PREDGOVOR DISERTACIJI BL. IVANA MERZA
Disertacija objavljena za 100. obljetnicu rođenja bl. Ivana Merza
1996. godine svečano je u Zagrebu i u Parizu proslavljena 100. obljetnica rođenja blaženog Ivana Merza. U oba ova grada u kojima je Merz studirao i živio, uz ostale manifestacije, bili su organizirani i znanstveni simpoziji. (LINK NA SIMPOZIJE). Za tu jubilarnu obljetnicu Postulatura Ivana Merza organizirala je izdavanje Ivanove doktorske disertacije koja je sve do tada bila u rukopisu. Suizdavači su bili: Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu (jer je bl. Ivan Merz na tome fakultetu doktorirao) i Postulatura Ivana Merza koja je pokrenula inicijativu za objavljivanje njegove disertacije. Bio je to poklon bl. Ivanu za njegov 100. rođendan kojemu se on u nebu sigurno radovao jer mu je već ovdje na zemlji na srcu bila njegova disertacija i napose sveta liturgija koja je prožimala sav njegov duhovni život. Disertacija je objavljena na francuskom jeziku, tj. na jeziku na kojem ju je bl. Ivan i napisao. Bila je svečano predstavljena na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 16. prosinca 1996. točno na stoti rođendan bl. Ivana.
Hrvatski prijevod najprije na elektronskom izdanju
Disertaciju bl. Ivana Merza na hrvatski je preveo prof. Slavko Šarić koji je kao profesor francuskog jezika naslijedio Ivana Merza nakon njegove smrti u toj službi na Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji u Zagrebu. Njegov prijevod ostao je sve do sada u rukopisu. Uz suradnju studentice francuskog jezika Maje Kuhte, koja je prijevod pregledala i usporedila s originalom sada taj prijevod objavljujemo najprije u elektronskom izdanju a kasnije će biti objavljena i tiskom kao jedan od svezaka Sabranih djela bl. Ivana Merza.
Nastanak disertacije
Materijal za svoju doktorsku disertaciju bl. Merz je prikupljao još u Parizu za vrijeme svoga studija. U tu svrhu pročitao je brojne književnike i književna djela. Kako navodi njegov prvi biograf dr. D.Kniewald u knjizi “Ivan Merz – život i djelovanje” str. 134, Ivan je želio doktorirati na Zagrebačkom sveučilištu. Temu disertacije, koju je sam odabrao, predložio je prof. Petru Skoku, koji je Merza dobro poznavao još iz gimnazije u Banjoj Luci gdje mu je bio profesorom. Za godinu dana Ivan je sredio prikupljeni materijal i napisao svoju disertaciju koja ima gotovo četiri stotine stranica. U originalu je pisana na francuskom jeziku. Na temelju te radnje Ivan Merz je promoviran za doktora filozofije na Zagrebačkom sveučilištu 31. srpnja 1923. Prof. Petar Skok ocjenio je disertaciju s odličnim uspjehom i veoma se pohvalno o njoj izražavao i u privatnim razgovorima s bivšim učenicima.
Spoj vjere i kulture
U disertaciji je bl. Merz spojio dva široka područja svoga osobnog interesa: književnost, u ovom slučaju francusku, te katoličku liturgiju-bogoslužje kao izvor i temelj duhovnog života za kršćanina. Kao čovjek duboke vjere koju je svakodnevno hranio sudjelujući na svetoj misi i na svim ostalim crkvenim obredima i slavljima, te znajući što liturgija znači za kršćanina koji svoju vjeru želi ozbiljno živjeti, bl. Merz je s velikim uspjehom prikazao kako je liturgija djelovala na francuske književnike te je tako nastalo ovo jedinstveno djelo.
Sadržaj disertacije
Do 18. stoljeća katolička liturgija (tj. bogoslužje, tekstovi i obredi), znatno je utjecala na francusku književnost. Ta se slika posve izmijenila u 18. stoljeću koji ništi i gazi sve vjersko i vrhunaravno. No doskora je nastala reakcija koju započinje pisac Chateabriand. Potom bl. Merz daje opsežan prikaz kako je liturgija utjecala na mnoge francuske književnike. Podijelio je književnike u tri skupine: liturgijski, antiliturgijski i indiferentni. Merz završava disertaciju sa dom Geranger-om, koji je započeo liturgijsku obnovu u Francuskoj i sa Huysmans-om, koji je liturgijsku misao unio među francuske intelektualce i umjetnike. Zaključak disertacije jest: rimokatolička liturgija najuže je vezana sa životom francuskog naroda, ona mu često daje pravac života, proizvodi obraćenja i djeluje čak i na one, koji joj hoće biti sasvim oprečni, te se u sadržajima i stilu gotovo svih francuskih pisaca osjećaju liturgijski utjecaji.
Dojmovi slušatelja nakon čitanja dijelova disertacije
Odabrane odlomke svoje disertacije bl. Ivan Merz je objavio kao članke u hrvatskim katoličkim časopisima. (Vidi Bibliografiju u knjizi “Put k Suncu – Odabrani tekstovi Ivana Merza”, Zagreb, 1993.) Izvatke svoje disertacije čitao je bl. Merz i u studentskom katoličkom društvu “Domagoj”. Pero Crnkovački, jedan od nazočnih koji su ga slušali, nakon Merzove smrti objavio je komemorativan članak o u kojem iznosi svoje uspomene na bl.Ivana i dojam koji je proizvelo čitanje ulomaka njegove disertacije. Evo nekoliko izvadaka koji ujedno potvrđuju kako je Merz duboko proživljavao katoličku liturgiju i što mu je ona značila:
“Čitao nam je Ivan Merz svoju doktorsku disertaciju… kako nebeska ljepota katoličke liturgije svladava ohole pjesnike bezbožne Francuske… Ali nije Merz samo objektivni psiholog. Na svakoj stranici vidiš i osjećaš njega. Njega, koji je tako lijep, čist. Dok nam čita, duša mu gori vatrom, koje je ne poznam, glas zvoni ljepotom, koju sam vidio samo u dječjim očima. Pa kad dođe koje mjesto koje ilustrira psalmom ili crkevnim himnom, onda je izražaj njegova lica neobičan. Ne znam da opišem to lice, koje plamti. Je li to intenzivni doživljaj literarne ljepote? Je li to proživljavanje božanske poezije Sv. Pisma? Je li to izljev ljubavi nebeskom Autoru te poezije? Je li to čistoća mladenačke duše, koja izgara u čežnji za zaručnikom?” (Pero Crnkovači: Brat-Vitez. Uspomene na dr.Ivu Merza, Zagreb, 1922./23. – LUČ, 1.VI.1928., str. 276.)
Spisi bl. Merza o liturgiji materijal za novu disertaciju
Osim svoje disertacija Ivan Merz je u svome kratkom životu objavio mnoge članke o liturgiji, i posebno se zauzimao na promicanja liturgijskog života kod hrvatskih katolik, i napose među hrvatskom mladeži kojoj je bio odgojitelj i apostol. Njegova ostvarenja na tome području bila su tako velika, da se smatra jednim od glavnih pokretača liturgijske obnove u Crkvi u Hrvata što je predstavljao veliki materijal za proučavanje i obradu. Toga posla prihvatio se vlč.Marin Škarica, svećenik splitske nadbiskupije koji je za svoju doktorske disertacije uzeo temu: “Ivan Merz promicatelj liturgijske obnove u Hrvatskoj.” Disertaciju je napisao i obranio u Rimu na Papinskom liturgijskom institutu “Anselmianumu” 1975.g. Disertacija je pisana talijanskim jezikom i obuhvaća 600 stranica. Za sada je još uvijek u rukopisu. To je prva disertacija koja je napisana o Ivanu Merzu.
Kardinal Paul Poupard o disertaciji bl. Merza
Francuski kardinal Paul Poupard, sadašnji pročelnik papinskog vijeća za kulturu, kad je 1979. god. još kao rektor Katoličkog instituta u Parizu dobio u ruke Merzovu radnju, te nakon što ju je pregledao, izrazio je svoje veliko divljenje nad činjenicom da je jedan stranac uspio obraditi tako veliki broj francuskih književnika pod vidom liturgije. Bio se je i zauzeo da što prije dođe do njezinog objavljivanja.
Predstavljanje disertacije u Parizu i izjave rektora Katoličkog instituta
Ova knjiga bila je predstavljena također i na Sveučilištu Sorboni u Parizu 9. studenog prigodom održavanja znanstvenog simpozija posvećenog Ivanu Merzu prigodom 100. obljetnice njegova rođenja. Otvarajući prvi dio Simpozija koji se održavao najprije na Institut Catholique, gdje je Ivan Merz također studirao, rektor Instituta, Mons. Patrick Valdrini u svome uvodnom govoru istaknuo je tri razloga zbog kojih je Institut Catholique pokazao zanimanje za Ivana Merza i održavanje ovoga simpozija. Prvo, jer je Merz bio student toga Instituta, i to još u njegovim počecima kad je Institut nastajao, te je Institut radostan što se može pridružiti odavanju počasti Merzu kao svome studentu. Drugi razlog jest činjenica da je djelo Ivana Merza, njegova doktorska disertacija na francuskom veliko ohrabrenje za ustanove Instituta koje promiču poznavanje francuskog jezika i kulture. Treći razlog jest sam sadržaj njegove disertacije:liturgija i francuski pisci. Njegova disertacija jest djelo velike originalnosti jer ulazi na područje istraživanja čime se bavi odjel za visoke liturgijske studije na samom Institutu. (Ove izjave Mons.Patricka Valdrinia objavljene su u Glasu Koncila br.46, od 17.XI.1996. na str.10.).
Predstojnik Liturgijskog odjela na Institut Catholique u Parizu izjavio je autoru ove recenzije, nakon što je disertaciju dobio u ruke, da je ovo djelo prvo ovakve vrste koje je objavljeno o toj tematici tj. utjecaj litrugije na francuske pisce.
Disertacija bl. Merza – svjedočanstvo sklada vjere i kulturu, te doprinos kulturnim vezama Hrvatske i Francuske
Sadašnji Papa Ivan Pavao II. veoma se zalaže za dijalog i suradnju Crkve i katoličke vjere s kulturom, te stalno naglašava ideju o potrebi evangelizacije kulture. Disertacija Ivana Merza gledana s povijesnog stanovišta, jest izvrsni dokument o povezanosti vjere i kulture na primjeru francuskih pisaca te može biti poticaj da se slična tematika obradi i u hrvatskoj književnosti. Nadamo se da će ovo objavljivanje doktorske disertacije Ivana Merza na hrvatskom jeziku, pridonijeti ne samo boljem upoznavanju Ivana Merza i njegova književnog opusa, nego i evangelizaciji kulture što se postavlja kao veliki zahtjev vremena u kojem živimo.
U prvom redu djelo je od velike vrijednosti za poznavanje francuske književnosti pod vjersko-liturgijskim vidom. U tome smislu ga smatraju i sami Francuzi kako se navodi dalje u tekstu. Vrijednost ovoga djela je također u tome što ga nije napisao jedan Francuz, nego jedan Hrvat te ono predstavlja doprinos francuskoj kulturi, a istodobno približava francusku kulturu Hrvatskoj. S vjerskog područja disertacija Ivana Merza jest veliki doprinos poznavanju utjecaja što ga je katoličko bogoslužje vršilo na francuski narod i što je našlo odjeka u francuskoj literaturi. Zbog vrijednosti same tematike i jer se radi o važnom djelu Ivana Merza izdavači njegovih Sabranih djela odlučili su da njegova disertacija bude prvi od deset svezaka koliko se predviđa da će Sabrana djela imati u svome nizu.
dr.Božidar Nagy, DI