Suradnja s Kristom

Rad za širenje Božjeg Kraljevstva

Riječju “apostolat” nazivamo svaki rad i nastojanje da se vijest o Isusu Kristu i  kršćanska vjera prošire, da se ljudi usreće njegovom istinom i ljubavlju i uđu u njegovo kraljevstvo. Spoznata istina da je u Isusu Kristu ostvarenje svih naših želja i težnja, poticala je Ivana da se angažira te i drugi upoznaju Krista Gospodina. Gotovo da nije bilo područja ljudskog života gdje Ivan nije bio apostolski nazočan na ovaj ili na onaj način, bilo svojim radom ili svojim idejama za širenje Kristova Evanđelja. Glavno područje Ivanova apostolata bili su mladi, kojima je posvetio sve svoje sile, svoj profesionalni rad, kao i svoje slobodno vrijeme. Kao profesor u Nadbiskupskoj  gimnaziji u Zagrebu, Merz je savjesno surađivao u odgoju budućih svećenika. Slobodno vrijeme posvećivao je odgojnom  radu u katoličkoj orlovskoj organizacija. Toj je organizaciji,  kojoj je bio suutemeljitelj, Merz je dao geslo: “Žrtva – Euharistija – Apostolat” koje je donio iz Francuske od tadašnje katoličke organizacije “Croisade Eucharistique” koja danas djeluje pod imenom Mladež Euharistijskog pokreta (MEP). U istoj orlovskoj organizaciji Merz je provodio načela Katoličke akcije, koju je pokrenuo Papa Pio XI., kao suradnju laika u hijerarhijskom apostolatu Crkve. Ivanov svestrani apostolat, koji sigurno neće moći biti obuhvaćen ovim njegovim tekstovima, jer se najviše očitovao u raznim djelima i pothvatima, potvrdio je u dimenziji ljubavi prema bližnjemu u njegovom ostvarenju ideala kršćanske savršenosti.

IVANOV  APOSTOLSKI  PROGRAM

Svoju viziju apostolskog rada Merz je izložio u poznatom Predgovoru Zlatnoj Knjizi, priručniku Orlovske katoličke organizacije; taj je predgovor bio tek naknadno objavljen zbog otpora Ivanovim nastojanjima  da odgoj  članova usmjeri u potpuno katoličkom i crkvenom duhu. U Predgovoru se jasno uočava  novi, rimski i euharistijski orijentiran pristup apostolatu što ga je Ivan nastojao provesti. Ovdje donosimo samo glavne izvatke, podijeljene u manje tematske cjeline.

Snaga mladog naraštaja u presv. Euharistiji

Novija katolička generacija pošla je za jedan korak dalje. Nju su danas zahvatili valovi onih rijeka koje potekoše iz vječnog Rima već god.1905., kada je blage uspomene papa Pio X. izdao breve o čestoj i svagdanjoj svetoj Pričesti. Mladi naraštaj goji zanosnu ljubav prema našemu Spasitelju, koji je uvijek s njim u presv. Euharistiji; tu crpe on svu svoju snagu za svoje djelovanje, za svoj apostolat. (154 i 171,str.116)

Zanosna ljubav mlađih prema svetoj Crkvi

S tim je u vezi zanosna ljubav mlađih prema Svetoj Crkvi, Isusovoj neokaljanoj zaručnici, te njenim biskupima i svećenicima. Oni su se uvjerili da svećenika zapada prva i najvažnija uloga u širenju Kraljevstva Božjega, a da se svjetovnjaci moraju njima pridružiti; moraju postati njihovim pomoćnicima…. (154. i 171. str.116.)

Oči usmjerene uvijek prema Rimu

Iz ove se “Zlatne Knjige” također vidi da omladina ima oči uvijek usmjerene spram Rima, gdje je onaj  svjetionik koji svojim zrakama obasjava cijelu zemlju. (154. i 171. str.116))

Briga za odgoj apostola

Katolički omladinski pokret treba se brinuti za odgoj elite, za odgoj apostola. Društva katoličke omladine moraju biti Crkvi koja sluša – Ecclesiae audienti – prava sjemeništa, u kojima će se sustavno odgajati pomoćnici Crkvi koja naučava – Ecclesiae docenti.(154. i 171. str.116)

Ljubav prema Bogu prelazi u ljubav k euharistijskom Isusu

Dok je stariji naraštaj više naglašavao ljubav k Bogu i narodu, kod mladih je ta ljubav k Bogu dobila konkretniji oblik u ljubavi k euharistijskom Isusu, a ljubav k narodu hoće da podrede ljubavi k svetoj Crkvi.(154. i 171. str.116)

ŠTO VIŠE DUŠA SJEDINITI S ISUSOM – CILJ JE APOSTOLATA

Znanjem protiv modernih neprijatelja

Mnogo, jako mnogo toga ima što trebam saznati. Modernih, učenih je neprijatelja sa svih strana. Protiv njih treba se boriti dubokim sredstvima. (D, 25.V.1915.)

Kršćanstvo oslobađa tri staleža: žene, radnike i djecu

U pogansko su doba bila bespravna ova tri staleža: ženski, dječji i radnički. Majka Božja, mali Isus i sv. Josip, božanska obitelj nije li alegorija socijalnog preporoda u kršćanstvu i oslobođenja žene (Marija), djeteta (Isus) i radnika (Josip). Povijest pozna i mi proživljujemo velike socijalne ženske i radničke pokrete. I do dječjeg pokreta mora doći. (D, 12.X.1919.)

Sekte niču u bolesnom društvu

Sekte niču u bolesnom društvu i pokazuju ukoliko kršćani nisu svoju zadaću ispunili. Ljudi žele da individualno upoznaju kršćanstvo i zato su potrebna društva gdje se mogu o tim stvarima porazgovarati sasvim slobodno, bez stege. (Zagreb, 29.I.1920.)

Što hoćemo?

Želimo li dakle postati nosioci velike katoličke misli, tada moraju sve naše katoličke organizacije neprestano naglašavati da je duboki i intenzivni religiozni život jedini preduvjet da se odgoje veliki pojedinci, koji će svojim životom realizirati svoje velike ideje. (37)

Svi smo pozvani na suradnju s Bogom

Ljepota ljudskog djela samo je odraz neugasive Ljepote Božje, i umjetnička je djelatnost samo nastavak, usavršavanje Božje djelatnosti. Suradnja s Bogom! Misionari, junaci, mučenici, umjetnici surađuju s Bogom šireći Kraljevstvo Isusa Krista; obrtnici i umjetnici stvarajući praktična i lijepa djela vrše volju Božju, surađuju s Bogom. Svi smo pozvani na suradnju Božju, u tome je sav smisao života pojedinca i cijele povijesti ljudskoga roda. (92)

Kraljevstvo Kristovo – cilj prosvjetnog rada Sva ljudska djelatnost mora biti radi ljubavi; radi apostolata; radi toga da se širi Kraljevstvo Božje među ljudima. Kršćanstvo podređuje svaku ljudsku djelatnost duhovnom i vrhunaravnom cilju čovjeka… (160)

Važnije od literature odgajati i voditi ljude k Isusu

Međutim, skoro mi je i žao da sam se toliko raspripovijedao o literaturi, jer je važnije od umjetnosti odgajati i voditi ljude k Isusu, a u tom poslu umjetnost, kao i sve što je stvoreno, ima samo pomagati čovjeku da dođe do Isusa. (Završetak Ivanova pisma don Mati Blaškoviću o francuskoj literaturi. Napisao ga je 22.IV.1928., osamnaest dana prije svoje smrti., 167, str.203.-204.)

Prvi kriterij u radu: spas duša i dobro sv. Crkve

U radu mora biti prvi kriterij spas duša, dobro sv. Crkve i to onako kako si to dobro zamišlja Sv. Stolica. Ova misao na Sv. Stolicu i na nadležnog ordinarija mora u tom radu biti glavno dobro; radi se o tome da Kristu predobijemo što više duša. (Pismo fra K. Pandžiću, 10.VI.l927.)

Za širenje katolicizam  potrebni radnici, molitelji, patnici

Znam da je teško trpjeti, ali neki ljudi imaju poziv trpljenja. Mi smo tijelo Kristovo, to su na njemu uloge podijeljene. Jedni moraju trpjeti, da uklone kaznu Božju, koja bi se morala stresti na okolicu. Huysmans bi nazvao te odabranike mističkim gromobranima. Jesi li ikada na to pomišljao da ti trpiš za naš pokret?!  Jesi li svoje muke prikazao Gospodinu Kristu za pokret?  Katolicizam se neće širiti u nas ako ne bude bilo Radnika, Molitelja i Patnika. To je jedan zakon u širenju Kraljevstva Božjega na zemlji. Naš pokret je stvorio do sada samo prvi tip (radnika) i mi smo si stvorili u našim dušama ideal Radnika za katolički pokret. Molili smo se manje, a trpjeli smo kada smo morali. Zadnji  tip je svakako vrhunac – imitacija potpune Žrtve Spasiteljeve na Križu. Pošto slučaja nema, to držim da je plan Providnosti upravo u tome da spoznamo ovaj misterij iz Njegova života: trpjeti za druge. Istina je da je lako govoriti o Križu, a teško ga je nositi. (Pismo bolesnom prijatelju ing.D. Maroševiću, 1921.; 171, str.90.)

Radnik za Božju stvar ne smije misliti na sebe

Tko hoće biti pravi radnik za Božju stvar, ne smije poznavati sebe; osobni je kult najveća zapreka mnogim uspjesima našega rada. (170, str.296.)

Jedini  cilj: što više duša sjediniti s Isusom

Jasno je da smo se mi orlovi stavili u službu svete Crkve spremni da je milošću Božjom pomažemo u širenju Kraljevstva njezina božanskog Zaručnika. Nemamo nikakvih nuzgrednih ciljeva, već onaj jedini glavni: što više duša sjediniti s Isusom. (Pismo sarajevskom Nadbiskupu Ivanu Ev. Šariću, 3.V.1926.)

Katolički socijalni apostolat

Katolički socijalni apostolat jest cilj koji Orlovstvo hoće ostvariti. Apostolat se Orlovstva proteže na sve grane privatnog kao i javnog života; ono hoće da Krist zakraljuje u dušama pojedinih ljudi, da zakraljuje u našim obiteljima, da zakraljuje u cijelom društvenom životu u svim njegovim pojedinostima. Nije dostatno da smo samo onda katolici kad se Bogu molimo ili kad se nalazimo u društvenim prostorijama, već svaki pojedini čin našega života, pa i najneznatniji, mora na sebi nositi žig apostolata….. (158)

Tijelo, krotko i čvrsto oruđe duše – cilj je orlovskog tjelesnog odgoja

U orlu tjelovježba i tjelesno odgajanje nije samo sebi svrha. Ono ide svjesno i sustavno za tim da tijelo postane krotko i čvrsto oruđe duše, koje će biti u stanju izvršiti sve njezine zapovijedi, makar kako teške bile. Taj tjelesni uzgoj treba suzbiti lijenost i učiniti tijelo sposobnim i spremnim da se stavi u službu Kraljevstva Kristova na zemlji. (122)

METODA SPAŠAVANJA DUŠA

  U svome apostolskom nastojanju Ivan je razradio taktiku i izradio načela kako raditi u apostolatu i spašavati duše. Ta svoja načela iznio je u svome članku  “Sticanje podmlatka”. U njemu je indirektno  opisao sebe i svoj način apostolskog djelovanja. Donosimo najvažnije misli iz toga članka.

Temelj našega apostolskog rada leži u našem odnosu k Isusu

Temelj našega apostolskog rada i uspjeha leži prema tome u nama samima, u našem odnosu k Isusu, koji u nama mora živjeti. Koja su, dakle, svojstva da se ponajprije sami izgradimo? To je dnevna jutarnja meditacija, često prisustvovanje sv. misi i primanje sakramenata, dnevno ispitivanje savjesti i dnevno čitanje duhovnog štiva. Činimo li to, to će Isus u nama sve više i jače živjeti, razumjet ćemo bolje smisao života i ekonomiju spasa i uvidjet ćemo s kojom ljubavlju naša Ljubav – Isus – ljubi svaku pojedinu dušu. (46)

Duša našega bližnjega – predmet od neizmjerne vrijednosti

Mi smo čvrsto odučili da ćemo s Isusom nastojati osvojiti dušu ovoga ili onoga. Prvi smo korak učinili već time što smo našu vlastitu slobodu stavili u službu Isusove volje. Drugi je korak naš osobni saobraćaj s našim drugovima. U svakoj zgodi posve nehotice mora iz nas strujiti onaj  nadnaravni mir, ono počivanje u Bogu čiji smo mi sudionici. Budimo puni milosrđa i strpljivosti s našim protivnicima; u svakom času oni moraju biti svjesni da mi u njima ljubimo nešto, čiju vrijednost oni sami ne spoznaju i da smo im spremni pomoći u najneznatnijim, kao i najznatnijim  stvarima. (46)

Razlikovati krive ideje od protivnikove besmrtne duše

Karitas mora posvuda upravljati našim stopama. A što se obično događa kod naših ljudi? Praksa je pokazala dvoje: mi obično ne mrzimo samo krive protivničke ideje, već naš prezir prenosimo  i na osobe. Interficite errores, diligite personas (uništavajte zablude, ljubite osobe), stara je kršćanska poslovica. Posve je krivo što se često događa da napadamo na naše protivnike ne razlikujući pri tome krive ideje, koje zastupaju, i njihove besmrtne duše, koje valja spasiti. (46)

Pravo prijateljstvo počiva na vjeri u iste vječne istine

Pravo prijateljstvo počiva samo na vjeri u iste vječne istine. Sve ostalo može da je sklad raznih zemnih interesa, egoizma – ali nije prijateljstvo. Naš član može imati prijatelja samo među uvjerenim  katolicima, a počinje li se družiti s protivnicima, to si mora biti u najsitnijem času svoga života svjestan da je on apostol među njima, predstavnik Isusa Krista, o kojemu on daje svjedočanstvo. (46)

NAČELA EVANĐELJA I U EKONOMIJI

  Ni područje ekonomije nije izmaklo Ivanovu apostolskom nastojanju. U svojim spisima zauzimao se da Kristova načela pravde i vječna načela spasenja duša budu nazočna i na tom području ljudske djelatnosti.

Prvi cilj socijalno-ekonomske djelatnosti katolika: upoznavanje Evanđelja

Tim što je nahranio gladan narod, postigao je Isus jedan duhovni i vrhunaravni cilj: narod je u Isusu upoznao Proroka i obećanog Mesiju i kasnije je lakše mogao razumjeti otajstvo presv. Euharistije. Ovaj je postupak Isusov uzor onim katolicima koji se posvećuju ekonomskoj akciji. Dužnost je katolika da podižu raznovrsne ekonomske institucije: sindikate, zadruge i slično i time vrše suvremeno djelo milosrđa. Ali to nije dosta; to čine i nekršćani. Katolici moraju činiti ova djela tjelesnog milosrđa da time postignu  duhovno dobro; moraju nastojati da narod, koji uživa blagodati tih katoličkih ekonomskih institucija, zavoli Kristovo socijalno Evanđelje. (82)

Dobrotvorna ekonomska akcija mora težiti da postigne duhovni cilj

Kao što Krist nije nahranio gladan narod zato da ga ovaj onda proglasi kraljem, već zato da narodu učini djelo milosrđa i da u njemu probudi vjeru u njegovo Božansko poslanje, isto tako svaka socijalno -ekonomska akcija mora da je dobrotvorna akcija u korist puka, i to poglavito onih slojeva koji trpe, ali bez obzira na njegovu stranačku pripadnost, i stoga ta akcija mora stajati izvan svake stranačke politike, te mora težiti tek za tim da se postigne koji duhovni cilj.(82)