A. IZJAVE SUVREMENIKA O SVETOSTI BLAŽENOG IVANA MERZA
***************************
1. Božja prisutnost u njegovoj nazočnosti
Merzova duhovna veličina u nazivima koje su mu davali
Merzova čistoća zadivljuje
U njegovoj blizini osjećalo se strahopoštovanje pred većim od sebe.
Imao udjela u anđeoskoj naravi.
Čist i savršen katolik od jednog komada.
Božja blizina u Merzovoj osobi.
Francuski La Croix: Umro je kao svetac jer je živio kao svetac.
2. Svetost sjajila iz njegove pojave
Njegovo će ime biti prije ili kasnije dignuto na dostojnu visinu u cijelom kršćanskom svijetu.
Na Merzu milost i duhovni svijet eksperimentalno dokazani.
Tip suvremenog laičkog sveca.
Boga nosio u duši, iz njega neprestano sjao i govorio Krist.
U malim stvarima svakidašnjice zaslužio svetačku aureolu.
Ako ima sveca to je onda Merz.
Merz ostvario kršćansku savršenost u svome životu
3. Značenje bl. Ivana Merza za Crkvu u Hrvatskoj u izjavama do 1945. g.
Merz je čovjek koji je stvorio svoju epohu.
Nikad nije obukao reverendu, a bio je stup Crkvi Božjoj
Ako ikoga ide mjesto među velikanima Hrvatske Merz ga bezuvjetno zaslužuje..”
Svetac Crkve i heroj naroda.
Merz daje odgovor na sva pitanja modernog čovjeka
Po tebi Gospodin otkriva Hrvatskoj svu vitalnu realnost Crkve Kristove.
******************************
Veliki je bio utjecaj Sluge Božjega, Ivana Merza, kako za vrijeme života, tako još više nakon smrti. Brojne knjige, studije i članci koji su do sada o Merzu objavljeni najbolje svjedoče o tome utjecaju. Taj je utjecaj Merz vršio najprije svojim primjerom, krepostima, vrlinama, svojom svetošću čime započinjemo ovo poglavlje.
1. Božja prisutnost u njegovoj nazočnosti
Kroz nazive koje su mu davali otkriva se Merzova duhovna veličina. – Prije nego navedemo detaljnije izjave suvremenika koji potvrđuju njegovu svetost, donosimo popis važnijih naziva koje su Merzu pridavali nakon njegove smrti. Ti su nazivi uglavnom naslovi komemorativnih članaka, koji su nakon Ivanove smrti o njemu bili objavljeni u tisku; manji broj je uzet iz samih članaka. Nazivi su svrstani kronološki. U zagradi su stavljeni navodi publikacija iz kojih je pojedini naziv uzet. Već sami ovi nazivi daju naslutiti Merzovu duhovnu veličinu i što je on značio za svoje vrijeme.
Svjetlo na gori (Orlovska Straža, Zagreb, 1928, br.6, 162)
Vitez Božji (Orlovska Straža, Zagreb, 1928, br.6, 167)
Homo catholicus, (Orlovska misao Zagreb, 1928., br.8)
Anđeo tješitelj, (Orlovska misao, Zagreb, 1928./1929., br.8., 106.)
Najmarkantnijih pojava modernog Zagreba, (Hrvatska Prosvjeta, Zagreb, 15/1928., br. 6, 140.
Novi čovjek (Misao, Zagreb, 1929., br.1, 1)
Vitez Krista Kralja, (Glasnik Presv. Srca Jezusova, Ljubljana, 1928., br.10, 267)
Papin čovjek, (Nedjelja, Zagreb, 1/1929 br.19,1)
Božji čovjek, (Nedjelja, Zagreb, 1/1929., br. 22, 21-23)
Heroj Kristov, (Orlovska Straža Zagreb, 1929., br. 6-7, 130)
Naš dragi sveti Ivan, (Križ, Zagreb, 1930, br. 5, 86)
Apostol mladeži, (Nedjelja, Zagreb, 2/1930, br.20, 3)
Heroj kršćanskog mira, (Nedjelja, Zagreb, 2/1930., br.20, 2)
Čovjek milosti, (Nedjelja, Zagreb, 3/1931, br.18, 3)
Kristov vitez, (Nedjelja, Zagreb 4/1932., br.17, 4)
Uzor katoličkog intelektualca, (Život, Zagreb, 1932., br. 5, 231-233)
Orao zlatnih krila, (Katolički tjednik, Sarajevo, 1932., br.19)
Vitez Presv. Srca Isusova,(Glasnik Srca Isusova, Zagreb, 1932., br.6, 165-168)
Apostolska duša, (Križ, Zagreb, 3/1932., br.5, 3)
Orao Božjih krila, (Nedjelja, Zagreb, 5/1933, br.5, 2)
Uzor modernog katolika, (Križ, Zagreb, 1933., br.5,l.; Nedjelja, Zagreb, 5/1933, br. 20, 1)
Naš svetac u fraku, (Katolički tjednik, Sarajevo, 9/1933, br.19, 4)
Naš veliki čovjek, (Nedjelja, Zagreb, 5/1933., br.21, 2-3)
Vitez križa, (Križarska straža Zagreb, 1934., br.5)
Prvoborac Katoličke Akcije, (Nedjelja, Zagreb, 7/1935., br.7, 2)
Brat Ivan, (Za vjeru i dom, Zagreb, 1935., br.6)
Vitez ženske časti, (Za vjeru i dom, 1937., br. 9)
Naš vječni Merz, (Nedjelja, Zagreb, 9/1937., br.45)
Prorok Božji, (Nedjelja, Zagreb, 10/1938., br. 21., 1)
Hrvatski uzor katolik, (Gospina krunica, Zagreb, 23.1.1938.)
Velika liturgijska duša, (Život s Crkvom, 1938., br. 2.)
Lovac Srca Isusova, (Kalendar Srca Isusova, 1938., str. 133-134)
Božji orao, (Nedjelja, Zagreb, 11/1938., br. 29)
Providencijalni čovjek Hrvatske, (Život, Zagreb, 19/1938., br. 5, 241)
Borac s bijelih planina, (Hrvatska Prosvjeta, Zagreb, 1938., br.25)
Brat Ivan, (Za vjeru i dom, Zagreb, 1938., br. 7-8-9, 107).
Veliki pionir Hrvatske, (Radnička pravda, Zagreb, 1940., br.1)
Svjetlo s neba, (Nedjelja, Zagreb, 13/1941., br.2)
Naš suvremeni apostol, (Katolički tjednik, Sarajevo, 1941., 7-8)
Heroj ljubavi, (Nedjelja, Zagreb, 13/1941., br. 19)
Div duha, (Nedjelja, Zagreb, 13/1941., br. 39, l)
Svetac Božji, (Nedjelja, Zagreb, 14/1942., br. 29)
Nenatkriljiv uzor, (Za vjeru i dom, Zagreb, 14/1942., br.9)
Nosilac mira, (Za vjeru i dom, Zagreb, 15/1943., br.1)
Ideal nove Hrvatske, (Život, Zagreb, 24/1943., br.2, 127)
Božja umjetnina, (Za vjeru i dom, Zagreb, 1943., br.5, 3)
Sveti borac Hrvatske, (Nedjelja, Zagreb, 15/1943., br., 12-13)
Apostol vedrine, (Nedjelja, Zagreb, 15/1943., 12)
Apostol i prvoborac nove Kristove Hrvatske, (Nedjelja, Zagreb, 15/1943., br.10, 1).
Ideolog hrvatske katoličke omladine, (Svetište sv. Antuna, Zagreb., 1943, br. 5/6, 76)
Najljepši ideal hrvatske mladeži, (Katolički tjednik, Sarajevo, 19/1943, br.34)
Apostol nove Hrvatske, (Kalendar Srca Isusova i Marijina, 1943., 98)
Čovjek žrtve, (Nedjelja, Zagreb., 1944., br.1)
Vitez Kristov, (Katolički tjednik, Sarajevo, 1944., br.20)
Put naših dana, (Nedjelja, Zagreb, 1944., br. 16)
Svetac nove Hrvatske, (Nedjelja, Zagreb, 1944., br., 21/22)
Biografija Ivana Merza koju je napisao njegov duhovnik o. Josip Vrbanek izrađena je po shemi prikaza Merzovih vrlina u vidu priprema za otvaranje postupka za Merzovu beatifikaciju na koju se pomišljalo već nakon njegove smrti, a javno se o tome počelo pisati i govoriti o 15. obljetnici njegove smrti.[1] Biskupijski postupak za njegovo proglašenje blaženim otvoren je međutim tek 1958. god., a 1986. prenesen je u Vatikan na Kongregaciju za kauze svetaca. Temeljni dokument u postupku beatifikacije, tzv. Poziciju, izradio je mons. Fabijan Veraja.[2] Svi koji su Merza izbliza poznavali potvrđuju da je u svome životu ostvario ideal kršćanske svetosti..
Mnogi su Ivanovi prijatelji i znanci nakon njegove smrti o njemu izrekli svoje dojmove, zabilježili svoje uspomene ističući ovu ili onu njegovu vrlinu. Uvjerljivim riječima opisivali su njegovu svetost, herojski stupanj njegovih kreposti. Ovdje smo izabrali izjave samo nekih, i to istaknutijih osoba po zvanju, položaju i naobrazbi. Svjedočanstva osoba koje su posvjedočile Merzovu svetost u njegovu procesu beatifikacije mogu se naći u dokumentima postupka za njegovu beatifikaciju, tj. u njegovoj Poziciji.[3]
Merzova čistoća zadivljuje. – Mnoge se dojmila Ivanova moralna čistoća. Najljepše je to izrazio Pero Crnkovački. Vrijednost njegova svjedočenja tim je veća jer ga je dao čovjek koji je kao član Seniorata bio Merzov idejni protivnik. Piše Crnkovački:
“Čitao nam je Ivan Merz svoju doktorsku disertaciju… kako nebeska ljepota katoličke liturgije svladava ohole pjesnike bezbožne Francuske… Ali nije Merz samo objektivni psiholog. Na svakoj stranici vidiš i osjećaš njega. Njega, koji je tako lijep, čist. Dok nam čita, duša mu gori vatrom koje ja ne poznam, glas zvoni ljepotom koju sam vidio samo u dječjim očima. Pa kad dođe koje mjesto koje ilustrira psalmom ili crkvenim himnom, onda je izražaj njegova lica neobičan. Ne znam opisati to lice koje plamti. Je li to intenzivni doživljaj literarne ljepote? Je li to proživljavanje božanske poezije Svetog Pisma? Je li to izljev ljubavi nebeskom Autoru te poezije? Je li to čistoća mladenačke duše koja izgara u čežnji za zaručnikom?… Kako mu je čisto oko! Kako je tih, ljubezan! Uvijek nasmijan, vedar i veseo. Zar ta duša ne zna što je bestidnost gradskih dana i pakao gradske noći? Zar prolazi mimo ljudi s molitvom u duši, s ljubavlju u srcu? Zar dolazi među ljude kao mironosac i pionir novoga života? Kako je lijep čisti mladić! Otkuda ja znam da je on čist? Vidio sam – osjetio sam. Non potest abscondi civitas supra montem. Ne može se sakriti grad na gori.”[4]
U njegovoj blizini osjećalo se strahopoštovanje pred većim od sebe. – Dr. Čedomil Čekada, jedan od najistaknutijih svećenika svoga vremena u Vrhbosanskoj nadbiskupiji napisao je mnoge članke o Merzu. U svojoj izjavi za Merzovu biografiju u vidu njegove beatifikacije kaže:
“Živo mi je ostala u pameti njegova markantna pojava. Dobro se još sjećam kako sam u njegovoj blizini osjećao ono tipično instinktivno strahopoštovanje, što ga čovjek uvijek osjeća pred osobom asketski od sebe puno višom. Jasno se na dr. Merzu opažalo da potpuno vlada samim sobom i da su sve njegove i riječi i geste diktirane izravnom i svjesnom težnjom da u svemu učini ono što je bolje. Ni u čemu nije iz njega progovarao naravni čovjek. Njegovi su interesi očito bili upravljeni samo za vrhunaravnim ciljevima. Osobito mi je imponirala harmonija njegove pojave. Bio je umrtvljen i ozbiljan, pobožan, oduševljen za sve Božje, a opet visoko inteligentan, otmjen, naravan, a bez ičega čudačkoga. Ne znam jesam li ikada u životu vidio čovjeka s kojega bi duhovna veličina i svetost onako otvoreno prosijavala kao s blagopokojnog dr. Merza. Izrijekom i promišljeno izjavljujem da na dr. Merzu, makar da sam inače već od naravi i odviše kritičan opažač ljudskih bijeda, nikad nisam opazio ničega što bih mogao označiti ne samo kao pogrešku nego i kao časovitu karakternu slabost.”[5]
Imao udjela u anđeoskoj naravi. – Apostolski nuncij u Beogradu Hermenegildo Pellegrinetti u pismu dr. Kniewaldu od 14. IV. 1932. zahvaljujući mu za poslani primjerak Ivanova životopisa, koji je upravo bio izišao iz tiska, veli kako mu je Ivanova biografija «objava njegove veoma pobožne duše koja je živjela od Kristove vjere i ljubavi, i za Krista i njegovu Crkvu sve je svoje s najvećom pobožnošću darovala: svoj um, riječi, spise, djelovanje, život… Utjeha je vidjeti također da Bog i danas, kad je svijet označen tolikim materijalizmom i racionalizmom, podiže tolike i takve mladiće koji imaju više udjela u anđeoskoj nego u ljudskoj naravi.» [6]
Francuz E. Beaupin nikad prije nije susreo čovjeka tako duboko religioznog. – Urednik francuskog časopisa “Les Amitiés Catholiques Françaises”, Mons. E. Beaupin, s kojim je Merz još od vremena svoga studija ostao u veoma srdačnom kontaktu, mjesec dana nakon smrti objavljuje članak o Ivanu u spomenutom časopisu u kojem između ostalog veli:
«Pod naoko rezerviranom vanjštinom, ispod gotovo bojažljivog nastupa, koji je proizlazio iz njegove skromnosti i poniznosti, on je skrivao srce toplo i vibrirajuće, koje je sve gorjelo najiskrenijom privrženošću Crkvi, svojoj domovini, ali i našoj.» [7]
Mons. Beaupin godinu dana kasnije prilikom zadušnica za Ivana koje su se njegovom inicijativom održale u Parizu u Chapelle des Carmes kratkim i dirljivim riječima ocrtao je njegov život. Izvjestitelj koji je poslao ovu vijest iz Pariza u zagrebačku Narodnu Politiku ovako završava svoje izvješće:
“Značajno je da je mons. Beaupin, koji ima relacije po čitavom svijetu, rekao da nikad u životu nije sreo čovjeka tako dubokoga religioznoga uvjerenja kao što je bio Pokojnik.”[8]
Čist i savršen katolik od jednog komada. – Dušan Žanko, koji je Ivana veoma dobro poznavao, s njime surađivao i prijateljevao, te nakon duhovnika možda najdublje zaronio u njegovu dušu, godinu dana nakon Ivanove smrti ovim riječima sažima svoje dojmove o njemu:
«Zovite ga pobožnim, čistim, savjesnim, apostolskim, orlovskim, anđeoskim, svetim – ja ću ga uvijek zvati katoličkim čovjekom… On je bio čist i savršen katolik – katolik s Papom i za Papu; katolik kojemu u duši žive sve svete knjige, svi crkveni oci, svi koncili, sve dogme, sve enciklike, sve ceremonije, sve zapovijedi, svi silabi, svi katekizmi, sve nepogrješivosti, svi biskupi, svi svećenici, sva svetohraništa, svi siromasi, svi redovnici čitavog svijeta… Dr. Ivo je bio katolik od jednoga komada, sav od jedne ideje, sav od jedne boje, katolik do dna, do vrha, do izgradnje. Dr. Ivo je živio u Crkvi u Kristu – u duhovnoj Crkvi, u materijalnoj Crkvi, u Kristovom Tijelu, u Kristovom duhu, u Kristu, koji je čovjek i Bog skupa… Eto zato je dr. Ivo bio čudo današnjeg vijeka, a ovakva čudesa rađa samo onaj njegov, jedino ispravni religiozno crkveni k a t o l i c i z a m.»[9]
Božja blizina u Merzovoj osobi. – Posebnu značajnu crtu Merzova duhovnog lika – osjećaj Božje prisutnosti u njegovoj blizini uočili su mnogi njegovi poznanici. Piše D. Žanko:
“Tko bi se s Merzom našao u crkvi, taj je gledajući ga osjetio stvarnu prisutnost Božju. Jer njegov je poklek bio tako pun poniznosti, poštovanja i srca, da je upućivao na prisutnost svetoga, čistoga, pravednoga, beskonačnoga Božanstva, pred kojim se mora pasti na koljena i dati svu dušu kao što je radio on.”[10]
Isti dojam imao je i p. Irennée Hausherr:
“Hoće li tko razumjeti ili ne, u njegovoj se blizini osjećala sasvim osobita prisutnost Božja.”[11]
I Kardinal Franjo Šeper imao je isti osjećaj u Merzovoj nazočnosti:
“U životu sam susreo samo dvije osobe koje su samom svojom pojavom djelovale na poseban način i stvarale oko sebe kao neku nadnaravnu atmosferu. Jedan od te dvojice bio je dr. Ivan Merz.”[12]
U sličnom smislu izrazio se i dr. Drago Čepulić:
“U našemu Merzu mi se klanjamo onome božanskome u njemu što nije prestalo živjeti, jer je bilo ‘izvor žive vode’ koja je našla svoj utok u Vječnost. Naš Merz, baš zbog blizine Božje koja bijaše u njemu, daje nam odgovor na pitanja duše: zašto život, čemu život? On je vođa našeg života… Naš vođa dr. Merz privlači nas svojim božanskim životom milosti i odgovara našoj duši da je ona za Boga određena…»[13]
Autoritet osoba koje su dale ove izjave jamči nam da je kod Merza zaista riječ o natprosječnim vrlinama jednog vjernika koji je bio sav prožet Bogom i nadnaravnim svijetom.
2. Svetost sjajila iz njegove pojave
Francuski La Croix: Umro je kao svetac jer je živio kao svetac. – Već za života Ivan je svojom pojavom tako djelovao da je budio asocijacije na svetost, a mnogi su ga još dok je živio smatrali svecem. Glas o njegovoj svetosti napose se proširio nakon njegove smrti. Boraveći u Francuskoj Ivan si je stekao brojne prijatelje koji su ostali pod dubokim dojmom njegove svetačke pojave. Francuski katolički dnevnik “La Croix” donoseći vijest o njegovoj smrti iznosi u glavnim crtama njegov život, djelovanje, ulogu u katoličkom životu i širenju francuske kulture u Hrvatskoj. Naglašava kako se zanimao za sistem katoličkog tiska u Francuskoj, napose za organizaciju izdavačke kuće «Bonne Presse» i katoličkih novina «La Croix» u vidu osnivanja jednog velikog katoličkog dnevnika u svojoj domovini. Članak završava riječima:
«Ova prerana smrt slomila je velike nade, ali jugoslavenskim katolicima ostaje jedna utjeha: to je da je I. Merz umro kao svetac nakon što živio životom sveca.»[14]
Njegovo će ime biti prije ili kasnije dignuto na dostojnu visinu u cijelom kršćanskom svijetu. – Još veće i jasnije izjave o Ivanovoj svetosti dali su oni koji su s njime svakodnevno živjeli, napose posljednjih šest godina njegova života. Ove odabrane izjave iznijet ćemo kronološkim redom kako su bile objavljivane u katoličkom tisku.
K. Volinski[15] naziva Merza jednom od “najmarkantnijih pojava modernog Zagreba.” Drži da se za dr. Merza može slobodno reći da je bio “gotovo svetac.” Nastavlja svoje refleksije ovako:
“Ovo nije nikakvo pretjerivanje, hiperbolički izraz ili slično. Kod prvog već susreta s pok. dr. Merzom osjetih (čisto intuitivno) da govorim s čovjekom sasma druge duševne konstrukcije nego što smo mi ostali, i vjernici i nevjernici. Nekakav pathos u čednosti, nekakvo gledanje preko materijalne ljuske našeg bivovanja… jednom riječi, nešto što se ne da običnim izrazima protumačiti. Takvi mora da su bili apostoli i mučenici. Možda je takav bio sv. Franjo u privatnom dodiru s ljudima… Ponavljam, pojave takvih ličnosti ne iščezavaju bez traga. Nemam ni najmanje sumnje, da će njegovo ime biti prije ili kasnije dignuto na dostojnu visinu u cijelom kršćanskom svijetu, jer je on sasvim isključiva pojava. U ovom nema ni traga ma kakvoj naročitoj glorifikaciji ili hiperbolizmu.”[16]
Dalibor Pušić opisujući svoje putovanje s Ivanom u Rim, veli:
“Prolazeći kroz lijepe doline Veneta i Romagne uz rijeku Po razgovarao sam s našim dragim Merzom, i tu mi je on izašao u svoj veličini sveca, mislioca pa i organizatora, što su mu neki htjeli negirati, iako je on bio naš najveći organizator intenzivnog duševnog života.»[17]
Na Merzu milost i duhovni svijet eksperimentalno dokazani. – Dr. Čedomil Čekada o 5. obljetnici Merzove smrti donosi u sarajevskom Katoličkom Tjedniku članak “Naš svetac u fraku” u kojem opisuje Ivanovu veličinu kao svetog čovjeka, te njegove najvažnije crte duhovnosti. Ističući kako je njegov život «realna aktualizacija jedne visoke svetačke teorije» veli:
“I treba da nam živi taj naš moderni svetac. Treba da nam bude svjetionik i apologija… Za hrvatski katolicizam to je dobitak koji se ne da dovoljno ocijeniti. Merz je kršćanin-profesor, svetac-umnik… Na Merzu su, čovjek bi skoro smjelo rekao, milost i duhovni svijet eksperimentalno dokazani. Njegov vjerski razvitak i asketsko sazrijevanje, osobito na početku njegova duhovnoga puta, nemaju naravne eksplikacije… ‘Naš svetac u fraku’, naš ‘Božji čovjek’! Hvala Ti, Bože, što si nam ga dao! Dao si nam s njim puno, puno. I vođu i zagovornika.»[18]
Tip suvremenog laičkog sveca. – O 6. obljetnici smrti D. Žanko objavljuje članak u «Nedjelji» pod nazivom “Uspomena njegova neće izginuti” u kojem veličajući Ivanove svetačke vrline u zaključku članka primjenjuje na njega riječi knjige Mudrosti: “Mnogi će uloviti mudrost njegovu i do vijeka se neće zaboraviti. Uspomena njegova neće izginuti i ime će se njegovo spominjati od koljena do koljena.«[19]
Sljedeće godine dr. Čedomil Čekada piše:
“Merz je tip suvremenog laičkog sveca, koji je kroz sve peripetije modernog intelektualnog života pronio neugaslu uljudbu vjere i uspio se probiti do Boga i da Boga osjeti i nađe u svim tim kompliciranim i burnim manifestacijama ljudske misli i ljudskoga htijenja.”[20]
Ističe u nastavku članka kako bi bio grijeh kad naša katolička javnost ne bi živo kultivirala Merzovu uspomenu i propagirala njegovo štovanje da mu se jednom utre put i do časti oltara.
Boga nosio u duši, iz njega neprestano sjao i govorio Krist. – O 10. obljetnici Merzove smrti katolički tisak je puno pisao o njemu ističući njegovu veličinu kao Božjeg, svetog čovjeka. Cijeli svibanjski broj časopisa “Život” 1938.g., u mjesecu kad je Merz prije deset godina umro, posvećuje se njemu. Istaknuti katolički radnici i bliski Ivanovi prijatelji iznose svoje uspomene, dojmove, sjećanja.
Marica Stanković započinjući svoje uspomene piše kako je još u djetinjstvu čitajući živote svetaca priželjkivala susresti jednog sveca. Nastavlja:
“Gospodin mi je u neizmjernoj dobroti svojoj doista dao da ga vidim i sretnem, ali u liku katoličkog intelektualca, svjetovnjaka, u liku čovjeka, koji je bio sasvim suvremen, ali koji je uvijek Boga nosio u duši i iz koga je neprestano sjao i govorio Krist. Da, po nikome mi Gospodin nije progovorio tako glasno kao po Ivanu Merzu. I upravo zato jer smo ga izbliza vidjeli, jer smo ga dnevno promatrali, možemo posve sigurno reći: bio je velik, bio je svet naš Ivan.”[21]
U istom časopisu o. Jäger, D.I. u svojim uspomenama piše:
“Razgovarajući promatrao sam ga: uvijek isti, dobri Ivo; kakav u crkvi, na ulici, takav i kod kuće. Uvijek gospodar samog sebe, dobar kao nevino dijete, prostodušan. Jednom riječju: svi smo ga mi studenti držali svecem.”[22]
U malim stvarima svakidašnjice zaslužio svetačku aureolu. – 1942. god. kada je školska godina 1942./1943. bila proglašena godinom Ivana Merza da se dostojno komemorira 15. obljetnica njegove smrti, tjednik «Nedjelja» objavljuje članak pod naslovom na prvoj stranici «Svetac Božji – za proglašenje brata dr. Ivana Merza blaženim.”[23] Autor B. Loborski izražava opće uvjerenje o Merzovoj svetosti i želju mnogih da se povede proces za njegovo proglašenje blaženim. Započinje članak ovim riječima:
“Do ove godine nismo se usuđivali stvarnije o tome govoriti. Bojali smo se. Pa ipak – Ivan je naš svetac. Moderni svetac u pravom smislu svetaštva… Na nama je da Merza prigrlimo kao dar Providnosti, da njega – sveca Božjega – dovedemo na oltar… On je naš svetac. On je upravo po svojoj veličini u malim stvarima svakidašnjice – a ta je veličina možda najveća – zaslužio svetačku aureolu.”[24]
Ako ima sveca, to je onda Merz. – O. J. Vrbanek koji je cijelu svoju biografiju o Ivanu napisao da posluži kao sredstvo za dokazivanja Ivanovih herojskih kreposti, navodi u njoj razne izjave osoba o Ivanovoj svetosti. Tako donosi svjedočanstvo vlč. L. Rusana, župnika iz Remeta:
“Svetost dr. Ivana Merza vidjela se na svakom njegovom pogledu i koraku, a pogotovo u riječima i djelima pa skrivao on to kako mu drago.”[25]
Ivanov sumještanin, banjalučanin dr. Ladislav Vlašić izjavljuje: “Ako ima sveca, to je onda Merz.”[26]
Merz ostvario kršćansku savršenost u svome životu. – Ovo poglavlje o Ivanovoj svetosti završavamo izjavom p. Irenneea Hausherra, profesora na Papinskom istočnom institutu u Rimu, koji je Ivana upoznao još u Banjoj Luci, pa se potom s njime susreo u Parizu i u Rimu. Nakon Ivanove smrti opisao je svoje dojmove o njegovoj svetosti u pismu o. Stjepanu Sakaču.[27] Ovdje donosimo samo najznačajnije izvatke :
“Ivan Merz je jedna od dvije-tri osobe čija mi je uspomena veoma draga i blagotvorna. Nisam previše lakovjeran niti sklon diviti se preko mjere onima koje smatraju ‘svetim ljudima’. O kršćanskoj savršenosti imam suviše visoku ideju da bih je mogao naći lako ostvarenu… Svetcem mi se čini čovjek koji je već u ovom svijetu našao u Bogu takvu sreću da slobodan od potražnja za vlastitom utjehom ništa drugo ne želi, nego iscrpsti svoj život u službi djece Božje. Iako možda nije bilo nužno, smatrao sam ipak potrebnim navesti ove refleksije o kršćanskoj savršenosti, jer mi je Ivan Merz ostavio dojam da ih je možda više nego itko ostvario u svome životu… Čovjek takve inteligencije i tako široke naobrazbe koji je usred svijeta živio potpuno Božjim životom, životom djeteta u evanđeoskom smislu… to je tako lijep i tako blagotvoran prizor da ga ne bi smjeli skrivati ni u Hrvatskoj ni izvan nje.»[28]
Ovo uvjerenje, koje je bilo općenito među katolicima koji su Merza poznavali, te na temelju svega što je Merz ostvario u svome životu, potaknulo je crkvene vlasti te je 1958. god. posebnim zalaganjem tadašnjeg zagrebačkog nadbiskupa Franje Šepera pokrenut informativni biskupijski postupak za njegovo proglašenje blaženim.
3. Značenje bl. Ivana Merza za Crkvu u Hrvatskoj u izjavama do 1945. god.
Pri kraju ove studije donosimo izjave pojedinih istaknutih osoba crkvenog života napisane prije 1945. god. o važnosti i značenju Ivana Merza za Crkvu u Hrvatskoj. Mogu biti i zaključne misli o Merzovom utjecaju u tom periodu povijesti domovinske Crkve.
Merz je čovjek koji je stvorio svoju epohu. – Dr. Marko Klarić, svećenik, aktivni djelatnik u katoličkim organizacijama za mladež, i potom prvi postulator kauze za beatifikaciju Ivana Merza u svojoj izjavi ističe kako Merz nije unio nešto originalno, nego je crkveno učenje svim poletom svoga srca prihvatio i provodio u djelo:
“Obilježje je velikih ljudi da oni stvaraju sebi prilike, a ne prilike njih. Oni daju smjer događanjima, a ne vuku njih događaji za sobom. I dr. Merz je jedan čovjek koji je stvorio svoju epohu. On je u krugove kojima se kretao i djelovao unio posve nove misli, nove ideje. Ne doduše svoje izvorne, originalne. Za originalnošću on nije nikada težio. A nije bilo ni potrebno… Te su ideje stare kao što je stara i Katolička Crkva. Dr. Merz ih je našao studirajući poslanice posljednjih velikih papa. I jer su to bile ideje namjesnika Kristova na zemlji, Dr. Merz ih je poprimio svim žarom svoje katoličke duše i provodio ih je svom energijom cijeloga svojeg bića.”[29]
Nikad nije obukao reverendu, a bio je stup Crkvi Božjoj. – Dr. Čedomil Čekada, sarajevski kanonik i pionir katoličke publicistike 20. stoljeća u Crkvi u Hrvata, u već spomenutom članku “Naš svetac u fraku” ističe brojne Merzove kršćanske vrline, te naglašava kako je Merz “učitelj” u pogledu shvaćanja i odnosa s Crkvom:
“On je proćutio, što je Crkva. Doživio ju je u sebi. Uklopio je u nju život, a da ga nije ni u čem okljaštrio… On je s Crkvom i od Crkve živio. On je znao što je papa, što biskup, što svećenik, što Crkva i hijerarhija. Na Crkvi je on radio. A da je dobro radio, tomu smo svi mi svjedoci. A bit će svjedoci i deceniji što dolaze… Nikad nije obukao reverendu, a bio je stup Crkvi Božjoj. Osvajao je za Krista gdje god se pojavio. Živio je samo za Kraljevstvo Božje… Stotine su ga slušale i nasljedovale. Hvala Ti, Bože, što si nam ga dao! Dao si nam s njim puno, puno. I vođu i zagovornika.”[30]
Ako ikoga ide mjesto među velikanima Hrvatske Merz ga bezuvjetno zaslužuje. – Vlaho Lovrić u članku «Sinteza nacionalizma i katolicizma u Merza» ističe njegovu važnost ne samo za Crkvu nego i za zdravi patriotizam, za Hrvatsku kao nacionalnu zajednicu:
“Na Merza se mogu doslovce primijeniti Merscherove riječi: ‘Čovjek koji je imao tek jednu radost: napredak Crkve (a mi dodajemo: i hrvatskog naroda), tek jednu žalost: štetu Crkve (i nesreću hrvatskog naroda), jednu strast: ljubav prema Crkvi (i hrvatskoj domovini), jednu fiksnu ideju: rad za Crkvu (sreću i prosperitet hrvatskog naroda), jednu grižnju savjesti: umirati, a da nije učinio ništa veliko za obranu Crkve – i domovine.’ Čovjek koji na samrti izgovara posljednje riječi: ‘Život svoj dajem za hrvatsko Orlovstvo’ zaslužuje poštivanje ne samo orlovskih sljedbenika nego i generacija cijelog-hrvatskog naroda… Ako ikoga ide mjesto ne samo među velikanima Hrvatske nego i svete Hrvatske, onda ga ime dr. Ivana Merza bezuvjetno zaslužuje.”[31]
Svetac Crkve i heroj naroda. – Fedor Cicak kroz nekoliko brojeva u «Nedjelji» 1939.g., uz 11. obljetnicu Ivanove smrti donosi opširan esej o Merzu koji završava riječima:
“To je Merz, svetac Crkve i heroj naroda, koji je u duhovnom razvitku hrvatskog naroda pokazao ideju Crkve i katolicizma kao bitnu u životu svakog od nas lično, ali i u životu našeg hrvatskog naroda.”
Autor eseja nadalje stavlja Merza uz bok velikih hrvatskih javnih radnika Starčevića i braće Radića čiji je život i djelovanje imalo veliko značenje za socijalno-politički život hrvatskog naroda. Potom nastavlja riječima:
“Dr. Ivan Merz pridonosi treću komponentu sadržaja hrvatskog života: vjeru u Boga, život po njegovim zakonima, Krista kao sadržaj i konačni cilj života, Crkvu koja dijeli sakramente, nepogrešivo tumači dogme i vodi ljude vječnom spasenju.” [32]
O 15. godišnjici Merzove smrti Ante Dubić piše u «Nedjelji»:
“Ime dr. Ivana Merza značilo je u ovih zadnjih dvadesetak godina, a znači još uvijek za mladi naraštaj hrvatskih katolika jedan program. Program novoga rada, novog mišljenja, novog života u najužoj vezi s Kristom i njegovim namjesnikom na zemlji – rimskim Papom.”[33]
Merz daje odgovor na sva pitanja modernog čovjeka. – Dr. Lav Znidarčić prigodom proslave Merzova dana o 12. obljetnici njegove smrti piše u «Nedjelji» komemorativni članak, te ističe Merzovo značenje za katolicizam u Hrvatskoj. Između ostalog veli:
“Merz u svom radu i nastupu daje odgovor na sva pitanja modernog čovjeka: pitanje vjere i nevjere, duševnog života, socijalno pitanje, pitanja nacionalizma, internacionalizma, rata i mira, pitanja književnosti i umjetnosti.”[34]
Naglašava potom kako Merz postaje zaslužan ne samo za Orlovstvo nego i za cijeli hrvatski katolicizam jer donosi u Hrvatsku “nov način gledanja na život, nov idejni i organizacijski sustav javnog djelovanja katolika i katoličke mladeži.» Najznačajnije i najvažnije u pojavi dr. Merza dr. Znidarčić vidi u njegovu životnom programu kao apostola novoga doba: “Ne može biti širitelj Božjih načela onaj tko nije duboko i intimno povezan s Bogom. Ne može raditi za Boga onaj koji s Bogom ne surađuje u vlastitom duševnom preporodu, vlastitoj duševnoj izgradnji”. Autor potom zaključuje kako je Merz upravo po ovom svome programu, te po životu molitve, studija i akcije «dao ogroman udio i prinos suvremenom hrvatskom katolicizmu.”[35]
Po tebi Gospodin otkriva Hrvatskoj svu vitalnu realnost Crkve Kristove. – Veoma važno svjedočanstvo o Merzu i Crkvi, te o njegovom utjecaju na crkveni život u Hrvatskoj jest uvodnik svibanjskog broja časopisa «Život» od 1938., koji je bio sav posvećen Merzu u povodu desete obljetnice njegove smrti. Urednik o. Stjepan Tomislav Poglajen cijeli uvodni članak, kojemu daje naslov “Providencijalni čovjek Hrvatske”, prikazuje Merza pod vidom značenja za Crkvu u Hrvatskoj. Nakon što je ocrtao stanje Crkve u Hrvatskoj kojom su se razne struje htjele okoristiti u svoje svrhe, naglašava Merzovu ulogu u borbi za pravo shvaćanje Crkve i pravi odnos prema njoj. U zaključku ovako sažima Ivanovo značenje i ulogu u tom pogledu:
“Da, Ivane, ti si providencijalni čovjek Hrvatske. Po tebi je Gospodin Hrvatskoj … konkretno otkrio i otkriva svu vitalnu realnost Crkve Kristove, najrealniju vitalnost – Hrvatske. Otkrio si, Ivane, omladini Hrvatske ne Crkvu izlizanih forma i površnih komplimenata, ne Crkvu novela, pjesmica i romantike, nego Crkvu – živo Tijelo Kristovo, otkrio si središnju osnovnu stvarnost Crkve: Crkvu-Krista. Da, otkrio si nam Krista, gdje nas u Crkvi po hijerarhiji rasvjetljuje i vodi: i stoga si nas naučio da ljubimo hijerarhiju, da ljubimo papu, da ljubimo biskupe, da ih do heroizma ljubimo i do heroizma slušamo. Otkrio si Krista, gdje se u Crkvi za nas, ispred nas, s nama – mi zajedno s Njim i s cjelinom Njegova mističnog Tijela – u liturgiji daruje i moli. Otkrio si nam Krista u Crkvi, gdje nam se u Euharistiji i po Euharistiji daje, stapa nas sa sobom, pretvara u se, pobožanstvenjuje nas, po nama kozmos i sve što je u kozmosu. Ivane, ti si vratio Hrvatskoj njenu vječnu mladost, jer si joj utjelovljeno otkrio njenu osnovnu vitalnost.”[36]
********************
A. IZJAVE SUVREMENIKA O SVETOSTI BLAŽENOG IVANA MERZA
B. UTJECAJ BL. MERZA NA RAZNE SKUPINE VJERNIKA
C. BLAŽENI IVAN MERZ NAKON DRUGOG SVJETSKOG RATA
[1] usp.: Isto, 7.
[2] Fabijan VERAJA, Ivan Merz, pioniere dell’Azione Cattolica in Croazia, 1896.-1928., Positio super vita, virtutibus et fama sanctitatis, Roma, Libreria Editrice Vaticana, 1998., 1104 str.
[3] Isto, 944-1041.
[4] Pero CRNKOVAČKI, «Brat-Vitez. Uspomene na dr. Ivu Merza», Luč, Zagreb, 23/1928., br.9-10, 276.
[5] Čedomil ČEKADA, Pismo – izjava od 8. V. 1943., upućena o. J. Vrbaneku, Zagreb, Arhiv I. Merza, Materijali o. J. Vrbaneka za biografiju I. Merza.
[6] Pismo Nuncija pisano je latinskim jezikom. Gore navedeni odlomak u originalu glasi: “…piissimae illius animae revelatio, quae de fide et amore Christi vixisti, atque pro Christo eiusque Ecclesia omnia sua, devotione summa, obtulit: mentem, verba, scripta, opera, vitam… Solatium vero est videre quot et quales Deus etiam nunc quando in orbe tanta materialismi et rationalismi lues grassantur, suscitet juvenes qui potius angelicae naturae partem videntur habere quam humanae.” – Apostolski nuncij Herenegildo Pellegrinetti, Pismo dr. D. Kniewaldu od 14. IV. 1932. iz Beograda, No. 13243, Zagreb, Arhivi I. Merza, Materijali dr. D. Kniewalda za biografiju o I.Merzu.
[7] Original teksta na francuskom glasi: “Sous des dehors tres reserves, sous des allures presque timides, qui etaient voules par sa modestie et son humilite, il cachait un coeur vibrant et chaud, tout brulant du plus sincere attachement pour l’Eglise pour sa patrie et aussi pour la notre.” – Msgr. E. BEAUPIN, «Yvan Merz», Les Amities Catholiques Francaises, Paris, 1928., br. 2, 5.
[8] O-n, «Zadušnice za dr. Merza u Parizu», Narodna Politika, Zagreb, 11/5.VI.1929.
[9] Dušan ŽANKO, «Homo catholicus», Orlovska misao, Zagreb, 1928./29., br.8, 97.
[10] Dušan ŽANKO, «O Božjem čovjeku», Nedjelja, Zagreb, 1/1929., br.22, 2.
[11] Irenne HAUSHERR, «Hrvati ne bi smjeli dopustiti da ugasne spomen na Ivana Merza.», Ivan Merz-Glasilo Postulature, Zagreb, 1/1973., br.1, 12.
[12] Franjo ŠEPER, «Ljubav prema Crkvi govorila je iz svake njegove riječi», Glasilo Postulature, Zagreb, 2/1974., br.2, 5.
[13] Drago ČEPULIĆ, «Na grobu dr.Ivana Merza», Nedjelja, Zagreb, 2/1930., br.21., 3.
[14] Original tekst na francuskom glasi: “Cette mort prematuree a brise des grands espoirs, mais il rest aux catholiques yougoslaves une consolation: c’est que I.Merz est mort comme un saint apres avoir vecu comme un saint.” – A., «Le Dr. Yvan Merz», La Croix, Pariz, 23.V.1928., 4.
[15] K. VOLINSKI, «O dr. Ivanu Merzu», Hrvatska Prosvjeta, Zagreb, 15/1928., br.6, 140.
[16] Isto.
[17] Dalibor PUŠIĆ, «S našim Merzom od Zagreba do Rima», Orlovska misao, Zagreb, 1928./29., br.8, 103.
[18] Čedomil ČEKADA, «Naš svetac u fraku», Katolički tjednik, Sarajevo, 9/1933., br.19., 4.
[19] Dušan ŽANKO, «Uspomena njegova neće izginuti», Nedjelja, Zagreb, 6/1934., br. 20, 2.
[20] Čedomil ČEKADA, «Barbarić», Katolički tjednik, Sarajevo, 11/1935., br. 36, 8.rujna 1935.
[21] Marica STANKOVIĆ, «Merz – Božji čovjek svagdašnjice», Život, Zagreb, 19/1938., br.5, 283-284.
[22] Ivan JAEGER, «Moj susret s Ivom», Život, Zagreb, 19/1938., br.5, 303.
[23] B. LOBORSKI, «Svetac Božji–za proglašenje brata dr. Ivana Merza blaženim», Nedjelja, Zagreb, 14/1942., br.29, 1.
[24] Isto.
[25] J.VRBANEK, nav.dj., 214.
[26] Isto, 54.
[27] O. Irenne Hausherr, S.J. napisao je ovo pismo u siječnju 1929. god. Djelomično je objavljeno u sve tri Merzove biografije: Kniewald str. 215, Vrbanek str. 199-200, Nagy str. 315-318. U cijelosti ga je objavilo Glasilo Postulature br. 1, 1973.g. O. I. Hausherr ponovno je potvrdio i potpisao ovu svoju izjavu 1970. koja je potom uvrštena u dokumente procesa za Merzovu beatifikaciju i u originalu, tj. na francuskom jeziku objavljena je u Poziciji za beatifikaciju Ivana Merza, str. 845-849
[28] Irenne HAUSHERR, «Hrvati ne bi smjeli dopustiti da ugasne spomen na Ivana Merza.», Glasilo Postulature, Zagreb, 1/1973., br.1, 12.
[29] M(arko) K(LARIĆ), «Naš ‘dragi sveti Ivan’», Križ, Zagreb, 1930., br.5, 89.
[30] Čedomil ČEKADA, «Naš svetac u fraku», Katolički tjednik, Sarajevo, 9/1933., br.19, 4.
[31] Vlaho LOVRIĆ, Sinteza nacionalizma i katolicizma u Merzu, Nedjelja, Zagreb, 11/1939., br.6, 3-4.
[32] Fedor CICAK, «Essey o dr.Ivanu Merzu», Nedjelja, Zagreb, 11/1939., br.20, 3.
[33] Ante DUBIĆ, «Dr. Ivan Merz», Nedjelja, Zagreb, 15/1943., br.10, 9.
[34] Lav ZNIDARČIĆ, «Dr.Ivan Merz,» Nedjelja, Zagreb, 16/1944., br.16, 1.
[35] Isto
[36] Stjepan Tomislav Poglajen, «Providencijalni čovjek Hrvatske», Život, Zagreb, 19/1938., br.5, 244.