NEDJELJA
Zagreb, 1924. g., god. III., br. 23., str. 2-3

BISKUPI I IZBORI U FRANCUSKOJ

Već smo u “Nedjelji” od 27. IV. iznijeli glavna načela što moraju voditi katolike u političkom radu. Rekli smo da je svaki katolik dužan ispovijedati ona politička načela koja je Sveta Stolica na vrlo jasan način označila u svojim odredbama. Glavno je da su narodni zastupnici, za koje će katolik glasovati, spremni braniti svetu Crkvu i unijeti evanđeoski duh u zakone kao i u javne uredbe. Dužnost je samih biskupa voditi brigu oko toga da katolici biraju zastupnike koji će u političkom životu zastupati načela Crkve o kršćanskome uređenju država. Biskupi, naime, moraju u svojim izvještajima Svetoj Stolici odgovoriti između ostaloga također na slijedeći upit: “Zanimaju li se vjernici u vršenju političkih i građanskih prava za dobrobit katoličke vjere i slobodu Crkve” (Acta. Ap. Sed., 1918/502).

Krivo, dakle, imaju oni katolici koji se brinu stoji li stranka, uz koju oni pristaju, na čisto katoličkim temeljima ili ne i ne pitaju je li ta njihova stranka barem dala izričitu izjavu koje je njezino stajalište prema Katoličkoj crkvi. Ne čudimo se, dakle, da su svi francuski biskupi prigodom zadnjih izbora uputili vjernike na političke dužnosti, ali se naravno nisu upuštali u stranačku političku borbu. No za izbora se je u svim Crkvama žarko molilo, pričešćivalo, klanjalo i tako je Francuska ponovno pokazala svoju živu vjeru i pravu ljubav prema domovini. – Donosimo u izvatku kao primjer list lionskoga kardinala Maurina; a slične su poslanice, prigodom izbora, vjernicima poslali i drugi brojni biskupi:

“Dragi katolički izbornici! – Približava se čas kada ćete morati izvršiti važan čin građanskoga života s kojim su u tijesnoj vezi interesi Crkve i Francuske.

Savjest vam nameće dužnost da se poslužite pravom glasa koje vam daje Ustav i da se dobro njime poslužite.

Ne poslužiti se ovim pravom, bila bi u najviše slučajeva pogrješka.
Loše glasati bila bi još veća pogrješka.
Kako i za koga valja glasati?

Čini moraju biti u skladu s uvjerenjem, stoga može katolik glasati samo za kandidate koji su spremni poštivati i braniti prava Boga, vjere i savjesti, interese domovine, čast obitelji i koji se ne će u svome javnom radu ponašati kao da ne postoji Crkva i njezin Poglavica. (Osuda tako zvane “neutralnosti”.)

Dragi katolički izbornici: ako se nalazite pred ozbiljnom listom kandidata koji bi bili spremni potpuno udovoljiti idealu pravednosti i socijalnoga napretka kako ga iznosi katolički nauk, oklijevanje nije moguće.

Ako naprotiv nijedna lista tomu potpuno ne odgovara, vi ćete ipak glasovati i vršiti, kako se to obično naziva, politiku manjega zla: vi ćete birati, uz izvjesna jamstva, one ljude čiji je program najbliži vašemu.

Dužnost mi je bila podsjetiti katolike svoje biskupije na njihovu izbornu dužnost. Jer sam udovoljio svojoj zadaći i jer ne želim upuštati se na političko poprište, zadovoljavam se time što tražim od svih vjernika da ujedine svoje molitve s mojima, za uspjeh onih kandidata koji će najbolje odgovarati interesima Crkve i Francuske.”

I. M.