EKONOMSKI ŽIVOT I EVANĐELJE

Ni područje ekonomije nije izmaklo Ivanovu apostolskom nastojanju. U svojim spisima zauzimao se da Kristova načela pravde i vječna načela spasenja duša budu nazočna i na tom području ljudske djelatnosti.

Prvi cilj socijalno-ekonomske djelatnosti katolika: upoznavanje Evanđelja

Narod je lakše mogao razumjeti otajstvo presv. Euharistije

nakon što ga je Isus nahranio kruhom

286. U socijalno-ekonomsku djelatnost katolika spadaju sve one ustanove, koje imaju kao neposredan cilj da ljudima, i to poglavito onim slojevima koji trpe, materijalno pomognu. U taj rad spadaju katolički radnički sindikati, raznovrsne zadruge za nabavu, osiguravajuća i pripomoćna društva i slično. Kad se Isus popeo na brdo i vidio mnoštvo gladnog puka oko sebe, smilovalo mu se. No istodobno, dok je Njegovo Srce osjetilo tjelesnu bol izgladnjelih ljudi, još je većma ono osjetilo onu glad za Istinom, koji je mučio bijedni narod. Nahranio je pet tisuća ljudi… Tim što je nahranio gladan narod, postigao je Isus jedan duhovni i vrhunaravni cilj: narod je u Isusu upoznao Proroka i obećanog Mesiju i kasnije je lakše mogao razumjeti otajstvo presv. Euharistije. Ovaj je postupak Isusov uzor onim katolicima koji se posvećuju ekonomskoj akciji. Dužnost je katolika da podižu raznovrsne ekonomske institucije: sindikate, zadruge i slično i time vrše suvremeno djelo milosrđa. Ali to nije dosta; to čine i nekršćani. Katolici moraju činiti ova djela tjelesnog milosrđa da time postignu  duhovno dobro; moraju nastojati da narod, koji uživa blagodati tih katoličkih ekonomskih institucija, zavoli Kristovo socijalno Evanđelje. (82)

U ekonomski život uvesti poredak Božjih zakona

Od materijalne pomoći do vjersko – moralnog cilja

287. Pape uvijek naglašavaju da je katolička ekonomska akcija dobrotvorna akcija u korist naroda i to poglavito onih slojeva koji su najbjedniji, ali da se ta akcija ne smije zaustavljati kod materijalne pomoći, već mora posve svjesno ići za  jednim vjersko-moralnim ciljem. Jedino takva akcija, koja ide za tim duhovnim ciljevima, može nositi ime katoličko. Time se i u ekonomski život unosi poredak Božjih zakona, koji je, tako reći, iščezao iz javnog života sve od srednjeg vijeka, a taj traži da se sve naše djelatnosti podrede jednom duhovnom i vrhunaravnom cilju. (82)

Dobrotvorna ekonomska akcija mora težiti da postigne duhovni cilj

Isus nije želio postati zemaljskim kraljem

288. Kad je narod vidio da ga je Isus nahranio i tako mu materijalno pomogao, htio je Isusa proglasiti svojim zemaljskim kraljem…  Nije li Isus time što je nahranio gladan narod, posve jasno pokazao da je u stanju preuzeti državne poslove?… Isus je prema tome, kako bismo se izrazili jezikom današnjeg vijeka, svojom ekonomsko-socijalnom akcijom postigao veliki politički uspjeh. Isus ipak nije iz toga političkog uspjeha htio izvući političku korist; on se skrio pred ljudima, samo da ga na učine vremenitim kraljem.

Nije li ta pouka veoma značajna?… Kao što Krist nije nahranio gladan narod zato da ga ovaj onda proglasi kraljem, već zato da narodu učini djelo milosrđa i da u njemu probudi vjeru u njegovo Božansko poslanje, isto tako svaka socijalno -ekonomska akcija mora da je dobrotvorna akcija u korist puka, i to poglavito onih slojeva koji trpe, ali bez obzira na njegovu stranačku pripadnost, i stoga ta akcija mora stajati izvan svake stranačke politike, te mora težiti tek za tim da se postigne koji duhovni cilj.(82)

Polaganje duhovnog i vjersko-moralnog obračuna

Koliko se dobra učinilo za širenje Kristova Kraljevstva

289. Kako mora da je u Kristu i Bogu težište svih naših socijalno-ekonomskih nastojanja, tako sve te socijalno -ekonomske institucije trebaju osim financijskog obračuna uvijek polagati jedan duhovni vjersko-moralni obračun; zapravo financijski obračun trebaju  polagati da pokažu koliko se dobra učinilo za širenje Kristova Kraljevstva, jer ovo posljednje je glavno. (82)

Materijalni preduvjeti za vjerski život

Kako ćemo religiozno i moralno pomoći narodu ako je ovaj u skrajnjoj bijedi?!

290. Bez materijalnih dobara čovjek ne bi mogao živjeti i prema tome ni vršiti krepost. Ekonomska dobra su preduvjet kreposti. U planu je Božjem da ova dobra budu pravilno raspoređena, jer ova rasporedba utječe i na moralni i religiozni život čovjeka. Stoga je potrebno da se u društvima Katoličke Akcije prouče glavni zakoni ekonomskog života: zakoni proizvodnje, podjele i troškova materijalnih dobara. Kako ćemo religiozno i moralno pomoći narodu ako je ovaj u skrajnjoj bijedi i nema najpotrebnije za život?  Treba stvoriti materijalne preduvjete za dostojan život… Radi toga je ekonomija u najužoj vezi s religijom; ona je preduvjet naravnom životu, a time i kreposti. (83)

Ekonomsko Kristovo Kraljevstvo

Evanđeoski duh u ekonomski život

291. Crkva ide štoviše tako daleko da ona hoće evanđeoski duh unijeti u ekonomski život tražeći od katolika da ovi osnivaju katoličke socijalno-ekonomske institucije.. Bitna je njihova zadaća da uspostave ekonomsko Kristovo Kraljev-stvo. Iako se te institucije bave materijalnim dobrima, one dobivaju svoje smjernice od Crkve, koja nepogrešivo tumači zakone ćudoređa (zakone ljudskih čina, koji ga dovode do Boga) kako ovi ravnaju ekonomskim  ljudskim činima. (84)