Zagreb: U SPOMEN DANIJELU VUKOVIĆU, VRSNOM INŽENJERU AERONAUTIKE I VELIKOM ŠTOVATELJU BL. IVANA MERZA

Danijel Vuković, jedan od najcjenjenijih hrvatskih inženjera aeronautike i veliki štovatelj bl. Ivana Merza, preminuo je u zagrebačkoj infektivnoj klinici „Dr. Fran Mihaljević“ 14. svibnja 2021. od posljedica koronavirusa u 45. godini života. Rodio se u Splitu 1976. a školovao se u Zagrebu gdje je doktorirao na Fakultetu strojarstva i brodogradnje. Od svojih studentskih dana kao vjernik bio je veliki štovatelj bl. Ivana Merza kojemu duguje mnoga uslišanja. Njegove javne zahvalnice bl. Ivanu mogu se pročitati na web stranici bl. Merza (Uslišanja-Zahvale).

Radio je u Ministarstvu obrane Republike Hrvatske kao savjetnik za zrakoplovnu tehniku. Svojim je znanjem i savjetima pridonosio odlukama o nabavi nove borbene eskadrile Republike Hrvatske, a radio je i na nadogradnji i modernizaciji MIG-ova 21. Danijel Vuković iza sebe ima i vojnu karijeru, služio je u protuzračnoj obrani s činom satnika. Nakon toga bio je zaposlen kao predavač u Heli centru u Krapinskim toplicama. Osnovao je vlastitu tvrtku „Elevon“ tehnologije koja se bavila zrakoplovnim, strojarskim i podvodnim inženjeringom.

Kao izniman stručnjak za zarakoplovstvo pozvan je od strane uglednog moskovskovskog avijacijskog instituta gdje je održavao predavanja o razvoju zrakoplovstva.

Danijel Vuković je na posljednjem održanom svjetskom aeromitingu MAKS-u u Rusiji predstavio i svoju knjigu u koju je, nadahnut bl. Ivanom, zabilježio i ove misli:
Nakon urušavanja komunizma probudio se kršćanski identitet kod hrvatskog i ruskog naroda. Premda prvi katolici, drugi pravoslavni, oba naroda pripadaju istoj vjeroispovijesti, kršćanstvu. Koliko smo i na činjenici kršćanskog identiteta povezani, oslikava i činjenica kako se odnedavno na dalekom istoku Ruske Federacije, u gradu Habarovsku, štuje blaženi Ivan Merz (1896.-1928.), Hrvat kojega je mladež tamošnje katoličke župe uzela za svoga zaštitnika.“
Cijeli tekst možete pročitati na ovoj poveznici.
Ove je misli ing. Vuković ilustrirao i slikom bl. Ivana Merza koja je naslikana u stilu ruskih ikona u Habarovsku i štuje se s relikvijama hrvatskog blaženika u župnoj katoličkoj crkvi u istome grdu.

Osim ove knjige, ing. Vuković bio je i su-autor knjige o kozmonautici u kojoj je na početku knjige stavio ovu Blaženikovu misao iz njegova Dnevnika: „Bože, koliki li je svemir: sve svijetli, sve se kreće, a čovjek, sve to misli. Kuda to vodi? Zašto čovjek ima tijelo, kad je on u biti duša? Zašto? Kuda? Kako? Vječne tajne.“  (Ivan Merz, Dnevnik, B.Luka, 2. 3. 1914.)
Cijeli članak možete pročitati na ovoj poveznici.

U uredu svoje firme Danijel je držao na zidu kopiju slike bl. Ivana Merza iz katoličke župne crkve iz Habarovska iz Rusije.

Osim svojih velikih zasluga na području Hrvatske i svjetske aeronautike, Danijel Vuković je bio i dobar obiteljski čovjek te otac dvoje djece.

Ivan Selak, Danijelov kolega i učenik u povodu Danijelove smrti na svom je Facebook profilu objavio lijep tekst o pokojnom Danijelu kojega prenosimo u cijelosti:

Kada bih u poslu kojim sam se bavio cijeli život imao neku sumnju,
ili nisam baš bio siguran, ili mi nešto nije u potpunosti jasno, ili ne daj
Bože ne znam, ili jednostavno želim potvrditi da sam u pravu i da to
znam, a vezano je uz aerodinamiku, mehaniku leta, aerodinamiku velikih
brzina, razbijanje udarnog vala promjenom kuta konusa, ili….. Uvijek
sam znao koga nazvati, koga pitati, s kim se posavjetovati, tražiti mišljenje
ili potvrditi svoje. I uvijek, ali baš uvijek našao je vrijeme da se nađemo,
onako, na kavi i kolačima, kraj Bundeka u Vinceku, ili kod mene u Lupu,
ili na poslu, ili doma, a ja bih napravio kavu.
nikada neću zaboraviti koliko si je taj čovjek dao truda da mi objasni zašto
je došlo do prodora nadzvučnog vala iza konusa i do prekida rada motora.
Došao je s gomilom skica, crteža, originalnih, ali i svojih samo da bi mi
objasnio “to se ne događa, ali evo kako je moguće da se i dogodi”. I bio je
kao uvijek, nedvojben i jasan. Nikada i niti u jednom trenu nisi mogao
osjetiti sumnju u ono o čemu govori.
A mene nikada nije bilo sram pitati. Njega nikada. Nikada kad sam ja sumnjao,
nikada kad sam ja dvojio, nikada kad nisam bio siguran. A bio je dosta mlađi
od mene, ali o aerodinamici je znao sve, za mene si bio profesor, a ja sam se
osjećao kao đak s ogromnom praksom. I nije me to bilo sram ni reći njemu,
a niti to i javno reći.

Dragi moj prijatelju Danijele Vuković hvala ti za svako tvoje objašnjenje, za
svaku sekundu koju si izdvojio da mi ono što mi je bilo jasno bude još jasnije,
da u ono što sumnjam bude ne sumnjivo, da mi ono što ne znam, saznam.
Otišao je veliki čovjek, otišao je ljudina….

Otišao je Danijel Vuković

I dragi moj prijatelju, daj kad dođeš tamo negdje, u taj beskraj svemira, daj
napravi neku letjelicu, onak sebi za dušu, kako si govorio,
a ja ću je probati kad dođem.“ – Ivan Selak

Postulatura bl. Ivana Merza posebno zahvaljuje ing. Danijelu Vukoviću  za njegovo zanimanje za bl. Merza i za promicanje njegova poznavanja u Rusiji kako usmeno tako i preko pisane riječi. Na sam blagdan bl. Ivana Merza 10. svibnja 2021. Danijel je u bolnici primio sv. sakramente umirućih od bolničkog dušobrižnika, a četiri dana nakon toga ušao je u vječni život. Vjerujemo da ga je na rajskim vratima dočekao bl. Ivan i uveo ga u blaženu vječnost.