NEDJELJA
Zagreb, 4. svibnja 1924., br. 18, str. 2,
LITURGIJSKA PREDAVANJA U ZAGREBU
Marijina kongregacija Bezgrješnoga Začeća zasnovala je niz predavanja o
l i t u r g i j i s nakanom da pobudi zanimanje katoličkih krugova za ljepotu i značenje obreda svete Crkve i za gregorijansko pjevanje, kako je to želio veliki glazbeni papa Pio X.
Prvi je referat “O umjetničkoj vrijednosti rimokatoličkih obreda prema svjedočanstvima suvremenih francuskih književnika”, održao g. dr. I. M. U njemu je predočio kako rimska liturgija svojom ljepotom uvelike nadmašuje sve ostale umjetnosti i naglasio kako ni u jednom djelu svjetske književnosti nema tako lijepih stranica kao u pontifikalu,časoslovu i misalu. Upozorio je, zatim, na sve vrline gregorijanske glazbe – korala – koja se svojom dubinom i umjetnošću može natjecati s najboljim svjetskim glazbenim remek-djelima. – Od velike se umjetnine, naime traži da sa što manje sredstava postigne što veći učinak, a veliki umjetnici priznaju kako je jednostavno gregorijansko pjevanje preobražavalo njihove duše. Nije zato čudo što sveta Hildegarda kaže kako se pjevana služba Božja rodila u Crkvi prema nebeskim harmonijama pod utjecajem samoga Duha Svetoga. Tim više, katolici imaju razloga da u svojim crkvama njeguju službenu crkvenu glazbu, koral i iz nje izbace sve natruhe kazališne, operne glazbe. Zatim je predavao vlč. g. dr. K. govorio o značenju uskrsne liturgije i pokazao da je ona prošireni obred krštenja. Današnja liturgija tih svetih dana još danas nosi tragove onih prvih stoljeća kršćanstva, kada su se katekumeni pripravljali za primanje svetoga krštenja, presvete pričesti i svete krizme. Njegovo je predavanje ilustrirao zbor malog nadbiskupskog sjemeništa koji je otpjevao prevedene himne “Slava, čast i hvala Ti, Spasitelju Kralju Kriste” te “Barjaci kreću Kraljevi” i posljednicu “Svetoj Žrtvi uskrsnici”.
Vlč. P. pjevao je u prijevodu neke izvatke iz Jeremijinih Lamentacija te iz Exulteta. Slušajući ove divne melodije, prisutnici su zasigurno osjetili kako je gregorijanska glazba ljubav – caritas – koja je poprimila zvučan oblik i tek kada su sami izvođači katolici koji pjevaju na slavu Božju, tek tada duboko djeluje, tek tada posvećuje ljude. Tako su, eto i zagrebački kongreganisti pokazali s kojom su ljubavlju odani rimskoj liturgiji, kako znaju cijeniti njezinu ljepotu i kako prema njoj namjeravaju urediti svoj vjerski život. – I to je veoma važno. Papa Pio X., koji si je za zadaću uzeo “sve obnoviti u Kristu” – a isti nam je program ostavio u naslijeđe naš pokojni vođa biskup Mahnić – ostavio je za temelj “sve obnove u Kristu” svoj euharistijski i liturgijski program. Euharistijski pokret već se počeo širiti u našim krajevima; s ovim sada usporedno mora ići i liturgijski pokret. Narod mora polako učiti kako se prati sv.misa, mora polako zamijeniti svoje često vrlo nezgodne molitve malim misalićima, kao što je to u drugim zemljama.* Za veće svečanosti i kongrese trebalo bi uvježbati mise na točno gregorijanski način pa će veličanstvenost tih obreda mnoge zalutale ovce ponovno vratiti u majčino krilo svete Crkve. A praksa drugih naroda uvjerava nas kako je gregorijansko pjevanje bilo mnogoj djeci pobuda da probudi u njemu želju za stupanje u Kristovu vojsku – u svećenike.
I. M.
* Rimski Misal, 25 D. – Zagreb; Narodna prosvjeta. (Kaptol 27.)