C.  BLAŽENI IVAN  MERZ NAKON DRUGOG SVJETSKOG RATA

***************************

1. Širenje štovanja i pripreme beatifikacije

Osnivanje svjetovnog Instituta Suradnica Krista Kralja.

Otvorenje postupka za Merzovu beatifikaciju.

Proslave važnijih obljetnica

Dar neba našem vremenu – izjave štovatelja. –

Stranci se dive Ivanu Merzu.

Merz, nebeski posrednik. Milosti i uslišanja po njegovu zagovoru.

2. Proglašenje blaženim  Ivana Merza u Banjoj Luci, 22. lipnja 2003.

****************************

1. Širenje štovanja i pripreme beatifikacije

Dolaskom komunističkog režima na vlast 1945.god.  sa svim tragičnim posljedicama koje su iz toga proizašle za cijeli hrvatski narod i napose za Crkvu u Hrvata,  više od jednog desetljeća nije bilo moguće u javnosti ništa učiniti kako bi se nastavilo promicanje štovanja Ivana Merza i upoznavanja njegova lika kod mlađih generacija. Nakon što su jenjali oni najžešći progoni hrvatskih katolika, pomalo se počinje misliti i na Ivana Merza, te se njegovo štovanje nastavlja u novim prilikama. Možemo uočiti nekoliko vidova nastavka širenja štovanja Ivana Merza: 1. Osnivanje svjetovne ustanove suradnica Krista Kralja koje ostvaruju Ivanovu ideju civilnog reda; – 2. Pokretanje procesa  za Merzovu beatifikaciju; – 3. Objavljivanje publikacija o Merzu i komemoracije njegove obljetnice smrti; – 4. Mladi, napose oko Bazilike Srca Isusova počinju upoznavati Merza i nadahnjuju se na njegovu primjeru; – 5. Prijenos njegova tijela s Mirogoja u Baziliku Srca Isusova; – 6. Svečane proslave Merzove 50. obljetnice smrti 1978.g. i 100. obljetnice njegova rođenja 1996.; – 7. Milosna uslišanja kao plod molitava u Merzov zagovor.

Osnivanje svjetovnog instituta Suradnica Krista Kralja. – Marica Stanković, nakon izlaska iz zatvora u kojem je provele pet godina osuđena na montiranom procesu od komunističkog režima, daje se ozbiljno na konačno ostvarenje Merzove ideje: osnutak civilnog reda kojemu su temelji bili udareni još 1938. god. u Banjoj Luci. 1953. god. zajednica Suradnica Krista Kralja je s pravne strane konačno uređena i kao takva od Crkve priznata kao ustanova dijecezanskog prava. Cijelo treće poglavlje Komentara pravila utemeljiteljica M. Stanković posvećuje Ivanu Merzu[1]  gdje opisuje veze koje vežu ustanovu s njime i naglašava kako je Zajednica ostvarenje njegove ideje. Ističe kako je Merz djelovao na njezinu “životnu orijentaciju ” i oduševljavao ju za osnivanje sekularnog instituta.[2] Nakon što je detaljno prikazala kako je Merz djelovao na utemeljenje njihova instituta, veli:

“To su veze naše Ustanove s Ivanom Merzom. On nije osnivač ustanove, kao što ni Charles de Foucould nije osnivač ‘Male braće i sestara’. Ali on je prvi posijao sjeme iz kojega će jednom niknuti naša Ustanova, kao što je u srcu Sahare niknulo sjeme Male braće i Malih sestara.”[3]

Marica Stanković dalje ističe kako je svaki važniji datum u prošlosti vezan uz njegovo ime te se svima, napose novakinjama, njegov lik stavlja kao uzor. Napominje također kako se Suradnice «neprestano podsjećaju da studiraju njegov život i njegovo djelo; da ga nasljeduju u svome dnevnom životu; da čuvaju njegov kult i prenose ga na sljedeće  generacije u Ustanovi; da mole za njegovu beatifikaciju.» Potom nastavlja:

“U temelje naše Ustanove ukopan je mladić sveta života. U temelje naše Ustanove ukopan je apostol hrvatske mladeži i korektor katoličke misli u Hrvatskoj. On, koji je čeznuo za ‘vječnim grljenjem Oca, Sina i Duha Svetoga’ počiva na Mirogoju pod sivim granitnim kamenom kao čuvar, zaštitnik i molitelj za djelo koje je zasnovao. Kolika garancija za uspjeh! Koliki poticaj za ozbiljan rad! Kako jak poziv na duboki nutarnji život! Na svetost! Na rad za duše!»[4]

Zajednica Suradnica Krista Kralja sa svojih osamdesetak članica koje žive u svijetu i rade u raznim svjetovnim zanimanjima  ostvaruje Merzov ideal, Merzovu karizmu, slijedi njegov primjer i duhovnost, provodi u život Ivanov ideal svjetovnog apostolata.

Otvorenje postupka za Merzovu beatifikaciju. – 1958. god. zalaganjem zagrebačkog nadbiskupa Franje Šepera pokrenut je informativni biskupijski postupak za proglašenje Ivana Merza blaženim. Od 1986. god. proces se nastavlja u Vatikanu, na Kongregaciji za kauze svetaca. Poziciju Merzove kauze je napisao mons. Fabijan Veraja. Čudo koje je predloženo na Kongregaciji odnosi se na Anicu Ercegović, koja je čudesno ozdravila na Merzovu grobu 1930.g.

Proslave Merzova dana. – Svake godine za obljetnicu Merzove smrti 10. svibnja redovito se služe komemorativne svete mise u Zagrebu praćene prigodnim manifestacijama, akademijama i sl.[5] Počinje se opširnije pisati o Merzu. 1971.god. izlazi iz tiska njegova opširna biografija prigodom 75. obljetnice njegova rođenja. To je treća po  redu Ivanova biografija, a prva nakon Drugog svjetakog rata.[6] Tri godine kasnije objavljuje se skraćena Ivanova biografija džepnog formata namijenjena posebno za mladež pod naslovom “Prijatelj mladih”.[7] 1973.g. Postulatura Ivana Merza pokreće list “Glasilo Postulature” koje izlazi povremeno. Također i drugi listovi od vremena do vremena objavljuju napise o Merzu, napose za važnije godišnjice kao što je bilo za 80. god. njegova rođenja. U međuvremenu pišu se u Rimu dvije doktorske disertacije o Merzu. Prvu je napisao dr. Marin Škarica, svećenik splitske nadbiskupije i  obranio je 1975.god. u Rimu na Papinskom liturgijskom institutu Anselmianumu. Tema disertacije: «Ivan Merz promicatelj liturgijske obnove u Hrvatskoj.» Moderator teze bio je prof. Tommaso Federici. Postulator kauze Ivana Merza o. Božidar Nagy napisao je drugu disertaciju o Merzu na temu «Ivan Merz čovjek vjere i odgojitelj za vjeru». Obranio ju je 1978.god. na Papinskom Sveučilištu Salezijanumu 1978. god. Upravo je u tijeku pisanje i treće Merzove disertacije o odnosu Merza i Katoličke Akcije koju priprema prof. Zdravko Matić na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Proslave važnijih obljetnica. – 1978. god. u Zagrebu je svečano proslavljena 50. obljetnica smrti sluge Božjega Ivana Merza. O blagdanu Krista Kralja održan je 24. i 25. XI. 1978. simpozij na Kaptolu u prostorijama Bogoslovskog sjemeništa. Navečer istoga dana u Katedrali je predvodio sv. misu nadbiskup Franjo Kuharić, a sutradan u nedjelju na blagdan Krista Kralja u velikoj dvorani sjemeništa na Šalati održana je svečana akademija.

1996. svečano je u Zagrebu proslavljena 100. obljetnica rođenja Ivana Merza. Ponovno je održan simpozij s brojnim predavanjima u subotu 14. XII. U nedjelju 15. XII. poslije podne održana je svečana akademija u Hrvatskom narodnom kazalištu. Na samu 100. obljetnicu Merzova rođenja 16. XII. 1996. u podne svečano je predstavljena javnosti Merzova doktorska disertacija «Utjecaj liturgije na francuske književnike» koja je objavljena za tu prigodu. Promocija je održana  na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu na kojem je Merz doktorirao s tom disertacijom Istoga dana navečer svečanu sv. misu služio je u zagrebačkoj Katedrali papinski nuncij mons. Giulio Einaudi u nazočnosti brojnih vjernika. Merzova 100. obljetnica rođenja proslavljena je u Parizu gdje je Merz studirao (simpozij na Sorboni i na Katoličkom institutu, te vanjska proslava). Također je održana proslava i u Rimu.

O proslavama ovih obljetnica opširan prikaz donijelo je Glasilo Postulature Ivana Merza  1978. i 1996.

Dar neba našem vremenu – izjave štovatelja. – Glasilo Postulature Ivana Merza gotovo u svakom svome broju donosi  dopise i izjave mladih poslijeratne generacije koji su se s Merzom susreli samo preko knjiga i koji su u njemu našli ideal koji treba nasljedovati. Evo nekoliko navoda iz njihovih izjava. Dr. Miroslav Jelić u svojoj izjavi veli da ga kod Merza najviše impresionirao osjećaj za žrtvu tako bitan za kršćanstvo i za Krista bez čega se kršćanstvo svodi samo na jednu od mnogih filozofija života. “I baš tu stranu Ivan nam je pokazao u punom svjetlu, a to je ono što ga čini idealom, što nam otkriva nove perspektive kršćanstva, što nas nekom tajanstvenom snagom privlači i vuče naprijed.”[8] Tada još srednjoškolac, a danas karmelićanin, Damir Perica smatra Ivana “darom neba našem vremenu”. Posebno ga se doimlje Ivanov jednostavan svakidašnji život u kojem je ostvario kršćansku svetost. Drugo što ga impresionira jest njegova žarka ljubav prema Presv. Bogorodici, Crkvi, svetima, Sv. Ocu, napose prema svećeničkom i redovničkom zvanju. Smatra da smo Ivanovu veličinu još premalo shvatili. Nadodaje: “Kad god mi je bilo teško, dostatno mi je bilo pomisliti na Ivana da bih se odmah napunio novom snagom i elanom za život.”[9] Studenticu Helenu posebno je privukao lik Ivana Merza. Iz intervjua što ga je dala za  Glasilo Postulature navodimo ono što ju je najviše oduševilo:

“On se cijelim svojim bićem predao Bogu, odnosno Bogu u ljudima. Nije štedio sebe niti žalio truda. Svoj rad je posvetio mladima i nastojao Boga približiti mladeži ne samo riječima nego i primjerom. Eto upravo njegov primjer je ono što oduševljava… Uvijek sam željela imati barem nešto od te njegove tajanstvene snage, od njegove žive vjere.”[10]

Dalje Helena opisuje kako joj je Merz često u životu pomogao i u teškim situacijama. Damir Murković iz Trsta izjavljuje, nakon što je pročitao Ivanovu biografiju, da se “nešto od najdubljeg mojeg ja probudilo”, te opisuje kako mu Merz svijetli primjerom i daje snagu da nastavlja produbljivati svoj duhovni život i usavršavati svoj karitativni rad.[11] Slične dojmove iznosi zagrebački inženjer Alojzije B.:

“Oduševila me je njegova živa vjera koja je postupno rasla i produbljivala se… Njegov rast u vjeri za nas mlađe intelektualce jest posebno ohrabrujući… Svidio mi se, osim toga, njegov osjećaj socijalne pravde te njegov apostolski rad i spremnost da u svakoj prilici pomaže bližnjemu… Na njemu se vidi da je i prije Koncila bilo ljudi koji su znali što treba i kako treba raditi”[12]

Prigodom Svete Godine 1975. skupina vjeroučitelja iz Zagreba na inicijativu i pod vodstvom postulatora o. B. Nagya povela je hodočašće mladih iz Hrvatske u Rim, koje se priključilo Međunarodnom  hodočašću mladih.[13] Da se priključe upravo ovom međunarodnom hodočašću mladih ideju su dobili od Merza koji je prije 50 god. bio poveo hodočašće Orlova u Rim za Svetu Godinu 1925. O cijelom ovom hodočašću mladih iz 1975. god. opširno je izvijestilo “Glasilo Postulature”.[14] Sudjelovanjem na ovom hodočašću stvorile su se tijesne prijateljske veze između hrvatske mladeži i one iz drugih zemalja te su organizatori[15] ovog Međunarodnog rimskog hodočašća u Svetoj godini organizirali sljedeće godine 1976. hodočašće u hrvatsko nacionalno svetište Mariju Bistricu. Glasilo Postulature i o ovom hodočašću donijelo je izviješće smatrajući ga nastavkom ostvarenja Ivanovih ideja o katoličkom internacionalizmu za što se Merz zalagao.[16] Prijateljstva i veze stvorene u Rimu u Svetoj Godini nastavile su se. Tako je u ljetu 1977. održan međunarodni susret i hodočašće mladih u Francusku u Lyon prigodom proslave 1800. obljetnice Lyonskih mučenika. U ljeto 1979. mladi štovatelji Ivana Merza iz Zagreba hodočastili su u Irsku gdje su proboravili dva tjedna kod svojih irskih prijatelja koje su upoznali u Rimu 1975. Sve su to plodovi Ivana Merza i njegova duha, kako to naglašava i Glasilo Postulature, završavajući reportažu o Internacionalnom hodočašću mladih u Mariju Bistricu: “Kad analiziramo slijed događaja, vidimo da je i ovo hodočašće povezano s njime (Ivanom Merzom) , da mu je on, iako dalek i posredan, ali ipak inspirator i u neku ruku  začetnik. I tako se i u današnje vrijeme ostvaruje njegova ideja o doživljavanju katolicizma izvan granica vlastite nacije na jednoj univerzalnoj, internacionalnoj  osnovi za što se je i sam Merz zalagao još od svojih studentskih dana.”[17]

Stranci se dive Ivanu Merzu. – Za potpunost ovoga prikaza o Merzovu utjecaju moramo spomenuti kako Ivan Merz djeluje i na strance, tj. na one koji se prvi puta susreću s njegovim životom i idejama. Talijan, prof. Tommaso Federici, koji je bio moderator disertacije dr. Marina Škarice  u Rimu, svoje dojmove o Merzu objavio je u Glasilu Postulature pod naslovom “Otkriće Ivana Merza”. Navodimo neke važnije izvatke:

“Osoba i djelo Ivana Merza izazivaju neizrecivo iznenađenje čim im se čovjek približi… Voditi jednu disertaciju o Ivanu Merzu, kao što sam imao priliku, silno oduševljava. Ulazi se ustvari u vitalnu razmjenu kojoj je teško izmaknuti i od koje je nemoguće ne naučiti veoma mnogo. Trebalo bi objaviti njegova “Opera omnia” da ih upoznaju svi katolici.”

Osvrćući se potom na glavne momente Ivanova života i ono što ga se kod njega posebno doimlje, nastavlja:

“Mi, profesori Papinskog liturgijskog instituta puni smo divljenja nad liturgijskim naukom Ivana Merza i razumijemo kako je mogao biti pravi začetnik hrvatskog liturgijskog pokreta… Ivan Merz je dostojan da ga se nazove ljubljeni, dragocjeni sin Crkve, izabrana duša, Božji ugodnik, i da bude predložen kao primjer moderne svetosti, stvarne i življene.”[18]

Prigodom 80. obljetnice rođenja Ivana Merza, 16. XII 1976., prof. T. Federici objavio je opširan članak o Ivanu Merzu u l’Osservatore Romanu  koji završava riječima:

“Prigodom ove osamdesete obljetnice Ivana Merza katolički svijet, katolička mladež ima dakle dužnost upoznati moderni primjer svetosti, dobrote, darivanja u žrtvi za dobro svijeta. Crkva će potom odlučiti da li i kada ga uzdići na čašćenje osim što će ga predložiti za divljenje i ljubav svojih sinova.»[19]

Ponovimo još jednom i mišljenje o. Hausherra čiju smo izjavu o Ivanovoj svetosti već donijeli:

“Hrvati ne bi smjeli dopustiti da ugasne uspomena na Ivana Merza. Čovjek takve inteligencije i tako široke naobrazbe koji je usred svijeta živio potpuno Božjim životom, životom djeteta u evanđeoskom smislu, koji je samom tom jednostavnošću i smirenim predanjem Božjoj dobroti, Jedinom Dobru, ustostručavao svoje energije u služenju dobru – to je tako lijep i tako blagotvoran prizor da ga ne bi smjeli skrivati ni u Hrvatskoj, niti izvan nje.”[20]

Merz, nebeski posrednik. Milosti i uslišanja po njegovu zagovoru. –  Završavajući ovo poglavlje o utjecaju Ivana Merza svakako moramo istaknuti njegovo djelovanje u nadnaravnom smislu kao uzor kršćanskog života. Nadalje, mnogi koji se Ivanu obraćaju u svojim potrebama i molitvama bivaju uslišani. O tome svjedoče, kako  zahvalnice koje su mu postavljene na grob, tako i one koje su objavljene u Glasilu Postulature koje već od svoga prvog broja objavljuje u posebnoj rubrici  milosti i uslišanja što su ih vjernici zadobili nakon što su se molili i preporučili Ivanu Merzu u zagovor u svojim potrebama.[21] Čudesno ozdravljenje Anice Ercegović na grobu Ivana Merza još 1930. god. predloženo je na Kongregaciju za kauze svetaca kao čudo koje se traži za odvijanje postupka za Merzovu beatifikaciju.

2. Proglašenje blaženim  Ivana Merza u Banjoj Luci, 22. lipnja 2003.

************************

A. IZJAVE SUVREMENIKA O SVETOSTI BLAŽENOG IVANA MERZA

B. UTJECAJ BL. MERZA NA RAZNE SKUPINE VJERNIKA

C. BLAŽENI IVAN  MERZ NAKON DRUGOG SVJETSKOG RATA


[1] Marica STANKOVIĆ, Komentar pravila Suradnica Krista Kralja, daktiloskript, Zagreb, 1955., 38-46.

[2] Isto, 41-43.

[3] Isto, 44.

[4] Isto, 45. Marica Stanković napisala je ovaj Komentar ustanova Suradnica Krista Kralja nakon izlaska iz logora, tj. nakon 1952. Stoga ove izjave o Merzu u njezinom spisu imaju još veću vrijednost jer su napisane u vremenskoj distanci, nakon prohujalog 2. svjetskog rata i izdržanih pet godina u komunističkom logoru. 

[5] usp. « Glasilo Postulature», Zagreb,  1/1973., br.,3-5; 2/1974., br.2, 13-14; 3/1975., br.1-2, 32;

[6] Biografiju je napisao  tada još student teologije isusovac  Božidar Nagy. Naslov biografije je: «Borac s bijelih planina – Ivan Merz». Zagreb, FTI, 1971., 372 str. – Budući da je biografija objavljena u godini Hrvatskog proljeća ni tada, a ni kasnije nije bila došla pod udar kritike tadašnjih komunističkih vlasti. 

[7] Bozidar NAGY, Prijatelj mladih, Zagreb, 1974., 132 str.

[8] Miroslav JELIĆ, «Mladi današnjice o Ivanu Merzu», Glasilo Postulature, Zagreb, 1/1973., br.1, 14.

[9] Damir PERICA, «Dar neba našem vremenu», Glasilo Postulature, Zagreb, 1/1973., br.2, 14-15.

[10] Helena, «Po njegovoj pomoći osjećam da živi među nama»., Glasilo Postulature, Zagreb, 2/1974., br.1, 13.

[11] Damir MURKOVIĆ, «Nešto od  najdubljeg mojeg ja se probudilo», Glasilo Postulature, Zagreb, 2/1974., br.2,7.

[12] Alojzije B., «Njegov rast u vjeri ohrabruje», Glasilo Postulature, Zagreb, 4/1976., br.1-2, 15.

[13] usp. Uredništvo, «Ivan Merz i Sveta Godina», Glasilo Postulature, Zagreb, 3/1975., 1-2,1.

[14] Uredništvo, «Jubilej 1975», Glasilo Postulature, Zagreb, 3/1975., 1-2, 2-28.

[15] UGOPI – Unio generalis operum pastoralium pro iuventute. (Generalna unija pastoralnih djela za mladež). Osnovana je u Rimu 1967. sa svrhom organiziranja pastoralnih pothvata za mladež na međunarodnom planu.

[16] Uredništvo, «Tragom ideja dr. Merza», Glasilo Postulature, Zagreb, 4/1976., br.1-2, 4-8.

[17] Isto, 8.

[18] Tommaso FEDERICI, «Otkriće Ivana Merza», Glasilo Postulature, Zagreb, 3/1975., br.1-2, 30-31.

[19] Tommaso Federici, «Ivan Merz e l’Azione Cattolica croata», L’Osservatore Romano, Cittta del Vaticano, 1976., br. 293., 5.  Originalni tekst navedenog citata glasi: «In questa ricorrenza ottantennale di Ivan Merz il monđo cattolico, la gioventu cattolica, he đungue il đovere di conoscere un esemplare moderno di santita, di bonta, di dono sacrificale per il bene del monđo. La Chiesa poi decidera se e quando adđitarlo anche alla venerazione oltre che all’ammirezione ed all’amore dei suoi f igli.»

[20] Irenee HAUSHERR, «Hrvati ne bi smjeli dopustiti da ugasne spomen na Ivana Merza», Glasilo Postulature, Zagreb, 1/1973., br.1,13.

[21] Svaki broj Glasila Postulature objavljuje na posljednjim stranicama razna uslišanja i milosti postignutih po zagovoru Sluge Božjega Ivana Merza.