PORUKA PAPE IVANA PAVLA II.

za 42. Međunarodnom Euharistijskom Kongresu u LURDU

Draga Braćo i Sestre, sudionici Euharistijskog Kongresa u Lurdu!
Hvaljen Isus!

Prva najava Euharistijskog Kongresa pobudila je u meni žarku želju da na njemu osobno sudjelujem. Želio sam okupiti ljude i prikazati Kristu neizmjernu počast koja bi se k Njemu uzdizala iz Marijina grada.

Neposredno sam vam se htio pridružiti da posvjedočim s kojom čvrstoćom vjere, s kojim elanom klanjanja, velikodušnošću i radošću i s kakvim odlučnim zalaganjem Crkva prihvaća, slavi i čuva spomen-čin Kristove Žrtve, “razlomljeni Kruh za novi svijet”, za spas svoje braće. Na licu mjesta, s vama, u blizini blagoslovljene Špilje, kanio sam usrdno moliti Mariju, našu Majku, Bezgrješnu Djevicu za milosti obraćenja. Te milosti odgovarale bi sakramentu božanske Ljubavi, a zalog su dolaska novoga svijeta kojega je i Ona navijestila u poruci preko Bernardice Soubirous.

Živo žalim što ne mogu fizički biti prisutan među vama. Ali, Providnost me poziva da to žrtvujem, kao i mnogi drugi bolesni i spriječeni, te budem s vama iako vas ne vidim i ne čujem. Srce će mi još više gorjeti, jer se srcem bolje shvaća cijena Gospodinove Ljubavi i vaša iskrena euharistijska pobožnost!

One, koje sam kanio živim glasom pozdraviti i ohrabriti, blagosliv¬ljem ih: najprije vas, moja draga Braćo u episkopatu, koji ste okupljeni oko kard. Bernardina Gantina, moga Legata; vas svećenike i đakone, službenike Svete Euharistije; vas bogoslove, od kojih će neki u ovoj zgodi primiti svećenički red; vas redovnike, redovnice i Bogu posvećene osobe, kojih je životni stalež znak “novoga svijeta”; vas očeve i majke obitelji, laike, koji ste predstavnici vaših župa ili pokreta, predstavnici različitih životnih sredina, raznih zemalja i različitih dobi; posebno vas djecu, adolescente i mlade, jer spremno shvaćate dinamizam Kristove Ljubavi. Posebno mjesto dao sam bolesncima; oni su tako bliski Križu.

Zahvaljujem svima, koji su kongresistima u Lurdu omogućili boravak. Pozdravljam svu braću i sestro, koji su nam se, unatoč nepotpunom jedinstvu s nama, pridružili u razmišljanju i euharistijskoj molitvi u želji da jednog dana mognemo dijeli¬ti isti Gospodnji kalež. Moja molitva proteže se na sve zajednice Katoličke Crkve, koje su prisutne u Lurdu, da Krist utvrdi njihovo žarko nastojanje u zajedništvu vjere i djelotvorne ljubavi.

Posebno molim za rast mladih Crkava, molim za njihov svagdanji kruh, a istovremeno i za Kruh Života. Na kraju srdačno pozdravljam sinove i kćeri Francuske. Prošle godine rastao sam se od njih u Lisieuxu sa “do-viđenja”. Oni su rado u svojoj zemlji prihvatili proslavu stote obljetnice Kongresa.

Znam da će vam Kongres pomoći da se stavite u prisutnost euharistijskog otajstva kako biste naslutili različite vidove, slavili njegove divote i tražili način u vašem životu kako da to nastavite živjeti – kao i ovdje – uz pomoć susreta, predavanja, bdijenja, procesija, klanjanja, a posebice slavlja Svete Mise. Isus nam govori: “Blago vašim očima jer vide, blago vašim ušima jer čuju ” (Mt 15,16) ! Prepoznali ste Krista, stvarno nazočna u sakramentu. On stvara “novi svijet”, za njega je lomio kruh svoga Tijela i prolio svoju Krv. Istovremeno ste doživjeli da ste braća, djeca Božja, doživjeli ste sreću pri dijeljenju svojih dobara i kod primanja od drugih. U zajedništvu shvatili ste da ljudi ne žive samo o kruhu, ni samo od ljudskog prijateljstva, već od Boga; da se mogu okupiti za svaku riječ i gestu koje označuju i grade s Kristom novi svijet. Blago vama!

Dopustite mi sada, kao Petrovu nasljedniku, da Vam upravim poruku. Neka ona bude poput meditacije o “lomljenju kruha”. Vama ju povjeravam da biste od toga živjeli i to prenosili.

Vaše iskustvo u Lurdu, za vrijeme Kongresa, ispunilo vas je poslanjem svjedoka u Crkvi i u svijetu. Poput emauskih učenika, u sreći što su pronašli uskrslog Gospodina i što su ga prepoznali pri “lomljenju kruha” (Lk. 24,35) i vi ćete se vratiti u vaše zavičaje “sa srcem koje gori” zbog onoga što ste doživjeli. Prenosite vaše iskustvo kako se i u našim danima sreće Gospodina u “lomljenju kruha” i govorite o tome kako taj susret osmišljava život. Sada namjeravam reći nešto o uvjetima prepoznavanja Gospodina time što ću precizirati tri stava mog uvjerenja.

1. Prvo: “Novi svijet” nema drugog temelja osim u Isusu Kristu, Sinu Očevu, koji je iz ljubavi postao našim bratom postavši čovjekom. Znak i nagoviještaj “novog svijeta” nalazimo u dijeljenju, u međusobnoj izmjeni, u gostoljubivosti, u idealnom zajedništvu, u velikodušnom služenju, u jedinstvu vjere i žaru djelotvorne ljubavi. Isus je naviještao taj “novi svijet” tijekom cijelog svog zemaljskog života, a nazivao ga je “Kraljevstvom Božjim”; svojom žrtvom omogućio ga je, a ostvario po svom uskrsnuću i daru Duha. Od tada se može graditi “novi svijet” oko Krista, prisutna u srcima ljudi, oko Prvorođenca od mrtvih i oko Glave Crkve (usp. Kol 1,18). Dovršen će biti tek kada Krist sve ispuni svojom puninom (usp, Ef 1,24) u “novoj zemlji i novom nebu” (Otk 21,1) kojega je po Duhu danas obnovljeni svijet samo nagoviještaj (usp. Gaudium et spes, br. 38 – 39). Kršćanska vjera zna da novo čovječanstvo izvire iz Križa. “Lomljenje kruha” nalazi najprije u njemu svoj smisao: “Ovo je tijelo moje predano za vas… Ovo je kalež Novog Saveza u mojoj krvi” (lKor 11,24-25).

Uistinu, pravo lomljenje kruha za nas kršćane je žrtva na Križu. Sve izvire iz nje i k njoj vodi. Krist je prihvatio biti pribijen na Križ kao žrtvu za naše grijehe, nevjeru i nepravdu da se čovječanstvo ne bi zatvorilo u vlastito neprihvaćanje, da nepravda nema posljednju riječ i te da uništi mržnju i da otvori povijesti novu budućnost: Živi Kruh, koji je s neba sišao, izvršio je jedinstveno “lomljenje kruha” kad je u slobodi raširio ruke na Križ da uništi smrt i tako uđe u život. Novi svijet ovisi o ovoj Žrtvi: zid odijeljenosti srušen je; uskrsnuće od mrtvih potvrđeno je; po toj žrtvi čovječanstvu je dana mogućost ujedinjenja (usp. Ef 2,15). To je prvi stav vjere od kojega ćete živjeti. Pozivam vas da budete svjedoci toga.

2. Iz ovog slijedi princip: Žrtva na Križu odlučujuća je za budućnost ljudi. Stoga je Krist, još prije nego li ju je izvršio i otišao Ocu, ostavio sredstvo kako bismo i mi imali u njoj udjela kao da smo bili nazočni kad se ona zbivala. Isusova žrtva na Križu – pravi razlomljeni Kruh Života – najveća je vrijednost; nju naviještajte i dijelite međusobno. Prije nego li je Isus uzašao na Kalvariju uzeo je vremena i u svetoj tišini posljednje večere izvršio liturgijsko lomljenje kruha: slavio ga je s Dvanaestoricom i molio ih da to obnavljaju njemu na spomen do dana kada će on uspostaviti nova vremena. Nad kruhom i čašom prave kršćanske Pashe učinio je geste i izrekao riječi koje se obnavljaju po službi vaših biskupa, apostolskih nasljednika i svećenika, njihovih suradnika, i po kojima imate pristup Kristovoj Žrtvi, a po Njemu uskrsnuće koje će sve preoblikovati.

Vi dobro znate, draga Braćo i Sestre, ovo euharistijsko slavlje nište ne pridonosi Žrtvi na Križu; niti joj Što dodaje, niti je umnaža. Misa i Križ čine jednu i istu Žrtvu (usp. pismo Nedjeljno slavlje, br. 9). Bitna funkcija euharistijskog lomljenja kruha, bez sumnje, sastoji se u tome da nam omogući pristup jedinstvenom daru Križa. Ona nju uprisutnjuje današnjoj generaciji. Postaje stvarno nazočno Tijelo i Krv Krista pod prilikama kruha i vina; ona istovremeno i uprisutnjuje i otvara našoj generaciji pristup Žrtvi Križa, koja je u svojoj jedinstvenosti stožer povijesti spasenja, bitna artikulacija između vremena i vječnosti. Tako je Euharistija u Crkvi sakramentalna institucija koja omogućuje, u etapama, pristup stvarnoj i djelotvornoj Žrtvi Križa. Na taj način manifestira se njena snaga i uskrsnuće. Zahvaljujući apostolskom nasljedovanju i ređenjima, Krist daje jakost i snagu riječima ustanovljenja Euharistije po djelovanju svoga Duha – do vremena njegova ponovnog dolaska. On ih izgovara na usta svećenika posvetitelja; On nam omogućava sudjelovanje u njegovoj jedinstvenoj Žrtvi po lomljenju kruha.

Tu je veličina Euharistije. Po važnosti za našu povijest spasenja ona je neodvojiva od važnosti Muke i Uskrsnuća. Euharistija čini glavnu strukturu koja gradi Crkvu: “Ona čini Crkvu”. Naše se vrijeme neće u njoj prevariti: neka joj samo dade mjesto koje joj pripada u programu novoga svijeta.
Da bi se to ostvarilo potrebno je posebice naglasiti koliko je važno očuvati Gospodinove riječi u svoj njihovoj snazi, kao što su ih uvijek jednoglasno prihvaćali i shvaćali predaja Crkve, Oci, koncili, učiteljstvo i osjećaj vjernika: znati nam je da je Gospodin uistinu raspet i uskrsnuo, nazočan i stvarno prisutan u Euharistiji, i da kao takav prebiva pod prilikama kruha i vina. Ne dugujemo mu samo najveće poštovanje, već izraze našeg bogoštovlja i klanjanja (usp. pismo Nedjeljno slavlje, br. 3,12). Tu je bilo Crkve, tajna njene jakosti; ljubomornom brigom neka ga čuva i iznosi u cijelosti.

3. Na kraju, draga Braćo i Sestre, na Kongresu ste mogli bolje dokučiti ulogu službenika Euharistije i kršćanskog puka u slavljenju mise. Po primljenom svećeničkom redu svećenici u vašim sredinama su tu umjesto Krista, Glave njegove Crkve; njihovo posvećeno poslanje neophodno je kako bi se označilo lomljenje kruha preko njih kao dar primljen od Krista, dar koji po svojoj biti nadilazi mogućnosti okupljene zajednice; ono je nezamjenjivo pri valjanom povezivanju euharistijskog posvećenja Žrtve Križa i njena Spomenčina (usp. pismo Nedjeljno slavlje, br. 9). Sve više i više biti će vam na srcu da prihvatite to poslanje s poštovanjem i zahvalnošću i molite da Crkvi nikad ne ponestane svećenika , svetih svećenika.

Ali, vaše krštenje čini i vas, na poseban način i u drugom smislu, “narodom svećenika”. Po njemu je svaki od vas pozvan da sebe velikodušno prikaže kao žrtvu ugodnu Ocu u Kristu. Vi imate svoj udio u Euharistiji time što joj dajete isti smisao koji je Krist dao svojoj Žrtvi. Krist nije umro da bi nestao, već da uskrsne, da nastavi svoju Riječ i djelovanje kako bi snagom Duha dovršio poslanje primljeno od Oca. Njegovi su članovi pozvani na slobodu, u Duhu i na poduzetnost; otvoren je put vjeri i jedinstvu, objavljeni su principi novog čovječanstva. Krist očekuje od svog svećeničkog naroda hrabrost u napredovanju i poduzimanju koraka u djelotvornoj ljubavi, hrabrost u trpljenju pa čak i smrti, da poput mučenika vjeruju u uspjeh postignut žrtvom.

Ova teološka razmišljanja imaju svoj produžetak u razradbama na među¬ljudskom planu. Kongres vas je naučio živjeti lomljenje kruha u Crkvi, sa svim njegovim zahtjevnostima: prihvaćanje, izmjene, dijeljenje, nadi¬laženje granica, volja za obraćenje, odbacivanje predrasuda, briga oko preoblikovanja socijalnih sredina u njihovim strukturama i njihovu duhu. Ako hoćete biti istiniti i logični, jasno vam je da vaš susret kod euharistijskog stola ima praktičnih posljedica. U Euharistiji Krist uistinu sakramentalno uprisutnjuje svoje Tijelo i svoju Krv, svoju Žrtvu snagom uskrsnuća, da bismo mi imali udjela u punini, ne samo duhom nego sakramentalno. To je za nas poziv i zadatak kako bismo mi išli do izvora, do Krista te da u konkretnom životu i povijesti idemo do kraja u našim nastojanjima, ne zanemarujući ništa što bi ovisilo o čovjeku.

Ovu poruku srdačno upravljan vama, kongresistima i lurdskim hodočasnicima. Ona će vas podsjećati na tri osnovna elementa “novog svijeta” na kojem odlučno želite raditi. Današnja Crkva ne smije zanemariti ni jedan od ovih elemenata.

Draga Braćo i Sestre, ovako promatrajući Krista u njegovu euharistijskom Otajstvu, neka se vaš pogled susretne s Marijinim. U njoj, po djelovanju Duha Svetoga, oblikovano je Isusovo tijelo i krv. “Rođen je od Djevice Marije”. Blago njoj što je povjerovala! Nakon njene intervencije Isus je učinio prvo čudo, u Kani, što je uvećalo vjeru učenika. Na Kalvariji potpuno je sjedinjena sa žrtvom svoga Sina. U njezinoj prisutnosti, dok je molila s učenicima na Duhove, izlio se dar Duha Svetoga. S Isusom u slavi, u “novom svijetu”, pokazala se na ovom mjestu, u Lurdu; oči Bernardičine vidjele su koliko je ona bliza ljudima, grešnim ljudima, kojima je potrebno obraćenje, koji žeđaju za potpunom srećom! Budite uvjereni da vas ona zagovara, da će vas pratiti, da će pratiti i Crkvu do punine euharistijske vjere i do duhovne obnove.

Dok završavam ovu poruku, zajedno s njom obraćam se Gospodinu:
O Kriste Spasitelju, zahvaljujemo TI za tvoju otkupiteljsku žrtvu, jedinu nadu ljudi!

O Kriste Spasitelju, zahvaljujemo Ti za euharistijsko lomljenje Kruha, koje si Ti ustanovio da Te Tvoja braća tijekom stoljeća mogu susretati!
O Kriste Spasitelju, stavi u srca krštenika želju da se s Tobom žrtvuju i zalažu za spasenje svoje braće!

Stvarno si prisutan u Presvetom Sakramentu. Obilno obaspi svoj narod, koji se okupio u Lurdu, svakim blagoslovom da Kongres uistinu ostane znak “novoga svijeta”!

U Vatikanu, 13. srpnja 1981.

PAPA IVAN PAVAO II.