NARODNA POLITIKA
Zagreb, 30. 4. 1925., br. 18, str. 4

POSJET ODLIČNOG FRANCUZA

POLITIČKA SITUACIJA FRANCUSKE – ZADRUGARSTVO U FRANCUSKOJ – ČETIRI IDEJNA RAZLOGA KATOLIČKOGA ZADRUGARSTVA – DVIJE FORMALNE STRANE – SVEĆENIK I ZADRUGARSTVO

Direktor francuske zadružne Sveze “Union Cooperative D’ achat et de Consommation du Rhone et de la Loire” vlč. g. Antoine Trambouse održao je 21. IV. u prostorijama Hrvatskoga katoličkog narodnog saveza pred grupom mladih katoličkih intelektualaca jedno vrlo uspjelo informativno predavanje. Došao je u Jugoslaviju da se informira o stanju zadrugarstva i da stupi u eventualne veze s našim krajevima.

Istaknuo je kako Francusku ne smijemo suditi po njezinim vladama. Istina je da je Herriotova vlada započela s vjerskim progonima; i to je bilo dobro za katolike. Počeli su ujedinjavati svoje raštrkane organizacije i u Ligi za vjersku obranu okupljati sve organizirane katoličke sile. Na čelo te divovske konstruktivne akcije postavio se pobjednik Verduna – general Castelnau. U Lyonskoj biskupiji, odakle je predavač, nema sada više niti jedne župe u kojoj se ne bi nalazio odbor te Lige za obranu vjerskih interesa. Iako se je ta veličanstvena organizacija postavila na čisto vjerske osnovice, vrlo je vjerojatno da će utjecati na slijedeće izbore.

No, osim ovoga moćnog odbora katolika koji je znao istoga dana okupiti na protestnim skupštinama do 150 tisuća izbornika, djelovalo je na vladu loše financijsko stanje. Francuska mora do konca ove godine isplatiti 70 milijardi duga. Novaca nema jer su katolici počeli izvlačiti iz državnih institucija svoje kapitale. Da se uzmogne prebroditi teška financijska kriza, potrebna je sloga svih Francuza bez razlike i zato je vlada bila prisiljena odustati od svojih sektarskih namjera.

Nakon ovoga uvoda u kojemu je predavač istaknuo kako je sloga najbolje obvezatno sredstvo, prešao je na zadrugarstvo. Za francuske je katolike to zadrugarstvo od četverostruke važnosti: ponajprije se pomaže bijednim narodnim slojevima, zatim reguliraju se pravedne tržišne cijene, a radniku se daje zaslužena plaća te jača kršćanska ljubav i napokon suzbija komunistička propaganda. I kada se katolici bave zadrugarstvom, oni imaju pred sobom apostolski cilj. Bijedni slojevi naroda uviđaju kako se katolici brinu za njihove vitalne tjelesne interese i postaju povjerljivi prema svojim dobročiniteljima. I kada si stekao povjerenje kod čovjeka, onda možeš na njega i vjersko-moralno djelovati. Sam je predavač, iako profesor filozofije, po zadrugarstvu mnoge odrasle i starce doveo do prve pričesti i zna za mnoge slučajeve obraćenja.

Druga je korist od zadrugarstva što unosi jedan etički element tj. pravednost u trgovački život i najviše djeluje na ustaljenje pravedne cijene robe. Zadrugarstvo, naime, isključuje parasitne posrednike koji sebe obogaćuju na štetu općega dobra. Njegova je zadruga posredovala da su mu klijenti dobivali ugljen iz rudokopa uz originalnu cijenu.

Isto katoličkim školama, župnicima, bolnicama i drugim katoličkim ustanovama pribavlja skoro sve stvari pod kupovnu cijenu. I banka na kratku uštednju, koju je ustanovio uz zadrugu, potiče ljude na štedljivost i tako, uz materijalnu korist što je imaju pojedinci, djeluje odgojno na mnoge članove.

No osim toga se pravednost postiže i na drugom području. Bez zadruga je narod često lišen pravedne plaće, koja mu prema naravnomu zakonu pripada za rad. Zamislite si jednu zemlju koja ima osamdeset tisuća vagona kukuruza na prodaju. Nema dovoljno kapitala da to učini. I eto dođu stranci, velikim dijelom Židovi, koji pokupuju sve to u bescjenje i u inozemstvu na tom kukuruzu zarađuju ogromne svote. Zaradili su paraziti; a prema naravnomu zakonu i kršćanskoj filozofiji radnik mora za svoj rad dobiti kao minimum plaće barem ono što je potrebno za pristojan život njemu, njegovoj obitelji i k tomu još valja dodati potrebe za starost, bolest i nezgode. Radnik, seljak to u današnjim gospodarskom sustavu ne dobije; jedini je izlaz iz toga sloga po zadruzi. Zadruga, dakle, i u tom pogledu unosi etički moment pravednosti u ekonomski život, dajući zasluženu plaću i dajući barem onaj minimum materijalnih dobara koji je potreban za krjepostan život.

Treći element koji zadrugarstvo unosi u društveni život jest solidarnost, kršćanska ljubav. Veliki dio ljudi danas često živi individualistički i brine se samo za svoje najbliže interese. A kada ih se više sjedini radi jednoga ekonomskog cilja, vide kako se i njihovo blagostanje povećava. Osjećaju potrebu međusobne sloge i ljubavi i tako se u ekonomski život unašaju kršćanska načela ljubavi. Uz ova tri kršćanska elementa: potpomaganje bijednika s apostolskim posljedicama, unašanje pravednosti u ekonomski život, uspostava ljubavi među ljudima, kao četvrti element dolazi obrana protiv komunizma.

Poglavito su jake komunističke zadruge u Francuskoj. Ove su prava rasadišta komunističkih ideja. Uz svaku zadrugu namjeste jednoga “borca” i urede gostionicu, biblioteku, propagandistički kružok. U ovom se šire ideje koje organiziraju obitelj – šire neomaltuzijanizam. Da narod ne bude prisiljen ići nabavljati stvari kod komunista, trebaju im katolici u svojim zadrugama pružiti barem iste uvjete jeftine kupnje. I zato, sustavu komunističkih zadruga za prodaju treba suprotstaviti sustav katoličkih zadruga.

Gore navedenim četirima idejnim uzrocima zadrugarstva treba spomenuti dva formalna svojstva. Za zadrugarstvo je nužna stručna sprema i savjesnost. Čovjek, pa i svećenik, tu stručnu spremu lako stječe. Glede savjesnosti se pokazalo kako jedino zadruge sazdane na etičkim temeljima mogu uspijevati. Predavač spominje slučaj likvidacije jedne komunističke zadruge kod koje je prisustvovao. Bilo je tamo mnogo tisuća kilograma jedne vrste zelja koje se nije moglo prodati. Zašto ga je komunistički vođa zadruge kupio? Bilo mu je posve jasno. Dobio je od prodavača stanovite postotke; on je osobno zaslužio, a zadruga je nastradala.

Neka se svećenstvo uputi u zadrugarstvo i neka ga smatra potrebnim sredstvom – sredstvom, a ne svrhom – apostolata. Neka narod uvidi da je to djelotvorna ljubav katolika koja je u zadrugarstvu našla svoj konkretni organizatorski oblik. Po zadrugarstvu počinje narod uviđati socijalnu vrijednost evanđeoskoga nauka i počet će ljubiti Krista – a kada smo to postigli, postigli smo sve.