B. LJUBAV, ČISTOĆA – SEKSUALNOST, BRAK

***************************

1. Mladima o ljubavi, seksualnosti i čistoći

Mladić i djevojka u svjetlu vjere.

Smisao i cilj ljudske ljubavi u nadnaravnom svijetu.

Vrijednost djevičanstva.

Moralnost ljudskih aktivnosti.

Problemi koedukacije.

Štetnost nečedne mode.

Odjeća u službi apostolata.

2. Sredstva za očuvanje moralne čistoće

Svetu čistoću je moguće očuvati ako se slijede upute Crkve.

Štovanje Blažene Djevice Marije pomaže u očuvanju čistoće srca.

Izbjegavanje bližih grešnih prigoda.

Kardinal A. Stepinac: Orlovska Zlatna knjiga je «suho zlato».

3. Ljubav Krista i Crkve prisutna u kršćanskom braku

************************

1. Mladima o ljubavi, seksualnosti i čistoći

Glavnina Merzova apostolskog nastojanja oko moralnog preporoda, napose kod omladine, usmjerila se na područje ljubav-seksualnost-čistoća. Bistrinom svoga uma i dobro informiran o nauku Crkve ulazio je do u pojedinosti moralnog života rješavajući i one najsitnije i koji puta najzamršenije slučajeve kao da je svećenik. Zadivljuje njegova revnost za očuvanje čistoće kod mladeži, i njegovo nastojanje da ih što bolje formira prema nauku Crkve. Neki su Merzu predbacivali strogost, prezahtjevnost u njegovim   moralnim zahtjevima. Pažljivo analiziranje svega što je Merz napisao na tom području pokazuje da je i ovdje, kao i drugdje, zastupao samo mišljenje Crkve i njezino učenje. I u sumnjama Ivan se uvijek obraća crkvenim osobama, jer je htio da mu se njegovo  mišljenje uvijek slaže s učenjem Crkve.[1] Zanimljivo je napomenuti da Ivanove brošure sve nose imprimatur. Premda laik, Merz je svakako želio da njegovi spisi ne budu izvan ili protiv onoga što naučava Crkva.

Mladić i djevojka u svjetlu vjere. – Merzov apostolat na području ljubav-seksualnost-čistoća mogli bismo ovako opisati: želi kod mladih ljudi učvrstiti i očuvati temeljne vrline, napose čistoću da bi ih kroz to pripremio na odgovorno i ozbiljno prihvaćanje braka i bračnih dužnosti. Njegova knjižica “Ti i ona”[2] namijenjena zrelijoj muškoj omladini, najbolji je primjer kako je Merz sasvim ozbiljno, znanstveno i detaljno ušao u bit problematike. Dao je jasna načela i informacije  što mladić treba znati o svome tijelu i odnosu prema djevojci, kako i kojim sredstvima ovladati svojim nagonom prije ženidbe i očuvati čistoću; dao je kriterije za izbor djevojke, upozorio je na opasnosti za mladiće u njegovu nastojanju oko čuvanja čistoće.

Smisao i cilj ljudske ljubavi u nadnaravnom svijetu. – Niti u ovoj brošuri Merz ne propušta, kao ni u drugim prilikama, da ne istakne vrijednost i uzvišenost djevičanstva. Sva je brošura prožeta crkvenim učenjem. Merz se ne ustručava često citirati Sveto Pismo, navodi potom citate papa, crkvenih dokumenata samo da jače istakne i naglasi istinu koju iznosi. Sve je prožeto nadnaravnim idejama vjere. Pokazuje svrhu i cilj braka, ljubavi i čistoće, i to onako kako naučava Crkva. Već na prvim stranicama brošure Merz upozorava na nadnaravni smisao i sliku zemaljske ljubavi: “No ova zemaljska ljubav ima mnogo uzvišenije značenje. Ona je slika ljubavi koja veže Krista i njegovu Crkvu”(str.22). Žali one nevjernike koji u moralnom smislu ne žive  onako kako to od njih “traži sam prirodni zakon, a stoga i Crkva”(str.21) i što ne usklade svoj život “kako to Bog hoće – u kršćanskom, po Crkvi posvećenom braku”(str.21). Najveći broj “otpada od Crkve” od strane mladih Ivan vidi upravo u popuštanju seksualnosti(str.33). Naglašava kako u pojedinim katoličkim krajevima postoje razna katolička društva koja nastoje pridići takvu propalu mladež te “ih opet vraćaju Crkvi i ljudskom društvu”(str.36). Među savjetima mladiću kakvu si mora izabrati buduću ženu Ivan navodi ovo načelo: “Mora vršiti dužnosti prema Bogu i Crkvi i vršiti svoje staleške dužnosti”(str.60). Upozorava mladića da se ne zagleda u djevojku druge vjere, jer to Crkva ne želi. “Uvjeren si da je jedina Katolička Crkva prava Crkva i da jedino potpuni sklad u duševnim naziranjima može usrećiti obitelj. Ako se pak vi ne slažete u najvažnijim pitanjima života, a to su pitanja vjerska, kako će vaš brak biti sretan?”(str.62). Smisao nagona koji mladić u sebi osjeća jest da jednom osnuje kršćansku obitelj “koja će dati Bogu duše, roditeljima dobru djecu; koja će Crkvu obdariti svecima, domovinu pravim rodoljubima”(str.63).

Vrijednost djevičanstva. – U posebnom poglavlju Ivan opisuje uzvišenost djevičanstva. Opširno analizira i temelji svoje razlaganje na riječima sv. Pavla (Ef. 5,25 i 32) gdje Pavao govori o kršćanskom braku kao o “tajanstvenoj slici veze Krista s Crkvom”(str.53). “Katolička Crkva smatra da je svaka duša, koja je položila zavjet djevičanstva vjenčana s Isusom Kristom. U tome je bitno značenje katoličkog celibata. Takva je djevičanska duša uzdignuta na dostojanstvo zaručnice Božje i već na zemlji živi nebeskim životom”(str.53). U nastavku Ivan gotovo pjesničkim stilom govori o uzvišenosti djevičanstva posvećenog Kristu.

Pri koncu brošure među raznim savjetima mladiću kako očuvati svoju čistoću navodi sv. Pričest koja je “najjače sredstvo, najčvršća obrana svete čistoće srca»(str.68). Osim toga Ivan svraća pozornost mladića na tolike svećenike i redovnike koji su kroz stoljeća živjeli u celibatu da je moguće ovladati svojim nagonom.

“Kada je toliko milijuna ljudi tolike vjekove moglo živjeti u svetoj čistoći i u toj čistoći stvarati najdivnija djela u životu Crkve, zašto kršćanski mladić ne bi mogao svladati svoj spolni nagon, kad mu bez teške povrede zakona Božjega ionako ne smije udovoljiti”(str.68-69).

Prethodne misli nisu analiza i prikaz cijelog sadržaja knjižice nego smo naveli samo neka mjesta gdje Merz izričito spominje Crkvu da se vidi koliko je misao na Crkvu prisutna u toj brošuri. Ustvari cijela knjižica nije ništa drugo nego vjerni odraz katoličkog moralnog nauka o tom predmetu. Napomenimo i to da i ova knjižica nosi Imprimatur, tj. dopuštenje crkvenih vlasti da se može objaviti.

Moralnost ljudskih aktivnosti. – Osim knjižice Ti i ona u kojoj je sustavno iznio svoje moralno naučavanje o problematici ljubavi i čistoće kod mladih,  Merz je posebnu pozornost posvetio onim područjima koja predstavljaju posebnu opasnost za čistoću mladog čovjeka, a to su bliže grešne prigode: koedukacija, moda, ples, film i tisak, tjelovježba, glazba. O svoj toj problematici mnogo je pisao i objavljivao u tisku, a dosta toga ostalo je i u rukopisu[3]. Ovdje ćemo navesti samo neka mjesta gdje Merz izričito govori o Crkvi. Na području te osjetljive moralne problematike Merzu je nauk Crkve bio jedini i glavni kriterij istinitog naučavanja. On se ne obazire samo na striktne zapovijedi Crkve, nego u svom moralnom apostolatu u Orlovstvu nastoji probuditi takav osjećaj kod članova da budu pažljivi na same želje Crkve i da se odriču i onih stvari koje Crkva za nevolju pripušta, ali ne savjetuje. Karakterističan je u tom smislu sljedeći Ivanov tekst: 

“Orlovstvo ide za tim da odgaja vjernike koji će osjećati s Crkvom i koji će postati apostolima Katoličke Akcije. Tko osjeća s Crkvom, ne čini ono što ne vodi k dobru i što Crkva, iako za nevolju u stanovitim okolnostima pripušta, a ipak svjetuje da se ne čini. Budući da Orlovstvo ide također za tim da stvara zdrave kršćanske ćudoredne običaje, to se orao (orlica) mora odreći svih pogibeljnih stvari koje Crkva kod vjernika pripušta.”[4]

U nastavku u 17 točaka Merz izlaže ćudoredne smjernice koje detaljno određuju ponašanje orlova i orlica i to onako kako određuje Crkva i mjesni ordinarij.

Problemi koedukacije. – Merz se mnogo bavio problemom koedukacije. Sukladno svojoj vjernosti Crkvi i njezinim smjernicama Merz je zastupao odijeljenost u odgoju muške i ženske mladeži što je tada općenito bilo prihvaćeno i u društvu i u Crkvi. Od brojnih njegovih intervenata na tom području navest ćemo nekoliko misli iz njegova “Pisma Orlu” u kojem navodi opasnosti koedukacije za mladiće, a koja se uglavnom svodi na prerano zaljubljivanje, štetno za mladog čovjeka. Počinje članak iznošenjem razloga: “Čujmo ponajprije sud Crkve, te velike uzgajateljice naroda.”[5] Navodi potom izvadak jednog dokumenta Svete Stolice iz 1875. g. o štetnosti koedukacije te nastavlja:  “Tako eto sudi nepogrešiva Učiteljica Ćudoređa – sveta Crkva.” Ovu tvrdnju Ivan ilustrira tragičnim primjerima iz Amerike i Rusije koji pokazuju “da Crkva veoma pravo prosuđuje ovo pitanje.” Pri kraju, opravdavajući ovaj stav Crkve koji se nekome može učiniti prestrog kao da Crkva dokida ljudsku slobodu, Merz kaže:

“Recimo hvala Bogu da ima tko da nas za vremena upozori na pogibelji, koje prijete sa svih strana. Ona (Crkva) ima iskustvo od dvije tisuće godina, nju vodi sam Duh Sveti; zašto da slušamo više sebe i svoju pokvarenu okolinu negoli Crkvu Božju? Naše orlovske organizacije imaju zadatak pokazati kako su odredbe Crkve mudre i prava blagodat za ljudski rod.”[6]

Iste misli o koedukaciji Merz iznosi u članku koji je M. Stanković objavila nakon njegove smrti, i u kojem navodi Merzove smjernice organizacije o stvaranju kršćanskih ćudorednih običaja.[7] M. Stanković završava članak ovom  konstatacijom:

“Evo, Merz glasno i jasno govori kakve treba da su naše ćudoredne smjernice. Dokumentirao je svoje izvode sa samim citatima iz odredaba crkvenih pastira. Nismo ih sve iznijeli, da se ne odulji članak. Ionako znamo da Merz traži samo ono što traži Crkva. Treba li tu još razmišljati? Doista ne! Pođimo dakle za njim, za našim Merzom, za Božjim čovjekom.”[8]

Štetnost nečedne mode. – Dva područja kojima je Merz posvetio mnogo vremena svoga studija i pisanih stranica jest problem mode i plesa. I ovdje je, na temelju raznih dokumenata Crkve koje je imao na raspolaganju, donosio konkretna načela primjenjiva na svaku situaciju. U tom smislu Merz je poseban utjecaj vršio na žensku omladinu organiziranu u Orličkoj organizaciji kako navodi M. Stanković:

“Uopće čitavu borbu protiv nečedne mode unutar naših redova počeo je zapravo dr. Merz. On je to smatrao jednim od svojih najvećih životnih zadataka. Neprestano je proučavao to pitanje, istraživao kako je u drugim katoličkim zemljama, tražio crkvene smjernice u tom pravcu. Gotovo svaki dan donio bi nam okružnicu kojega katoličkog biskupa o modi, govor Svetog Oca o tom pitanju i dokumente kako se druge katoličke ženske organizacije bore protiv nečedne mode.”[9]

U svim svojim interventima što se tiče i mode i plesa i ostalih pogibelji za čistoću mladeži, Merz nastoji biti uvijek pozitivan: pokazuje opravdanost zabrane, teološki je utemeljuje, pokazuje ljepotu kreposti koja je stavljena u opasnost u bližim grešnim nećudorednim prigodama, često apelira na dostojanstvo žene kao osobe, kao one koja je istog roda kao i Bl. Djevica Marija. Govoreći o važnosti lijepog i čednog odijevanja uspoređuje ga s dušom koja, ranjena nakon grijeha, treba biti zaodjenuta Kristovom milošću:

“Ako naše tijelo lijepo i čedno odijevamo, postajemo apostolima svetog krštenja, propovijedamo da se po svetom krštenju naša gola, izranjena duša obukla blistavom i divnom odjećom Krista, i to upravo onako  kao što se naše golo, od pohote izranjeno tijelo zaogrnulo lijepim i čednim odjećama. Ta, to je i u duhu svete Crkve! To hoće život i osjećanje sa svetom Crkvom! I ona nas vidljivim sredstvima vodi u nevidljivi svijet!”[10] 

Odjeća u službi apostolata. – No posebni razlozi apostolata potiču Merza da bude veoma radikalan u pogledu odijevanja onih djevojaka koje pripadaju Orličkoj organizaciji kao dijelu Katoličke Akcije. Nakon povratka iz Rima 1925. piše:

“Vi ste Orlice! Vi radite u Katoličkoj Akciji… Vrhovni vojskovođa naše vojske je papa, a zatim dolaze biskupi. Oni su već rekli svoju. Rukavi ispod lakata!.. Misijska izložba, koja je tako očita manifestacija trijumfa duha nad materijom, upućuje na radikalni modni apostolat. Kad su tolike djevice mogle na dan svojih zaruka predati svoj život Kristu i umrijeti mučeničkom smrću, zar da smo mi tako malodušne da za ljubav Krista, koji govori preko Petra i biskupa, ne bismo mogle pridonijeti žrtvicu od dva centimetra sukna.”[11]

Kada se radilo o dužini suknje za orličku odoru Ivan daje sasvim konkretna načela i piše M. Stanković da nije zadovoljan da suknja seže samo 10 centimetara ispod koljena jer je to samo minimum za svaku kršćanku.

“A orlička odora, ako želi da se stavi u službu apostolata, morala bi po mom sudu biti duža od minimuma koji se zahtijeva od svih kršćanki. Ako uistinu ženska Katolička Akcija ima opet društvu da dočara viziju svetih djevica i žena, to mi se čini da ta vizija u sebi uključuje vrlo, vrlo dugu suknju. Zamislite si sliku Gospinu ili koje svetice… sa suknjom koja seže samo 10 cm ispod koljena! To bi bio apsurd; jer svetost jest svojstvo duše, a sjetilnost kao oznaka tijela odvraća pogled od lica kao izražaja duševne svetosti. Zar kršćanka nije sestra Gospina, a u kakvoj suknji se pokazala Gospa u Lurdu, Pontmoinu i drugdje. Zašto ne slušati njezinu propovijed čednosti?! Njezin blagoslov neće izostati, iako će mnoge orlice otpasti, a mnogi katolici tu strogost neće shvatiti. Što ćemo, kada sav zanos orlica, sva poezija mora biti upravo ta da usred blata poganstva kroče prema blistavim vrhuncima svetosti.”[12]

Merz neprestano ima na umu nadnaravne momente u pitanju odijevanja i pokušava njima opravdati stroge zahtjeve koji se traže od orlica – apostolki u vezi s odjećom. Njegov članak “Naš ovogodišnji prosvjetni rad” polazi od premisa kako je jedino Crkva koja daje «velike smjernice našem prosvjetnom radu»,  i bez tih načela što ih daje Crkva “uopće se ne može postaviti društveni poredak na čvrste temelje”.[13] U nastavku članka Merz donosi komentar poslanice biskupa Srebrnića “Na obranu čestitih svetih običaja” s posebnim naglaskom na problem odijevanja i mode, o čemu biskup daje opširne upute.

2. Sredstva za očuvanje moralne čistoće

Osim naglašavanja da se izbjegavaju bliže grešne prigode na koje mladi čovjek često nailazi u suvremenom životu, Merz predlaže i brojna pozitivna sredstva, tj. ona koja predlažu katolički moralisti i učitelji duhovnog života.

Svetu čistoću je moguće očuvati ako se slijede upute Crkve. – Pripremajući svoj molitvenik «Katolički đak» dr. D. Kniewald proveo je anketu među mladima, a zamolio je i Merza da odgovori na pitanja. Na trideseto pitanje koje glasi  “Koje je po mojem mnijenju ili iskustvu najsigurnije sredstvo za očuvanje čistog života” Merz odgovara:

“Oduševljenje za sv. Crkvu koje se temelji na poznavanju vjere. Dnevna sv. Pričest, sistematsko dnevno svladavanje tijela (u jelu, naglom ustajanju iz kreveta, redovita tjelovježba barem 10 minuta dnevno) te ne tražiti žensko društvo.”[14] 

U knjižici «Ti i ona» Merz posebno poglavlje posvećuje čistoći. Pod naslovom “Kako ćeš sačuvati svetu čistoću” veli kako Bog od čovjeka ne traži ništa nemoguće, niti što bi škodilo zdravlju. “Svaki mladić dobre volje može čuvati čistoću ako na sebe pazi i ako se služi sredstvima što mu ih Crkva za to pruža.”[15] Od nadnaravnih sredstava za očuvanje sv. čistoće kao najjače Ivan smatra sv. Pričest.[16]

Štovanje Blažene Djevice Marije pomaže u očuvanju čistoće srca. – Nastoji također pobuditi u mladiću osjećaj viteštva, osjećaj časti i dostojanstva; te mu želi usaditi osjećaj poštivanja prema svakoj djevojci i ženi. I zato često spominje Blaženu Djevicu Mariju kao Onu koja posebno pomaže mladiću u očuvanju čistoće svojim primjerom:

“U Orlovstvu se osobito pazi na dobar primjer, a poglavito se štuje presveta Bogorodica. Svaki je orao vitez Marijin. Pred njegovom dušom uvijek  lebdi dražesna slika Majke Božje ovjenčana čarom beskrajne ljepote i milinom najčišćega djevičanstva. Orao u svakoj djevojci vidi sestru Gospinu. A smije li orao o sestri Bezgrešne pomisliti i na najmanje zlo?  Da, orao je apostol kršćanskog viteštva, apostol svete  čistoće, on se bori da hrvatski narod opet poštiva žene i majke kako ga to uči Katolička Crkva. On hoće da među nama opet zablista, kao negda, svetost kršćanskog braka, koji Bog blagoslivlje mnoštvom djece – budućih blaženika koji će na vijeke gledati i veličati trojedinoga Boga”(str. 50).

Visoke ideale postavlja Merz pred mladića – orla. Tu je u prvom redu Bezgrešna Djevica Marija, te nastoji povezati svaku djevojku s Marijom. I ne samo da posebno kod orlova želi sačuvati sv. čistoću, nego od njih želi učiniti apostole čistoće, apostole poštivanja žene i majke “kako ga to uči Katolička Crkva”(str.50).

Izbjegavanje bližih grešnih prigoda. – Merz je ozbiljno shvaćao opasnosti bliže grešne prigode za čistoću mladeži. Kako je ispravno sudio i jasno uočavao moralnu opasnost potvrđuje nam Marica Stanković. Jednom su prigodom Merzu dokazivali da se kod plesa, mješovitog kupanja i sličnih stvari ne mora sagriješiti. Ivan je ozbiljno odgovorio:

“Da, uvijek se ne griješi, ali se lopta s grješnim mislima… Neuredne misli kod zdravih i normalnih ljudi redovito dolaze. Katolička djevojka i katolički mladić ih doduše odbijaju, ali one se opet vraćaju. Eto, što znači loptanje s neurednim mislima. A tko može garantirati, da će to loptanje uvijek dobro ispasti?»[17]

Kardinal A. Stepinac: Orlovska Zlatna knjiga je «suho zlato». – Navodimo ovdje zanimljivo svjedočanstvo bl. kardinala Alojzija Stepinca koje nam potvrđuje vrijednost orlovskih odgojnih načela na čemu je Merz toliko inzistirao. Kao mladić ozbiljno je pomišljao na brak i imao je već zaručnicu. U jednom pismu zaručnici opravdava svoje pomalo rezervirano držanje za vrijeme zaruka koje mu je ona predbacila. Navodimo taj tekst jer nam pokazuje što je značila Orlovska organizacija za mlade budući da je mladi Alojzije Stepinac bio njezinim članom. Prigodom svojih zaruka spomenuo je nekoliko misli zaručnici iz orlovske “Zlatne knjige”, a potom joj u pismu ovako piše:

“Misliš li da sam ja samo onako nabacio neke misli iz orlovske Zlatne knjige? To je uistinu suho zlato ta knjiga. Napose kad piše o ponašanju prema djevojkama.  Djevojačku čast čuvati i braniti kao zjenicu oka – nalaže naša Zlatna knjiga! Stoga ja nisam mogao popustiti svome srcu. Krv nije voda, a znaš da mnogi bračni par ima zahvaliti svoju nesreću u braku  prenježnom milovanju u doba zaručništva.” [18]

Mladi Stepinac pisao je ove retke u ožujku 1924. godine. Još iste godine, nakon što je zaručnica raskinula zaruke, Stepinac se odlučuje za svećeništvo  i polazi u Rim na studij teologije.

3. Ljubav Krista i Crkve prisutna u kršćanskom braku

Kako si je na svim područjima morala Merz osobnim nastojanjem stekao jasne pojmove, tako je svoje shvaćanje braka potpuno uskladio s moralnim načelima kršćanske vjere i crkvenog učenja, te je ono postalo njegovo osobno duboko osvjedočenje. Opisujući ljubav između Jaquesa Hurya i Violaine iz Claudelove drame  Navještenje i navodeći najljepše citate, Ivan veli: “Kako li iz narednih citata snažno izbija na javu simboličko značenje braka, ljubav Krista i Crkve!”[19]

Njegovo uvjerenje o ulozi Crkve u obitelji dolazi posebno do izražaja u pismu koje je upravio dr. Matiji Beliću, čiju je brojnu obitelj posjećivao u Đakovu. Nakon jednog takvog posjeta piše im:

“Od svega lijepog što sam vidio u Đakovu moram Vam priznati da mi se ipak Vaša obitelj najbolje svidjela; vidio sam konkretno pred sobom jednu kršćansku obitelj  i mogao sam shvatiti posve zorno nauk sv. Crkve o zamašitom značenju obitelji, o prioritetu obitelji nad društvenom vlašću, državnom, o pravu roditelja na kršćanski odgoj u školi – napokon o svemu onom što se  nadovezuje na ovu prvu stanicu naravnog društva, uređenog prema uzoru odnosa koji opstoje između Krista i njegove sv. Crkve… Mislim da me razumijete i da Vam ovo malo riječi dostatno dokazuje da sam u Vašem krugu više našao negoli sam mogao i slutiti. Hvala Spasitelju koji me je onamo odveo, a i Vama,  koji ste me primili.”[20]

Ovaj lijepi doživljaj kršćanske obitelji kod Merza izaziva sasvim određene refleksije: misao mu odmah ide prema Crkvi čiju prisutnost vidi svagdje, napose u stvarnosti braka koji je slika odnosa Krista i Crkve kako to izričito naglašava. I ova njegova razmišljanja pokazuju kako je Crkva neprestano bila na horizontu njegovih razmišljanja i sve je dovodio u vezu s njom.

********************

A. OPĆENITO O VAŽNOSTI MORALA

B. LJUBAV, ČISTOĆA – SEKSUALNOST, BRAK

C. MORALNOST NA OSTALIM PODRUČJIMA ŽIVOTA


[1] Ivan MERZ, Pismo biskupu Srebrniću od 22.II 1928., Zagreb, Arhiv I. Merza, F51/10.

[2] Ivan MERZ, Ti i ona, Zagreb, 1926., 92 str.

[3]  Vidi Bibliografiju: članci s područja morala. NAVESTI STRANICU KAD PRELOM BUDE GOTOV

[4] Ivan MERZ, Smjernice za HOS, rukopis, Zagreb, Arhiv I. Merza, F28/6.

[5] Ivan MERZ, Pismo orlu, Zagreb, Arhiv I.Merza, F36.

[6] Isto, 6.

[7] Marica STANKOVIĆ, «Za Božjim čovjekom», Za vjeru i dom, Zagreb, 23/1934., br. 4, 51-52.

[8] Isto, 52.

[9] Marica STANKOVIĆ, Mladost vedrine, Zagreb,1944,126.

[10] Ivan MERZ, «Krijesnica», Za vjeru i dom, Zagreb, 17/1930., br.4-5, 85-86.

[11] Ivan MERZ, «U Misijskoj izložbi», Za vjeru i dom, Zagreb, 12/1925., br.10, 268-9.

[12]«Iz značajnijih pisama dr. Merza», Život, Zagreb, 19/1938., br. 5, 297-298.

[13] Ivan MERZ, Naš ovogodišnji prosvjetni rad, nacrt predavanja, Zagreb, Arhiv I. Merza, F36.

[14] B.NAGY, nav.dj., 273.

[15] Ivan MERZ, Ti i ona, Zagreb, 1926., 43.

[16] Isto, 68.

[17] Marica STANKOVIĆ, Mladost vedrine, Zagreb,1944., 143-144.

[18] Dian Baton, Mladi Stepinac. Pisma zaručnici, Ziral, Roma, 1975., 89-90.

[19] Ivan MERZ, «Katolička tragedija: Paul Claudel: L’Annonce faite a Marie», Hrvatska Prosvjeta, Zagreb, 8/1921., br.9-10, 279.

[20] B. NAGY, nav.dj., 266.