Plamen za beskrajnim visinama
Bez duhovnog života prestao bih bivstvovati
Ostvarivati ideal kršćanske svetosti nije moguće bez jednog intenzivnog duhovnog života koji uključuje molitvu u svim oblicima, primanje sakramenata sv. ispovijedi i sv. pričesti, čitanje sv. Pisma i duhovnih knjiga. Ivan je potpuno svjestan da je to jedini put uspona na goru kršćanske savršenosti. No ne bi za tim težio da mu Bog nije rasvjetljavao dušu svojom milošću i privlači ga k sebi. Uvjerljivo je to izrazio riječima da je u njemu “plamen za beskrajnim visinama”. Ivan se spremno odaziva na sve poticaje Božje milosti. Ozbiljno upotrebljava sva sredstva što mu ih Crkva i učitelji kršćanske duhovnosti daju na raspolaganje da ostvari taj cilj i načini od svoje duše remek-djelo. Kakvo je bilo stanje njegove duše nakon završenog studija i na početku njegova javnog djelovanja, govore nam zanimljivi podatci u njegovim odgovorima na pitanja jedne ankete.
Duhovni autoportret
Dr.Dragutin Kniewald, Ivanov prijatelj, pripremajući 1923.g. molitvenik za mladež “Katolički đak”, proveo je prethodno veliku anketu među katoličkim mladićima. Zamolio je i Ivana Merza da mu odgovori na anketna pitanja. Ivanovi odgovori, koji su nam se sačuvali u cijelosti, daju dragocjen uvid u njegovu dušu. Bilo mu je tada 27 godina. U njima nalazimo autoportret njegove duše.
Što molim ujutro i uvečer?
– Ujutro: razmatranje 3/4 sata. Navečer: krunica, ispitivanje savjesti, pripravim materijal za razmatranje sljedećeg dana.
Koja je moja glavna pogreška?
– Praecipitatio (naglost) u molitvi i radu.
Kako sam je upoznao?
– Na duhovnim vježbama.
Koja mi korist od sv. ispovijedi?
– Da lakše svladavam pogreške.
Što mi je najteže kod sv.ispovijedi?
– Kazati grijehe protiv sv.čistoće.
Koliko puta na godinu primam svetu pričest?
– Dnevno.
Što je duhovni život?
– Razmatranje o božanskim stvarima; sudjelovanje u
unutrašnjem Božjem životu; postati u neku ruku Bog.
Je li duhovni život meni potreban i zašto?
– Jest. Jer bih bez njega prestao bivstvovati. Bez toga je pakao.
Što sam radio pod sv.misom?
– Molio sv.misu.
Imam li vjerskih sumnji?
– Ne.
Koju sam pobožnu knjigu čitao?
– Veoma mnogo klasičnih djela bogoslovske (asketske) književnosti.
Koja mi korist od toga?
– Jedino klasična djela (sv. Franjo Saleški, Šeben, sv.Augustin) daju mi solidne upute za duhovni život.
Koju i kakvu ulogu igra u mom mladom životu nastojanje oko očuvanja čistog srca?
– Da nije bilo posebne zaštite Božje, možda bih svršio samoubojstvom, borba strahovito teška.
Koje je po mojem mnijenju ili iskustvu najsigurnije sredstvo za očuvanje čistog života?
– Oduševljenje za sv. Crkvu, koje se temelji na poznavanju vjere. Dnevna sv. Pričest, sistematsko dnevno svladavanje tijela (u jelu, naglom ustajanju iz kreveta, redovita tjelovježba barem 10 minuta dnevno), te ne tražiti žensko društvo.
Zašto ljubim Katoličku Crkvu i Sv. Oca Papu?
– Jer u njoj vidim jasnu sliku preljubljenog Spasitelja i Boga Isusa sa svim njegovim savršenstvima, a u Sv. Ocu Papi pod prilikama čovjeka vidim Boga svoga i Gospoda svog. ( 171, str. 269 – 275)
U meni je plamen za beskrajnim visinama
U meni je plamen za beskrajnim visinama, žar za nepomućenim grljenjem Sina i Oca i Duha, a do toga se dolazi samo discipliniranim, taktičkim svladavanjem samoga sebe. (D, Beč, 12.V.1920.)
Svrha svih ljudi jest njihovo posvećenje
Svrha svih ljudi jest njihovo posvećenje; svrha im je da postanu slični utjelovljenoj Riječi – našemu Spasitelju Isusu Kristu. Pitamo se radi toga: kakav je bio unutarnji život našega Spasitelja, da prema tome učinimo naš život sličan Njegovome. (49)
Prazninu u duši ispunja neizmjerni Bog
Poniznost, molitva, duhovno štivo, vježba volje u dobru, ispovijed, pričest – sve su ovo samo pomoćna sredstva koja napokon dovode do jednog cilja: uvesti Boga u našu dušu te da je On ukrasi što većim stupnjem nutarnjeg života. Tek tada će biti ispunjena ona neizmjerna praznina koja je u našoj duši i koju može ispuniti samo neizmjerni Bog. (49)
Život milosti potpuni ljudski život
Čovjek koji hoće živjeti potpunim l j u d s k i m životom, treba živjeti životom Milosti, životom sjedinjenja duše s Bogom. To je jedini pravi ljudski život. Prema tome je jedino život svetaca jedini pravi ljudski život. (84)
Cilj ljudskih nastojanja: milost na zemlji, slava na nebu
Sva ljudska djelatnost mora ići za tim da ljudskoj duši olakša što dublji vjerski život, kontemplaciju. Imati Milost na zemlji, a slavu na Nebu, jest cilj svih ljudskih nastojanja. (84)
Graditi katedralu u svojoj duši
Svaki od nas nosi u sebi temelje jedne druge katedrale koju treba graditi: to je hram Duha Svetoga u našim dušama. Mi moramo najprije u nama izgraditi tu katedralu, a onda pomoći graditi katedrale u dušama naših bližnjih. I to je cilj naše orlovske organizacije. (170, str. 241)
Crkva učiteljica duhovnog života po liturgiji
Tko je bolja učiteljica duhovnog života od sv. Crkve, koja osim svog dvijetisućgodišnjeg iskustva djeluje pod utjecajem samog Duha Svetoga. Koje su bolje metode od onih koje ona sama naučava? Pokucajmo, dakle, smjerno na njena vrata. Crkva to čini po svojoj Liturgiji.(18)
Duhovna šarolikost Crkve kroz vjekove
Ipak promotrimo li dublje svu ovu šarolikost Crkve u raznim vjekovima i kod raznih naroda, to ćemo se doskora uvjeriti da je podloga tome šarenilu duhovni život pojedinaca – odnos njihovih duša prema Bogu i djelatnost koju milost Božja vrši u njihovim dušama. (18)
Čarobni sjaj duhovnog života u kontemplativnom samostanu
Da bi čovjek mogao otkriti vrijednost kontemplativnog života redovnika neka uđe u katedralu njihove duše, u kojoj tinja vječno svjetlo Duha Svetoga i koju rasvjetljuje sunce posvetne Milosti i neće se moći nadiviti čarobnom sjaju i ljepoti što će ih otkriti. A za nas katolike, koji živimo u svijetu, sveta je liturgija ona vratašca, pomoću kojih možemo zaviriti u to svetište. (24)
Evanđelje – uvijek nova knjiga
Evanđelje je uistinu čarobna knjiga, jer kolikogod ga puta čitali, uvijek nam se čini da čitamo novu knjigu. Ono je uvijek zanimljivo. Pa kako i ne bi bilo zanimljivo, kada se u njemu iznosi život Prauzora svih ljudi! (82)
Bog želi voditi ljude pomoću ljudi
Dva sakramenta sv. ispovijed i sv. Pričest su izvor stalne i uspješne reforme nutarnjeg života svakog katolika. S tim je u vezi i izbor stalnog ispovjednika. Bog, naime, hoće da vodi ljude pomoću ljudi. Ispovjednik od Boga dobiva posebne milosti da nam pokaže Volju Božju. (49)