LUČ
Zagreb, 28. II. 1923., br. 5-6, str. 129-130
KATOLIČKA KNJIŽEVNOST
YORIS-KARL HUYSMANS
(1848-1907).
Uloga obraćenja
Jedna je od karakteristika suvremene francuske katoličke književnosti što je ona dobrim dijelom djelo obraćenika. Roman g. Paul Bourgeta, Disciple (Učenik, 1889.) pokazuje kako ideje utječu na razvoj čovječanstva; kada su one loše, postaju uzrokom raznih socijalnih katastrofa. Tim je on diskreditirao pred sociolozima Taineovo fatalističko poimanje svijeta; taj je filozof naime vidio da se povijest čovječanstva razvija po fatalnim zakonima koje čovjek ne može spriječiti.
Iako je g. Paul Bourget napisao Disciplea prije svoga obraćenja, ipak glavni junak osjeća na koncu djela kako je vjera ono jedino nepomično uporište za koje se mora čovječanstvo prihvatiti ako ne želi propasti. Studij socioloških problema doveo je g. Bourgeta do katolicizma.
Huysmans je tri godine iza toga (1892) došao do istoga rezultata s tom razlikom što su na nj djelovali isključivo estetski momenti. On je nastojao, jer je bio učenik E. Zole, na posve naturalistički način opisati razne životne pojave. U tome pogledu je on bio mnogo više savjestan od svoga vlastitog učitelja; on je otkrio da čovječji život nije sastavljen samo od čisto materijalnih akata – kao što je to Zola tvrdio – već da je u čovjeku jedan neovisni element – duša sa slobodnom voljom. Naturalistička metoda ga je, prema tome, dovela do uvjerenja da osim materijalnih sila postoji također i jedan duševni svijet. Osim toga se on dao na proučavanje sotonizma (La-Bas) i ovaj je potkrijepio njegovo osvjedočenje o opstanku jednoga duševnog carstva.
Ne valja pri tome zaboraviti da Huysmans nije bio samo naturalistički romanopisac, već ga valja uvrstiti među najbolje kritičare umjetnosti onoga razdoblja. Proučavajući poglavito glazbu, slikarstvo i graditeljstvo on se uvjerio da se nijedna umjetnost ne da usporediti s ljepotom katoličke liturgije koja u harmoničnu cjelinu ujedinjuje sve umjetnosti. Kršćanska arhitektura je okamenjena gregorijanska glazba, a ova je nasuprot glasovna arhitektura. U svojemu djelu En Route (1896) u kojemu on opisuje svoje umjetničko obraćenje, Huysmans analizira razne mise, glazbene komade itd. i pokazuje kako najbolja djela svjetske umjetnosti ne mogu nadmašiti liturgiju.
Da uzmognemo bolje razumjeti Huysmansa,[1] donijet ćemo u narednome broju prijevod jedne od najznamenitijih scena iz njegova romana En Route. Tu on opisuje koji dojam je na njegovo umjetničko shvaćanje učinio obred oblačenja časnih sestara. Kako je poznato, redovnice su Isusove zaručnice par excellence. One poklanjaju svoju dušu božanskome Zaručniku i žive samo za Nj. Redovnice svetoga Benedikta, koje Huysmans opisuje, kontemplativni su red. One nikada ne izlaze iz svoga samostana (klauzure); pjevajući neprestano božanski oficij i trapeći se, one daju zadovoljštinu za one grijehe koje bezbožnici nanašaju Isusovomu veličanstvu, a poglavito Presv. Sakramentu.
Što su najveća remek-djela dramske umjetnosti spram ove ceremonije? Kada gledamo kako se Ifigenije žrtvuje na pozornici, mi znamo da je to samo slika, da ona glumica koja prikazuje Ifigeniju nije Ifigenija. Posve druga stvar događa se još i danas u benediktinskoj kapelici rue Monsieur. Mi znamo da je djevojka koja stupa u bijelomu zaručničkom odijelu pred opata mnogo više od same Ifigenije. Njezino davanje svoga vlastitog bića nije samo slika; već prava stvarnost. Izgovarajući liturgijski tekst, mi znamo da ona poklanja svu svoju egzistenciju; ostavlja i braću i roditelje da uzmogne slijediti samoga Spasitelja.
Kada je Huysmans vidio realnost toga žrtvovanja i kada se uvjerio da ono mnoštvo redovnica pjevajući i trpeći čeka jedino na dolazak Zaručnika; spozna da duševni svijet mora postojati. Inače bi bilo nevjerojatno da tolike djevice kroz stoljeća ostavljaju svu sreću samo da se uzmognu žrtvovati jednome fantomu. On se osim toga uvjeri da je liturgijski tekst ove ceremonije od osobite ljepote i najbolja dramska djela svjetske književnosti ne mogu se mjeriti s njim.
Scena, koju ćemo donijeti u prijevodu, prikazana je na prilično drastičan način. No valja imati na umu da Huysmans još nije bio katolik kada joj je prisustvovao. Ona je bila samo etapa u njegovomu umjetničkom obraćenju; a pobudila je svojedobno veliku senzaciju. Od toga vremena su mnogi književnici i umjetnici hodočastili k benediktinkama u rue Monsieur; a neki su se u njihovoj kapelici i obratili.[2]
Ivan Merz
[1] Njegova djela prije obraćenja: Soeurs Vatard, En Ménage, A Vaul’eau, En rade, A rebours, La-bas; iza obraćenja: En Route, Cathedrale, Sainte-Lydwine, Foules de Lourdes. Vidi također: BLANDIN, J.-K.Huysmans; te LJ. MARAKOVIĆ, Crteži iz franc.knjiž.: “La Cathedrale” i Kripta, stil. ogled iz romana “La Cathedrale” (“Luč”, 1912., str. 245-254; 292-299).
[2] V.WALCHEREN, Journal d’un Converti (Téqui, 1910.) i MAINAGE, Svjedoci katoličke obnove. (Knjige katoličkoga života, Zagreb 1922.).