Dobiveni dani

Ljubav prema bližnjemu

Sav Ivanov apostolski rad već je bio izraz ljubavi prema bližnjemu. Ivan je više karitativno radio nego što je o ljubavi pisao. Tu i tamo je o tome samo zapisao po koju misao. O njegovim, pak, djelima ljubavi prema bližnjemu, koja daleko više govore od ovih misli, podatke treba potražiti u njegovim biografijama.

Ljubav  čovjeku koji trpi – temelj duševnog života

Ovdje je ležao jedan teško ranjeni talijanski časnik. Jaukao je od boli. Tako je uzdisao više od jednog sata. Dadoh ga prenijeti natrag do kote 1580, gdje je bila jedna mala stanica za prvu pomoć. Nikad neću zaboraviti njegov zahvalni pogled i stisak njegove krvave ruke. Bio je krasan mladić. Učiniti djelo ljubavi čovjeku koji trpi temelj je svakog duševnog života. (D, Ratište, Fontana Secca, 19.VI.1918.)

Izgubljeni i dobiveni dani

Dan što ga čovjek posveti drugome nije nipošto gubitak već dobitak. Dani u kojima ne učinimo ništa za druge, već samo za se, to su izgubljeni dani. (170, str. 300)

Molitva za drugoga više vrijedi

U katekizmu piše: ako se čovjek moli za se, onda je to iz nužde, a ako se moli za drugoga, onda je iz karitasa i ta molitva više vrijedi. Molimo se dakle jedan za drugoga. (Pismo ing. D. Maroševiću iz Pariza, 1921.g.)

Katolici dužni  raditi za procvat domovine

Katolici su dužni pred Bogom voljeti svoju domovinu i raditi bolje nego itko  drugi za procvat domovine. A za procvat se domovine radi ako se stvaraju dobri zakoni, ako se uredi dobra uprava i dobro sudstvo. Stoga je potrebno da i katolici sudjeluju u državnoj upravi. (130)

Rodoljub ljubi neumrlu dušu svoga brata 

Pravi rodoljub radi za dobro pojedinaca, obitelji i cijelog naroda. On ne radi samo za njihovo tjelesno dobro, već najprije za njihovo duhovno dobro. Čovjek, koji ne ljubi neumrlu dušu svoga brata, ne može  biti pravi rodoljub. Jer što koristi čovjeku, ako imade sve blago ovoga svijeta, a duša mu je u smrtnom grijehu? Stoga je najbitnije za svakog rodoljuba da nastoji da duša njegova i duša njegove braće ne bude u smrtnom grijehu. (116)

Pravo rodoljublje kroz zemlju gleda u vječnost

Tek kršćanin može pravo ljubiti svoju domovinu. Ljubeći domovinu, ljubi on ponajviše ono što je najvrednije u toj domovini, a to su bez sumnje ljudske duše, a u tim ljudskim dušama njihov neumrli život. Zašto napokon mi živimo na ovoj zemlji? Čemu se hranimo i odijevamo, nego da uzdržimo svoj tjelesni život. A čemu nam služi tjelesni život, ako ne da uzmognemo misliti i odlučivati. Tjelesni život je radi našega duševnog života, jer je tijelo radi duše. A što nam koristi ako naša duša misli i djeluje, a nije u milosti posvećujućoj? Ta milost posvećujuća je zalog naše sreće u vječnosti. Ona je zalog da ćemo postići konačnu svrhu radi koje smo stvoreni. Stoga se pravo rodoljublje ne smije zaustavljati na ovoj zemlji, već ono mora gledati u vječnost. (116)