KATOLIČKI TJEDNIK
Sarajevo, 25. prosinca 1926., god. II., br. 51, str. 9private

SUZE SVETOGA OCA PAPE

Naslov je malo čudan, ali kada saznate o čemu se radi, odmah ćete shvatiti kako taj naslov najbolje pristaje. Radi se o Glavnoj Skupštini, ne o Orlovskoj u Požegi, već o Glavnoj Skupštini Talijanskoga katoličkog omladinskog saveza koja je bila neki dan u Rimu. Kada su izaslanici društava dovršili svoja zasjedanja, uputili su se Svetomu Ocu Papi koji ih je imao primiti u posebnoj audijenciji. Bilo je pet sati poslije podne. Svi junački pjevaju svoju himnu. Za pola sata primit će ih Namjesnik Kristov. Stupaju sa svojim brojnim zastavama, njih pet stotina, prema trgu Svetoga Petra (Orlovi, sjećate se kada smo mi lani stupali rimskim ulicama u odori, s našom zastavom?) I oni moraju čekati pred Brončanim Vratima Vatikana. Pjevaju i pjevaju. Na jednom pojure stepenicama prema gore da što prije vide – Papu, živoga Krista na zemlji. Čekaju u dvorani konzistorija. Dolazi Sveti Otac. Urnebesni i oduševljeni pljesak. Bijela pojava ide od omladinca do omladinca, zaustavlja se, pita, blagoslivlja, daje ruku na poljubac. Zatim se penje na svoj prijestol, mnoštvo omladine se približava i Papa propovijeda. Omladina pije te blage riječi, plješće. Nakon toga svi poklekoše, a Sveti Otac drhtavim glasom otpjeva blagoslov. I prije, negoli se Sveti Otac udaljio, najedanput se začuje nešto. Sva ova brojna omladina koralno je zapjevala neopisivom nježnošću: “Pio decimo primo Summo Pontificij et universali Patri, pax, vita et salus perpetua!”

“Piju jedanaestom, Vrhovnom Svećeniku i Sveopćem Ocu, Mir, Život i Spasenje Vječno!”

Zatim ova omladina započne pjevati pred svojim zajedničkim Ocem hvalospjev svojim anđelima čuvarima, tj. duhovnicima svojih organizacija: “Dilectis sacerdotibus, qui adolescenti in sto animo et aetati adsistunt honor, gratiae, laus!”

“Premilim našim svećenicima, koji se zauzimaju za naše duše i za godine naše što u Kristu rastu, neka bude čast, zahvala i pohvala!”

I pjesma dosegnu posebno oduševljenje kad zapjevaše na čast one omladine koja se u cijelome svijetu bori u redovima Katoličke akcije i služi na diku Crkve: “Catholicae juventutis sodalibus universis, qui advetum Regni praecibus et praeliis maturant, virtus, vires, victoria!”

“Članovima sveukupnih Katoličkih omladinskih organizacija koji požuruju molitvom i borbom dolazak Kralja, neka bude oduševljenje, snaga i pobjeda!”

I odjednom se začuje poput oluje burni odgovor dragoga zbora: “Christus vincit! Christus regnat! Christus imperat!”

“Krist pobjeđuje! Krist kraljuje! Krist vlada!”

Čudite li se da su prisutnici vidjeli u oku Svetoga Oca suze ganuća? Tko ne bi ljubio ovu mladost, ovu uzdanicu Kraljevstva Vječnoga? Koga ne bi zanijela ova zavjera vjernosti Kralju svih vijekova? I Sveti Otac ponovno podiže svoju ruku i blagoslovi organiziranu omladinu.
(Osserv. Rom. 8. XI. 1926.)