.mjesto:

,,Dan što ga čovjek posveti drugome nije nipošto gubitak, već dobitak“

U današnjem svijetu ljudi traže nešto ili nekoga tko će im biti uzor. Snimaju se filmovi, pišu knjige, stripovi, gotovo svi imaju istu temu. U središtu je glavni junak, heroj kojemu se svi dive, koji sve spašava i brine o drugima. Zašto ljudi traže junake izvan ovog svijeta? Zašto ne traže junake koji zaista postoje i koji su s nama svakodnevno? Tražeći nekoga savršenog, pravog prijatelja, nekog junaka u svom životu, ne primjećuju junake koji su stalno uz njih.

U našem odrastanju i tijekom našeg života susrećemo ljude kojima se možda ponekad i ne posvećujemo dovoljno, zanemarujemo ih, a njihovu prisutnost uzimamo zdravo za gotovo, a onda kada ih izgubimo, shvatimo da su naši junaci. Prije to nisam primjećivala dok nisam shvatila njihovu važnost i požrtvovnost. Ponekad se dobro zapitati koju osobu volite, do koje vam je osobe najviše stalo, a kada to doznate zapitajte se koliko vremena provedete s tom osobom, koliko napravite za tu osobu i što činite da je razveselite. Vrijeme je dragocjeno, ali nezaustavljivo i prolazno. Kako iskorištavamo to vrijeme i za koga?

Moj je junak malo drugačiji. Nema nikakve nadnaravne moći i ne spašava svijet od prirodnih katastrofa. Moj je junak moj uzor i onaj koji me naučio kako biti čovjek. Taj junak nije ni manje ni više nego moj djed. Svoje djetinjstvo pamtim najviše u njegovu društvu. Njegova su me djela naučila kako u svakom trenutku i svakom danu iznova treba najprije biti prijatelj. Ne gledati samo na svoje potrebe, već pomagati i misliti na druge. Ovom prilikom želim mu zahvaliti pred tobom čitatelju koji ga ni ne poznaješ. Želim mu zahvaliti na svakoj palačinki ispečenoj za mene. Na svakom izrađenom luku i strijeli koju bih često gubila, a on bi je iznova izradio. Zahvaliti na strpljivosti i izrađivanju školskih pokusa. Zahvaliti na svakom kupljenom sladoledu i putovanju na more, svakom zagrljaju i lijepoj riječi, na svakom trenutku provedenom u zajedničkom gledanju nogometnih utakmica. To gledanje i navijanje nije ni približno isto bez njega. Svi su mi ti trenutci, male stvari bili važni i tada, no tek sada shvaćam da to zajedničko vrijeme koje mi je pružao izrađujući te stvari i čineći sve to za mene zlata vrijedi. I zato mu želim reći: ,,Hvala ti što si učinio moje djetinjstvo nezaboravnim i zabavnim. U tvom odnosu s drugima nisam vidjela nikada ljutnju, nestrpljivost ili predrasude. Svima si pomagao i nikada preda mnom nisi pokazivao mane. To je ono što te čini posebnim. Znao si kako biti dobar djed, a ponajviše dobar čovjek.”

Eto, takav je bio moj heroj. Malen u velikim, a velik u malim stvarima. Slušao bi me i sjedio sa mnom, a sigurno je bilo dana kada mu to nije bilo lako. Činio je to iz ljubavi i upravo zato to vrijeme što mi ga je dao, nikako nije gubitak, već dobitak.

Magdalena Kralj, 2. b