Prvi dio

L I T U R G I J S K I   P I S C I

A P O L O G E T E

POGLAVLJE XXIV.

ERNEST HELLO

(1828.-1895.)

I. – ERNEST HELLO poput J. DE MAISTRE-a od Liturgije čini predmet svojih filozofskih razmišljanja. “Physionomies des Saints” nadovezuju se na Sanktoralni krug.

II.   – Liturgija mu otkriva jednu od najbitnijih karakteristika Crkve: mir.

III. – Svojstvo njegovih razmatranja je da su u isto vrijeme podrobna i pronicljiva.

                     *      *      *      *      *     

I. – Ponajprije novinar kao LOUIS VEUILLOT zatim filozof s nekom vrstom “vrtoglavog uspona i prosvijetljenosti genija”[a] ERNEST HELLO načinio je od Liturgije, poput J. DE MAISTRE-a, predmet svojih filozofskih razmatranja.[b] Dok mu sanktoralni krug pruža materiju za njegovu knjigu naslovljenu “Physionomies des Saints” (Fizionomije svetaca) njegova knjiga “Paroles de Dieu” (Riječi Božje) nalikuje na psalme (STROWSKl, ibid.).

II. – Razmatranja ovoga religioznog filozofa odnose se u velikom broju slučajeva na karakter Crkve. Da bi našao točne obavijesti o stavu Crkve kroz ljudske generacije, on ne zna bolje učiniti nego zatražiti pomoć u Liturgiji. Pritom postupa kao LOUIS VEUILLOT s tom razlikom da je radoznalost VEUILLOT-a političkog reda, dok HELLO iz nje crpi filozofske obavijesti. Evo dakle do kakvih zaključaka dolazi ovaj mislilac:

(172) —————————————————————————————————–


       “Jedna od značajki Katoličke crkve je njezin nepobjedivi mir. Taj mir nije hladnoća… Usred pucanja gromova i topova ona slavi nepobjedivu slavu Mirotvoraca, a slavi je pjevajući joj: Planine svijeta mogu se srušiti jedna na drugu. Ako li je danas svetkovina male pastirice, svete Germaine, na primjer, ona će slaviti tu malu pastiricu nepomućenim mirom koji jojdolazi od Vječnosti. Koliku god buku činili oko nje narodi i kraljevi, ona neće zaboraviti nijednoga od svojih siromaha, nijednoga od svojih prosjaka, nijednoga od svojih mučenika. Dok grmi grmljavina, ona će se vratiti tijekom stoljeća da slavi besmrtnu slavu neke djevojke nepoznate za života, a umrle pred više od tisuću godina.
       Uzalud se svijet ruši. Crkva svoje dane broji svojim svetkovinama. Neće zaboraviti nijednoga svog starca, nijednoga svog djeteta, ni jedne svoje djevice, nijednog svoga pustinjaka. Vi je proklinjete. Ona pjeva. Ništa neće uspavati i ništa neće uplašiti njezino sjećanje. (“Physionomies des Saints”, p. IX-X).

III. – Ciklus crkvene godine budi u njemu filozofska razmišljanja potpuno općenita. U drugim djelima vidimo da se HELLO više zaustavlja na samim tekstovima. Okrećući ih sa svih strana, trudi se da iz njih izvuče njihov smisao. S obzirom da te analize, uostalom vrlo lijepe, ne spadaju strogo u područje književnosti, navest ćemo iz njih samo jedan primjer:

“Ta slavna tužaljka” (JEREMlJINA) “crpi u ponavljanju istog plača jedinstveno svečano dostojanstvo. Te preobilne suze nalikuju na Ocean. More i nebo dodiruju se na horizontu da se stope. Poput oceanskih voda Jeremijine suze mogu ispuniti poglede, a da ih ne umore. Moglo bi se povjerovati da ta velika površina duboke vode stvara svojom veličinom dosadu. Zbiva se baš suprotno. Oceanske vode i Jeremijine suze imaju tajnu pomlađivanja poput orlovih krila, a njihova druga mladost dolazi iz njihove dubine.

To je mladost koja izlazi iz bezdana, opijena solima i mirisima. A ti

mirisi očvršćuju. Iz Jeremijinih tužaljki izlazi upravo nada, jer one dolaze od Boga: postoje odbljesci Slave u dubini tih opustošenja.” (“Paroles de Dieu”, p. 252-253).
       To je ta vrsta prodornog i dubokog razmatranja u kojem je uživao L. BLOY “Femme pauvre”, p. 377-388 – Sirota žena) i koje E. HELLO-u dodjeljuje jedno od prvih mjesta među mističnim piscima XIX. stoljeća (59).

(173) ———————————————————————————————

Bilješke:

(172) ————————————-

[a] STROWSKI, p. 401 (u djelu “La Vie catholique dans la France contemporaine” – Katolički život u suvremenoj Francuskoj).

[b] “Usporedi: Davidov karakter i sveobuhvatnost. Ona govori u njemu i izražava redoslijedom sve osjećaje čovjeka.”  (Paroles de Dieu – Božje riječip.  186); “Les soirées de St. Petersbourgh” – Večeri u St Petersbourgh-u (p. 55-77) i TAINE, “Phylosophie de l’Art” – Filozofija umjetnosti (II/p. 266).

59        P. GUILLOUX (Etudes od 5. VIII. 1921.) navodi slijedeće odlomke iz “Paroles de Dieu” (Riječi Božje) (pp. 311; 319; 340):
         “0 suze, otajstveni izvori nepoznatih milosti, tajanstveni znakovi tajanstvenih blagoslova, što vam ih Gospodin, koji vas je stvorio, daje danas velikodušno svima onima koji vas žele, svima koji vas traže, svima za koje ste tražene, svima i muževima i ženama koji, znajući ili ne znajući, imaju potrebu za vama, o svete suze.”
         Glasoviti kritičar nastavlja: “Ovo žarko preklinjanje navodi na pomisao o molitvi iz misala ‘Pro petione lacrimarum’, u kojoj svećenik moli Boga da iz tvrdoće našega srca proključaju suze skrušenja.”

Ne da bi se moglo tvrditi da je sveti tekst nadahnuo gore navedeni odlomak, no dovoljno je ustanoviti da se E. HELLO često poput L. MERCIER-a izražava u prirodno liturgijskom jeziku. Evo odlomka iz Misala na koji GUILLOUX aludira:
         “Omnipotens et mitissime Deus, qui sitienti populo fontem viventis aquae de petra produxisti: educ de cordis nostri duritia lacrymas compunctionis; ut peccata nostra plangere valeamus, remissionemque eorum, te miserante, mereamur accipere… et produc de oculis nostris lacrymarum flumina, quibus debita flammarum incendia valeamus exstinguere … Gratiam Spiritus Sancti, Domine Deus, cordibus nostris clementer infunde quae nos gemitibus lacrymarum efficiat maculas nostrorum diluere peccatorum, atque optatae nobis, te largiente, indulgentiae praestet effectum.” (Vidi na primjer Paroles de Dieu, p. 127-134 o De Profundis.)