OPĆENITA NAČELA O PLESU

Što je ples?

Ples je umjetnost koja hoće izraziti ljepotu na svoj način i sredstvima kojima raspolaže;

Ples je izražavanje ljudskih osjećaja i strasti pomoću odmjerenih kretnji;

Ples je isticanje tjelesne ljepote pomoću ritmiziranih stavova i kretnji;

Ples je upriličenje skupnih kretnji pomoću slikovitih (dekorativnih) i usklađenih (harmoničnih) figura.

Ples ima, kao i pjevanje, zahvaliti svoj postanak ljudskoj naravi koju je stvorio Bog. Prema tome, ples sam po sebi ne može biti loš.

Kada obični način govora nije dovoljan da izrazi stanovita duševna raspoloženja, kada je pjesništvo, ovaj cvijet govora, nemoćno, čovjek traži jedan drugi slikovitiji, obojeniji, življi način da izrazi što osjeća: on pjeva. No kada unutarnja čuvstva postignu visok stupanj napetosti, to je glazba, ako ostane sama, nemoćna izraziti ih. Nesvjesne se kretnje tijela njoj pridružuju i prate je. Čovjek ne ostaje više prikovan na svoje mjesto, on hoda, skače, ide, dolazi, maše rukama, zaustavlja se, ponovno odlazi, okreće se i ponovno se vrti. Cijelo tijelo surađuje kod izražavanja osjećaja koji napunja dušu i postavlja je u stanje posebne uzbuđenosti.

Jer ples leži u samoj naravi čovjeka, vidimo da neuljuđeni, primitivni, kao i uglađeni, civilizirani narodi plešu.

Ovu pojavu nalazimo kod mladih naroda. Može se, štoviše, reći da je kod primitivnih naroda, kao i kod djece, ples bio prva od umjetnosti. Vidimo ga također kod uglađenih naroda. Civilizacija je samo po nekim pravilima uredila ovaj naravni poriv; ona ga nije uništila; ona ga je stegom usavršila i prilagodila ga pravilima dobra ukusa. Neosjetno je time ples postao skupinom raznoličnih, pravilom određenih koraka, kretnji, držanja, stavova, kao što su melodija i harmonija, sastavak zvukova koji su uzeti iz raznih visina glazbene ljestvice. Zastoji i prekidi kretnja kod plesa jesu ono isto što su šutnje, jecaji, odmori kod glazbe.

Odgojno značenje plesa u Grčkoj

Platon je, kao i svi Grci njegova vremena, volio oblik i ljubio plastičnu ljepotu. On je držao da u lijepu tijelu mora biti i lijepa duša i zato je naučavao ovo: Kada usavršavamo kretnje tijela, istodobno usavršavamo i svojstva duše. Htio je da se u njegovu Republiku ne uvede ples samo poradi zabave, već on ima služiti kao sredstvo da se ublaže običaji. Razlog je tomu što će ples učiniti kretnje tijela elegantnima, i ove će dati duhu odlučnost i gibljivost, a djelima uglađenost. (Platon, Zakoni, VII. ).

I. Židovi – narod Božji – plesali su

1. Vjerski plesovi. Plesovi su kod Židova bili ponajprije vjerski čini. Razni nam stavci u psalmima pokazuju da je bio ples u mnogim prilikama sastavnim dijelom bogoslužnih obreda u Jeruzalemskom hramu.

2. Izražavanje radosti i zahvalnosti. (Plešu same žene ili sami muški.) Plesovi su također bili način kojim se je izražavala radost ili iskazivala zahvalnost prema Jehovi. Nakon prijelaza preko Crvenoga mora, Mojsije sastavi pjesmu u čast Jehovi i zapjeva je sa sinovima Izraelovim. Međutim je proročica Marija, sestra Mojsija i Arona, uzela razna glazbala i počela plesati i ponavljati istu pjesmu (2. Mojs XV, 20.) Kasnije, kada je Jefte pobijedio Amoničane, njegova kći mu pođe u susret s mnogim djevojkama i ženama koje su sve plesale (Sud. XI, 34). Kada je David pobijedio i ubio diva Golijata, onda su Izraelke plesale u znak radosti (1. Sam. XVIII, 6.7.).2 Kada je David postao kraljem, nije ga bilo ni strah ni sram pred cijelim narodom skinuti sa sebe kraljevske znakove i u znak radosti proplesati pred svetim kovčegom, što ga svečano dade prenijeti iz kuće Obededomove (2. Sam. VI, 5.14). Njegova ga je žena Mihol, Saulova kći, gledala kroz prozor kako pleše i zato ga prezre u svom srcu. I čim se on vratio u palaču, ona mu to spočita govoreći da se je obeščastio pred služavkama i slugama plešući kao jedan običan čovjek. David joj odgovori: “Pred Gospodom, koji me je više izabrao nego tvojega oca i cio njegov rod…, igrat ću i još manji ću postati nego li sam bio i ponizit ću se u očima svojim i bit ću još slavniji, štoviše, u očima služavki o kojima si govorila”. (2. Sam. VI, 21.22.). – Još na mnogim mjestima Sv. Pismo govori kako su djevojke i žene Izraelove plesale da se zabave. I Biblija ih ne osuđuje.

3. Nećudoredni plesovi. Jednom samo Stari zavjet strogo govori o plesu, i to u Crkvenjaku. “Nemoj biti često s plesačicom, ne slušaj je da ne bi nastradao radi ljepote njezinih čari.” Redak koji stoji prije toga, pokazuje da se radi o ženi s tisuću voljica, tj. o ženi koja je hirovita, prevrtljiva, lakoumna i preljubnica, i ovakvoj da ne bi pao u zamke. (Crkvenjak IX, 3-4).3 Evanđelje nam govori jednom o plesu: pokazuje nam tragični svršetak plesa što ga je pred Herodom i njegovim gostima izvodila razbludna Saloma, kći Herodijadina.”Što hoćeš da ti dadem?«, reče plesačici kralj koji je bio sav izvan sebe. – »Glavu Ivana Krstitelja.« (Mark. VI, 22-23.).

——————————————————————————–

2 Isto tako ples ženâ označava radost u 1. Sam. XXIX, 5.

3 Treba dodati da su Živodi plesali oko zlatnoga teleta i da je Mojsije stoga dao pogubiti tri tisuće Židova.