42. MEĐUNARODNI EUHARISTIJSKI KONGRES
LURD 16. do 23. VII. 1981.

PRIKAZ KONGRESA U RIJEČI, SLICI I GLAZBI
Tekst priredio: o. Božidar Nagy, DI

U V O D

Lurd. Već sama ova riječ puna je svrhunaravnog sadržaja koji ispunjava dušu toplinom i milinom, posebno one koji su imali i priliku posjetiti to mjesto gdje se nebo susrelo sa zemljom i ostavilo svima onima koji u nj dođu mogućnost da dožive predokus i ljepotu svrhunaravnog, rajskog svijeta.

Ove je godine ovaj Marijin grad postao mjesto jedinstvenog događaja u Katoličkoj Crkvi. Svečano je proslavljen 100. godišnji jubilej održavanja Međunarodnih euharistijskih Kongresa. Ovo je bio 42. Kongres po redu, do sada najinternacionalniji u povijesti. Okupio je delegate iz više od stotinu nacija iz cijeloga svijeta, od čega su gotovo trećina bili mladi. Bio dugo i dobro pripreman, a održavao se punih osam dana od 16. do 23. srpnja ove godine. Sudjelovalo je ukupno 36.600 delegata od toga je bilo 26 kardinala, 26 nadbiskupa, 366 biskupa, 2.500 svećenika. Broj se međutim udvostručuje i utrostručuje ako se uzmu u obzir svi oni koji su samo djelomično sudjelovali ili došli na jedan dan, a takvih je bilo mnogo. Iz naše zemlje sudjelovalo je 350 delegata iz gotovo svih naših biskupija od čega su 200 bili mladi. Svi su bili pozvani i poslani od naše Biskupske konferencije.

Kroz osam dana svi sudionici Kongresa usmjerili su svoju pozornost na otajstvo Euharistije; što je ona u svojoj biti i što treba značiti za kršćanina. Već samo geslo Kongresa koje vidite ovdje na pozornici daje naslutiti u kojem smjeru su se odvijale mnogobrojne kongresne manifestacije, slavlja, pobožnosti, predavanja, razgovori, diskusije.
Ovo geslo „Isus Krist razlomljeni kruh za novi svijet“ odabrao je sam Sveti Otac Ivan Pavao II. koji je od početka za sam Kongres pokazivao veliko zanimanje.

Poznato je da je sam Papa trebao doći na Kongres, ali su ga u tome spriječile posljedice atentata. No premda je fizički bio odsutan, njegova prisutnost osjećala se na svakom koraku. Najprije po njegovim riječima koje je još dvije godine prije Kongresa uputio organizatorima, želeći da Kongres bude moment obnove za svu Crkvu. Zatim po njegovoj poruci koju je prenosila za vrijeme Kongresa mondovizija, a napose činjenicom da je poslao za svoga zamjenika-legata afričkog Kardinala Bernardina Gantina koji je osvojio srce i simpatije svih kongresista. Ljepši gest Papa nije mogao učiniti da posvjedoči univerzalnost Katoličke Crkve i njezinu trajnu mladost. Ovaj kardinal dolazi iz mlade afričke Crkve u koju je kršćanstvo došlo tek prije sto godina. Prije odlaska iz Rima Sveti Otac učinio je još jedan neuobičajeni i izvanredni gest kojim je još jednom izrazio svoju želju da bude što prisutniji na Kongresu. Dao je Kardinalu svoj papinski štap s raspetim Isusom na vrhu, izričito naglasivši kako želi da i to bude znak njegove prisutnosti koji međutim ujedno i označuje njegovo trpljenje i patnju.

Koji je smisao euharistijskih Kongresa? Euharistija koja je centar, izvor i vrhunac cijelog kršćanskog života, sinteza sve naše vjere, najbitnije u životu kršćana, slavi se svaki dan. Opasnost je međutim da nam svakidašnjica učini običnim to veliko otajstvo vjere. Zato nas Crkva od vremena do vremena kroz euharistijske kongrese poziva da obnovimo svoju vjeru u Kristovu euharistijsku prisutnost, ali isto tako da razumijemo što to znači za našu praksu da je Isus postao kruh koji se za nas lomi kao naša hrana. I mi trebamo postajati kruh za druge.

Naši mladi, sudionici kongresa koji su danas došli iz drugih biskupija naše zemlje provest će vas uz riječ, sliku i glazbu kroz osam dana kongresa, tog najvažnijeg događaja u Crkvi ove godine. Neće biti moguće prikazati vam sve jer su sadržaji bili previše brojni i bogati. Ograničit ćemo se samo na ono bitno.

Ovdje ih vidite sa žutim maramama i drugim znakovima. To su kongresni znakovi koje smo svi dobili u Lurdu od organizatora kao simbole jedinstva i međusobnog zajedništva okupljeni oko iste ideje Krista Kralja koji kraljuje nad ljudskim srcima iz presvete Euharistije.
Kongresni simbol-grb koji također vidite na pozornici predstavlja klas žita i svijet koji je razdijeljen ali ga euharistija u obliku hostije sakuplja u jedinstvo i cjelinu.

Svaki dan kongresa predstavit će vam po jedna grupa delegata iz pojedinih naših biskupija.


16. VII. 1981. – četvrtak
Prvi dan
OTVORENJE KONGRESA

16. srpnja, blagdan Gospe Karmelske i ujedno dan kad se Gospa u Lurdu posljednji put ukazala Bernardici izabran je za svečano otvorenje jubilarnog euharistijskog Kongresa.
Poslije podne delegacije iz preko stotinu nacija sa svojim znakovima, simbolima, zastavama i transparentima slijevaju se poput bujice sa svih strana prema kongresnom prostoru na velikoj livadi s desne strane rijeke Gave nasuprot spilji ukazanja. Prvi doživljaj kršaćanskog univerzalizma koji će slijedećih dana samo rasti. Sa svih pet kontinenata iz svih krajeva svijeta katolici ovdje okupljeni svjedoče samo snagu vjere koja to raznoliko mnoštvo može ujediniti u veliko zajedništvo premošćujući sve razlike koje postoje među ljudima, kulturama, rasama, jezicima.
Kongres se otvara pred samom spiljom, pred onim mjestom koje je nebo udostojilo posvetiti svojom prisutnošću. Logično je da započinjemo s Marijom, početkom boljeg svijeta, a onom po kojoj je Krist došao na ovu našu zemlju i koje nas je sve ovdje okupio da posvijestimo i produbimo to veliko otajstvo njegove prisutne ljubavi u Euharistiji.
Biskup Lurda pozdravlja Papinog legata afričkog kardinala Bernardina Gantina, crnca, koji će umjesto Pape predsjedati svim kongresnim svečanostima kroz osam dana. Među ostalim biskup Monsinjor Donze govori: „Primamo vas s veseljem kao hodočasnika iz Rima, jer onaj koji vas je poslao među nas je biskup Rima, naš Papa Ivan Pavao II. Njega predstavljate… Evo nas spremnih da sudjelujemo na ovom duhovnom događaju. Euharistijski Kongres za mnoge će biti veliki trenutak zajedništva u vjeri. Lurdska Gospa je s nama da bi nas pokrenula prema svojem Sinu da bismo prepoznali u Njemu jedini temelj uistinu novoga svijeta koji svoj izvor ima u Euharstiji.“
Procesija potom polagano kreće od spilje prema velikoj kongresnoj tribini podignutoj za ovaj jubilej. Naše narodne nošnje u koje je odjeveno gotovo dvije trećine naših mladih bude veliku pozornost i simpatije svih kongresista. Jedan doprinos vrijednosti naše narodne kulture i baštine što ugrađujemo u ovu proslavu. Sve što je vrijedno treba upotrijebiti da se Bog proslavi.
Obred otvaranja centriran je na slušanje i tumačenje Božje i riječi. Čita se Evanđelje o Svadbi u Kani Galilejskoj. I mi smo poput Isusovih učenika pozvani na svadbenu gozbu. U Lurdu, Marija, Isusova Majka, slika je Crkve koja nas prima. Vino je pripremljeno, kruh je razlomljen. Simbolika svadbe u Kani primjenjuje se na sve prisutne. Svi smo pozvani na svadbenu gozbu koju nam je pripremio Krist Gospodin za svojim stolom Riječi i Kruha. Čudo koje je Isus učinio na svadbi u Kani jest prvi euharistijski znak koji priprema samu euharistiju.
Slijedi potom prva pozdravna homilija Papinog legata Kardinala Gantina koji dolazi iz zemlje u koju je kršćanstvo došlo tek prije jednog stojeća. Sada ga konačno svi kongresisti mogu vidjeti. Dirljivo svjedočanstvo mladosti i univerzalnosti Crkve. Jedan crnac, Papin legat, govori preko prisutnih delegata svim katolicima svijeta u ime Kristova Namjesnika, samoga Krista na teritoriju Francuske, najstarije kćeri Crkve. Govori o Crkvi, o važnosti ovoga skupa, zašto se održava u Lurdu da bi završio s dirljivom molitvom Kristu i Mariji. Evo nekih misli iz te nastupne prve homilije Papinog legata:
„Hvaljen budi Isus Krist sin Boga živoga i sin Djevice Marije. On je taj koji nas je pozvao na ovo mjesto. On je taj kojemu će biti usmjerene, tijekom ovoga Kongresa, naše molitve, adoracije, razmišljanja, odluke; s Njime ćemo odati zahvalnost Bogu Ocu. On je onaj koji je dao svoj život za novi i vječni Savez čiji nam je spomen povjerio u Euharistiji. Iz njega ćemo crpsti snagu da poradimo na duhovnoj obnovi svijeta.
Crkva je ta koja se okupila ovdje sa svih strana svijeta. Poslije Munchena, Bombaya, Bogote, Melbournea, Philadelphije gdje su se održali posljednji međunarodni euharistijski kongresi Francuska je ta koja prima ovaj skup što i odgovara proslavi stogodišnjeg jubileja Euharistijskih kongresa.
S Kristom smo u zajednici ne samo među nama već i sa zajednicama koje predstavljamo kao delegati. U zajedništvu smo s cijelom Crkvom također i s ogromnim narodom vjernika koji su prije nas našli u Euharistiji snagu života po Kristovu milosrđu. S njime mi stupamo na jedan put koji treba odvesti Crkvu veoma daleko u bratskoj i duhovnoj obnovi. Neka nam Bog udijeli da proživimo ove dane u dubokom duhu primanja i sjedinjenja među nama i u jedinstvu tog velikog Kristova tijela koje nadilazi vrijeme i sve granice materijalnog svijeta.“
Nakon Kardinalove propovijedi slijedile su litanije svih svetih. Svi prisutni su potom zapjevali OČE NAŠ na latinskom jeziku, stoljetnom jeziku Rimske Crkve koji nas i jezično ujedinjuje međusobno barem u određenim svečanijim prilikama.
Po završetku otvorenja dok je zbor i orgulje izvodio kongresnu himnu bile su pozvane sve zastave, transparenti, natpisi na kongresnu tribinu. Jedinstvene slike jedinstva svih nacija, rasa, kultura, jezika u bratskom zajedništvu. A to je moguće samo u Kristu, po Kristu i s Kristom kako je svakog časa na Kongresu bilo doživljavano.


KONGRESNA MOLITVA

Službena Kongresna molitva sastavljena od samih organizatora ovog jubilarnog skupa molila se tih dana veoma često. U nju su izlivene sve želje i ciljevi koje je Kongres želio ostvariti s Božjim blagoslovom. Poslušajmo je s pijetetom:

Bože naš i Oče naš! Ti hoćeš da svi narodi postanu jedini narod tvoje djece.
BLAGOSLOVLJEN BUDI BOG!
Ti hoćeš da se sazna da sve rase od Tebe proistječu.
BLAGOSLOVLJEN BUDI BOG!
Ti hoćeš da svi jezici približe ljude i navijeste Tvoju ljubav.
BLAGOSLOVLJEN BUDI BOG!
Ti si poslao svoga Sina Isusa da objavi Tvoje lice, da izvrši Tvoju spasiteljsku volju, da učini ovaj svijet humanijim i da dade svoj život za dolazak Tvoga Kraljevstva.
BLAGOSLOVLJEN BUDI BOG!
Poslušaj sada našu molitvu: pošalji svoga Svetog Duha na nas i na sve koje Kongres u Lurdu okuplja u vjeri.
GOSPODINE USLIŠI NAS!
Čuvajući Tvoju Riječ po Marijinu primjeru neka Tvoja Crkva uvijek napreduje u sveopćoj ljubavi.
GOSPODINE USLIŠI NAS!
Dijeleći euharistijski kruh, daj da postanemo tijelo Kristovo, razlomljeni kruh za novi svijet.
GOSPODINE USLIŠI NAS!
Po Kristu Gospodinu našem.
AMEN.

17. srpnja 1981. – petak
Drugi dan
CRKVA SE SKUPLJA IZ SVIH KRAJEVA SVIJETA

Cijeli Kongres sa svim manifestacijama bio je organiziran na temelju Osnovnog teološkog dokumenta koji su izradili eminentni francuski teolozi. Svi temeljni vidici Euharistijskog otajstva obrađeni su u sedam poglavlja. Tema svakog poglavlja toga dokumenta uzeta je za glavnu temu jednog dana Kongresa i prema tome su se prilagodila i organizirala sva kongresna slavlja.

Tematika ovoga prvog poglavlja bila je djelomično ostvarena već jučer, prigodom otvaranja Kongresa a danas ju se nastavilo produbljivati kroz rad u jezičnim skupinama.

CRKVA SE OKUPLJA

Prvi temeljni vidik Euharistije jest da je ona skup pozvanih. Poziv nam dolazi od Boga preko Crkve koja poziva vjernike da se okupe oko Isusa, raspetog i uskrslog, koga oni ispovijedaju svojim Gospodinom i svojim Bogom. I zato već od početka slavlja Crkva sebe priznaje Kristovom Crkvom po ovom znaku skupa okupljenog u Njegovo ime.
Preko toga znaka Crkva je svjesna svoga odgovora na Božji zov: „Blaženi koji su pozvani na gozbu Gospodnju.“ Ovaj euharistijski skup nije samo jedan vremeniti susret. On nadilazi vrijeme i prostor jer već participiramo na onoj konačnoj, eshatološkoj gozbi Jaganjčevoj. Inicijativa Isusa Krista kojom nas poziva predusreće njegove prijatelje, objavljuje im prisutnost Uskrslog i priopćava se po svojoj Riječi i dijeljenju kruha. U Euharistiji dolazi na vidjelo dijaloška struktura saveza Boga i čovjeka gdje Bog ima apsolutnu inicijativu.
Ova velika Božja inicijativa prenosi se preko ljudi. Za okupljanje Božjega naroda i slavljenje Euharistije Krist si izabire službenike koji po polaganju ruku nastavljaju službu i poslanje apostola za koje ih je Krist izabrao i poslao. On time obdaruje Crkvu sviješću da ona nije jedan klub nego skup pozvanih.
Okupljanje po Ocu oko Krista u Duhu Svetom, a po službeniku Božjeg poziva, Crkva počinje objavljivati novi svijet. Svako euharistijsko slavlje povjereno je Crkvi kao proročki čin kojim naviješta novi svijet započet Kristovom smrću i uskrsnućem, svijet koji je među nama prisutan i kojeg bismo trebali biti svjedoci. Crkva dok slavi Euharistiju, naviješta nadu: s Kristom sudjeluje u nastanku spašenog čovječanstva okupljena u iščekivanju dana kada će Bog biti u svemu.
Međutim svaki euharistijski sastanak sadrži u sebi poziv na obraćenje. Novi svijet u koji smo pozvani Kristovom mukom smrću i uskrsnućem prisutnim u Euharistiji traži od nas promjenu nutrine, prihvaćanje uvjeta i zakona koji vladaju u novom Božjem svijetu. Naš susret s Kristom ne postižemo automatski time što smo prisutni skupu, nego voljom da oblikujemo vlastiti život prema njegovom. Odsada trebamo usvojiti ponašanje na osobnom i društvenom životu koje će biti prožeto Božjim stavom prema nama.
Dok nas Euharistija s jedne strane obdaruje Božjim darovima, istovremeno nas stavlja pred slijedeće odgovornosti: da li naš život i naša vjera odgovaraju pozivu Onoga koji nas okuplja? Ako se Bog objavljuje i daje ljudima uvjete za novo postojanje kroz vazmeno otajstvo prisutno u Euharistiji, onda se po našem obraćenju taj novi život pravednosti i milosrđa treba utjeloviti u povijesti današnjice, kroz naše živote.

18. srpnja 1981. – subota
Treći dan
CRKVA NAVIJEŠTA RIJEČ BOŽJU

Prije podne rad se odvijao u jezičnim skipnama. Novi nadbiskup Pariza Jean Marie Lustiger održao je zapaženo predavanje „Euharistija i evangelizacija“ za francusku jezičnu skupinu. Hrvatska jezična grupa ima svoje posebno predavanje a potom zajedno s našim starijima slavimo sv. misu u modernoj kapeli sv. Josipa unutar lurdskog svetišta. Misa posebno doživljena.
Poslijepodne bilo je predviđeno veliko Slavlje Riječi u znaku Knjige koje se održalo po manjim grupama. Činjenicom da je Bog govorio kroz povijest i da nam neprestano govori kroz pisanu riječ sadržanu u Bibliji željelo se istaknuti u svoj svojoj punini i značenju. Na posebnom mjestu na livadi nalazilo se Evanđelje sa četiri znaka evanđelista te okruženo zastavama delegacija. Odlomak odabran za čitanje bio je o Kruhu života iz 6. poglavlja Ivanova evanđelja.
Toga dana obavili smo križni put na Kalvariji iznad lurdske spilje – sastavni dio pobožnosti koje se obavljaju u Lurdu. Nakon takvog križnog puta kroz prirodu s postajama u naravnim veličinama ne možete ostati indiferentni. Prisutnost Gospodina u Lurdu dublje vas uvodi u razumijevanje Kristove muke i njegove otkupiteljske smrti.
Naveče za ljubitelje moderne duhovne glazbe bio je priređen koncert koji je izveo svjetski poznati Golden Gate Quartet.

———————————————–


„Tko su moja majka i moja braća? Oni koji slušaju Riječ Božju i drže je“ – rekao je Isus. I toga je Crkva svjesna. Zato otvarajući Bibliju Crkva je prima kao riječ Božju u kojoj nam Bog govori o sebi što jest i ono što od nas očekuje. Ovaj je dan bio sav posvećen razmišljanju o Riječi Božjoj. Poslušat ćemo nekoliko osnovnih misli iz Teološkog dokumenta:

CRKVA NAVJEŠTA RIJEČ BOŽJU

Crkva okupljene oko Euharistije prije nego razlomi i razdjeli kruh života lomi kruh Riječi. Vjera Crkve najprije se hrani od te riječi po kojoj nam pokazuje put novog života, točnije sam put, istinu i život Isusa Krista u kojem Bog dostiže svoju puninu. Služba Riječi kao prvi dio sv. mise, odnosno Euharistije nije samo priprava. Preko nje već sudjelujemo u Božjem djelovanju za naše spasenje koje dostiže svoj vrhunac u euharistijskom sebedarju.
Božja Riječ prati cijelu povijest spasenja. Ona otkriva njezin smisao i cilj. Bog se tako objavljuje kao Bog saveza vjeran i milosrdan. Prije nego što je zapisana Riječ Božja, narod njegov već je dugo živio od nje jer ga je ona sazdala kao narod Božji, narod Saveza.
Crkva otvarajući Bibliju prihvaća Riječ kao Božju Riječ kojom nam govori tko je on i što od nas očekuje. Predaja Crkve donosi do nas Božju Riječ i predstavlja nam je kao riječ života. Zajednica vjernih okupljena oko Krista prihvaća ju vjerom i spremnošću kako bi u svijetu bila njezin svjedok. Cijela zajednica dužna je neprestano produbljivati svoje osluškivanje Riječi kako bi ju što bolje naviještala i ostvarivala svojim svjedočenjem života.
Po Riječi Crkva naviješta otajstvo spasenja. Ono dolazi od Boga, a ostvaruje se u našoj povijesti. Njegov vrhunac jest događaj Isusa krista, utjelovljene Riječi. Odsada nam se Bog obraća u osobi njegova Sina.
Glavna zadaća Crkve nije sjećanje u sjećanju na nekadašnji događaj, nego u tome što pokazuje kako taj isti događaj seže i do nas. U Božjem danas, navještanjem Evanđelja Crkva naviješta Riječ.
Riječ Božja očekuje od nas svakodnevni odgovor dok na Kristovo Uskrsnuće otvara dimenzije nade. Božja Riječ označuje smjer naše povijesti dok se Krist ne objavi kao dovršenje čitave povijesti.
Zato naviještanje Riječi zaokružuje čitavo Kristovo Otajstvo: utjelovljenje Riječi, koja dolazi od Oca, koja se vraća Ocu, prolazeći kroz smrt, uskrsnuće i uzašašće i koja šalje svoga Duha svojim apostolima, ostajući među njima da grade njegovo tijelo. Euharistija stoga nije tugaljivi spomen čin križa. Pashalno otajstvo prisutno u euharistiji usmjereno je prema jednome: Sin napušta ovaj svijet i odlazi k svom Ocu sa svim ljudskim što ima, sa svojim tijelom, žrtvujući svoj život za one koje voli da bi ga slijedili na njegovom putu i ušli u zajedništvo trojstvenog života. U ovom se nalazi srce Euharistije i popratne Riječi.


19. srpnja 1981. – nedjelja
Četvrti dan
CRKVA ZAHVALJUJE OCU

Centralni dan Kongresa – nedjeljno euharistijsko slavlje. Eurovizija prenosi svečanost s kongresnog prostora. Nekoliko tisuća svećenika i deseci tisuća vjernika Francuza iz bliže i daljnje okolice došli su samo za ovu svečanost u Lurd. Euharistiju predvodi Papin legat.
Kardinal Gantin u svojoj homiliji koju su osim prisutnih kongresista, slušale stotine tisuće Europljana pred svojim televizorima, istaknuo je nekoliko važnih ideja. Gotovo cijela propovijed bila mu je usmjerena na centralnu temu dana “zahvaljivanje”. Objasnio je što znači zahvaljivati, za što zahvaljivati, razne motive koji nas potiču na zahvalnost, poteškoće s kojima se susreće čovjek današnjice da uoči Božja dobročinstva i da mu za njih zahvali, zahvaljivanje za Krista i s Kristom. Svoju homiliju Kardinal je završio inzistirajući na važnosti sudjelovanja u nedjeljnoj euharistiji. Naveo je primjer prvih kršćana kojima je bilo nezamislivo da se sastaju nedjeljom a da ne proslave dan Gospodnji, dan u koji je Krist uskrsnuo, što daje nedjelji njezin blagdanski smisao, u koji su mu zahvaljivali slaveći euharistiju za njegovo djelo otkupljenja. Potom je nastavio:
“Vi svi, kršteni koji me slušate preko radija i televizije koliko mjesta ostavljate nedjeljnoj euharistiji? Da li je ona za vas izvrsna prilika da očitujete svoju vjeru u Krista živog i uskrslog, da mu očitujete svoju ljubav, njemu koji vas pita kao Petra? ‘Ljubiš li me?’ Da li mu zahvaljujete s Crkvom čiji ste članovi? Nemojte gledati smo na svoje napore i poteškoće nego gledajte dar Božji koji vam je ponuđen! O, draga braćo i sestre, ne prezirimo nikada dar Božji! Priznajmo da imamo vitalnu potrebu da živimo od tog dara. S ljubavlju gledajmo onoga koji nam ga daruje jer svake nedjelje mi smo uzvanici na gozbi Božjoj!”
Lijepo vrijeme i sunce pridonijeli su da se ovaj nedjeljni susret mogao doživjeti u svoj ljepoti i radosti koju nam donosi Uskrsli Krist kroz svaku euharistiju, napose onu nedjeljom.
I dok se poslije podne izvodi Gorući grm – suvremeni scenski prikaz riječi Božje, naša si je grupa uzela malo odmora i pošli smo doživjeti Riječ Božju, Boga koji nam govori kroz svoja stvorenja, kroz prirodu, a posebno je rječit u Pirinejskim planinskim ljepotama. Pošli smo u Pirineje, prema izvoru Gave, do visine od 1700 m na kojem je smješteno Gobsko jezero. Bio je to i mali predah i odmor jer su doživljaju Lurda i kongresa bili veoma intenzivni.
Navečer smo svi sudjelovali u veličanstvenoj lurdskoj procesiji sa svijećama. Za neke je tek te večeri započelo otkriće Lurda i njegova duhovnog bogatstva. Spontano su dolazile na pamet riječi našega Ivana Merza koji ovako opisuje doživljaj lurdske procesije:
“Oh čarobne li bajke o rasvijetljenim crkvama, vatrenim rijekama i jezerima, zanosnim pjesmama, čudesnim ozdravljenjima i svetim ljudima, koji iz ljubavi prema bližnjemu žrtvuju svoj život, bajovita li prizora što ga otac nebeski priređuje svojoj zemnoj dječici… Svaka svijeća, koja trepti, to je jedna duša koja će danas sutra k Njoj. Oh, hoće li što prije doći taj čas – tako čovjek u Lurdu osjeća, jer zaista, tamo ima neki predokus neba.”

————————————————–

Poslušajmo sada glavnu ideju ovoga dana, Kongresne nedjelje kako nam je razlaže Osnovni teološki dokument:

CRKVA ZAHVALJUJE OCU

Zahvala Bogu jest jedan od bitnih vidova Euharistije koja već i etimološki dolazi od grčke riječi euharistein što znači zahvaljivati. Čitavo euharistijsko slavlje prožeto je stavom zahvale i pitamo se: kako se zahvaliti Bogu što nas okuplja oko svog Sina i što nam objavljuje otajstvo našega spasenja. U euharistijskoj molitvi izražena je i na nju usredotočena velika zahvala Crkve, pozvane da se pridruži Isusovoj zahvali koju je upravio Ocu.
Vjera Crkve ne može a da ne bude zahvalna dok otkriva što za nas Bog čini dajući nam svoga Sina i sve spasenjske darove u njima. U svojoj Euharistiji Crkva uglavnom preuzima Isusovu zahvalu na posljednjoj večeri. Srž Isusove osobe i njegova poslanja jest zahvaljivati svome Ocu u času kada se sprema izreći svoj sinovski “da” u prihvaćanju križa. Stav zahvalnosti nadahnjuje Isusa od početka do kraja njegova zemaljskog poslanja; on ga uranja u dubine trojstvenog života.
Po svojoj molitvi i euharistijskim gestama Crkva se združuje sa stavom Isusa, stavom njegova predanja volji Očevoj. Po tom je Euharistija velika zahvala ljudi, a upućena je Ocu zahvaljujući mu za sve darove Njegove milosti koji dostižu vrhunac u daru jedinog Sina po kojem ostvaruje svoje obećanje da će nas učiniti svojom djecom.
Dok Crkva slavi ovu veliku žrtvu hvale, ona nastavlja s mesijanskim očekivanjem Izraela; slutimo puninu radosti, slavlja i sreće u koju smo pozvani. U stvari slaveći Euharistiju već sudjelujemo u znaku i vjeri na toj nebeskoj gozbi. Jer Euharistija u vremenu i prostoru ima djelovanje za vječnost.
Slavljenje Euharistije navodi nas da činimo “euharistiju” uvijek, tj. zahvaljujemo u svim stvarima koje nam Bog dariva u našem životu kao i za ono što smo ostvarili svojim radom što prikazujući po kruhu i vinu plodovima našeg rada pretvaramo u zahvalni prinos.


20. srpnja 1981. – ponedjeljak
Peti dan
CRKVA SE SJEĆA KRISTA KOJI OSLOBAĐA I POMIRUJE

U okviru Kongresa jedan cijeli dan bio je određen za razmišljanje o obraćenju, pomirenju i pokori što je nuždan uvjet dostojnog poimanja Euharistije. Obraćenje je temeljna dimenzija kršćanske egzistencije. U svojim prvim nastupima Krist Gospodin poziva na obraćenje kao preduvjet pristupanja u Kraljevstvo. Gospa u Lurdu preko Bernardice čini to isto, pozivajući nas da molimo i činimo pokoru za obraćenje grešnika.
Naša je skupina mladih kongresista Hrvata ovog dana imala misu na otvorenom, u zelenoj katedrali kako nazivaju prostor u Cite Secours namijenjen za veća slavlja. Misa u prirodi za mnoge je poseban doživljaj – pod plavim lurdskim nebom i obasjani suncem.
Poslije podne za sve kongresiste na kongresnom prostoru ¸bio je poseban obred – slavlje obraćenja u znaku vode. Kroz tajnu vode koja u Bibliji ima duboko značenje očišćenja slavi se pokorničko bogoslužje obraćenja. Velike posude vode bile su blagoslovljene da bi se potom kongresisti njome poslužili kao znakom svoga očišćenja i obraćenja.
Toga je dana Kardinal Wilebrands održao svoju konferenciju o Euharistiji i crkvenom jedinstvu. Navečer su ljubitelji klasične glazbe mogli poslušati koncert tuluškog orkestra koji je u velikoj podzemnoj Bazilici Pije X izvodio djela Bacha i Messiane-a.

————————————————-

Poslušajmo važnije misli iz Osnovnog teološkog dokumenta za današnji peti dan Kongresa:

CRKVA SE SJEĆA KRISTA KOJI OSLOBAĐA I POMIRUJE

Daljnji bitan vidik Euharistije jest da je ona memorijal ili Kristov “spomen-čin” po kojem Krist trajno biva prisutan svojoj zajednici. Kristov spomen-čin koji je povjerio Crkvi u punini se shvaća tek kad se ima na umu cijeli stari Zavjet i njegovi memorijali, spomeni Božjih spasenjskih djela koji nisu bili samo puko sjećanje na prošle događaje nego su kroz njihovo vršenje omogućivali svakom Izraelcu da sudjeluje i bude dionikom milosti Božjih čega su bili i njegovi oci.
Stoga je Isus ustanovio Euharistiju u okviru slavljenja pashalne večere koja je za Izraelce bio veliki spomen čin Božjeg oslobođenja iz egipatskog ropstva, da bi ne samo ispunio proroštvo Starog Zavjeta nego i označio novo oslobođenje od grijeha i smrti koje ostvaruje svojom mukom, smrću i uskrsnućem.
Od židovske Pashe do gozbe u Kraljevstvu preko Euharistije postoji neprekinuta nit – stvoriteljski i otkupiteljski Božji naum da u svome sinu sve obnovi.
Crkva zna da još pripada svijetu u kojem vlada grijeh i smrt. No ona u Euharistiji hrani svoje pouzdanje. Ostajući putujuća Crkva u iščekivanju gledanja licem u lice ona je već po Euharistiji uronjena u veliku preobrazbu svijeta i svemira.
Spasenje koje Crkva prima u Euharistiji dolazi preko čina pomirenja koje se ostvaruje po Isusovoj žrtvi na križu kojom nas izmiruje s Ocem. Krv Kristove žrtve koja ispunja sve žrtve Starog Zavjeta znak je života darovana iz ljubavi koja nadilazi smrt i grijeh. Ta krv je pečat pomirenja ljudi s Bogom. Ona ustanovljuje Novi Savez, otajstvo Crkve, zajedništvo konačnog života s Bogom i ljudima.
Crkva se sjeća Krista… Spomen-čin angažira Crkvu. Dok Crkva slavi spomen-čin onoga što je po Pashi svoga Sina Bog za nas učinio biva stavljena pred svoje odgovornosti. Ako nas spomen-čin sjedinjuje s Bogom koji nas spašava onda i mi trebamo sudjelovati u tom Božjem spasiteljskom činu. I jer je Krist nas oslobodio moramo i mi sudjelovati u oslobođenju naše braće od grijeha i to služeći se istim sredstvima kao i Krist. Ako dijelimo predano tijelo i prolivenu krv Krista da bismo postali slobodni ljudi onda i mi trebamo postati razlomljeni kruh za novi svijet.
Ako je Krist došao obnoviti uvjete života pomirena s Bogom i sa svakim od njegove djece, onda se i mi moramo angažirati za pomirenje u dosada još uvijek podijeljenom svijetu.
Euharistija nas uči da okupljeni oko Krista koji nam daje oproštenje Božje idemo k Ocu poput sinova koji nikad ne očajavaju nad raskinutim vezama nego idu prema svojoj braći s vjerom u snagu pomirenja. Ona je kadra otvoriti novu budućnost pojedincima i narodima ako razvežu veze koje je razorio egoizam ili razbio strah. Slaviti Euharistiju u istini Kristovoj znači da je Crkva, a to smo svi mi kršćani zajedno, pozvani postati sakramentom pomirenja za sve ljude.

21. srpnja 1981. – utorak
Šesti dan
Crkva se obraća Duhu Svetom

Današnji dan bio je također posvećen radu po jezičnim skupinama. Tako je i naša skupina imala svoja predavanja. U podne smo uspjeli vidjeti i pozdraviti se s Papinim legatom koji je prema našoj grupi pokazivao posebnu naklonost nakon cijelog boravka u Lurdu, najvjerojatnije i radi ljepote naših narodnih nošnji. Čim nas je ugledao zaželio se s nama fotografirati pa ste tu fotografiju mogli vidjeti objavljenu u Glasu Koncila.
Ovog dana bio je predviđen dolazak Svetog Oca u Lurd. Međutim posljedice atentata nisu mu to dopustile. Udaljenost nije spriječila duhovnu prisutnost. Njegova topla, iskrena dirljiva riječ koju je toga dana preko radija i televizije uputio sudionicima Kongresa taknula je, doprla je i ganula srca svakog kongresista. Ovu Papinu poruku prenosila je Mondovizija a kongresisti su je mogli čuti svi zajedno okupljeni u velikoj podzemnoj Bazilici Pija X.
Nakon što je Papa bio izrazio živu želju da je mogao biti osobno prisutan na Kongresu kako je bilo planirano i nakon iskrenih i srdačnih pozdrava svim kongresistima iznio je tri temeljne misli o Euharistiji. Poslušajmo riječi svetog Oca:
Prvo: Novi svijet nema drugog temelja osim u Isusu Kristu Sinu očevu, koji je iz ljubavi postao našim bratom postavši čovjekom. Isus je naviještao Novi svijet tijekom cijelog života a nazivao ga je Kraljevstvom Božjim. Svojom ga je žrtvom omogućio, a ostvario po svom uskrsnuću i daru Duha. Dovršen će biti tek kad Krist sve ispuni svojom puninom, u novoj zemlji i novom nebu.
Drugo: Isusova žrtva na križu je pravi razlomljeni kruh i ona je odlučujuća za budućnost ljudi. Sve izvire iz nje i k njoj vodi. Euharistija nam uprisutnjuje tu žrtvu i po pričesti mi postajemo njezini dionici. U tome je veličina euharistije, jer je ona neodvojiva od važnosti Muke i Uskrsnuća.
Treće: Odatle proističe važnost ministerijalnog svećeništva i općeg svećeništva. Po primljenom svećeničkom redu svećenici su u vašim sredinama tu umjesto Krista, glave njegove Crkve. Njihovo posvećeno poslanje neophodno je kako bi se označilo lomljenje kruha preko njih kao dar primljen od Krista. Međutim krštenje svakog kršćanina uvodi u narod svećenika. Po njemu je svaki od vas pozvan da velikodušno prikaže sebe kao žrtvu ugodnu Ocu u Kristu. Vi imate svoj udio u Euharistiji time što joj dajete isti smisao koji je Krist dao svojoj žrtvi.

Pročitat ćemo nekoliko najvažnijih misli iz Osnovnog teološkog dokumenta o tem današnjeg šestog dana Kongresa:

CRKVA ZAZIVA DUHA SVETOGA

Sve tri Božanske osobe sudjeluju u našem spasenju i posvećenju. Zato je ovaj dan bio rezerviran za promatranje uloge Duha Svetoga u Kristovom otkupiteljskom djelu. Teološki dokument o tome ovako govori:
Anamneza, tj. sjećanje onoga što je Gospodin učinio za nas ujedno je i epikleza, tj. molitva upućena Duhu svetom da učini posve zrelim plodove vazmenog otajstva. Duh sveti neodvojiv je od djela našeg spasenja. Tek silaskom Duha Svetoga apostoli postaju sposobni da pođu svijetom surađujući s Kristom u njegovom djelu spasenja.
U svojoj osobi i svome poslanju Isus ispunja iščekivanja Izraela jer ostvaruje novi savez između Boga i ljudi snagom Duha Svetoga. U Isusovu životu, njegovim djelima i riječima vidimo da djelo našega spasenja izvršavaju sve tri Božanske Osobe, Otac, Sin i Duh Sveti. Kao što nas izvještava Ivan apostol, raspeti predaje svojima Duha u času svoje smrti. Iz njegova probodenog boka izvire krv Euharistije i živa voda Duha. Dar Duha nastavlja i dovršuje Kristovu Pashu.
Duh sveti koji je duša Crkve, a sam blagdan Duhova nazivamo također i njezinim rođendanom – čini da Crkva sebe u Euharistiji najviše doživljava. On nadahnjuje vjernike koji se okupljaju da se povjere Ocu. On je snaga novoga života. Taj život daje Gospodin Crkvi jer ga ona traži. Duh nas združuje s Kristovom Pashom i nama daje, a po nama svijetu od punine Božjega dara.
U Euharistiji Krist je prisutan, ali u svojem proslavljenom tijelu. Njegovo ljudsko tijelo rođeno od Djevice Marije po Duhu Svetomu, snagom istog Duha preoblikovano je. Nije više naravno tijelo, već duhovno tijelo prožeto Duhom eshatološkog vremena, mjesto u kojem je ostvareno konačno zajedništvo između Boga i ljudi. Isusovo uskrslo tijelo prva je živa stanica novoga svijeta. U njemu je duh već posve prožeo materiju. To će učiniti sa svakim stvorenjem kad sve obnovi u Kristu.
I zato je svaka naša pričest, sjedinjenje s Kristovim preobraženim tijelom zalog našeg uskrsnuća, našeg preobraženja, našeg po Duhu preobraženog života u blaženoj vječnosti.


22. srpnja 1981. – srijeda
Sedmi dan
CRKVA SE PRIČEŠĆUJE TIJELOM KRISTOVIM

Ovaj je dan za neke od naših mladih bio veoma značajan. Prije podne imali smo svetu Misu u Bazilici Bezgrešne, crkvi koja je podignuta po izričitoj želji Blažene Djevice Marije nad spiljom. Pod tom sv. Misom 33 mladih položilo je zavjet čistoće do braka pod zaštitom Bezgrešne. Zajedno s onima koji su ga tih dana privatno položili, bilo ih j e 46, dakle jedna trećina od svih naših mladih koji su sudjelovali na Kongresu. Na ovaj su zavjet mladi bili pripremani već prije polaska na Kongres. Zašto ovaj zavjet i koji je njegov smisao? Bio je to u prvom redu odgovor na učenje Svetog Oca koje je kroz dvije godine iznosio u Rimu o vrijednosti ljubavi, braka, čistoće i kršćanskog poimanja obiteljskog života. I da se osigura Božji blagoslov i sreća u budućem obiteljskom životu mladima se predlaže da učine ovaj zavjet pogotovo u našem vremenu gdje su tolike kršćanske vrijednosti ljudskog života i ljubavi ugrožene i dovedene u pitanje. Ovaj zavjet uvijek se povezuje s Blaženom Djevicom Marijom i stavlja se pod njezinu zaštitu jer je ona uzor svake čistoće i ljubavi i svojim zagovorom pomaže da se zavjet može obdržavati. Poticaj za ovu inicijativu dobili smo od Ivana Merza koji je isti zavjet učinio sa 19 godina.
Navečer ovoga dana bilo je organizirano veliko večernje bdijenje za sve mlade koji su bili u Lurdu, njih preko deset tisuća, u velikoj podzemnoj Bazilici Pije X. Bdijenju je prisustvovao Papin legat koji je mladima uputio nekoliko srdačnih riječi i pariški Kardinal Marty koji je mlade oduševio svojim govorom. Mladi s Filipina iz Škotske i Francuske izveli su scenski prikaz na temu Isusova blaženstva i idoli suvremenog potrošačkog društva. Večer je završena klanjanjem pred izloženim Presvetim Sakramentom koji je bio donesen na glavni oltar.
Ovaj susret trebao je u stvari biti susret mladih s Papom da je Sveti Otac mogao doći u Lurd. S ovog susreta mladi su uputili poruku radosti i nade mladima i odraslima cijeloga svijeta iz koje donosimo samo završnu misao: “Transformacija svijeta prolazi najprije kroz čovjeka ali se potpuno ostvaruje samo u Kristu po Kristu i s Kristom, razlomljenim kruhom za novi svijet.”
Naglasimo sa su posebni naglasci Kongresa bili na mladim misijskim crkvama iz misijskih područja i na mladima svijeta na kojima počiva budućnost kršćanstva. Zato su mladi imali i svoj poseban dodatni program iz čega se moglo vidjeti koliko nade Crkva u njih polaže.

———————————————————


Slijedi nekoliko važnijih misli iz Osnovnoga teološkog dokumenta na temu sedmoga dana Kongresa:

CRKVA SE PRIČEŠĆUJE KRISTOVIM TIJELOM

Tema današnjeg dana stavlja nam pred oči sam smisao i vrijednost pričešćivanja Kristovim tijelom kao i sve što je s tim povezano. Brojna predavanja i konferencije održane su po jezičnim grupama. Poslušajmo međutim nekoliko misli iz temeljnog teološkog dokumenta:
Euharistija ostvaruje obećanje sjedinjenja s Kristom osobno prema njegovom obećanju. Pričešćujući se razlomljenim kruhom za novi svijet mi sudjelujemo već sada u životu Kraljevstva. Euharistija koja nas sjedinjuje s Kristom za nas je sjeme besmrtnosti, uskrsna hrana.
Ova hrana nema svoga potpunog učinka ako nas ne otvara ljubavi Božjoj i našoj braći. Krist nas želi uvesti u svoju predanost i darivanje Ocu da bi tako bili spašeni svi ljudi. Kad se pričešćujemo razlomljenim kruhom tada imamo udjela u ljubavi samoga Boga. Euharistija jest hrana za našu ljubav. Ona nas uvodi u puninu ljubavi koja dosiže svoj vrhunac u Isusovoj Pashi.
Crkva čini euharistiju a euharistija čini Crkvu. Zato nema Crkve bez Euharistije. Tako dan za danom po euharistiji raste tijelo Kristovo kojega smo mi udovi. Gradeći Crkvu Euharistija već konkretno u znaku i vjeri ostvaruje veliko okupljanje u Kraljevstvu. To prekrasno izražava jedna od najstarijih euharistijskih molitava iz Didahe, II. stoljeće:
“Kao što je ovaj kruh nekoć bio raspršen po brežuljcima i sada skupljen tako da čini jedan jedini, isto tako sakupi Gospodin svoju Crkvu iz najdaljih krajeva svijeta u svoje Kraljevstvo.”
Po Euharistiji Crkva ostvaruje uistinu zajedništvo svetih. Nebrojeno mnoštvo vjernika svih vremena i svih krajeva hranili su se ovim istim posvećenim kruhom počevši od apostola i majke Isusove, mučenika i bezbrojnih kršćana kroz stoljeća do naših dana. Crkveno zajedništvo upravo po Euharistiji neprestano se održava i produbljuje. Ali se ono dovršuje tek u Kraljevstvu Božjem kad bude u Kristu obnovljeno.

23. srpnja 1981. – četvrtak
Osmi dan
CRKVA SUDJELUJE NA KRISTOVU POSLANJU

To je bio dan svečanog završetka Kongresa. Svi kongresisti okupljeni su posljednji put zajedno na kongresnom prostoru. Nazvao se to: STATIO ORBIS – postaja Svijeta. Papinska misa s ređenjem novih svećenika. Papu zamjenjuje njegov Legat Kardinal Gantin. Tema cijelog dana usmjerena je prema poslanju. Stoga ćemo najprije poslušati teološki komentar teme posljednjeg dana Kongresa iz Osnovnog teološkog dokumenta:

CRKVA SUDJELUJE NA KRISTOVU POSLANJU

Nema dviju Crkava: euharistijske i misijske. Jedna koja bi okupljala vjernike oko Krista druga koja bi se raspršila po svijetu navješćujući Evanđelje. Postoji samo jedna Crkva. Ona je pozvana da sve dijeli sa svojim Gospodinom: njegov život i njegovo poslanje, njegovu borbu i njegovu pobjedu.
Po Euharistiji Crkva postaje ono što prima: razlomljeni kruh za novi svijet. Euharistijski kruh ne postavlja samo vezu između Krista i Crkve. On nas združuje i ujedno stavlja u veliki protok novog života. Služba biskupa i svećenika utemeljena je i vezana uz Euharistiju. Oni su po njihovoj službi određeni za rast i formiranje Božjeg naroda. Kad Crkva slavi Euharistiju kako predsjedatelj tako i svi prisutni jesu u srcu otajstva vjere: slijedi se Krista koji se nije bojao naviještati Riječ svoga Oca; slijede se Apostoli od Krista izabrani svjedoci. Svi su u službi naroda zaduženi za naviještanje poruke spasenja. Takvu poruku ljudi ne bi mogli sami nikad izmisliti.
Kad primamo kruh života Krist nam već daje udjela u njegovoj konačnoj pobjedi. Božja obećanja poznaju početak njihovih ostvarenja. Odsada nam je dana Euharistija kao obećanje našeg preobraženja. Bog uvijek ostvaruje svoja obećanja, puno više nego li se mi usuđujemo i pomisliti. Poziv čitave Crkve jest pripremiti ovaj veliki skup i u Euharistiji razmatrati njeno dovršenje u povijesti.
Crkva Euharistije otvarajući se daru Božjemu, stvara narod braće. Taj narod čini jedno tijelo i solidaran je sa čitavim čovječanstvom. Tako ih može samo Euharistija okupiti u zajedničkom prihvaćanju bez obzira na socijalne razlike.
No nije dovoljno biti samo jedinstveni međusobno. Krist zahtijeva od nas da oko nas konkretno ostvarujemo Euharistiju. Razdijeljen kruh obraća nas da postanemo ljudi koji dijele.
Crkva sudjeluje u Kristovu poslanju. Euharistijska solidarnost ima sakramentalnu dimenziju. Ne možemo se sjediniti s Kristom a ostajat po strani i ne zanimati se za gladne, žedne, strance, zarobljene, bolesne, siromašne, potlačene, izrabljivane. Euharistijska praksa provjerava se prema zalaganju u konkretnoj povijesti svakodnevnice.
Pozvani smo stoga da zračimo milost Euharistije, brinući se kako bi bilo više molitve, pravednosti, milosrđa, kako bi ljudi ugledali nešto od otajstva živog Boga; Boga koji dolazi stvoriti čovjeka dajući mu mir po krvi svoga križa.
Evo nas pozvanih da stvaramo narod ljudi povjerenja i mira, koji i u najvećim nevoljama svog života neće izgubiti hrabrosti znajući da jedino križ Kristov pobjeđuje svjetsku silu.
Nemoguće je slaviti otajstvo Krista – siromašnog, blagog, poniznog, milosrdnog, pobornika mira i trpećeg progonstvo radi pravednosti a da se ne obratimo i ne živimo duhom blaženstava te postanemo siromašni, blagi, ponizni, milosrdni, pobornici mira i pravednosti. Ako ne postanemo i mi razlomljeni kruh za novi svijet, nema Euharistije. To se ostvaruje po otajstvu vjere u ljubav da bi se naše čovječanstvo preobražavalo svaki dan, i raslo u mistično tijelo Kristovo.

SVEČANI ZAVRŠETAK KONGRESA

Kongresni prostor pred spiljom ukazanja gdje se odvija svečanost završetka Kongresa ispunjen je brojnim vjernicima, kongresistima. Bilo ih je preko četrdeset tisuća. Vjerske zastave i znakovi raznih naroda, vjerskih pokreta, udruženja, okupljene su na glavnoj tribini. Svijet u malome. Očituje se tako divno jedinstvo sviju. Zaključuje se iznošenjem plodova Kongresa. Jedan od voditelja cijelog Kongresa ovako iznosi zaključne stavove:
“Euharistija je srce Crkve u koliko je otajstvena prisutnost Krista u njoj! Misa je najbolje mjesto gdje se Crkva okuplja i gdje se naviješta Riječ. Produbljenje euharistijskog misterija ovdje u Lurdu za vrijeme kongresa jest događaj velikog značenja u životu Crkve. Ako je Euharistija izvor i vrhunac kršćanskog života svi su kršćani pozvani da u njoj aktivno sudjeluju prema svojim mogućnostima i sposobnostima.”

Kardinal Gantin drži zaključnu snažnu propovijed. Govori o misijskom poslanju nakon Kongresa. Govori ređenicima koji će primiti svećenički red i njihovim roditeljima. Govori o uzvišenosti svećenstva bez kojeg nema Euharistije ni Crkve. Slijedio je zatim dirljiv obred ređenja jedanaestorice novih svećenika. Na koncu sv. mise prije završnog blagoslova Kardinal Gantin svečano predaje svim kongresistima apostolsko poslanje Kongresa. Predstavnici svih vjerničkih staleža, svećenici, đakoni, laici, bračni parovi, mladi i drugi penju se na kongresnu tribinu predstavljajući sav prisutan Božji narod. Kardinal Gantin im govori:
“Ovaj kongres završava. Što se tiče Lurda. Ali on se uklapa u cjelinu, u hod cijelog Božjeg naroda. On mora imati produžetak. Vi ste bili delegati. Vi ostajete delegati: u svojim obiteljima, župama, sredinama i različitim zajednicama. Nije li vaše dvostruko uvjerenje da Euharistija čini Crkvu i da Euharistija angažira Crkvu u izgradnji novoga svijeta, u novosti Evanđelja. Ta novost ima jedan manifest. To su Blaženstva.
– Blago onima koji imaju dušu siromaha i koji nalaze mjesta za siromahe.
– Blago onima koji odbijaju da grade svijet nasiljem.
– Blago onima koji plaču jer Bog ima u vidu njihove kušnje i njihove suze.
– Blago onima koji žeđaju za potpunom pravdom, tj. za svetošću pred Bogom i poštivanjem dostojanstva svake ljudske osobe.
– Blago milosrdnima koji znaju cijenu nježnosti i oproštenje i koji su spremni da prihvate milosrđe od Boga i od drugih.
– Blago onima koji imaju čisto srce jer su objava Božja u središtu svijeta.
– Blago onima koji čine da oko njih vlada mir u ime Božje jer time stvaraju svijet gdje vlada solidarnost i ljubav.
– Blago progonjenima zbog pravednosti koji održavaju nadu u progonstvu.
– Blago vama braćo i sestre koji ste produbili svoju vjeru u Euharistiju, u razlomljeni kruh za novi svijet.
Pođite, pođite u miru i radosti Gospodnjoj i neka vas Bog blagoslovi.

Završnu rečenicu Papin legat izrekao je na 5 jezika:
VRATITE SE SVOJIM KUĆAMA, OJAČANI EUHARISTIJOM, SPREMNI ŽIVJETI DIJELJENJE DA SE LOMITE I DARIVATE ZAJEDNO S KRISTOM ZA NOVI SVIJET!

——————————————————

Zaključna riječ prikaza Kongresa na Akademiji

Kongres je završio što se tiče Lurda, rekao je Papin Legat kardinal Gantin, ali on se treba nastaviti, izričita je želja Crkve, jer inače ne bi ga bilo smisla organizirati ako ne bi donio trajnijih plodova osim jednog lijepog i dubokog religioznog doživljaja rezerviranog za one koji su imali mogućnost na njemu sudjelovati. Rečeno nam je da ono što smo u Lurdu doživjeli podijelimo s drugima. U tome je bit Euharistije: dijeliti duhovna, materijalna dobra, dijeliti sebe, svoju ljubav, poput Isusa pretvarati se u kruh i omogućivati život drugima.
Pokušali smo vam kroz kratki prikaz iznijeti samo ono najbitnije, temeljne ideje od tih bogatih osam dana koji su okupili po svojim delegatima cijelu Crkvu raspršenu po kugli zemaljskoj oko svoga središta, tj. onoga što Crkvu čini Crkvom, a to je EUHARISTIJA.
No puno se toga dogodilo što vremenski nismo mogli sada iznijeti. Program je bio tako šarolik i bogat, odvijao se paralelno po jezičnim skupinama u koje je svatko imao pristup. Bili su tu zastupljeni razni pokreti po svojim predstavnicima koji postoje u Crkvi. Bio je tu veliki prorok Brazila, Helder Camara koji se posebno obraćao mladima. Majka Terezija koja je bila pozvana nije mogla doći, ali je poslala svoju poruku koja je pročitana prilikom otvorenja Kongresa. Neposredno prije Kongresa održan je bio znanstveni Simpozij o Euharistiji čija je poruka bila pročitana također na početku, a temeljna joj je misao: odgovornost – dijeljenje – euharistija, tj. svi koji sudjeluju u euharistiji imaju odgovornost provoditi ju u životu kroz nesebično služenje onima koji su potrebni pomoći i ljubavi.
Dva velika naglaska Kongresa bila su: mlade Crkve iz misijskih područja i mladi općenito. Tako je bilo zanimljivo promatrati afričku misu, vidjet kršćanstvo kako se postupno utjelovljuje u mjesnu kulturu. Ali isto tako brojne inicijative koje su razne grupe mladih iz svih krajeva svijeta sa sobom donijele, prikazale i unijele u liturgiju.
Posljednjeg dana na završnoj svečanosti jedna francuska obitelj donijela je veliki transparent i zamolili su naše mladiće da ga nose. Bilo je naslikano: simbol euharistije u sredini, Marija s jedne i Sveti Otac s druge strane. Te tri temeljne stvarnosti katolicizma – EUHARISTIJA- MARIJA- PAPA bile su neprestano prisutne za vrijeme cijeloga Kongresa. Tri sjajne bjeline kako ih je nazvao kardinal Silvio Oddi u Vepricu ove godine na splitskom euharistijskom kongresu, tri distinktivne stvarnosti katolicizma koje nas čine upravo katolicima za razliku od drugih kršćana, ponijeli smo duboko utisnuto u svoje duše. Ponijeli smo ih iz Lurda s ovog Međunarodnog euharistijskog Kongresa na kojem smo doživjeli svu ljepotu univerzalnosti Katoličke Crkve, ali smo isto tako osjetili zahvalnost Bogu što imamo milost biti njezini članovi i djeca.
Kongres nas poziva da dublje upoznamo i zaronimo u to veliko bogatstvo, u taj neizreciv dar koji nam je Bog darovao u Euharistiji, da crpimo iz njega snagu, radost i sreću. Bila nam je dužnost da vam ovo sve iznesemo i prikažemo, a veselit će nas ako će i ovaj naš današnji susret na blagdan Krista Kralja koji kraljuje iz Euharistije što pridonijeti za pripremu naših euharistijskih kongresa koji nam predstoje.

————————————————–

Slijede slike nastupa Celebrant Singers iz Amerike koji su sudjelovali na završetku Akademije za blagdan Krista Kralja: