ŽIVOT
Zagreb, rujan 1924., br. 5., str. 303-305

KATOLIČKE SMJERNICE NAČELA I RADA

KOJE SE ZASTAVE UNOSE U CRKVE I MOGU SE BLAGOSLOVITI

Neki biskupijski ordinarijati zapitali su sv. kongregaciju obreda koje se zastave smiju unositi u crkve i koje blagosloviti. Na to je ona odgovorila 26. ožujka 1924.: “Ad mentem”. Koja je to “mens”? To tumači ista kongregacija i navodi svoj odgovor 15. prosinca 1922., a taj je ovaj: “Kada znakovi ili zastave ne pripadaju društvima katoličkoj vjeri otvoreno protivnim, niti su njihova pravila osuđena, niti su isti znakovi ili zastave, koji nemaju biljeg (emblem) po sebi, zabranjeni i osuđeni (vetitum ac reprobatum), mogu se pustiti u crkve. Kada se pak mirno traži iz sklonosti i počitanja prema istoj katoličkoj vjeri blagoslov gore spomenutih znakova ili zastava, taj se može dopustiti i upotrijebiti formulu Rimskog rituala” (Acta Apostolicae Sedis, I. travnja 1924).

KATOLIČKA AKCIJA I POLITIČKE STRANKE
(Smjernice belgijske omladine)

Lani je belgijska katolička omladina (27. XII. 1923.) održala svoj predstavnički sastanak. Jedna je od najzanimljivijih konstatacija prigodom toga sastanaka bila što su se članovi uvjerili o blagotvornim posljedicama odvojenja Katoličke akcije od političke stranke. Na taj su način oba dijela koraknula naprijed. Evo što o tome piše L’ Effort, službeno glasilo Katoličke lige belgijske omladine:

“O ovom predmetu (o odnosu Kat. lige belg. oml. i političke stranke) vodila se je dva sata divna diskusija. Ne ću vam je prikazati, a niti vam opisati svoje dojmove. Zadovoljavam se s nekim primjedbama.

Prvo, evo nešto iz povijesti: od 1918. do 1923. Katolička se je omladina oslobodila pogubne zablude (erreur pernicieuse) koja je povezivala (soudait) Katoličku akciju s političkom akcijom. Tom su prilikom mogli nastati nesporazumi: pretjerivanje razborite razlike (distinction), neprijateljska podjela; pretjerivanje nekih političara koji su tvrdili da smo ravnodušni prema višim interesima države (cité). Danas, kada je K. L. B. O. jaka i slobodna, danas, kada se pristaje na negativnu stranu, na distinkciju i kada se ova razumije, kucnuo je čas da se reče u koliko se omladina mora baviti politikom i na koji joj se način ona kani posvetiti”. (19. I. 1924.; str.14.)

L’ Effort komentira u broju od 26. I. 1924. (str. 29.) gore navedenu izjavu predstavničkog sastanka:

“Sjećamo se, kao da je to jučer bilo, živahnih protesta kada smo po prvi put iznijeli “nakanu” (la prétention) vođâ Kat. lige belg. oml. da okupimo katoličku omladinu izvan i iznad političkih razmirica. “Oh! Vi puštate na cjedilu staru katoličku stranku! Vi spadate među ove! Vi ih podcjenjujete i vi držite da su političke organizacije dovršile svoju ulogu! Koja li zabluda! Kolike li ćete štete nanijeti, ostanete li tvrdoglavo pri svojemu mnijenju o katoličkoj stvari u Belgiji!

Kroz više smo mjeseci, godinâ morali ponavljati: Ali se o tome ne radi, vi posve krivo shvaćate naše nazore i naša čuvstva obzirom na politiku i političke grupe.

Energičnije negoli ikada ponavljamo ovaj protest…

Nismo mi naše nekad zloglasno stajalište zauzeli samo radi toga jer je ono bilo u interesu za katoličku akciju, već je to zahtijevao živi i duboki interes katoličke politike.

Ova tvrdnja nije nimalo pretjerana iako se čini čudnom u prvi mah.

Čitajte do konca ovo jednostavno rasuđivanje.

Jedna je organizacija to djelotvornija, čim je savršenije i točnije primjerena svojoj zadaći.

Iz toga slijedi da je u interesu jedne organizacije Katoličke akcije da se ne bavi istodobno politikom, a isto tako bi jedna politička organizacija imala krivo, sa svog vlastitog stajališta, kada bi se htjela istodobno baviti politikom u Kat. akciji.

Ne traži li politička akcija od svojih vođa druge sposobnosti, drugi temperament, drugo stručno znanje negoli Katolička akcija? Ako iste vođe moraju voditi jednu i drugu, ne mora li se čovjek jako bojati da od toga trpe i stradavaju jedna ili druga ili, štoviše, obje? To je izravna i nepobitna primjena o podjeli rada. I neka se ne iznese prigovor o rasipavanju sila i gubitku vremena. Podjela rada nije gubitak, već dobitak na vremenu; ona nije rasipanje, već bolje uređenje organizacija nastojanjâ.

A što smo rekli o vođama, moramo također reći o pravilima, atmosferi, nastupanju i vrsti koje pristaju raznim organizacijama.

Nije li naš Spasitelj iz istih razloga, koje smo ukratko naveli, ustanovio vjersku zajednicu odijeljenu (distincte) i neovisnu od društvene (vremenite) zajednice (narod, država…)?

Nismo mi zastupali iz unilateralne koristi, koja bi samo organizmima Katoličke akcije dobro došla, niti smo konačno iz istoga razloga proveli razliku od političkih organizacija, već smo mi to također činili radi izravnog i neposrednog interesa ovih.

Recimo međutim – čista hipoteza – da će to biti samo na korist Katoličke akcije, ne bi se na to smjeli tužiti i vrijeđati (offusquer) vođe i borci u katoličkoj (polit.) stranci.

Jer je u dubokomu interesu katoličke politike da uspijeva i napreduje Katolička akcija, kao što je također u interesu ove da uspije katolička politika. Zaista, na koje vi osjećaje apelirate kada tražite dobre vođe i dobre vojnike za katoličku stranku? Na vjerski osjećaj i na rodoljubni osjećaj. Napokon: Katolička akcija pojačava, povećava i produljuje ujedno vjerski osjećaj kao i rodoljubni osjećaj.

Što se tiče vjerskoga osjećaja, to je ta istina i odviše jasna, a da bi se za to morali iznijeti dokazi. Ova je već uključena u samoj definiciji Katoličke akcije…

Tko ne vidi da pravi kršćanski duh i te kako pojačava ove istine zdravoga razuma i ove naravne krjeposti koje čine rodoljuba? Nije li kršćanstvo život Kristov u svakomu od nas? I nije li kleveta tvrditi, da bi s Kristom moglo usporedno živjeti samoljublje, nepravda i nepoštenje? Uostalom, Krist je ljubav. Njegovo evanđelje veliča zadnje milosrđe, milosrđe jedne čaše vode koja se daje najzadnjemu od njegovih stvorova. Koje li značenje mora, dakle, u svijetlu kršćanstva zauzeti rodoljublje, to jest najšire i najviše milosrđe (vremenitoga karaktera) koje se čini cijelomu narodu braće?”

Velik je dio belgijskoga tiska radosno pozdravio ovo odvajanje Katoličke akcije od političke stranke. “Standard” navodi da je duboki razlog ove podjele taj što Katolička akcija ima stajati pod neposrednim vodstvom crkvene hijerarhije koja ima biti iznad čisto političkih trzavica. “Osservatore Romano”, službeni list Svete Stolice, pohvalio je u broju od 30. I. o. g. ovaj korak belgijske kat. omladine. Štoviše, i samo vodstvo Talijanske katoličke akcije izdalo je nedavno saopćenje da želi ostati iznad izborne borbe koja se provodi (Effort, 16. II. 1924. str. 62.).

Tako se postupno i sigurno provode kod drugih naroda direktive Svete Stolice koja je u vrlo mnogo navrata i vrlo precizno izjavila da Katolička akcija ima raditi odijeljeno od političke akcije, ne govoreći time da se posljednje smije zanemariti. Katolička akcija upravlja svoje oči k Crkvi; ona joj je pomoćnica pri izvršavanju misije, ona vodi čovječanstvo u nebesku domovinu. Politička akcija ima kao bliži cilj vremenitu akciju i ona zato mora uperiti svoje poglede prema onome društvu koje je Bog ustanovio neovisno od Crkve da ljudima osigura zemaljsko blagostanje. Kao što država i Crkva imaju svaka svoj posebni djelokrug u kojemu je svaka stranka od druge posve neovisna, isto tako to ima biti obzirom na odnos između Katoličke akcije i političke stranke (koja priznaje kršćanski poredak).

Dr. I. M.