C. MORALNOST NA OSTALIM PODRUČJIMA ŽIVOTA

*************************

1. Položaj žene u Crkvi i u društvu

Borba za očuvanje dostojanstva žene.

Žena pozvana na kršćanski apostolat.

Žena u promicanju pravog rodoljublja.

Filia Petri – kći Petrova je svaka angažirana katolička djevojka.

Kršćanstvo osposobljava ženu za herojska djela ljubavi

Postati apostolke Kristova Kraljevstva.

Sudjelovanje žene u politici. 

2. Posvećeno djevičanstvo

Kako su velike duše koje se odriču svijeta.

Himan djevica je biser kršćanske poezije.

Obred oblačenja i polaganje zavjeta kod benediktinki remek-djelo katoličke umjetnosti.

Celibat, vjenčanje duše s Kristom.

Djevičanstvo u službi apostolata

3. Ples

Ples može biti izraz viših vrijednosti

Promicati narodne plesove.

Potreba jasnih crkvenih smjernica u vezi suvremenih plesova.

4. Glazba u službi odgoja, vjere i apostolata

Kakvu glazbu izbjegavati.

Koju vrst glazbe promicati.

Crkveni duh u orlovskoj glazbi.

5. Borba protiv utjecaja loših filmova i tiska 

6. Tjelesni odgoj prožet kršćanskim načelima

Studija o tjelovježbi u svjetlu vjere.

Marija i fizički odgoj.

Zdravo tijelo sredstvo za kršćanski apostolat.

Crkva daje smjernice i za tjelesni odgoj koji je sredstvo za više ciljeve.

***********************

1. Položaj žene u Crkvi i u društvu

Veliki dio svojih nastojanja Merz je posvetio problemu žene u društvu. S njime se susretao gotovo svakodnevno jer je paralelno s HOS-om koji je u svojim redovima okupljao samo mušku omladinu bio prisutan i u ženskoj grani Orlovstva, Svezi hrvatskih orlica – SHO-u. Njegovi interventi usmjeruju se  najprije na problematiku djevojaka koje se preko ove katoličke organizacije pripremaju za život.

Borba za očuvanje dostojanstva žene. – Prva značajka njegova apostolskog nastojanja među ženama koje se nalazi u pozadini svih njegovih pothvata jest borba za dostojanstvo žene. Veoma često dotiče se toga predmeta. Same žene i djevojke prozvale su ga zbog toga “vitezom ženske časti”. Marica Stanković upravo taj naziv odabire za naslov serije svojih članaka koje je objavila u časopisu «Za vjeru i dom»  prilikom 10. obljetnice Merzove smrti.[1] U prvom članku iz ove serije “Vitez ženske časti” Marica Stanković opisuje Ivanov stav prema ženi:

“Za njega je žena, čista i kreposna žena nešto veliko i uzvišeno. Ona mu je kopija njegove ljubljene majke; još više, ona mu je sestra Djevice iz Lurda, koju će cijeloga života ljubiti žarom sredovječnih mistika. Upravo zato vrijeđa ga ne samo nabacivanje na žensku čast i dostojanstvo već ga duboko vrijeđa lakoumno ponašanje onoga ženskog svijeta koji zaboravlja kakovu vrednotu nosi u sebi. I tu se on, ponizan i tih, čedan i blag osjetljivo bunio. Njegova je riječ upravo ogorčena i tvrda, njegov pogled oštar i neobično odrješit, a u smijehu se vidio trag male ironije. Upravo bez milosrđa šibao je Merz nastranosti suvremene ženske omladine i kakogod je rado praštao, u tim je stvarima bio gotovo neumoljiv. A to samo zato, jer je jasno vidio što znači u životu obitelji i naroda dobra žena, a kako utjecaj zle žene ostavlja nezdrave tragove i razara obitelji i narode.”[2]

Ovaj sud o stavu Merza prema ženi jest najmjerodavniji jer ga je izrekla Marica Stanković koja je najbliže stajala uz njega  u radu sa ženskom mladeži i koja ga je poznavala u svim životnim situacijama; na nju je Merz i najviše utjecao u duhovnom smislu. Borba za dostojanstvo žene posebno je dolazila do izražaja u mnogim Ivanovim reagiranjima na području mode, nečednog odijevanja, plesa i ostalih moralnih stranputica suvremenog života, čemu je posvetio mnoge stranice svojih spisa.

Žena pozvana na kršćanski apostolat. – No Merzova borba za čast i dostojanstvo žene nije se ograničila samo na ovaj negativan vid očuvanja ženskog dostojanstva, nego ide dalje i dublje. Želi ženu oduševiti i potom je potpuno uključiti u apostolat te ističe njezinu veliku moguću ulogu u apostolskoj djelatnosti. O tome govori na mnogim mjestima, a sistematski je svoje misli iznio u knjižici “Junački život sv. Ivane od Arka”. Njome je ovu francusku nacionalnu sveticu predložio za zaštitnicu i uzor Orličke organizacije. I tu posebno dolazi do izražaja Ivanovo nastojanje da orlice i Orličku organizaciju što čvršće poveže s Crkvom, da u njezinu okrilju i pod njezinim vodstvom vrše apostolsku misiju. Govoreći o sv. Ivani kao uzoru socijalnog apostolata Ivan razlaže na koji način i koji su uvjeti da Orlica nasljeduje i tu vrlinu sv. Ivane od Arka:

“Orlica treba živjeti i osjećati s Crkvom  (podcrtao Merz- op.a.). Treba raditi prema željama i zapovijedima svetog Oca Pape, biskupa i službenog duhovnika (učiteljstvo); treba se u prijepornim pitanjima obraćati na zakonodavnu vlast Crkve (sudačku i izvršnu) i, napokon, treba se služiti svim sredstvima koje joj Crkva daje za njezino posvećenje.”[3]

U nastavku Ivan upozorava da Orlice moraju biti spremne i na križeve koji ih čekaju u javnom apostolatu i da ih podnose poput sv. Ivane. Posebno naglašava da Orlička organizacija treba odgajati oduševljene članice “koje ljube svoju Crkvu, ljube njezin nauk i žele da svoje oduševljenje za katolicizam i za apostolat po Katoličkoj Akciji prenesu i na druge ljude”(str.93). Na primjeru sv. Ivane Merz iznosi tri vrste javnog apostolata Orlice:  ćudoredni, vjerski i politički. Ćudoredni apostolat uključuje borbu “protiv svega onoga što kvari ćudoređe. Ovamo spada borba protiv nečednih modernih plesova, proti kletvi, nepristojnih zabava”(str.94). U vjerski apostolat orlica pripada briga “da svijet što češće prima sv. sakramente, da se vrše crkvene zapovijedi, pohađaju propovijedi, organiziraju misije i duhovne vježbe i dr.”(str.94). Politički apostolat Orlice ne sastoji se u stranačkoj politici jer “Orlička organizacija stoji izvan i iznad svake političke stranke”(str.94-96), nego u provedbi načelnih smjernica kršćanske politike na kojima inzistira Orlovstvo, a to su:

“Da vlastodršci ne vladaju u svoje ime, već da vladaju u Kristovo ime, koji je Kralj svakog naroda… da se brinu za javno blagostanje građana, a napose da daju Crkvi ona prava i onu čast, koja je zapada kao od Boga ustanovljeno savršeno društvo sa zadaćom da vodi ljudski rod svojim posebnim sredstvima u nebesku domovinu”(str.94-96).

Žena u promicanju pravog rodoljublja. – Isto tako orlica mora nastojati oko pravog kršćanskog rodoljublja koje “rodoljubnu misao stavlja u službu Kraljevstva Božjega”, a bori se protiv poganskog shvaćanja naroda “koje drži da je narod izvor svega dobra i sam sebi svrhom”(str.94-96). Zato svaka orlica kad misli o dobroti svoga naroda, uvijek sebe pita “je li ovo ili ono na slavu Kristova Kraljevstva, na dobro svete Crkve, na vječno spasenje neumrlih duša”(str.97). Merz kod orlica želi pobuditi idealizam do smrti koji je resio i sv. Ivanu od Arka.

“U svim se križevima sa strane svojih progonitelja, koji su vjeru izrabljivali u stranačke i političke svrhe, Ivana i orlica poziva na Svetog Oca, Papu. Ona je prava filia Petri – kći Petrova. Kći Petrova i idealizam do smrti jesu kod sv. Ivane kao i kod prave orlice dva pojma, koji se moraju pokrivati”(str.97-98).

Filia Petri – kći Petrova je svaka angažirana katolička djevojka. – U zaključnoj riječi na kraju biografije Merz sažima  svoje misli o sv. Ivani i njezinu primjeru ističući posebno vezu s Crkvom kod sv. Ivane koja mora resiti također i Orličku organizaciju i svaku orlicu napose:

«Po orlicama Krist treba postati pristupačniji dušama. Ona treba pomagati svetu Crkvu, te ova spasi hrvatski narod… Orlica treba biti uzorom nepokolebive vjere Crkvi i onda ako bi se možda zastupnici Crkve svojoj zadaći iznevjerili, a možda i Crkvu progonili kako se to na žalost u posljednje vrijeme dešavalo od svećenika otpadnika, kao što su starokatolici. Ma koliko svećenika otpalo od Crkve, orlica će sve većim žarom – poput Ivane od Arka – ljubiti svećenički stalež i radije podnijeti sve uvrede negoli se iznevjeriti Isusu, njegovoj Crkvi, Svetom Ocu Papi i zakonitom biskupu. U ovim teškim časovima otpada od Crkve, orlica je poput sv. Ivane od Arka, koja se uvijek pozivala na sv. Oca Papu u Rimu i koji je i raskrinkao njezine neprijatelje, uvijek i svuda prava  f i l i a  P e t r i,  kći Petrova”(str.100-101).

To su Merzove ideje i želje kojima je želio prožeti mlade djevojke organizirane u SHO-u (Svezi hrvatskih orlica), a što mu je i uspjelo, kako ćemo kasnije vidjeti u poglavlju o utjecaju Ivana na svoju generaciju.[4] Svraćamo pozornost na originalan naziv “filia Petri” kojim je Merz nazivao orlice. Nitko prije njega nije takvim imenom nazivao djevojke koje se trebaju angažirati u kršćanskom apostolatu. I taj naziv samo pokazuje njegov duboki crkveni, papinski duh koji je želio prenijeti i na Orličku organizaciju.

Kršćanstvo osposobljava ženu za herojska djela ljubavi. – U drugoj prigodi Merz naglašava kako kršćanstvo ne samo da vraća ženi dostojanstvo, nego je čini sposobnom za takva djela za koja po naravi ne bi bila sposobna. Opisujući svoje dojmove s misijske izložbe u Rimu i posebno naglašujući misijske pothvate dviju časnih sestara,[5] Majke Marije od Muke i Majke Emilije de Vialar, Ivan veli:

“Spomenite mi, molim Vas, jednu jedinu glasovitu ženu – organizatorku izvan kršćanstva! Žena kao da po naravi uopće nema sposobnost biti velikim organizatorom, a eto po Katoličkoj Crkvi njena narav kao da je dobila posve nova svojstva, koja su sasvim nepoznata nekršćanskom svijetu.”[6]

I u ovom tekstu Merz želi istaknuti ulogu Crkve u otkrivanju ženskih skrivenih mogućnosti; ona omogućuje rascvat njezinih potencijalnih sposobnosti.

Postati apostolke Kristova Kraljevstva. – Što se tiče apostolata, spomenimo još jedan Merzov tekst predavanje-članak o Kristu Kralju upravljen orlicama u kojemu iznosi slične misli o važnosti apostolata, o važnosti da se radi za Krista i njegovo Kraljevstvo i da ga se opet uvede u javni život. Taj je članak ustvari Merzov komentar i konkretna primjena enciklike pape Pija XI. “Quas primas” o Kristu Kralju. Piše Merz:

“Mi smo članice vojujuće Crkve – Ecclesiae militantis – svaka je kršćanka vojnik, a poglavito ona koja ratuje pod zastavom katoličkih udruženja. Zato je naša dužnost posvuda postati apostolkama Kristova Kraljevstva…”[7]  

Kako je visoko Merz shvaćao apostolat žene, konkretno rad djevojaka u Katoličkoj Akciji u SHO-u vidi se iz teksta “Obred kojim se Orlica prima u Katoličku Akciju”[8] koji je sastavio nadahnjujući se obredom zavjetovanja benediktinskih novakinja.

Sudjelovanje žene u politici. – Merz se pozabavio i ostalim problemima žene u suvremenom društvu i nastojao je dati načela i smjernice djevojkama koje su bile organizirane u Orlovstvu. I tu se Merz ne želi udaljavati od onoga što Crkva o tome misli; samo vjerno prenosi, tumači i širi misao Crkve. U jednom pismu Marici Stanković šalje popis raznih djela na francuskom i njemačkom jeziku koja je osobno posjedovao, a koja obrađuju problem i ulogu žene u Crkvi i kršćanstvu, i preporučuje joj da si ta djela čita i prostudira.

U ono vrijeme posebno je bilo aktualno pitanje ženskog prava glasa. Merz izrađuje posebno predavanje u kojem vjerno prenosi  mišljenje Crkve o tom predmetu.[9] Taj njegov stav još bolje dolazi do izražaja u pismu Marici Stanković koja mu se, izgleda, obratila molbom s tim u svezi. Merz joj piše:

“Glede ženskog prava glasa mislim da je spram zadnjem pismu kard. Gasparia stanovište Crkve ovo: katolici imaju slobodu da u teoriji budu pristaše ili protivnici ženskog prava glasa. Ali ako u kojoj državi žene to pravo glasa posjeduju, u savjesti su dužne njime se služiti za opće dobro, a napose u korist obitelji, odgoja i javnog ćudoređa. Nadalje je   p r a k s a,  čini se, pokazala – referat na socijalnom tjednu u Nanciju – da je žensko pravo glasa redovito više koristilo općem dobru negoli mu štetovalo.”[10]

Napomenimo također da je Merz objavio članak “Žena i politika”[11] u kojem donosi misli Georges Goyau-a, prvaka francuskih povjesničara i člana francuske akademije o stajalištu koje treba žena zauzeti prema politici. I ovdje, kao i na svim drugim područjima svoje aktivnosti, Merz se nije udaljavao od onoga što Crkva o tome drži.  Nadodajmo još i tome da se Merzov glavni cilj u apostolatu među ženskim svijetom nije sastojao u tome da priprema djevojke za kršćanski brak, nego je više u njih htio unijeti osjećaj i oduševljenje da preko Katoličke Akcije rade na proširenju  Kristova Kraljevstva, bilo u javnom ili u obiteljskom životu.

2. Posvećeno djevičanstvo

Kako su velike duše koje se odriču svijeta. – Još je jednu ideju Merz veoma često propagirao i nastojao njome oduševiti djevojke te je često ističe u svojim člancima i predavanjima: ideju Bogu posvećenog djevičanstva. Mogao je to činiti jer je sam živio čisto i jer je sam bio položio zavjet vječne čistoće. Već u Parizu za vrijeme studija Ivan posebno doživljava uzvišenost i veličinu Bogu posvećenog života prisustvujući oblačenju jedne novakinje kod sestara benediktinki. Svoje je dojmove zapisao u svome dnevniku, a kasnije ih je objavio i u posebnom članku.[12] Piše Ivan: “Oh, kako su velike duše, koje se posve odriču svijeta.”[13] Ivan gleda posvećivanje djevičanstva, ulazak u redovnički život pod vidom žrtve kojom se spašava grešni ljudski rod, ali i pod vidom ljepote i uzvišenosti života s Kristom.

Himan djevica je biser kršćanske poezije. – U časopisu «Za vjeru i dom» koji je bio namijenjen ženskoj orlovskoj mladeži Merz objavljuje članak: Himan Djevica.[14] U njemu komentira netom objavljeni prijevod latinskog himna «Jesu corona virginum» nazivajući ga “biserom kršćanske poezije” jer izražava svu ljepotu i veličinu djevičanskog života koji je sav posvećen Kristu. Iz Ivanovih oduševljenih riječi kojima komentira taj himan vidi se kako je sav ushićen ljepotom djevičanskog života.

Obred oblačenja i polaganje zavjeta kod benediktinki remekdjelo katoličke umjetnosti. – U dva sljedeća broja istog časopisa Merz donosi prijevod i komentar Obreda oblačenja novakinja kod redovnica sv. Benedikta. Pri završetku članka ovako komentira sam obred:

“S tim se svršava ova istinita drama, koja je u neku ruku sam čin mističnih zaruka između duše i Isusa Krista… (Redovnica) znade da će u uskom samostanskom prostoru zaroniti u carstvo vrhunaravnosti, da će mistička ushićenja i mističke noći ispunjati njenu dušu i poput nadzemaljskog vihora hrlit će držeći u ruci baklju ljubavi u zagrljaj Božanskog zaručnika  koji je urešen sjajem sunca i od vijeka čeka da je nagradi neograničenom srećom vječne združenosti. Iz ovog malog remekdjela katoličke umjetnosti vidi se do kojeg je dostojanstva kršćanstvo diglo ženu.”[15]

U nastavku Merz komentira i Obred polaganja zavjeta čiji tekst doduše nije donio, ali iz zaključnih misli vidi se njegovo ushićenje za ljepotu Bogu posvećenog života. Obred polaganja zavjeta s umjetničkog gledišta Merz smatra da nadmašuje sam Obred oblačenja te piše:

“To je preobražen himan djevičanstvu, vrhunac umjetnosti uopće, koji se gubi u nedoglednim nadzemaljskom visinama. Klasična grčka umjetnost odsjev je Božanstva kako se očituje u naravnom svijetu (Antigona); Dante nam je dao umjetnost u kojoj je narav podignuta po Milosti na nadnaravni svijet; ali u Obredu polaganja zavjeta, kao da smo napustili već naravni svijet i kao da se već nalazimo u preobraženoj anđeoskoj umjetničkoj sferi, gdje blistanje Duha Svetoga stvara djela neopisive ljepote, neopisivog kolorita i sjaja.   I jedino u vrtu papinstva, koje ima zalog Kristove neograničene pomoći, može cvasti ovo neusporedivo lijepo i miomirisno cvijeće liturgijske poezije.”[16]

Premda Merz u ovim svojim refleksijama pridaje dosta pozornosti umjetničkoj strani ovih obreda i ocjenjuje lijepim riječima njihovu vanjsku stranu, ipak je jasno iz teksta da je na prvom mjestu u njegovom vrednovanju cijeloga obreda sam čin posvećenja i žrtvovanja djevice Bogu. To potvrđuje njegovo uvjerenje izraženo u tekstu da kršćanstvo svojom realnošću posvećivanja djevičanstva Bogu visoko diže dostojanstvo žene i da je “vrt papinstva”, odnosno Katolička Crkva taj vrt u kojem Krist “neograničeno” djeluje i pomaže i u kojem se rađaju ovakvi plodovi,  tj. “cvijeće liturgijske poezije».

Celibat, vjenčanje duše s Kristom. – U svojoj knjižici “Ti i ona” Merz posvećuje posebno poglavlje djevičanstvu.[17] Neovisno o tome što je knjižica namijenjena samo muškoj omladini Merz i kod mladića želi probuditi smisao za djevičanstvo i celibat. Pokazuje vrijednost djevičanstva, njegove prednosti, ali i zahtjeve; ne propušta spomenuti također da je ono usko povezano sa žrtvom, koja je u stvari bitna za kršćanstvo. Sve njegovo razmišljanje prožeto je Crkvom i u  prikazu o djevičanstvu Merz ne iznosi ništa drugo nego samo crkvenu misao kojoj nadodaje pokoji svoj komentar ili refleksiju. Nabrajajući razne koristi i prednosti celibata već za ovaj vremeniti život, za pojedince i širu društvenu zajednicu, nazivajući ga da je “jedan od najvažnijih čimbenika narodne sreće i blagostanja država” Merz nastavlja: “A ipak svi ti spomenuti razlozi nisu najvažniji zašto Katolička Crkva više štuje djevičanski stalež negoli bračni. Znademo da je brak muža i žene tajanstvena slika veze Krista s Crkvom”(str.52-53). U nastavku komentirajući ovu Pavlovu misao izraženu u poslanici Efežanima (5,25 i 32) pokazuje kako pojedine odabrane duše koje polažu vječni zavjet čistoće “već sada ovdje na zemlji stupaju u posebni zaručnički odnos s Kristom” i već na zemlji počinju živjeti nebeskim životom misleći bez prestanka na svoga nebeskog Zaručnika.

“Katolička Crkva smatra da je svaka duša, koja je položila zavjet djevičanstva vjenčana s Isusom Kristom. U tome je bitno značenje katoličkog celibata”(str.53).

Potom hvalospjevnim izrazima djevičanstvu opisuje nutarnji odnos između djevičanske duše i njezinog zaručnika Krista ovdje na zemlji, te zatim u eshatonu. Završava ovo poglavlje riječima:

“Ni poganski, ni židovski svijet nije poznavao takvog djevičanstva; ovaj je dragocjeni cvijet tek niknuo u čarobnom vrtu kršćanstva”(str.55).

Ponovno naglasimo da Merzova misao o djevičanstvu jest točna interpretacija onoga što Crkva o tome uči. Dapače, za Ivana djevičanstvo, odnosno celibat, ima potpuni smisao i svu vrijednost samo onda ako je posvećeno, ako se kroz celibat ostvaruje “zaručništvo i vjenčanje s Isusom Kristom”, i to u Crkvi i po Crkvi. Izvan Crkve djevičanstvo ni izdaleka nema toliku vrijednost i uzvišenost, iako mu Merz ne poriče određeno značenje (usp.str.51-52).

Merz je mogao ovako lijepim, gotovo oduševljenim riječima pisati o djevičanstvu jer je sam imao zavjet vječnoga djevičanstva koji je položio u svojoj 27 godini, tri godine prije nego je objavio ovu brošuru.[18]

Djevičanstvo u službi apostolata. – Navest ćemo još nekoliko konkretnih primjera gdje se vidi kako je Ivan bio zauzet za širenje ideje djevičanstva među djevojkama, i kako mu je davao apostolski smisao, tj. osim “vjenčanja duše s Isusom Kristom” Merz gleda djevičanstvo pod vidom apostolata, jer čini čovjeka raspoloživim za rad u  širenju Kristova Kraljevstva.

U pismu Marici Stanković, u kojem joj iznosi svoje osnove za osnivanje svjetovnog instituta, potiče je da si sastavi popis djevojaka koje se za to zanimaju “pogotovo ako ih ima s vječnim zavjetom sv. čistoće” pa nastavlja:

“Vi svakako pišite u ‘Za vjeru i dom’ u tom duhu, kako uz veliki poziv što ga žena ima kao majka i supruga danas trebamo djevica koje u svijetu poput redovnica sudjeluju u osvajačkoj, spasavajućoj i posvećujućoj misiji Crkve. Ovim načinom će se u dušama za to zvanih orlica početi buditi želja za ovom vrstom apostolata u svijetu, kojemu je uz ljubav također podloga vječna čistoća.”[19]

Marica Stanković donosi još jednu zgodu gdje se Merz aktivno založio za jednu djevojku koju je predvidio da se posveti potpuno apostolatu u Katoličkoj Akciji; sugerirao joj je da odbije mladića koji joj je udvarao i da položi zavjet čistoće. To je i učinila i bila mu je na tome veoma zahvalna jer je tako mogla kasnije u životu učiniti mnogo dobra u apostolatu.[20]

Napomenimo da se Merzova ideja djevičanskog služenja Kristu kroz apostolat u Katoličkoj Akciji također neprestano isprepleće u njegovu tekstu “Obreda kojim se orlica prima u Katoličku Akciju.” Tako stavlja duhovniku u usta riječi upućene djevojkama:

“Uzmite si nadalje za uzor djevičanstvo i majčinstvo svete Crkve; kao ona budite uvijek sjedinjene sa Zaručnikom vaših duša, Isusom Kristom; znajte da u svim životnim položajima ovo zaručništvo s Kristom daje tek pravi smisao cijelom vašem životu.”[21]

Sam obred kako ga je Merz sastavio nema vrijednosti zavjetovanja, nego je to više kao svečana posveta, svečana obveza na apostolat onih djevojaka koje će u budućnosti ili postati majke ili se svečano posvetiti apostolatu u djevičanskom staležu. Na kraju obreda Merz stavlja u usta duhovniku riječi kojima upućuje djevojke orlice prema visokim nadnaravnim ciljevima:

“Orlice, po vama treba zablistati biser djevičanstva; a ako vas Gospod pozove u časni bračni stalež, znajte da je ovaj tek znamen ljubavi, koja ujedinjuje Krista i njegovu Crkvu. No Krist će i tada morati biti Zaručnikom vaših duša, jer će kucnuti čas kada će sjena ovoga svijeta iščeznuti, a stvarnost nastati. Neka vas tada ne iznenadi neočekivani dolazak Krista Kralja, već se pune pouzdanja priključite koru anđela i pođite mu ususret; svojim ćete orličkim apostolatom steći zasluge; lako ćete tada zajedno s mudrim djevicama proći kroz kraljevska vrata i ostati do konca vjekova uz Neokaljanog Jaganjca.”[22]

Zanimljiva je također Ivanova primjedba u jednom pismu Marici Stanković u kojem iznosi svoje mišljenje u pogledu ženskog odijela orlica. Govori o ženskoj Katoličkoj Akciji te izvodi ovaj zaključak u vezi s odijevanjem:

“Ako uistinu ženska Katolička Akcija treba opet društvu dočarati viziju svetih djevica i žena, to mi se čini da ta vizija u sebi uključuje vrlo dugu suknju.”[23]

Dakle ideal “svetih djevica” jest također jedan od ciljeva apostolata djevojaka u Katoličkoj Akciji, prema Merzu.

3. Ples

Kao kod mode i odijevanja, tako  je i u pitanju plesa Merz veoma načelan i detaljan. Njegova brošura «Katolici i novi plesovi»[24]  s Imprimaturom dokument je njegova nastojanje da u tu problematiku unese jasne pojmove. Pristupa najprije pozitivno plesu prikazujući ga kao umjetnost; ističe njegovo odgojno značenje, naglašava činjenicu da su Židovi plesali, kako navodi Biblija, da bi onda prešao na osjetljivo područje odnosa plesa i morala. Tvrdi kako ples u teoriji nije nemoralan, ali je u praksi za većinu ljudi povod grijehu. Podvrgava potom oštroj kritici suvremene moderne plesove iznoseći mišljenja i osude raznih biskupa o navedenim plesovima (str.16-34). Knjižicu završava pozivom orlovima i orlicama da se bore protiv novih plesova “njegujući pristojne narodne plesove”(str.38). Iste misli Merz iznosi u članku “Borimo se protiv današnjih plesova u dvoje“.[25]

Ples može biti izraz viših vrijednosti. – Međutim, kako u pogledu mode, tako isto i u pogledu plesa Merz nastoji pristupati problemu s pozitivne strane. U neobjavljenom članku-rukopisu «Narodno kolo»[26] Ivan pristupa plesu u svjetlu kršćanskih, vrhunaravnih vrednota gledajući u njemu “sredstvo izražavanja duše, koja kroz ples pokazuje kako gospodari tijelom”; a ples se može promatrati, tvrdi dalje u članku, i kao umjetnost, kojom nam se “dočarava izgubljeni raj kada je ljudsko tijelo bilo posve u vlasti duše.” Budući da ples izražava pokrete ljudske duše, Merz gleda u njemu također i sredstvo kojim se može prikazivati djelovanje Milosti u duši, i to način “kako duša odgovara na taj posjet Božji, kako od sebe odbija napasti, kako se sabire, kako ulazi u nebeski Jeruzalem u dušu, s nebeskim dvorom.” U nastavku članka Ivan opširno opisuje kako bi se sve te nadnaravne, duhovne stvarnosti mogle izraziti plesom: “Misao Milosti i Slave, kojom je ljudska duša zaogrnuta, može izraziti  odijelo kod plesa.” Potom u nastavku povezuje ples s liturgijom:

“Nije li možda ceremonijal katoličke Liturgije najuzvišeniji ples, jer daje vanjski izražaj najviših misli i čuvstava što pokreću čovjeka? To kretanje izražava klanjanje, zahvalu, hvalu, kajanje, molitvu, želju, zazivanje anđela, svetaca, obećanja, prikazanje – dakle čine, koji su najviši za čovjeka i koji su specifični za kršćanina u milosti.”[27]

Promicati narodne plesove. – Nakon ovakvih uvodnih razmišljanja kojima je nastojao pokazati kako je “ples u namisli Božjoj jer je sam Bog stvorio narav koja se na poseban način očituje u umjetnosti plesa” Merz razlikuje moderne plesove i narodno kolo. Pledira za ovo drugo jer je odraz narodne duše i umjetničkog izraza ljudske prirode, samo bi ga trebalo pročistiti i usavršiti. A što se tiče modernih plesova, Merz postavlja sljedeće načelo:

“U orlovski apostolat spada ne plesati ove plesove. Kod nas još nema formalne zabrane plesanja ovih plesova sa strane crkvenih poglavara. Orao ih ne pleše jer polazi sa stajališta da se svaki pravi apostol bezuvjetno mora odreći dopuštenih  užitaka.”[28]

U nastavku Merz veli kako je taj princip samo negativno sredstvo za kojim će se samo nekolicina povesti. Treba zato i pozitivno sredstvo, tj. upoznati ljepotu čednih, umjetničkih narodnih plesova, jer je u ljudskoj prirodi usađena težnja za ritmikom. Zaključuje članak kako je polje orlovskoga socijalnog apostolata veliko, jer sve hoće obnoviti u Kristu, pa i zabavu i ples.

Istu misao o odricanju od modernih plesova Merz iznosi u drugom spisu “Ples” koji se sačuvao u rukopisu. Polazeći s gledišta kako biskupi za naše krajeve u ono vrijeme nisu ništa zajednički izdali, navodi načelo HOS-a:

“U tom je pogledu jasno stajalište HOS-a. Ako je možda (a možda i nije) članovima raznih drugih društava dozvoljeno da budu indiferentni prema golorukoj nošnji  i prema modernim ljubavnim plesovima, to se je naš  pokret stavio na stajalište odricanja dozvoljenih užitaka u nakani da apostolski djeluje i da bude pomoćnikom svete Crkve u preporodu ćudorednih običaja našeg naroda.”[29]

Potreba jasnih crkvenih smjernica u vezi sa suvremenim plesovima. – Čini se da je Merz bio jedan od rijetkih, ako ne i jedini koji je osjećao važnost problema plesa i nužnost da biskupi zajednički o tom problemu progovore kao kod drugih naroda. Zato upućuje u ime HOS-a pismo zagrebačkom nadbiskupu Baueru s molbom da izda smjernice za HOS u vezi s plesom.[30] Izgleda da nadbiskup o tom predmetu nije ništa izdao pa se Ivan nepuna tri mjeseca prije svoje smrti obraća biskupu Srebrniću, s kojim je inače bio povezan prijateljskim vezama. Povod pisma bila je pokladna zabava koju je priredio Domagoj a prisustvovali su i neki svećenici. Na zabavi su se plesali moderni plesovi koji prema učenju moralista nisu bili dopušteni, kako Ivan navodi. Protiv orlova koji su prisustvovali zabavi bio je pokrenut disciplinski postupak. O svemu tome Merz izvještava biskupa Srebrnića, pa pismo nastavlja sa zanimljivim refleksijama koje odaju njegovo lucidno uočavanje problematike ne samo o plesu nego i o autoritetu crkvenog učiteljstva koje se sličnim propustima umanjuje. Također se vidi kako je Merz duboko bio prožet crkvenim duhom:

“Da mi orlovi uzmognemo i nadalje nastaviti uspješan odgoj našega članstva u pogledu ćudorednih običaja, to mislimo da je neophodno potrebno, da uza se imamo barem ono svećenstvo koje je odgovorno za moralno prosuđivanje suvremenih običaja… Uzalud ćemo našem članstvu govoriti da ne plešu modernih plesova i sl. ako budu vidjeli da poluslužbeni crkveni krugovi te moderne plesove smatraju nečim indiferentnim. A onda oni nadalje čitaju po našim listovima kako Sveti Otac i  biskupi po cijelom svijetu najodlučnije ustaju protiv takvih pojava, a gledajući oko sebe vide da se na sve te pojave uopće ne reagira… Nehotice se onda u duši  mora roditi uvjerenje da nema objektivnih i  apsolutnih kriterija za prosuđivanje ćudorednih čina: jedan biskup veli ovako, a drugi može opet drukčije reći. Rodi li se to uvjerenje, onda se mladež uopće neće  osvrtati na smjernice biskupa u tim stvarima, a s druge strane ono uvjerenje, da je Crkva nepogrješiva učiteljica ćudoređa morat će potamniti. To su teškoće što Vam ih, Presvijetli, iznosim. Možda će biti potrebno da se za sve krajeve za ta pitanja izdaju u prvom redu norme, koje su obvezatne za sve vjernike (zadnji minimum koji se još traži od vjernika da ne griješi), a u drugu ruku da se organizacijama Katoličke  Akcije oriše onaj ideal za kojim moraju težiti i od njih zahtijevati da pod prijetnjom organizacijskih kazni provode barem onaj minimum koji se pod grijeh traži od svih vjernika. U presv. Srcu odani  Ivan Merz.”[31] 

4. Glazba u službi odgoja, vjere i apostolata

Već je spomenuto da je Merz  posvetio pozornost i glazbenom apostolatu u Orlovstvu sastavivši  djelo “Glazba i katolicizam”.[32] Ovdje nas zanima vidik ćudorednog apostolata u koji je Ivan uklopio također i problem glazbe.

Kakvu glazbu izbjegavati. – Merz polazi od mišljenja da postoje različite vrste glazbe i pjesama koje se protive kršćanskim moralnim načelima, bilo svojim sadržajem, bilo načinom izvođenja. Nakon što je teoretski iznio problem glazbe u prvom dijelu i pokazao poseban odnos Crkve i glazbe, u drugom dijelu Ivan donosi u trideset točaka sasvim konkretna načela o njegovanju glazbe i pjesme u Orlovstvu. Tako u prve dvije točke govori da orlovi neće pjevati ne samo nepristojne pjesme i one sumnjive naravi gdje se ne govori s dovoljno poštovanja o ljubavi i braku, nego “neće pjevati niti one ljubavne pjesme koje su po sebi dobre i opjevavaju po  moralci dozvoljena čuvstva i to stoga jer je u Orlu većim dijelom mladež koju bi pomišljanje na ljubav smela u odgoju i koja bi izgubila onu neovisnost koju treba imati u tim godinama razvoja i vrenja.” U br. 3 Ivan savjetuje da se ne svira po sadržaju loš glazbeni komad koji bi došao u sukob s uzvišenošću katoličkih orlovskih načela, koji bi bio idejno plitak ili koji bi raspirivao grješne strasti…

Koju vrst glazbe promicati. – U br. 9 Merz zahtjeva da u adventu i korizmi orlovska glazba nastupa samo onda ako su dotični komadi u duhu sv. liturgije dotičnoga vremena. Donosi potom konkretne smjernice kakvu vrst glazbe treba njegovati u Orlovstvu. Tako u br. 17 polazeći od načela da je cilj Orlovstva katolički socijalni apostolat, ističe kako “orao treba biti u prvom redu apostol glazbe kojoj su sadržaj katoličke vrednote (Bog, Presv.Srce, Marija, sveci, papa), a zatim one pjesme koje imaju socijalnu notu (Hoćemo Boga i druge), koje slave kristijanizaciju društvene zajednice, školu, gospodarstvo, tisak, naravni život i sl.” Br. 20: “Budući da Orao teži za svetošću, to njegovim nastojanjima najbolje odgovaraju gregorijanska i palestrinska višeglasna glazba, koje su glazbe svetosti.” I stoga u br. 21 veli da ne bi smjelo biti orlovskog društva “koje ne bi znalo pjevati bar najvažnije gregorijanske stvari.” U br. 23 inzistira da cijelo Orlovstvo prije svake druge religiozne glazbe mora biti “nosiocem liturgijskog glazbenog preporoda»; a u br. 24 veli da orlovi trebaju biti nosioci «obnove liturgijskog pjevanja u župama.» U br. 26 Ivan tvrdi da orlovska glazba i pjesma treba biti «izražaj katoličkih preporodnih ideala.» I na kraju, u br. 30 Merz sažima sve prije rečeno ovim riječima: “Orao pjeva ili svira samo onakve komade, koji su na slavu Božju, na posvećenje i oplemenjenje duše pjevača (svirača) i ostalih orlova i naroda koji sluša.”

Crkveni duh u orlovskoj glazbi. – Iz ovih Ivanovih smjernica orlovskog glazbenog apostolata vidi se njegova svestranost i njegova svijest kako svako područje orlovske djelatnosti treba biti prožeto nadnaravnim ciljevima i vrednotama, i to onako kako ih Crkva živi i preporučuje. Iz smjernica se vidi da je Merz i na tom području potpuno usvojio duh Crkve i želio ga je prenijeti na Orlovsku organizaciju. Stoga u Orlovstvu ne treba pjevati i svirati pjesme koje su protiv kršćanskih moralnih načela, koje pobuđuju niske strasti; treba pozitivno njegovati liturgijsku glazbu, pjevati na slavu Božju. Radi se o potpuno crkvenom duhu kojim je Merz disao i njega je nastojao prenijeti i u svoju okolinu.

5. Borba protiv utjecaja loših filmova i tiska

Ivan je svjestan kako se zlo i ćudoredna pokvarenost lako širi i preko suvremenih sredstava društvenog komuniciranja. I na tom području iznosi svoje stavove koji su bili potpuno u skladu sa stavovima Crkve. Zamjetno je njegovo nastojanje da crkveni autoritet dođe jače do izražaja i na tim područjima, te pokuša spriječiti širenje zla preko tih sredstava. Jednom zgodom prisustvuje skupštini svih narodnih, kulturnih i vjerskih društava u banskoj vijećnici gdje je bilo govora o lošim filmovima. Ustanovljeno je da cenzura loše vrši svoj posao te se nastojalo načiniti nova pravila za cenzuru, no sve je ostalo nekako maglovito i neodređeno. Tada se digao Merz i rekao:

“U filmsku cenzuru trebaju ući zastupnici Crkve. A onda što je zabranjeno za mladež ispod 16 godina nije ni za mladež iznad 16 god; ne preporučuje se ni starijima. Zar se moramo valjati u kaljuži da je upoznamo. Film ima daleko važniju zadaću nego fotografiranje života sa dna.”[33]

Još kao student Merz uočava opasnost loših novina te piše članak kako su biskupi američke pokrajine Milwaukee zabranili čitanje nekih novina. Polazeći od toga primjera sugerira ne bi li se i “naša šira javnost mogla barem s propovjedaonice upozoriti na naše besramne novine”.[34] Pri završetku članka poziva sve katoličke intelektualce, svećenike i laike na moderna djela milosrđa, tj. sprečavanje zlog tiska, a širenje dobrog. Sličan članak Ivan objavljuje pet godina kasnije gdje opet navodi kako je strasburski biskup zabranio u svojoj biskupiji čitanje loših novina; opravdava njegov stav i izražava želju da se i kod nas povede ozbiljna borba protiv lošeg tiska  ne samo negativnim sredstvima, tj. sprečavanjem, nego i pozitivno, tj. pokretanjem novog katoličkog dnevnika. Kako ozbiljno shvaća ovu situaciju, vidi se iz ove njegove rečenice: “Već je prigustilo: vodi se borba za opstanak sv. Crkve u hrvatskom narodu.”[35]

6. Tjelesni odgoj prožet kršćanskim načelima

Jednim od sredstava za očuvanje čistoga života, premda ne najvažnijim, Merz je smatrao tjelovježbu koja je bila sastavni dio aktivnosti Orlovske organizacije i kojoj je posvetio i mnoge svoje članke. Nastojao je kršćanski osmisliti tjelovježbu, a misao na Crkvu prisutna je i ovdje.

Studija o tjelovježbi u svjetlu vjere. – Osim nekoliko članaka o načelima tjelovježbe[36] Merz je napisao opširnu studiju pod naslovom: “Ljudsko tijelo i tjelesni odgoj u svjetlu Katoličke Crkve“.[37] U njemu obrađuje filozofske i teološke temelje tjelesnog odgoja. Djelo je podijelio u četiri dijela s mnogim poglavljima. Prvi dio nosi naziv “Ljudsko tijelo prema filozofiji” – podrazumijeva se prema filozofiji u okviru kršćanskog pogleda na svijet. U prvom poglavlju obrađuje konačni cilj stvaranja svijeta koji se prema Merzu sastoji u očitovanju Božje dobrote preko nerazumnih bića i čovjeka.  U sljedećem poglavlju prikazuje konačni unutarnji cilj stvaranja: slava Božja kao prvotni cilj i dobro umnog stvorenja, tj. vječno blaženstvo kao drugotni cilj. U trećem poglavlju prikazuje odnos duše i tijela i ističe važnost tijela za dušu, za njezin život i ostvarenje njezina cilja.

Drugi dio nosi naziv “Ljudsko tijelo prema objavi”. Navodi najprije ulomke iz Starog i Novog Zavjeta o značenju i vrijednosti tijela. Potom pod teološkim vidom promatra ljudsko tijelo prije  istočnog grijeha, u istočnom grijehu, te u raju i paklu. Zatim promatra tijelo u otajstvu Crkve:

«Očitovanje Duha Svetoga u otajstvu Tijela Isusova i u Crkvi. Naša tjelesa su s dušom udovi otajstvenog tijela Kristova. Pokornost tijela duši uvećava sjaj otajstvenog tijela Kristova; znači pokornost Crkve Duhu Svetomu; Presv. Euharistija čini otajstveno tijelo Crkve i njezine udove pokorne Duhu Svetomu. Crkva Kristova ima najdivnije tijelo, po ovome gledamo samoga Duha Svetoga.»[38]

Treći dio studije nosi naziv “Ljudsko tijelo u povijesti”. U njemu Merz najprije donosi svjedočanstva poganske povijesti, a potom kršćanske povijesti u okviru kojega navodi izjave crkvenih otaca, papa, svetaca, teologa, i drugih o značenju i vrijednosti tijela.

Četvrti dio studije nosi naziv “Značenje tjelesnog odgoja”. Dijeli ga  u sedam poglavlja s ovim naslovima: a) Fizička korist umjerene tjelovježbe. b) Moralna korist umjerene tjelovježbe (jača volju, čuva čistoću, napor koristi i nadopunjuje se s fizičkim odgojem). c) Tjelesni odgoj jest priprava za Kristov apostolat. d) Šteta od neumjerene tjelovježbe. e) Crkva i materijalistička tjelovježba. f) Katoličke tjelovježbene organizacije: borba Crkve protiv sportskog materijalizma, sletovi i putovanja i dr.;  g) Metafizika tjelesnog odgoja.

U ovoj posljednjoj točki Merz veoma inzistira na vezi između Euharistije i tjelesnog odgoja, smatra da je “odgoj tijela bez presv. Euharistije nepotpun”. Tri su glavna faktora tjelesnog odgoja prema Merzu: Euharistija, sustavni tjelesni napor i pristojna odjeća.

Marija i fizički odgoj. – Zanimljivo je također kako Merz povezuje Mariju s tjelovježbom. To ne čini samo u ovoj studiji stavljajući je kao uzor Orlu vježbaču, nego objavljuje poseban članak pod naslovom “Marija i tjelovježba”.[39] Ivanova misao jest ova: kao što je kod Marije vladao savršeni sklad između ljepote tijela i svetosti duše, isto tako vježbač-orao treba si uzeti za uzor Bl. Djevicu Mariju. I dok nastoji oko ljepote i zdravlja tijela preko tjelovježbe, mora pokazati “da u njegovom zdravom i lijepom tijelu stanuje duša urešena božanskim darom milosti posvećujuće.”[40]

Zdravo tijelo sredstvo za kršćanski apostolat. – Sažetak Ivanova gledanja na tjelesni odgoj i njegovu povezanost s Crkvom imamo u njegovom predavanju “Prednjak Orlu”[41] u kojem tjelesni odgoj teološki utemeljuje i postavlja na vrhunaravne osnove, daje mu nadnaravni cilj i pokazuje njegovu vrijednost za apostolat. U članku iznosi najprije misli o važnosti tijela kao sredstva za postignuće uspjeha u životu. Počinje od poganstva (Sokrat, Cezar, Ciceron) pa preko Židovstva (Mojsije) da bi potom pokazao kako se kršćanstvo i Krist odnose prema tijelu:

“Kršćanstvo na poseban način zapovijeda da njegujemo tijelo, tj. da ga učinimo zdravim, tako da Kristu stavimo na raspolaganje jedno od najmoćnijih  sredstava za širenje njegova Kraljevstva. Slijedi: za kršćanstvo odgoj tijela nije svrha, već sredstvo.”[42]

U nastavku Merz prikazuje vezu Crkve s tijelom preko sakramenata koji posvećuju tijelo. Potom na primjerima svetaca pokazuje kako je posebno važno imati zdravo tijelo kojim se može učiniti puno dobra. Ističe napose sv. Ignacija, njegove izreke o tijelu i njegov primjer apostolata (sa zdravim tijelom propješačio mnoge kilometre). Gledajući na tijelo, u prvom redu, kao na sredstvo apostolata Ivan zaključuje članak ovim riječima:

“Crkva se poput nježne majke savila nad ljudsko tijelo. Ona ga ljubi neizmjernom ljubavlju, jer je ono tako moćno sredstvo za širenje Kraljevstva njezina Božanskog zaručnika. Crkva nam o svojoj ljubavi prema  ljudskom tijelu govori po Svetom Pismu, govori na usta svetaca, svojih misionara i svoje svete liturgije. Orao prednjak mora biti oživotvorena ljubav Crkve prema ljudskom tijelu; njegova je prva i glavna zadaća da se sustavno brine za to da tjelesa vježbača postanu moćno sredstvo u rukama onih duša koje su se postavile u službu širenja Kraljevstva Kristova.”[43]

Crkva daje smjernice i za tjelesni odgoj koji je sredstvo za više ciljeve. – Iz svega onoga što je Merz napisao o tjelesnom odgoju možemo izvesti ove zaključke:  a) Tjelesni odgoj smatra veoma važnim čimbenikom u cjelokupnom odgoju omladine i inzistira na njegovom provođenju; b) Tjelesni odgoj nije nikad cilj samome sebi nego je u službi viših, nadnaravnih vrednota, treba služiti duševnom usavršavanju i harmoniji cijele osobnosti; c) Merz daje tjelesnom odgoju i nadnaravno značenje ukoliko ispravan tjelesni odgoj omogućuje postignuće kršćanskih ideala savršenosti, tj. gospodstva tijela nad duhom; to vrijedi napose na području  čistoće i vladanja seksualnim nagonom i time čini tijelo poslušnim sredstvom u službi kršćanskog apostolata;  d) Merz ne propušta upozoriti također na sve opasnosti koje mogu proizaći za mladež ako tjelesni odgoj nije pravilno shvaćen i proveden u djelo s odgovarajućim sredstvima: to je najprije sportski materijalizam, potom kult tijela koji dovodi u opasnost čistoću mladeži te može povesti u moralnu propast;[44] e) da se izbjegnu sve te opasnosti, treba se nužno držati svih moralnih načela koje Crkva propisuje i zahtijeva obazirući se na sve ono što ona misli i govori o sportu, tijelu i tjelesnom odgoju.

*****************************

A. OPĆENITO O VAŽNOSTI MORALA

B. LJUBAV, ČISTOĆA – SEKSUALNOST, BRAK

C. MORALNOST NA OSTALIM PODRUČJIMA ŽIVOTA


[1] Marica STANKOVIĆ, «Vitez ženske časti», Za vjeru i dom, Zagreb, 1937., br.9, 139-141; br.10, 157-160; br.11, 176-178; br.12, 198-202.

[2] Isto,  br. 9, 139-140.

[3] Ivan MERZ, Junački život sv. Ivane od Arka, Zagreb, 1926., 92-93.

[4] Vidi X. Poglavlje o Duhovnom utjecaju bl. Ivana Merza

[5] Majka Marija od Muke i Majka Emilija de Vialar

[6] X(Ivan MERZ), «U misijskoj izložbi», Za vjeru i dom, Zagreb, 1925., br.10, 266.

[7] Ivan MERZ, «Krist Kralj», Za vjeru i dom, Zagreb, 1943., br.8-9, 3.

[8] Ivan MERZ, Obred kojim se Orlica prima u Katoličku Akciju, rukopis, Zagreb, Arhiv I. Merza, F20/11.

[9] Ivan MERZ, Žensko pravo glasa, rukopis, Zagreb, Arhiv I. Merza. F 39/9.

[10] Ivan MERZ, «Pismo gđici X. (Marici Stanković), 31.VIII. 1927.», Život, Zagreb, 19/1938., br.5, 296.  

[11] Ivan MERZ, «Žena i politika», Za vjeru i dom, Zagreb, 12/1925., br.2, 22-24.

[12] Ivan MERZ, «Obred oblačenja», Franjevački vjesnik, Visoko-Sarajevo, 36/1928., br.1,18-21.

[13] Isto, 19.

[14] Ivan MERZ, «Himan Djevica», Za vjeru i dom, Zagreb, 12/1925., br. 5, 107.

[15] Ivan MERZ, «Obred oblačenja novakinje kod redovnica sv. Benedikta kad funkciju vrši biskup ili opat», Za vjeru i dom, Zagreb, 12/1925., br.10, 273.

[16] Isto, 273.

[17] Ivan MERZ, Ti i ona, Zagreb, 1926, 50-55.

[18] usp. Josip VRBANEK, nav.dj., 179-185.

[19] Ivan MERZ, «Pismo gđici X. (Marici Stanković), 31.VIII. 1927.», Život, Zagreb, 19/1938., br.5, 295.

[20] Marica STANKOVIĆ, «Merz – Božji čovjek svagdašnjice», Život, Zagreb, 19/1938., br.5, 288-289.

[21] Ivan MERZ, Obred kojim se Orlica prima u Katoličku Akciju, rukopis, Zagreb, Arhiv I. Merza, F20/11.

[22] Isto, 9.

[23] Ivan MERZ, «Pismo gđici X. (Marici Stanković), 31.VIII. 1927.», Život, Zagreb, 19/1938., br.5, 297-298.

[24] Ivan MERZ, Katolici i novi plesovi, Sarajevo, 1926, 40 str.

[25] Ivan MERZ, «Borimo se protiv današnjih plesova u dvoje», Katolički tjednik, Sarajevo, 4/1928., br.5, 5.

[26] Ivan MERZ, Narodno kolo, rukopis, Zagreb, Arhiv I. Merza, F 30/1.

[27] Isto.

[28] Isto.

[29] Ivan MERZ, Ples, rukopis, Zagreb, Arhiv I.Merza, F30/12.

[30] usp. Ivan MERZ, Dopis Nadbiskupu Baueru, Zagreb, Arhiv I. Merza, F30/14 i F30/12.

[31] Ivan MERZ, Pismo biskupu Srebrniću od 22.II 1928., Zagreb, Arhiv I. Merza, F51/10.

[32] Ivan MERZ, Glazba i katolicizam, rukopis, Zagreb, Arhiv I. Merza.

[33] KRIŽARICA, «Na filmskoj skupštini», Za vjeru i dom, Zagreb, 27/1938., br.5, 83.

[34] Ivan MERZ, «Crkveni autoritet i novinstvo», Život, Zagreb,  1/1919./1920., br. 1, 22-23.

[35] Svjetovnjak (Ivan MERZ), «Biskup zabranjuje čitanje loših novina», Katolički list, Zagreb, 75/1924, br. 42, 519-520.

[36] Rukopis se čuva u Arhivu Ivana Merza

[37] Ivan MERZ, Ljudsko tijelo i tjelesni uzgoj u svjetlu Katoličke Crkve. Rukopis. Zagreb, Arhiv I. Merza.

[38] Isto, drugi dio, 4. odjeljak.

[39] Ivan MERZ, «Marija i tjelovježba», Mladost, Zagreb, 1924., br. 8-9, 139-141.

[40] Isto, 141.

[41] Ivan MERZ, Prednjak Orlu, Zagreb, Arhiv I. Merza, F 39/21.

[42] Isto.

[43] Isto.

[44] Ivan MERZ, «Borba njemačke katoličke omladine proti sportskom materijalizmu», Život, Zagreb, 8/1927., br.4, 230-233; br.5, 282-289.