Propovijed papinskog nuncija msgr. Giulia EINAUDIA na proslavi Dana Ivana Merza – obljetnice smrti 10. svibnja 2000. za vrijeme sv. mise u Bazilici Srca Isusova u Zagrebu
Merz je shvatio bit Jubileja: SNAGOM BOŽJE MILOSTI OSTVARITI SVETOST U SVOJOJ DUŠI
Misli Ivana Merza mogu biti program i za našu svetu jubilarnu godinu
Draga braćo i sestre! Sabralo nas je večeras u Bazilici Srca Isusova sjećanje na velikog čovjeka, slugu Božjega, doktora Ivana Merza, apostola katoličke mladeži, koji je prije sedamdeset dvije godine završio svoj plodni ovozemaljski život.
Sve vas toplo od srca pozdravljam i izražavam osobitu radost i zadovoljstvo što mogu večeras zajedno s vama moliti u istoj crkvi u kojoj je dnevno molio i sudjelovao u svetoj misi blage uspomene doktor Ivan Merz. Na osobit način pozdravljam sve članove Velikog križarskog bratstva, Suradnice Krista Kralja, Društvo katoličkih društvenih djelatnika i Mladež euharistijskog pokreta koji nastoje slijediti njegov primjer i provoditi život po njegovu uzoru.
Nalazimo se u svetoj jubilarnoj godini i u godini posvećenoj Euharistiji, pa ćemo večeras, na temelju misli koje je Ivan Merz zapisao o tim dvjema temama, i mi razmišljati. On je zabilježio misli koje su ga prožimale prigodom proslave Svete godine 1925. Opisuje svoju radost kada su na Badnjak zazvonila zvona svih katoličkih crkava da svemu svijetu navijeste da je počela Sveta godina u kojoj će Bog izliti bujice svojih božanskih milosti na ljudski rod i obnoviti ga u duhu i istini.
Vama, vjernim štovateljima Ivana Merza, poznata je njegova velika ljubav prema Crkvi i Svetom Ocu. To se osjeća i u njegovu razmišljanju o Svetoj godini. Dozvolite mi da ovdje citiram njegove riječi.
“U duhu gledamo veličanstvenu crkvu Svetog Petra u čijoj sjeni boravi namjesnik Božji, vječno vidljivi zemaljski Krist. K tom Pastiru, Učitelju i Kralju hrle nebrojeni puci. Svi narodi idu u Vječni Rim, u tu svoju dragu domovinu, da iskažu naklonost i vjernost svom Kralju i svom Ocu. Ispovijedaju svoju vjeru u Crkvu Katoličku, jedinu sveopću Crkvu, koju je osnovao Krist i koja će ostati do konca svijeta. Katolici hrle u Rim da sami sebe posvete i da tako obnovljeni u svojoj duši preporode svoje obitelji, svoje prijatelje, svoje društvo, svoje narode i države. Jer, uzalud će čovječanstvo težiti za blagostanjem, mirom i srećom ako Kristova ljubav ne bude gorjela u svim dušama. A tu unutarnju vatru ljubavi prema Bogu i bližnjemu katolici će zadobiti u Rimu, središtu kršćanstva. Tu će osjetiti da su svi narodi braća i sestre u zajedničkoj obitelji i svetoj Crkvi, koje je otac i glava namjesnik Božji, rimski biskup”.
Draga braćo i sestre, ove su misli proizašle iz srca i duše sluge Božjeg Ivana Merza prije sedamdeset pet godina, ali njihova poruka može biti program i za našu svetu jubilarnu godinu u kojoj živimo. Merz je shvatio bit jubileja: snagom Božje milosti ostvariti svetost u svojoj duši, dakle poći svatko od sebe, a onda to prenijeti na obitelj i društvo. Oprostiti svaku uvredu kako bismo mogli osjetiti da svi pripadamo jednoj obitelji kojoj je otac sam Bog. Ako to uspijemo, ova jubilarna godina za nas će biti uistinu Sveta godina.
A kako ćemo to postići? Odgovor je jednostavan. Ako euharistijski Isus bude središte našeg dana, naših razmišljanja i našeg djelovanja, sigurno ćemo postići plodove milosti koje nam nudi Sveta godina. Poznato vam je da je Sveti Otac ovu jubilarnu godinu posvetio upravo Euharistiji. Time je htio naglasiti Isusovu euharistijsku prisutnost među nama. U životopisu Ivana Merza stoji da je dnevno pristupao stolu Euharistije i da je tu crpio snagu za svoj život i svoje bogato djelovanje posvećeno apostolatu mladeži. Ponovno ću citirati njegove misli, ovaj put o Euharistiji. “Ona je naša prava radost na zemlji; po njoj već postajemo dionici buduće nebeske slave. Po svetoj pričesti u našoj duši počinju strujati one vode, koje vode u život vječni. Sveta pričest najbrže i najlakše preporađa i diže naš unutarnji život. U svetoj pričesti duša postaje slična svom božanskom Zaručniku; granice nutarnjeg savršenstva kao da nestaju; duša postaje dionicom neizmjernosti i vječnosti”.
Draga braćo i sestre, pohranimo u svojim dušama nadahnuća koja u nama pobuđuje uspomena na slugu Božjeg Ivana Merza i molimo Gospodina danas, na godišnjicu njegove blažene smrti, da ga nasljedujemo u životu kao svoj kršćanski ideal, a osobito mu nastojmo biti slični u ljubavi prema Crkvi i Kristovu namjesniku. Neka nam ova obljetnica njegove smrti u jubilarnoj godini bude i poticaj na molitvu da ga što prije mognemo častiti kao blaženika.
Na završetku ove svete mise, kao Papin predstavnik, podijelit ću vam Papin apostolski blagoslov i zazvati Božji blagoslov na sve vas da ova sveta godina bude svima milosno vrijeme koje će nas još više približiti Bogu. A Marija, Kraljica svibnja, neka svojom majčinskom ljubavlju bdije nad svima vama. Amen.
Glasilo Postulature, br. 1-2, 2000.g., str. 24-25