ZA VJERU I DOM

Zagreb, travanj, svibanj 1930., br. 4-5, str. 84-86

KRIJESNICA

Listajući jučer među spisima uredništva, dođu mi u ruke dva listića pisana na stroju, mnogo ispravljana i križana. Poznatim rukopisom zabilježeno je na prvoj stranici: Za vjeru i dom, a ispod toga naslov “Krijesnica.” Taj mali prilog poslao je uredništvu pokojni dr. Ivan Merz. Tko je pobliže poznavao pokojnika mogao je opaziti da je rijetko što moglo tako potresti njegovom dušom kao nepoštivanje žene, gaženje ženske časti i nečasna igra s dušom i čistoćom žene. Napose se borio protiv mode koja nije za ženu časna. Zato smo ga i nazvale “vitezom ženske časti”.

      Vitez je već davno mrtav, ali sitno ispisani listići govore:

“JER KOJI SE GOD U KRISTU KRSTISTE KRISTA OBUKOSTE”, veli Duh Sveti po Apostolatu narodâ (Gal, 3, 27.). Zar smo bili neodjeveni da se moramo obući? Zar je naša duša gola da je moramo pokriti? Mora da je tako kad nam to sam Duh Božji veli. Veli nam da se naša duša po svetome krštenju oblači u novu odjeću, a ta je odjeća Krist. Mora da je ta odjeća lijepa, jer je Krist “sjaj slave Očeve”. Ništa na svijetu nema ljepšega od ljudske duše koja je zaodjenuta u ruho Kristove nevinosti i Kristova sjaja. Pa ipak se to izvana na čovjeku ne vidi. A zašto, pitate me, zašto se to izvana mora vidjeti, dosta je da je duša zaogrnuta blistavom Kristovom odjećom, a sve ostalo je sporedno. No, možda vaše mišljenje nije posve ispravno! Možda je i sam tjelesni život vrlo važan za život nevidljive duše? Nije vanjski svijet bez veze s nevidljivim svijetom duše! Prvi ljudi izgubili su blistavo ruho posvećujuće Milosti i golotinja njihove duše kao da se odražavala na njihovu tijelu. A da se ne vidi da im je DUŠA GOLA i ranjena, oni sami POKRIVAJU svoje TIJELO, a i sâm Tvorac im kod toga pomaže. Zar nas dakle naše pokriveno tijelo ne upućuje na to da i naša duša mora biti nečim pokrivena? Zar nije istinita misao kršćanske mudrosti da tjelesnim sredstvima dovodimo do duševnog svijeta (Sv. Toma 3, q, 61, al.)? Ako dakle naše tijelo pokrivamo  i naša duša treba biti zaodjenuta Milošću? Da, ako naše tijelo lijepo i čedno odjevamo, postajemo apostoli svetoga Krštenja, propovijedamo da se po svetome Krštenju naša gola izranjena duša obukla blistavom i divnom odjećom Krista i to upravo onako kao što se naše golo i od pohote izranjeno tijelo zaogrnulo lijepim i čednim odjećama.

      To je i u duhu svete Crkve! To hoće život i osjećanje sa svetom Crkvom! I ona nas VIDLJIVIM SREDSTVIMA vodi u NEVIDLJIVI SVIJET! Za čim drugim napokon teži sveta liturgija? I ona svojom skladnom koralnom glazbom, svojim slikovitim crkvenim ruhom, miomirisima svoga tamjana hoće da pomoću osjetila DUŠU dići k Bogu i sjediniti se s Isusom!

No i sami svaki dan na sebi možemo iskupiti istinitost jednoga drugog bisera kršćanske mudrosti: “Ništa nije na umu što nije prije bilo u osjetima”.

      Ako vanjskim i nevidljivim sredstvima možemo postati apostolima duhovnih istina, zašto to ne bismo postali? Zašto da naša ukusna i čedna nošnja ne bude slikom prikladne i lijepe odjeće u koju nas je Bog obukao svetim krštenjem. Tako činimo radi Isusa i radi nas samih! A zar da ne mislimo malo na naše sestre i na našu braću?! Mnogi lutaju svijetom i traže Isusa i ne mogu ga naći. Možda Isus hoće da ga zalutali nađu upravo na vama; da Njegovo obličje pronađu i nađu na vašoj čednoj i ukusnoj nošnji? Zašto ne biste propovijedale da se odijevamo tako upravo “RADI KROTKOSTI I ČEDNOSTI KRISTOVE” (II Kor. 10, 1.) koji je zodjenuo našu dušu? Zašto ne biste svojom lijepom nošnjom svemu svijetu ispovijedale da je naša duša po svetomu krštenju zaogrnuta onim koji je “SJAJ SLAVE” Očeve (Hebr. 1, 3.)?

      Zar apostolat lijepe i čedne nošnje nije za kršćansku djevojku važan apostolat? Ovaj odgovara ženskoj naravi i što na tomu području muškarac neće moći učintii, tu je upravo ženi otvoreno široko polje rada.[1]

                 M. S.


[1] Završetak članka nađen u arhivu dra Merza F 30/55: M. S.

Tim što se ona dobro pokriva, ispovijeda dogmu o istočnome grijehu jer pokazuje da njezino otkrito tijelo može postati povodom tuđih smrtnih grijeha, ali istodobno hoće podučiti jednu nevidljivu istinu, kao što to čini i sveto bogoslužje jer pokazuje da nepokolebljivo vjeruje u istinu da je svetim krštenjem sam Krist zaodjenuo njezinu dušu, kao što je ona sama zaodjenula svoje tijelo. Tako vidljivim sredstvima dovodimo do nevidljivih istina. Tako vršimo naš orlički zadatak katoličkoga socijalnog apostolata na području mode.”