Prvi dio
L I T U R G I J S K I P I S C I
ROMANOPISCI
POGLAVLJE XI.
ARMAND PRAVIEL
I. – “Le Péche d’Aveugle” jest povijest jednog slijepog orguljaša, zaljubljenog u jednu redovnicu koji nalazi utjehu u Liturgiji. Tu su mnogobrojne liturgijske analize.
II. – Njegov roman je pod utjecajem HUYSMANS-a.
III. – Mogao bi poslužiti kao komentar određenim obredima.
IV. – Liturgijski sudovi A. PRAVIEL-a nisu baš posve originalni. Duhovni život junaka prilagođuje se ciklusu liturgijske godine.
V. – Taj je roman jedan dokaz više o liturgijskom utjecaju koji je oko 1904. godine dostigao svoju najvišu točku. Karakteristika zbirke Cantique des Saisons.
* * * * * *
I. – Ovaj pisac iz Toulouse-a postigao je godine 1904. veliki uspjeh svojim liturgijskim romanom “Péche d’Aveugle” (Slijepčev grijeh). To je povijest jednog slijepog orguljaša koji se utješio glazbom i liturgijskim tekstovima. Njegov grijeh sastoji se u tome što se zaljubio u neku redovnicu koju je slušao kako svira na orguljama.
Predmet romana je vrlo slab. Međutim, liturgijske analize nadilaze sve ostalo, do tog stupnja da je glavni predmet izgleda poslužio tom piscu kao izlika da bi nas zabavio s liturgijskim temama.
(80) —————————————————————————————-
II. – Liturgijske teme nisu baš previše originalne. Nepobitan je HUYSMANS-ov utjecaj: PRAVIEL uspoređuje neke obrede s draguljimaa, govori o “gukanju” redovnica (p. 85.), oštro kritizira što se u katoličkim crkvama pjevaju komadi iz opera.[a]
U mnogobrojnim liturgijskim raspravama (p. 81; pp. 83-84.), on se oduševljava za za talismansku snagu svetih tekstova (p. 222); za latinski kao univerzalni jezik (p. 90.). Napokon mnoštvo tehničkih tumačenja(p.25) automatski nas podsjećaju na HUYSMANS-ova djela.
III. – Ovaj bi roman isto tako mogao poslužiti kao komentar onome tko se zanima za značenje slijedećih obreda: Večernje (p. 14-24; 39; 236-237), Kompletorium (p. 215-221), Obred Duhova (p. 13-14; p. 38 s povijesnim bilješkama; p. 14), Božić (p. 150-177), Veliki petak (p. 248-260) i Velika subota (p. 265-270; 275-297). Tu još nalazimo i neke komentare drugih liturgijskih tema.[b]
IV. – U tom romanu osobni sudovi nisu baš česti. Evo nekoliko njih koji su posve stilističkog karaktera:
“Ti stihovi” (Psalma “Blaženi muž”) “čine se svaki kao palma uzdignuta pobjedničkom kretnjom…” (p.20).
Ili pak:
“To sanjarenje” (za vrijeme pjevanja “Dođi Duše Presveti” “poput plašljivih ptica koje oklijevaju pred bezgraničnim horizontima neistraženih mora Božanstva” (p.33).
Tehnička kompozicija romana “Péche d’Aveugle” dosta je oštroumno zamišljena: radnja se odvija tokom cijele liturgijske godine koja je podijeljena u četiri dijela:
Od Uskrsa do Presvetog Trojstva (Pogl.I.), od Presvetog Trojstva do Došašća (Pog.II.), od Došašća do Prikazanja u hramu (Pogl. III.), od Prikazanja do Uskrsa (Pogl. IV.).
Slijepi junak oduševljava se Liturgijom i s njom trpi. Ona izražava njegove osjećaje pa on prilagođuje svoj duhovni život njezinim zahtjevima:
Njegov “život bijaše … posve sav ispunjen umjetnošću i umjetnošću koja je posve usko povezanom s Liturgijom” (p.6).
(81) ————————————————————————————–
Mogli bismo čak tvrditi da je njegova smrt u suglasju s liturgijskim pravilima. Nakon što je trpio za vrijeme Tjedna Muke, i tako ispaštao svoj grijeh, umire u trenutku kad pod misom zabruje prvi radosni alleluja Uskrsnuća. Ali on ih više ne prati na zemlji…
V. – Ovaj je roman, dakle, vrlo zanimljiv dokumenat. On nam pokazuje da je vrhunac liturgijskog utjecaja na francuske pisce uistinu dosegao svoju najvišu točku u doba “Oblat“-a. Nekoliko godina kasnije ovaj je pisac objavio “Cantique des Saisons” (Hvalospjev godišnjih doba) “u kojem pred nas iznosi cijelu liturgijsku godinu s dragocjenim rimama himnarija”.a To je ista vrsta zbirki koju ćemo pobliže razmotriti analizirajući “Corona Anni Dei Benignitatis” PAUL CLAUDEL-a.
(82) ————————————————————————————–
Bilješke:
a “ Pet dragulja koji krase krune Večernjih…”, p.18 Magnificat “uistinu je najčistiji dijamant koji prevladava na kruni Večernjih…”,p.35
(81) —————————————–
[a] p.37; 125. Drugi odlomci usmjereni su protiv liturgijske ravnodušnosti običnih ljudi, p.22 i 25, protiv nekih liturgijskih komada (p.18), protiv hvalospjeva (p.104-105) i protiv onog mrmljanja psalama (p.15) koje je neprestano ogorčavalo HUYSMANS-a.
[b] Magnificat (p.38,86), Pangue lingua (p.233-235), Parce Domine Blagoslov (p.84-86); Ps 110 (p.18), Ps 111 (p.19), Ps 113 (p.26), Salut (p.81;89;96) Veliki Tjedan (p.227-229), Stabat (p.107, p.242-244), Tantum ergo (p.86-88), Veni Creator (p.29, p.30-32; njegova povijest!)
(82) ——————————————
a R. VALLERY RADOT, Anthologie p.338