KALENDAR PRESV. SRCA ISUSOVA I MARIJINA
Zagreb, 1926. g., god. XXI., str. 146-147

HRVATSKO ORLOVSTVO

Podrijetlo katoličkoga Orlovstva je u Češkoj. Tamo se je u Sokolskim društvima stalo napadati na katoličku vjeru i tvrditi: “Sokol ne može biti Rimljanin” ili “Tko je katolik taj ne može biti Sokol!” (Vidi knjigu “Kulturna načela Sokolstva u Češkoj i Jugoslavija”, str. 6-7).

Sokol je istodobno bio prosvjetna i tjelovježbena organizacija. Katolici uvidješe da moraju istupiti iz polukatoličkoga Sokola i osnovati katoličku prosvjetnu i tjelovježbenu organizaciju: Orla.

I kao što je u Češkoj Sokolstvo počelo napadati katoličku vjeru, isto se dogodilo u Sloveniji i Hrvatskoj. Slovenci osnovaše Slovenskoga orla, a Hrvati počeše nakon velikoga orlovskog sleta u Mariboru (1920.) osnivati orlovska društva u hrvatskim zemljama i tim više što su naši biskupi u jednoj svojoj Okružnici zabranili katolicima biti članovima Jugoslavenskoga Sokola.

No Hrvatsko Orlovstvo počelo se tek snažno širiti kada je u Zagrebu dana 16. XII. 1923. osnovan “Hrvatski orlovski savez”.

Što je Hrvatsko Orlovstvo?

Hrvatsko Orlovstvo nije samo neka gimnastička organizacija, već je ona jedan katolički prosvjetni omladinski pokret koji ima u svome programu i tjelesni odgoj omladine, a do u tančine provodi smjernice koje Sveta Stolica daje tako zvanoj Katoličkoj akciji. Ako dakle hoćemo shvatiti veliko značenje Hrvatskoga Orlovstva, potrebno je najprije promotriti glavna načela Katoličke akcije, a zatim vidjeti kako Hrv. Orlovstvo ta načela primjenjuje na hrvatske prilike i napokon promotriti u čemu se razlikuje Orlovstvo od drugih omladinskih organizacija Katoličke akcije.

Katolička Akcija

U Italiji nazivaju našega Svetog Oca Papu Pija XI. imenom “Pape Katoličke Akcije”. On je rekao u jednome govoru što ga je održao 9. III. 1924.: “Neka svi znaju i dobro je da svi znaju da mi je Katolička Akcija upravo tako prirasla srcu kao zjenica oka”. Iz drugih spisa Svete Stolice vidi se da se ne preporučuje samo stupanje i surađivanje s Katoličkom Akcijom, već je to dužnost vjernika.

Iako je Katolička Akcija – akcija svjetovnjaka, ipak se u svakome udruženju i u svakoj centrali nalazi svećenik koji je službeni biskupov odaslanik. Njegova je zadaća brinuti se za ispravni ćudoredni smjer samoga društva i odgajati pojedince tako te ovi zaista budu pravi apostoli katoličkoga preporoda.

I jer je dužnost svih katolika raditi u toj Akciji ili je potpomagati, razumije se da ona mora stajati izvan i iznad svake pa i katoličke, političke stranke. Ona nadalje radi pod vodstvom biskupa i organizirana je po biskupijama.

Hrvatsko Orlovstvo

Sva ova uzvišena načela koja vrijede za Katoličku Akciju cijeloga svijeta, primjenjuje i Hrvatsko Orlovstvo na hrvatske prilike. U “Zlatnoj knjizi” koja je jamačno najljepša omladinska knjiga što je uopće ima hrvatski narod, a trebali bi je poznavati svi roditelji, čitamo slijedeće:

“Orao priređuje za svoje članove prosvjetna predavanja o svim znamenitim pitanjima koja se tiču vjerske i narodne naobrazbe i obrane, znanosti, odgoja, ljeposlovlja i gospodarskog napretka” (str. 9.); “po svojim članovima u svakoj prilici radi i agitira za katoličke ustanove i katoličku štampu” (str. 10). “Lozinka Orla glasi: Euharistija, žrtva i apostolat”. “Svaki Orao mora ljubiti momačku neokaljanost; mora sam tako živjeti i druge tomu učiti; te osobito nježnoj mladosti davati dobar primjer; mora poštivati djevojke i žene; prema njima se uistinu vladati viteški i svoju poštenu muževnost pokazivati čestitim govorom, plemenitim mislima i velikodušnim djelima (str. 13-14)”. “Vjerske su dužnosti Orla ove: mora u prvome redu vršiti sve one dužnosti koje mu nalaže Bog i sveta Crkva; mora se ispovijediti i pričestiti barem jednom mjesečno, a svagdje gdje je to moguće, podupirati čestu i dnevnu svetu Pričest; mora se po mogućnosti upisati u jedno vjersko društvo (Marijinu Kongregaciju ili Treći Red) ako ono postoji u njegovoj župi: ne postoji li, mora nastojati da se takvo društvo što prije osnuje”. (str. 14-15). “Sveti Ivan Evanđelist zaštitnik je Orlovstva jer ga sama sveta Crkva uspoređuje s Orlom koji se sa svojim letom dovinuo do nedoglednih visina Božanske Riječi; jer je on na zadnjoj večeri, počivajući na grudima Isusovim čuo kucaje Božanskoga Srca te nam tako pokazao gdje će Orao naći okrjepu i pobudu za svoj apostolski rad” (str. 15-16). “Orao mora unapređivati pošteni obiteljski život time da sam daje lijep primjer ljubavi i štovanja prema svojim starijima; da ih nikad ne žalosti rasipnošću, pijanstvom, noćarenjem ili nečistim životom.” “Orao će se uspješno boriti protiv psovke, ako privatno i javno žigoše psovače kao najveće zločince naroda; ako napokon… traži od javnih oblasti da zabrane kletvu “(str. 67) “Orao će se uspješno boriti protiv pijanstva, ako predavajući i poučavajući pokaže narodu da je pijanstvo jedna od najvećih rak rana hrvatskoga naroda koja vrijeđa neizmjerno Božje dostojanstvo i čini ljude nesretnim na onome i ovome svijetu” (str. 67-68).

Posebne odlike Orlovstva

Kod odgoja omladine ne smije se zanemarivati tjelesni odgoj. Tijelo mladeži je u razvitku i zato je potrebno dati oduška težnji omladine za kretanjem, igrom, spretnošću, jačanjem. Orlovstvo polazi s ovoga stajališta: “Kao što je duša stvorena od Boga, isto je tako i tijelo. Tijelo kršćanina posvećeno je sakramentima, hram je Duha Svetoga. Stoga se i tijelo kršćanina mora smatrati svetim. Skrb za tjelesno zdravlje ne dâ se spojiti samo sa kršćanskom naukom, nego je ta nauka i zapovijeda”. (Njemačka biskupska konferencija u Fuldi u siječnju 1925.).

Orao nije gimnastička organizacija, već prosvjetna koja se također brine za tjelesni odgoj omladine. Tjelovježba je samo sredstvo duševnomu odgoju.

Naši biskupi i hrvatsko Orlovstvo

Čim su naši biskupi vidjeli kako je Hrvatsko Orlovstvo zasnovalo svoj apostolski rad na euharistijskome životu i kako Orlovstvo posvuda širi štovanje prema namjesniku Kristovu, Sv. Ocu Papi, radeći prema njegovim smjernicama, počeli su ga blagoslivljati i stali su preporučivati roditeljima, da šalju svoju djecu u Orlove. Cjelokupni episkopat poslao je pismo Hrvatskom orlovskom savezu u kojemu naglašava da će “najtoplije preporučiti svojemu svećenstvu i katolicima diljem naše države da Hrv. orlovskom savezu idu uvijek na ruku u akciji oko organiziranja katoličke omladine da bi tako načela Zlatne knjige osvojila našu omladinu i sačuvala je moralno zdravom na dobro vjeri” (Vrhbosna od 20. III. 1924; str. 45.). Evo što npr. piše (22. II. 1924; br. 377) preuzvišeni g. D. Šarić, nadbiskup sarajevski: “I eto, draga braćo, ja Vam u ovaj čas… ne mogu ništa bolje od srca preporučiti, kao baš to da tu dragu baštinu njegovanja nutarnjega života, svete djetinje odanosti Crkvi uvijek čuvate kao dragi kamen, kao najsvetiji amanet, kao prvu najnoviju tradiciju orlovskoga pokreta” (Nedjelja od 25. V. 1924).

Hrvatsko Orlovstvo jedan je veliki i dostajnstveni pokret. Njegova načela kadra su pomoći svetoj Crkvi pri kršćanskome preporodu hrvatskoga naroda. I kao što su u prošlim stoljećima hrvatski svjetovnjaci uz bok svećenicima branili svoju domovinu od nevjere Turčina i prolili more vjere za vjeru Kristovu, isto tako suvremena hrvatska orlovska omladina stupa za stopama svojih slavnih pređa i bori se novim sredstvima socijalnoga apostolata za carstvo Isusovo u hrvatskome narodu. (Tko želi osnovati Orlovsko udruženje ili hoće znati neke druge potankosti, neka piše na Hrvatski orlovski savez, Zagreb, Kaptol 27, koji će mu rado odgovoriti.)

Dr. I. Merz