ŽIVOT,
Zagreb, kolovoz 1927., god. VIII., br. 4., str. 230-233
BORBA NJEMAČKE KATOLIČKE OMLADINE PROTIV ŠPORTSKOGA MATERIJALIZMA
Šport poput epidemije kraljuje omladinom svih naroda. Veliki dio omladine misli tek na nogometne utakmice, na konjske i biciklističke utrke, a ne poznaje radosti duha i ne oduševljava se više ni za narodne ideale. Šport je postao sam sebi svrhom; omladina kao da njime u sebi hoće ugušiti nemir duše koja je nesretna, ako nije aktivna. Šport je postao omladini drugom vjerom koja je zamijenila svaku pozitivnu vjeru. Većina današnjih športaša izgubljena je za Crkvu.
Kojim sredstvima danas Crkva reagira na športskome području protiv ovoga novog poganstva? Crkva osniva katoličke tjelovježbene i športske organizacije koje iz športskih pokreta preuzimaju sve ono što je po sebi dobro, i u tim športskim udruženjima odgajaju svoje članove za katolički športski apostolat, tj. pokazuje im sve poganske sastavne dijelove u suvremenome športskom pokretu i upozorava kako će kršćansko shvaćanje i u tome području zamijeniti materijalističko. U više glavnih točaka materijalistički šport udaljuje se od kršćanstva, a u sedam točaka svojim pozitivnim primjerom katolička športska udruženja pobijaju športski materijalizam.
Kao primjer djelatnosti sv. Crkve na području športa uzimamo Njemačku i to djelatnost katoličkoga udruženja “Deutsche Jugendkraft”. Ovaj je referat izrađen poglavito prema nizu članaka koja je napisao u časopisu istoga imena P. Küble, S. J. pod naslovom: Kleidung bei öffentlichen Leibsübungen (1925-1926.)
1. Slika današnje Njemačke
Kakvo je stanje današnje Njemačke protiv kojega se bori njemačka katolička mladost, riše nam jedan plakat što ga je izdao “Deutsche Jugendkraft”. Evo izvatka: “Šport je lozinka današnje omladine. Gradovi se natječu u podizanju lijepih sletišta i veličajnih stadiona. Domovinska natjecanja – Olimpijske igre – probudile su se na novi život. Na stotine tisuća gledalaca iz svih slojeva i staleža svake nedjelje pune športska igrališta. Stupovi za plakate svakoga su dana oblijepljeni svim mogućim objavama o najraznolikijim gimnastičkim natjecanjima. U novinama su svi stupci ispunjeni vijestima iz športskoga života. Takozvane “ritmičke škole” svakoga dana niču iz zemlje poput gljiva. Država i škola sa svoje strane djeluju da u najdalje krugove i čak na posljednjega učenika šire misao tjelesnih vježbi. Šport je tu i svagdje. Šport je dakle trijumf!!! – Senzacionalni duh koji leti za rekordima, pretjerivanja i pretjerana umaranja, potpuno utapanje u tjelesnim vježbama i stoga potpuno zanemarivanje svega drugoga, pretjerano naglašavanje svega tjelesnog prema riječima Nietzschea: “Tijelo je sve, duša je samo nešto u tijelu”. (Deutsche Jugendkraft, 15. IV. 1926.)
2. Cilj tjelesnoga odgoja
a) Općenito
P. Scroteler, S. I. napisao je u časopisu “Schüle u. Erziehung” (I. 1925.) vrlo informativan članak pod naslovom “Rhytmik u. Erziehung”. Kod tjelesnoga odgoja razlikuje: Individualne ciljeve i socijalne ciljeve. Kod individualnih ciljeva ili se veća pažnja svraća na samo tijelo (čistoća, zdravlje, snaga, spretnost, ljepota) ili na dušu ili na čovjeka kao cjelinu. Svraća li se veća pažnja na dušu, tijelo može služiti kao izraz duševnosti (izražava nagonske pojmove, estetske, vjerske, voljne doživljaje) ili tijelo može biti put do duše. U posljednjemu slučaju promiče se sjetilno i duševno spoznavanje (brzo i dobro shvaćanje – jasno pregledati – pravo mjeriti i procijeniti – jasno bitno izlučiti – maštom novo stvarati), osjećanje i htijenje. Kada tjelesni odgoj ima socijalne ciljeve, on ili stvara nove zajednice ili pomaže da se zajednice uzvise i oplemene. (Potankosti i temu ove seminarske radnje njemačkoga Instituta za znanstvenu pedagogiju vidi u napomenutom časopisu). Ovo je znanstvena shema. U suvremenoj praksi ističu se tek pojedini trenutci. Tako njemačka katolička gimnastička organizacija ovako piše presvijetlomu g. biskupu Keppleru:
“Deutsche Jugnedkraft” smatra svojom najsvetijom dužnošću tjelesno osnažiti njemačku omladinu i time olakšati duši prevlast nad tijelom /Huldigungs-Adresse der “D. J. K.” Kreis Würtemberg zum gold. Preister-Jubiläum Sr.-Exc. Dr. P. Wilh. v. Keppler, Bischof von Rottenburg).
b) Zdrav tjelesni odgoj potreban je kod omladine
Iskustvo pokazuje da zdravo dijete, osim kada spava, vrlo rijetko ostaje posve mirno. Tjelesno kretanje je za dijete neotklonjiva potreba, nužna potreba. Tako se ubrza kolanje krvi, pospješuje probava, jačaju pluća, povisuje rast tijela… Osobito u doba razvijanja treba cijeloj omladini, dječacima kao i djevojkama, dati zdrav tjelesni odgoj.
c) Muška i ženska tjelovježba bitno se razlikuje
No, tjelesne tjelovježbe moraju se posve razlikovati kod oba spola. I običan laik u liječničkoj znanosti zna kako se tjelesno ustrojstvo dječaka razlikuje od djevojačkog. Cijela građa je drukčija, snaga je drukčije podijeljena, brzina rasta u drugom je omjeru. Bog i tijela upravlja na posebnu životnu zadaću koja iščekuje muškarca, odnosno ženu. Na sve se to mora obazirati tjelesna vježba.
d) Osuda koedukcije
1. Spolna napetost ne smije otupiti. “Htjeti izbrisati vrlo vrijedne napetosti što stvaraju život, a postoje radi oprečnosti muža i žene, značilo bi potpisati propast, katastrofu našega naroda” /Schüle und Erziehung; I. Heft. 1925; P. Schröteler, S. J.: Rhytmik u. Erziehung; p. 22).
2. Odjeljeni sletovi: posebno muški, posebno ženski “Gombanje mora biti podijeljeno prema spolovima”, traže njemački biskupi. U tome je odgovor na neka nastojanja u D. J. K. da se osnivaju ženski odsjeci. Ako ove uvedu unutar muške organizacije, onda “ćemo skoro imati na našim vježbalištima prilike kakve često s velikom žalošću vidimo na drugim mjestima. I tako će nestati iz naših redova dobar glas: znatan dio poštenja. Ne ću reći da djevojkama ne treba dati prilike za tjelesne vježbe, u granicama što ih postavlja ćudoređe, i da za njih ne treba osnovati organizacije. Ali ta mora biti odijeljena za se. Deutsche Jugendkraft mora ostati za muškarce. Čuvajmo se da kod naših priredbi ženski dio ne bi prevladao. Inače će se govoriti: Pogledajte, oni su kao i svi ostali. Po sebi je dobar znak što se od nas više traži, nego od drugih. Nemojmo dopustiti bolest današnjega vremena da se ne može učiniti nijedna priredba, nijedan ophod, nijedan polazak na igralište, a da se tu ne nalaze ženska stvorenja”. (D. J. K. P. Kübfe).
e) Oznaka muške tjelovježbe
1. Što je dobro? Za muške su dobre ove vježbe:
Vježbe dizanja i podupiranja ruku i gornjeg tijela (Stemm u. Stutzubungen der Arme u. des Oberkörpers).
Trčanje i skakanje.
U svemu se redovito ističe moment snage i srčanosti.
2. Boksanje je loše. Odlučno se otklanja boksanje jer je to surov šport kod kojega često i tjelesno zdravlje i ljepota tijela nastrada. Gledaoci u borcima ne gledaju neumrle ljudske duše koje vladaju svojim tijelima, već dvije ljudske zvijeri koje se kane međusobno uništiti.
f) Oznaka ženske tjelovježbe
Općenito
1. Žena neka se bavi tjelovježbom toliko da se tjelesno i duševno može uklopiti u život, koji odgovara njezinim osobinama: jer čim više žena spozna kako naša budućnost ovisi o tjelesno, umno i ćudoredno jačem pokoljenju, čim bolje shvati svoju zadaću da postane posudom novoga naraštaja, tim će čovječanstvo brže i očitije kročiti savršenstvu.
2. Šport ne može ženi postati sebi svrhom, već mora uvijek ostati sredstvo prema cilju, u svjesnoj opreci prema mužu.
3. Žena ne smije sudjelovati kod športskih natjecanja …
4. Cilj ženskoga športa nije pobjeda i prvenstvo, već savršenstvo u miru i kretnjama. (Deutsche Jugendkraft od 1. V. 1926.; 123, 133.).
Najzdravije za djevojku i uopće za ženu jest rad na domaćem ognjištu, u obitelji. Mnogim djevojkama današnje društvene prilike onemogućuju ovaj za ženu najzdraviji posao, kod kojega se skladno izmjenjuje gibanje i mir. U svemu se trebaju isticati momenti dražesne ljepote. (D. J. 8, 4; p. 45-46).
Sama liberalka Bess-Mensendieck ističe: “Kod ženske tjelovježbe trebaju prije svega do svoga prava doći oni dijelovi tijela koji su od važnosti za naravni poziv žene. Kretnje običnoga života igraju kod toga važnu ulogu… Postoji ljepota koju svaka žena može postići: ljepota u kretnjama dnevnoga života. – Treba prekinuti u načelu s istovjetnošću muške i ženske tjelovježbe. Stoga, samo ženske učiteljske sile mogu doći u obzir.” (Schüle u. Erziehung, I. 1925; p. 8; Schröteler S. J.: Rhytmik u. Erziehung).
2. Koje vježbe odgovaraju ženi
Vježbe poskakivanja i igre (Hupfübungen u. Spiele).
Plivanje je zdravo za djevojku. No to treba biti odijeljeno po spolovima i u čednoj kupaćoj košulji.
Sklizanje i vožnja na skiju na ledu vrlo je zdravo. Valja paziti samo na dobro društvo.
Skijanje za djevojku jest rodlanje; nanovo na istim saonicama trebaju biti samo djevojke. Nošnja mora biti čvrsta i čedna.
g) Osuda športskoga materijalizma
U suvremenome športskom pokretu ima i pozitivnih elemenata. Sam ritmički pokret donio je nove vrjednote: istaknuo je važnost vježbe u disanju, upozorio na dobro držanje tijela i na tzv. Lockerungsübunge. Isto tako, ritmički pokret naglašava, u opreci sa starom poganskom feminističkom školom koja je u svemu htjela izjednačiti muškarca i ženu, da se ženska tjelovježba treba razlikovati od muške i u tome pogledu se suvremeni ritmički pokret vratio na stajalište katoličke pedagogije.
No, uz ova pozitivna zrnca je suvremena tjelovježba i tjelesni uzgoj gotovo redovito poganski. To se osobito vidi u ritmičkome pokretu koji otvoreno ispovijeda načela monizma, panteizma, estetskoga materijalizma, a faktičan je zatočnik kulture golotinje koji s jedne strane ide za tim da otupi spolnu napetost između obih spolova, a s druge strane stoji na neznanstvenome gledištu da je golotinja potrebno sredstvo za potenciranje zdravlja i životne snage.
ŽIVOT
Zagreb, studeni 1927., god. VIII., br. 5., str. 282-289
BORBA NJEMAČKE KATOLIČKE OMLADINE PROTIV ŠPORTSKOGA MATERIJALIZMA
(Vidi br. 4., str. 230-233)
3. Odgoj u stidljivosti
a) Što je stidljivost
Sveti Toma ovako govori o stidljivosti: “Ime stidljivost (pudicitia) dolazi od stida kojim se označuje sramežljivost (verecundia); stoga je nužno da se stidljivost odnosi na ono čega se ljudi najviše srame. A ljudi se najviše srame seksualnih čina… u toliko da ni sam concubitus conjugalis, koji je urešen poštenjem braka, nije bez sramote i to stoga jer se poriv genitalnih udova ne podvrgava vlasti uma kao poriv ostalih vanjskih udova; čovjek se ne srami samo onoga veneričnog sjedinjenja, već i nekih njegovih znakova, kako to veli Filozof u 2. knjizi Rhet. (cap. 6): i stoga se stidljivost osobito odnosi na venerične stvari, a posebice (praecipue) na znakove veneričnih stvari, kao što su nečedni pogledi, poljupci, doticaji; i jer se ovi obično najbolje zapažaju, stoga se stidljivost najviše odnosi na ovakve vanjske znakove; čistoća (castitas) se više odnosi na samo venerično sjedinjenje; i stoga se stidljivost prema čistoći ne odnosi kao krjepost koja bi se od nje razlikovala, već kao nešto što izražava stanovitu okolnost čistoće…” (Sv. Toma II-II; 151, 4).
Stidljivost je dakle krjepost, kaže P. Küble u duhu sv. Tome, i to pomoćna krjepost čistoće. Kao takova traži da se od čovjeka ukloni sve opasne utiske i predodžbe u koliko je to moguće u razboritome životu; svemu se čovjek ne može ukloniti jer bi se čovjek inače morao riješiti tijela. Njeno najviše načelo jest: stalno nastojanje da pusti što manje opasnih slika i utisaka u maštu, a što je već unutra da po mogućnosti istisne dobrim i plemenitim slikama i utiscima (P. Kübble, S. J.; Deut. Jugendkraft 8, 3; p. 29).[1]
b) Pokrivanje tijela pomaže ostvarenju cilja tjelovježbe
Muškarac ne će pokazati svoje lijepo tijelo. Ponos muža je u svladavanju tijela, a ne u ljepoti tijela… Mi tražimo tjelesnu kulturu koja služi čistoći. A čistoća znači svladavanje tijela dok nečistoća crpi svoju hranu iz tjelesnih oblika. Stoga valja na prvo mjesto staviti svladavanje tijela, a u pozadinu valja potisnuti oblik tijela.
Slijedi kako želimo steći nagradu za naša djela i da smo odjeveni.
c) Naravni zakon traži odgoj u stidljivosti; a pozitivan zakon postavlja granice
Naravni zakon traži odgoj u stidljivosti (jer gdje nema stidljivosti, u mnogim drugim stvarima stanovita nadopuna po pozitivnome zakonu propada, a time i ljudska zajednica). No naravni zakon traži ovdje, kao
g) Muško vježbalačko odijelo ne smije povrijediti stidljivost
Zato se od njemačke katoličke muške omladine traže športske hlače (Lange oder Kniehosen) i sviter (Turn- bzu. Trikothemd. On ima kratke rukave tek da se izbjegnu neugodni i nelijepi dojmovi kada nema tih rukava). (D. J. K. VII, 21). (VIII, 4).
h) Žene se moraju već iz socijalnih obzira (osobito prema muškarcima) čedno odijevati
“Poznata je stvar da je za mladića borba za čistoću mnogo teža, negoli kod djevojke. Ova borba su ona vatra u kojoj valja kovati i iskušati muški karakter.” (P. Küble, S. J. 1. I. 1926. p. 5).
“Dok djevojka nema direktnih seksualnih napasti dok nije bila zavedena, kod mladića je seksualni nagon aktivan. Nagomilane slike golotinja dat će mašti najplodnije dodirne točke za sve moguće napasti.” (Küble, S. J. Ibid. 8, 3; p. 31).
Lozinka njemačke omladine u ovoj borbi jest: Napola odjeven jest nepristojno odjeven.
“Ne budimo polovični! – Duh neka vlada tijelom”. (P. Küble, S. J. D. J. 15. V. 1926; p. 148).
Temeljna misao ove borbe za ćudorednu obnovu muških i ženskih gombačkih (vježbalačkih) odsjeka mogu biti ove Spasitelje riječi: “Uđite kroz uska vrata jer su široka vrata i prostran put koji vode u propast i mnogo ih ima koji na njih ulaze. Kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u život i malo ih ima koji ga nalaze.” (Mat. 7, 13. 14.)
4) Uzgoj stidljivosti promiče cilj tjelovježbe
a) Cilj tjelovježbe jest svladavanje, a sredstvo pokrivanje tijela
Ako želimo dobiti jasan pojam o važnosti uzgoja stidljivosti za tjelesni uzgoj, potrebno nam je dublje proučiti ovo pitanje. Tu vidimo kako je neposredni cilj tjelesnoga odgoja oduhovljenje tijela, tj. tijelu valja dati općenito savršenstvo (kao što duhu valja dati općenitu naobrazbu) i da duša uzmogne nesvjesno vladati nad tim tijelom. Jer, čemu najsavršenije tijelo, ako duša njime ne može gospodariti i to tako spontano, kao što guslač nesvjesno iz svojih gusala dočarava najljepše zvukove, a ni ne pomišlja kamo postavlja prste. Za tim dvostrukim neposrednim ciljem: općenito savršenstvo tijela i nesvjesnu vlast duše nad tijelom mora željeti postići svaki tjelesni odgoj. Ovomu cilju kod omladine opiru se poglavito: tromost, težnja bavljenja vlastitim tijelom (robovanje njemu) i spolni nagon. Spolni nagon kod omladine najviše se opire drugomu neposrednom cilju tjelesnoga odgoja (vlast duše nad tijelom) jer on najjače ugrožava kraljevsku prevlast duše.
Bog po prirodnim zakonima hoće postići tjelesno-odgojne rezultate: u dijete je usadio nagon igre, u mladića športski nagon, a u starijega čovjeka nuždu tjelesnoga rada.
Dijete, koje se igra, nehotice usavršava svoje tijelo i uči dušu i nesvjesno vladati nad tijelom. Isto tako je u mladića nagon za gibanjem (športski) koji postiže isti cilj. Ovaj je športski nagon Stvoritelj usadio u omladinu da joj pomogne svladati opasni spolni nagon. Taj športski nagon goni ju za športskim uspjesima (da načini sklopku, preskoči jarak, pobjedi protivnika itd.) i odvraća pažnju od putenoga nagona. No, kako je spolni nagon za omladinu najopasniji, Stvoritelj joj je dao još jedno sredstvo, a to je prirođena stidljivost. Tako su športski nagon i prirođena stidljivost, kako razabiremo iz rečenoga, ona dva naravna sredstva koja pomažu omladini svladati krizu puberteta. Zadaća odgojitelja je da taj prirođeni športski nagon svede u pravu kolotečinu, čuvajući ga od izroda sustavnim odgojem bilo Crkve, bilo države; i to zato jer su i zahtjevi naravnoga zakona tek općeniti i u nekim pojedinostima ostavljaju neku slobodu kretanja koja odgovara životnim običajima i svojstvima naroda. Ovu nadopuna u pozitivnome zakonu imamo u “Smjernicama” (Leitsätze). (Njemački biskupi izdali su takav zakonik: o modi, plesovima, kupanju). I budimo radosni da nam je od Boga postavljeni autoritet zacrtao jasan pravac. Sada barem znamo što ćemo činiti dok drugi još traže pravi put. (P. Küble, S. J. Deutsche Jugendkraft 8, 1, p. 6).
d) Sustavni odgoj stidljivosti preduvjet ostalom radu
Svaki odgojitelj omladine zna kako je i u najboljim prilikama teško bez smrtnoga grijeha mladoga čovjeka provesti kroz godine razvoja. No, to je upravo nemoguće ako se prije toga razborito i savjesno ne odgaja osjećaj stidljivosti. Stoga je za omladinu na sletištima i u gombaonama (vježbaonicama) osjećaj stidljivosti jedno životno pitanje. (P. Küble, S. J. D. J. 15. V. 1926; p. 146). Ako ona u svome čuvstvu ne bude imala osjećaj protiv nečistoće, naša je omladina propala. (Ibid.) Njezina najjača pomoć je upravo stidljivost, plemeniti osjećaj, koji sve nisko, bez duljega mozganja, s gađenjem odbija od sebe. Stoga je zločinac protiv naše omladine, pokušaj umorstva njezine ćudorednosti ako se u njoj ubije stidljivost. (Ibid.) Jer i “omladina zdravih osjećaja” mora vojevati boj koji joj se ne smije otežati nedovoljnom nošnjom (Ibid.).
Povijest nam dokazuje da bestidnost i nećudorednost usporedno stupaju. Ako se golotinju uvijek gleda, stidljivost otupi, a to upravo ne ćemo. Narod, koji se sprijatelji s golotinjom, izgubljen je jer, gdje propada čistoća, propada i seksualna snaga naroda. Stidljivost, štit čistoće, zid je narodne budućnosti.
e) Odgajati valjaveć i djecu u stidljivosti
“Odgoj sramežljivosti nije samo zahtjev kršćanskoga ćudorednog zakona, već i naravnoga… Odgoj ne započinje podukom, već navikom… Dijete ne smije golo biti u javnosti i ne smije se golo pokazivati u javnosti; jer dijete nije ovdje da se velika djeca raduju njegovoj bezglavosti, već da budu odgojena i nije ni malo sporedno što se događa s djetetom. Iz istoga se razloga djeca ne smiju gola međusobno igrati, već trebaju biti, kao što to moraju i kasnije, pristojno odjevena”. (P. Küble, S. J., Deutsche Jugendkraft, 8, 3, p. 31.).
No, ne radi se samo o potpunoj golotinji, već i o tzv. polugolotinji, o nečednoj – bilo muškoj, bilo ženskoj – nošnji. Stoga odbacujemo i polugolu gimnastiku jer dovodi, kako praksa pokazuje, do potpune golotinje.
f) Vježbalačku nošnju za javne nastupe treba se prema tome odrediti prema potrebama slabijih
Lozinka mora biti: “Lijepa, razborita, zgodna gombaća (vježbalačka) nošnja na gombalištima (vježbalištima i sletištima”. (15. V. 1926.)
Pitanje odijevanja kod javnih tjelovježbenih nastupa valja odrediti obazirući se na najslabije tj. na omladinu. Što koristi ako djeca i muževi ne pretrpe štetu, a omladina osurovi i propadne?
Vježbanjem u stidljivosti (npr. vrlo čednom gombačkom (vježbalačkom) nošnjom, ne samo kod ženskih, već i kod muškaraca) omladinu učiniti osjetljivom za najmanje porive spolnosti koji bi ugrožavali prevlast duše nad tijelom (Vidi: Deutsche Jugendkraft od 15. Sept. 1926.; p. 186-291; Küble, S. I.).
b) Lijepo tijelo jest posljedica svladavanja, a ne otkrivanja tijela
Stari Grci su krunili djelo i unatoč toga su stvorili klasični oblik djela time što su tražili prava djela.
c) Kontrola je li tijelo zdravo nije njegov oblik, već njegova djelatnost
Najbolja kontrola tijela nije njegovo gledanje, već što je u stanju izvršiti (Leistung). Ovo preveliko naglašavanje tjelesnoga oblika suvišno je sa zdravstvenoga gledišta, a pogubno s ćudorednog. (P. Küble, S. I., D. J. 15. VI. 1926; p. 147.)
d) I sa znanstvenoga gledišta se golotinja protivi cilju tjelovježbe.
Gola gimnastika nije potrebna. Dokaz tomu su zdravi sjeverni narodi, osnutak Rimskoga carstva, borbe vitezova u teškim oklopima, sadašnji odgojni sustav u Americi i Engleskoj. Treba naučiti svladati i teret odjeće. Narodi golotinje (Grci) su propali. Müller ne traži u kasnijim izdanjima svoje knjige “Moj sustav” ni pet minuta gimnastike bez odjeće.
Sunčane zrake mogu na tijelo štetno djelovati. Otvrdnut ćemo ako se ne odijevamo odveć toplo i ako smo dosta na svježem zraku. Isto je dobro ujutro cijelo tijelo umiti.
Gimnastika bez odjeće nije ni potrebna da se otkriju tjelesne pogrješke. One se pokažu ako pojedini organ ne funkcionira.
Prigovor da je ugodnije gombati (vježbati) bez odijela otpada jer najugodnije je gombati se uopće.
Svjetlost djeluje na rast: južnjaci prije dovrše svoj rast. Dakle, zlo je odveć izlagati svjetlosti golo tijelo.
Neispravno je mišljenje da je golotinja pri gombanju (vježbanju) zdravija jer odijelo priječi disanje kože. Vježbače odijelo od rijetkoga tkiva ni malo ne priječi to disanje kože. Odijelo služi prije svega zadržavanju ljudske topline i priječi nagle promjene u temperaturi koje lako dovode do prehlade. Vježbače i športsko odijelo moraju također štititi stidljivost i služiti odgoju estetskoga čuvstva. (D. J. K. 8, 4.)
Roditelji su po savjesti dužni, ne samo iz ćudorednih, već i iz zdravstvenih razloga, zabraniti djeci gimnastiku bez odjeće.
Iako državna uprava ne će zabraniti njegovanje bezbožne golotnje, narod si sam može početi krojiti pravdu da tako spriječi svoju propast (8, 8, 1926.).
5. Socijalna svijest nam nalaže da se danas odričemo i dozvoljenih stvari
“Stoga se moraju katoličke športske organizacije već iz protesta protiv ovoga pokreta (koji ide za otkrivanjem golotinje) odreći i nekih stvari koje bi se po sebi mogle dozvoliti”. (P. Küble, S. I., Deutsche Jugendkraft, 8, 1; p. 7.)
U doba koje se tako jako skliže po strmoj kosini ne treba otkloniti samo one stvari koje znače neposrednu opasnost, već i sve ono što nas je u stanju prije ili kasnije povući u ovaj tijek vremena. I ako pojedinac može biti uvjeren da osobno bez velike opasnosti može ići veliki dio puta, treba si danas staviti granice radi velike socijalne ideje što mora pomoći silno velikome broju onih koji su u opasnosti. (Schüle u. Erziehung, I.; 1925; P. Schröterer, S. I. Rhytmik u. Erziehung.)
6. Športski materijalizam skršit će se katoličkim tjelovježbenim organizacijama
a) Biskupi ih preporučuju
Svi njemački biskupi preporučuju katolički športski pokret. Tako npr. piše poznati biskup Keppler: “Radosti što ih vi volite i sve koje s vama dijelimo nalazite u njima (katoličkim športskim društvima). U njima se prije svega njeguju nadnaravne podloge koje mogu jedino dati nadnaravan temelj. Kao biskup ne mogu stoga imati drugu želju, nego da sva ova udruženja, koja su osnovana radi koristi i obrane omladine, procvatu i uspijevaju.” (D. J. K. 7, 21.)
b) U njima valja uvijek raditi prema ćudorednim pozitivnim smjernicama biskupâ i njih bez prestanka proučavati.
“Da, mi hoćemo svom ozbiljnošću od vremena do vremena pročitati smjernice Fuldske biskupske konferencije i pitat ćemo se je li kod nas sve onako kako to hoće biskupi, ti pozvani zastupnici Crkve.” (Ibid.)
7. Koje su dužnosti svih katolika u borbi protiv poganskoga shvaćanja tjelesnoga odgoja?
Na plakatu, što smo ga spomenuli u početku, njemačka se katolička omladina ovako obraća svome narodu:
“Vidimo kako se na sve užasniji način kod tjelesnih vježbi prelazi od odgoja tijela kultu tijela. Ideje kulta golotinje u svim slojevima su se na neobičan brz način počele širiti i dobivati pobornike. Ove ideje probijaju sve nasipe koji još zaustavljaju prljavštinu i nećudoređe. Ljudsko tijelo je najviše; ono postaje najvišim idealom; duša ne znači ništa. Zar da mirno gledamo kako podzemne sile ruše sve oko sebe? Sveta dužnost katolika je da budu prvi koji će pohitati u borbu, koji će se svrstati u jurišnim redovima! Ili će bujica propasti nesmetano teći dalje i Njemačka će pogibati u blatu i propasti. Ili će svaki pojedinac skočiti u pukotinu i davat će smjer – mora dobiti utjecaj i na druge – i tako moramo u Njemačkoj postati pravim putokazima što je prava tjelesna kultura i kako ona djeluje: Deutsche Jugendkraft (Njemačka omladinska snaga! To je ime njemačke katoličke tjelovježbene organizacije) vidi u ovome svoju najotmjeniju zadaću. Ova ide za odgajanjem tijela u našem smislu u duhu općenitoga katoličkog odgoja. Ali: Naš posao je uzaludan i bez potrebe otežan, ako katolički narod to ne shvati, ako nas kao cjelina ne potpomogne u našim nastojanjima i ne da našim djelima snažnu prodornu snagu. To je stvar savjesti za svakoga pojedinca… Nisu uzalud naši biskupi uvidjeli svoju dužnost, da u
Smjernicama zauzmu najodlučnije stajalište protiv takvoga kulta tijela; radi se o jednome pitanju koje, kako nas uči iskustvo, duboko zadire u kršćansko poimanje i u ćudoredni život. Radi se o tome da se suprotstavimo jednoj bujici koja u našemu narodu prijeti odnijeti zadnje nasipe ćudorednosti i dobrih običaja. U takvome trenutku treba u pozadinu postaviti sitničave razloge, možda pitanja da ovo ili ono nije možda upravo tako loše kako se govori; možda u svim prilikama sve to nije ni tako opasno. U tome slučaju sve mora stupiti u pozadinu: sitničave taštine, strah pred izrugivanjima, umišljeni staleški obziri itd., sve se treba podrediti velikom općem interesu jer se radi o tome da naš narod spasimo od ćudoredne propasti. A ova propast prijeti i silnom se brzinom primiče. Tko poznaje znakove vremena i povijesne činjenice vidi da se propast primiče. Svi periodi jednostrane tjelesne kulture u povijesti nose na sebi žig duboke ćudoredne razvratnosti. To su biskupske riječi: stara Grčka i stari Rim to najbolje tumače. Stoga radimo za zdravu kulturu tijela, a borimo se protiv svakoga kulta tijela! Poduprimo teški, ali zahvalni posao Deutsche Jugnedkrafta! Napunimo njezine redove. To je naša dužnost koju imamo prema našoj vjeri, našoj domovini, našoj budućnosti. U ovoj ćemo dužnosti pobijediti, na vršenju naše dužnosti sve će se određeno “razmrskati” (Deutsche Jugendkraft, 15. IV. 1926.).
Dr. I. Merz.