O ljubavi  i  čistoći  u  zreloj  dobi

Zagreb, 1922. – 1928.

U ovom poglavlju objavljujemo Ivanove tekstove o tematici ljubavi i čistoće koje je napisao već kao zreo, formiran čovjek, s kruhom u rukama, s potpuno  izgrađenim kršćanskim stavovima o  tim stvarnostima ljudskoga života. Tu više nema traženja, kolebanja, sumnji na moralnom području. Sve mu je jasno. Za sebe osobno zna da ga Bog zove da mu se potpuno posveti, da mu preda svoj život, svu ljubav svoga srca, ali kao posvećeni laik u svijetu. Bilješke iz njegovih duhovnih vježbi na poseban način pokazuju njegovo potpuno predanje Kristovoj ljubavi. Ali isto tako mu je jasno na temelju studija Sv. pisma i crkvenih dokumenata, koja je uloga ljudske ljubavi i seksualnosti u Božjem planu stvaranja i razvoja čovječanstva. Svoje viđenje izložio je na poseban način u svojoj brošuri «Ti i ona» koju je namijenio zrelijoj muškoj omladini, a objavio ju je 1926. g. 

Njegova osobna ljubav prema Isusu Kristu očitovala se pod dva vida: veliko štovanje Euharistije i Presv. Srca Isusova. O tome pri kraju donosimo posebna poglavlja, nakon čega slijede još dva teksta Ivanova duhovnog vođe o. Josipa Vrbaneka, koji ga je promatrao izbliza u njegovu usponu prema svetosti posljednjih šest godina njegova života.

NE  MOŽE  SE  SAKRITI  GRAD  NA  GORI!

Merz o sebi i drugi o njemu

 Bez duhovnog života prestao bih bivstvovati

Dr. Dragutin Kniewald, Ivanov prijatelj, pripremajući 1923.g. molitvenik za katoličku mladež «Katolički đak», proveo je prethodno veliku anketu među katoličkim mladićima. Zamolio je i Ivana Merza, svoga dobrog prijatelja da mu odgovori na anketna pitanja. Odgovori, koji su se sačuvali u cijelosti, daju dragocjen uvid u Ivanovu dušu. Kad ih je pisao, Ivan je imao već 27 godina. U tim odgovorima Ivan nam daje  autoportret svoje duše. Donosimo ovdje samo one odgovore koji se odnose na tematiku ove knjige.

 Što molim ujutro i uvečer?

Ujutro: razmatranje 3/4 sata. Navečer: krunica, ispitivanje savjesti, pripravim materijal za razmatranje sljedećeg dana.

Imam li vjerskih sumnji?

Ne.

Koja je moja glavna pogreška?

Praecipitatio (naglost) u molitvi i radu.

Kako sam je upoznao?

Na duhovnim vježbama.

Koja mi korist od sv. ispovijedi?

Da lakše svladavam pogreške.

Što mi je najteže kod sv. ispovijedi?

Kazati grijehe protiv sv. čistoće.

Koliko puta na godinu primam sv. Pričest?

Dnevno.

Što je duhovni život?

Razmatranje o božanskim stvarima; sudjelovanje u unutrašnjem Božjem životu; postati u neku ruku Bog.

Je li duhovni život meni potreban?

Jest.

Zašto?

Jer bih bez njega prestao bivstvovati. Bez toga je pakao.

Koje i kakve knjige najradije čitam?

Filozofske (skolastičke) i teološke.

Koje su mi knjige dosada  najviše koristile?

Donat: Ethica,  Brevijar, Misal, Stari i Novi zavjet.

Kakvu su mi korist donijele?

Kanio se estetičko-literarnog gledanja na svijet i počeo promatrati život kakav je u stvarnosti, u koncepciji Stvoriteljevoj.

 Koje su mi knjige dosad najviše škodile?

Dostojevski: Zločin i kazna. (20 god. života).

Koju su mi štetu nanijele?

Umislio si da i ja moram spašavati prostitutke, pa sam tako skoro nastradao.

……….

Koju i kakvu ulogu igra u mom mladom životu nastojanje oko očuvanja čistog srca?

Da nije bilo posebne zaštite Božje, možda bih svršio samoubojstvom, borba strahovito teška.

Koje je po mojem mnijenju ili iskustvu najsigurnije sredstvo za očuvanje čistog života?

Oduševljenje za sv. Crkvu, koje se temelji na poznavanju vjere. Dnevna sv. Pričest, sistematsko dnevno svladavanje tijela (u jelu, naglom ustajanju iz kreveta, redovita tjelovježba barem 10 minuta dnevno), te ne tražiti žensko društvo.

Uzvišenost i ljepota kršćanske obitelji

Među kolegama koji su zajedno s njime studirali u Parizu bio je i Matija Belić, s kojim je Ivan nastavio održavati kontakte i nakon završenog studija. Češće ga je posjećivao u Đakovu gdje je on živio sa svojom obitelji. Nakon jednog takvog posjeta Ivan  mu je uputio pismo iz kojega donosimo ovaj izvadak:

«Od svega lijepog što sam vidio u Đakovu moram Vam priznati da mi se ipak Vaša obitelj najbolje svidjela; vidio sam konkretno pred sobom jednu kršćansku obitelj i mogao sam shvatiti posve zorno nauku sv. Crkve o zamašitom značenju obitelji, o prioritetu obitelji nad društvenom vlašću, državnom, o pravu roditelja na kršćanski odgoj u školi – napokon o svemu onom što se nadovezuje na ovu prvu stanicu naravnog društva, uređenog prema uzoru odnosa, koji opstoje između Krista i njegove sv. Crkve…. Molimo se jedni za druge, puni radosti i nostalgije za vječnom domovinom.» (Pismo obitelji Belić 1924.; objavljeno u knjizi: B.Nagy, Borac s bijelih planina Ivan Merz, Zagreb, FTI, str. 266-267)

Borba za čuvanje čistoće duše

Odgovarajući u društvu jednom kolegi koji je pravio aluzije na mladu gazdaricu kod koje je Ivan stanovao  u Beču, te na napasti tijela, Merz je odgovorio: «Kad mi dođu takve misli, uzmem pokrivač, prostrem ga kraj kreveta i spavam na podu!» (Put k suncu,  2. izd. Str.239)

Čistoća i nevinost ne stare!

Kad smo stajali pred Michelangelovom Pietà u Bazilici sv. Petra u Rimu i razgovarali zašto je umjetnik prikazao Majku Isusovu tako napadno mladom, Merz je rekao: «Čistoća i nevinost ne stare!» (D.Kniewald, Životopis Ivana Merza 1932. str.191).

Kako mu je čisto oko!

Ivan je odgovarajući na Božji poziv da mu se sav posveti, te svojim osobnim nastojanjem do savršenosti,  ostvario kršćansku krepost  – čistoću svoje duše. Kako su drugi doživljavali njegovu čistoću, možda je to najbolje izrazio njegov suvremenik koji je to opisao u svojim sjećanjima na Ivana nakon jednog predavanja koje je Ivan održao o svojoj disertaciji u katoličkom društvu «Domagoju»: 

«Čitao nam je Ivan Merz svoju doktorsku disertaciju… kako nebeska ljepota katoličke liturgije svladava ohole pjesnike bezbožne Francuske…Ali nije Merz samo objektivni psiholog. Na svakoj stranici vidiš i osjećaš njega. Njega, koji je tako lijep, čist. Dok nam čita, duša mu gori vatrom koju ja ne poznam, glas zvoni ljepotom koju sam vidio samo u dječjim očima. Pa kad dođe koje mjesto koje ilustrira  psalmom ili crkvenim himnom, onda je izražaj njegova lica neobičan. Ne znam opisati to lice koje plamti. Je li to intenzivni doživljaj literarne ljepote? Ja li to proživljavanje božanske poezije sv. Pisma? Je li to izljev ljubavi nebeskom Autoru te poezije? Je li to čistoća mladenačke duše koja izgara u čežnji za zaručnikom?…

Kako mu je čisto oko! Kako je tih, ljubezan! Uvijek nasmijan, vedar i veseo. Zar ta duša ne zna što je bestidnost gradskih dana i pakao gradske noći? Zar prolazi mimo ljudi s molitvom u duši, s ljubavlju u srcu? Zar dolazi među ljude kao mironosac i pionir novoga života? Kako je lijep čisti mladić! Otkud  ja znam da je on čist? Vidio sam – osjetio sam. Non potest  abscondi civitas supra montem… ne može se sakriti grad na gori (Mt, 5, 14)!»  (Pero Crnkovački, Brat Vitez – Uspomene na dr. Ivu Merza, Luč, 1. VI. 1928. str. 276)

TI  I  ONA

Ivan mladima o ljubavi, braku i čistoći

Radeći među mladima u katoličkim organizacijama, napose u Hrvatskom orlovskom savezu,  Ivan Merz kao njihov odgojitelj i apostol pozabavio se i važnim temama za svakog mladog čovjeka: ljubav, stav mladića prema djevojci i obratno, priprema za brak i obiteljski život, ne isključujući i život u djevičanstvu kakav je on sam provodio potaknut Božjom milošću. O svemu tome osim raznih članaka napisao je brošuru «Ti i ona»,(izd. 1926.g.) te više članaka. Ovdje donosimo najprije kratki sažetak te brošure kako ju je načinio o. J. Vrbanek, te potom opširnije izvatke kao i druge Ivanove tekstove na istu temu. Potom slijede njegove misli iz drugih tekstova, napose iz knjižice «Ti i ona».

Stav mladića prema djevojci

Ivanov duhovni vođa i pisac njegova drugog životopisa, o. Josip Vrbanek, DI, ovim  je riječima sažeo Ivanovu poruku koju je uputio mladićima svojom knjižicom “Ti i Ona”:

Ona (djevojka-žena) je odraz Božjeg savršenstva, koja je tebi namijenjena da te dopunjujući diže. No, da ti zaista bude potpuna pomoć, treba da si međusobno sve donesete u brak i da ništa ne ispijete prije, jer će inače uzmanjkati u gorkim danima. Zato gledaj u zaručnici najprije značaj i duševnost koji kriju vječno blago za tvoje potomstvo. Prije ženidbe treba da ste oboje netaknuti, jer će samo takvi ostati vjerni u ženidbenoj čistoći. Izbjegavaj opasnosti nježnosti, preranog zaljubljivanja, dodire. Razvijaj se da joj u obitelji mogneš puno dati, a ne samo od nje tražiti i primati: sam Gospodin će te napuniti kroz tvoju pouzdanu molitvu  kad ga primaš u sakramentima. Božanska dobrota je ono vječno žensko što prosjajuje kroz žensko biće i pobuđuje te na jaču ljubav k Bogu. (J.Vrbanek, Vitez Kristov Ivan Merz, Zagreb 1943. str. 265.)

Sreća je ako se dobro zaljubiš, zlo ako se prerano zaljubiš

Sam Bog koji je stvorio Tebe i Tvoju narav, usadio Ti je osjećaje naklonosti prema djevojci u Tvoje srce. Da nema u srcu mlada čovjeka te čežnje za djevojkom, muškarac se ne bi ženio i ljudski bi rod već davno izumro. A Božja je odredba da se što više ljudi rodi; da se rođena djeca svetim krštenjem sjedine s Isusom i s Isusom uskrsnu na vječno gledanje Boga. Vidiš, kako kršćanstvo sve lijepo tumači. Malo čudno zvuči ako Ti kažem da su ovi osjećaji ugodnosti i čežnje, što ih osjećaš u prisutnosti djevojaka, radi djeteta, koje se ima roditi. Znam da Ti na to ne misliš; ali Bog na to misli, jer Ti inače ne bi te osjećaje ulio u srce. Stoga dobro promisli je li već došlo vrijeme da se topiš u tim osjećajima, ili si još premlad da se ženiš. Ako si sazreo za ženidbu i imaš ozbiljnu nakanu da se ženiš, onda Bože, pomozi; ne straši se djevojke i njezina društva. – Ali, ako si još premlad, ako još nisi za ženidbu, onda, brate, budi veoma oprezan…. A što je onda ako Ti u tom razdoblju izgrađivanja Tvoga značaja lijepo lice zavrti glavom? Tada zbogom, uzgoju značaja, staleška izobrazba, apostolat. Bit ćeš rastresen; svakom prilikom ćeš misliti na nju. Nećeš se moći izgraditi, ostat ćeš cijeli svoj život šeprtlja. Prije negoli si počeo živjeti, već Te je život svladao. A to je za te veliko zlo…  Nemoj me krivo razumjeti: ne velim Ti da je zaljubljivanje zlo; naprotiv je ono velika sreća ako se dobro zaljubiš; no ono je pravo zlo ako se prerano zaljubiš, jer će Ti ono ukočiti Tvoj duševni život upravo u ono doba kada je odredila Providnost da se duševno i tjelesno razvijaš. (I. Merz, Pismo orlu, 1926., Arhiv)

Čistoća srca – najljepši biser mladenaštva

Trijezan mladić uviđa negativne posljedice preuranjene ljubavi, zato već u početku stvara odluku da će od sebe odbiti sve što bi ga zavelo na prerano druženje s djevojkom. Naobražen mladić veoma dobro zna da čist život ne samo da ne škodi zdravlju, već naprotiv mladiću daje neopisivu svježinu i snagu. On također zna da mu je već u mladosti Bog dao nagon da ga svladava i tako sustavno izgradi svoju ličnost. On je uvjeren da u srcu značajna čovjeka samo dvije žene smiju  imati istaknuto mjesto: to je njegova majka, te majka njegove buduće djece. Zato mora svetu čistoću srca čuvati kao najljepši biser mladenaštva. A da uščuva taj biser, izbjegavat će sve one prilike koje bi ga mogle navesti na zlo, a to su loši razgovori, ružne kazališne predstave, kino, a poglavito nečedni ples i alkohol…..

Bude li se naša omladina držala tih smjernica, dobit  ćemo čeličnih karaktera, svetaca i rodoljuba; dobit ćemo čvrste i plodne kršćanske obitelji, koje su glavna osnovica narodnoj veličini i javnom blagostanju građana. (Ti i ona, str. 67-70)

Zemaljska ljubav slika je ljubavi između Krista i Crkve

Sav razvoj spolnog nagona, od njegova početka, od raznolikosti muža i žene, pa sve do težnje da se muž i žena međusobno nadopune, i sve radosti zaručnika i tiha sreća mladenaca, muža i žene, sve te osjećaje Bog hoće i on ih je stavio u srce ljudsko. To je Bog ljudima rekao već u prvim počecima života na zemlji, kako to čitamo na prvoj stranici Biblije…. No ova zemaljska ljubav ima mnogo uzvišenije značenje. Ona je slika ljubavi koja veže Krista uz njegovu Crkvu. Kao neka slutnja, nadalje, upućuje čovjeka na mnogo savršeniju ljubav, koja čovjeka neće usrećiti samo nekako i na neko vrijeme, nesavršeno i prolazno, već će ta ljubav biti vječna i potpuna. Bračna je ljubav slika, slutnja, priprava za neograničenu ljubav Božju….  Težnja ljudske duše odviše je duboka, a da bi je zemaljska ljubav mogla trajno zadovoljiti. I samu najiskreniju bračnu ljubav uvijek smućuju bolesti, brige, trpljenja, a napokon se kod smrti pretvara i u žalost. Tada se treba duh  junački osvijestiti  i  udovoljenje neograničenoj težnji za ljubavlju tražiti u zagrljaju Božjem. (Ti i ona, str. 22-23)

Spolni nagon u zakonitom braku stvaratelj života i sreće

Kao što vodu nabujale rijeke krotimo nasipima da teče određenim  koritom, što više, pomoću čeličnih cijevi je vodimo u elektranu i silimo da goni motore, koji rasvjetljuju daleke krajeve i tjeraju svojom snagom strojeve velikih tvornica, tako je čestit mladić dužan da ogradi divovsku i bijesnu snagu svoga spolnog nagona nasipima kršćanskog ćudoređa i pristojnosti dok slobodno ne odluči, ako je to volja Božja, da spolni nagon bude u zakonitom braku stvarateljem života, sreće, blagoslova. (Ti i ona, str.34-35)

Zadaće kršćanske obitelji

Danas omladina ima veoma loše pojmove o ovim temeljnim zakonima ljudskog poretka: ona ne zna da je obitelj glavna i temeljna stanica ljudskog društvenog poretka i da je cilj ljubavnog nagona, što ga mladić u sebi osjeća, u tome da jednom osnuje kršćansku obitelj koja će dati Bogu duše, roditeljima dobru djecu; koja će Crkvu obdariti svecima, domovinu pravim rodoljubima. (Ti i ona, str. 67)

Cilj kršćanske politika što više kršćanskih obitelji

Uzalud ćemo vikati “živjela Hrvatska”, uzalud ćemo se nadmetati u rodoljubivim praznim frazama i hvastati se rodoljubnom politikom, ako naša politika ne bude kršćanska. Svaka pak kršćanska politika mora ići za tim da dobijemo što više kršćanskih obitelji, u kojima će bračni drugovi živjeti u nerazdruživoj vjernosti sve do smrti. Kršćanski će bračni drugovi gledati da imaju što veći broj djece i da u svojoj  djeci uvijek gledaju neizmjerno  dostojanstvo djece Božje. I zato se suvremeni  katolički mladić već za rana mora pripravljati za svoj uzvišeni budući poziv oca obitelji, mora se odgajati daleko od svakog utjecaja preuranjenih ljubavi. Njegovo je geslo: hoću da moja mladost bude slobodna i netaknuta; netaknuta ne samo od grijeha, već i od preuranjenog zaljubljivanja. Jedino takva mladost daje potpune ljude. (Ti i ona, str.70)

Nebeski život već na zemlji po zavjetu vječnog djevičanstva

 Brak muža i žene tajanstvena je slika veze Krista s Crkvom. “Muževi, ljubite svoje žene, veli sveti Pavao, kao što je Krist ljubio Crkvu i sebe samoga predao za nju… Tajna je to velika; a ja smjeram prema Kristu i Crkvi.”(Ef, 5,25 i 32). Brak ima zemaljsku zadaću da služi rađanju i odgajanju djece. Kada prođe ovaj život i bračna se veza raskida, čovjek treba da se ujedini sa Sinom Božjim, radi kojega je stvoren. Tada će svaka pojedina duša stupiti s uskrslim Kristom u vezu zaručničku. No ima odabranih duša koje već  ovdje na zemlji stupaju u posebni zaručnički odnos s Kristom i odriču se zemaljske ljubavi. Duše, koje polože zavjet vječnog djevičanstva, već na zemlji počinju živjeti nebeskim životom i misle jedino i bez prestanka na svog nebeskog Zaručnika. (Ti i ona, str.53)

Po zavjetu djevičanstva duša je vjenčana s Isusom Kristom

Katolička Crkva smatra da je svaka duša, koja je položila zavjet djevičanstva, vjenčana s Isusom Kristom. U tome je bitno značenje katoličkog celibata. Takva je djevičanska duša uzdignuta na dostojanstvo zaručnice Božje i već na zemlji živi nebeskim životom. Ona se natječe s neporočnošću  anđela i bez prestanka misli na bračne odaje svoga nebeskog Zaručnika. Na zemlji još mora svladavati strasti, ali njezine kreposti gore poput zapaljene svjetiljke i s njom u ruci, u tamnoj zemnoj noći, čeka na nenadani dolazak svoga kraljevskog Zaručnika….. Nije svatko odabran da živi tim uzvišenim anđeoskim životom. Ali svi skupa moramo biti zahvalni Gospodu, ako je stavio u našu blizinu duše, koje su se odrekle svega i već na zemlji počinju živjeti onim životom koji je najstvarniji, jer se svršava u vječnosti. Ni poganski, ni židovski svijet nije poznavao takvog djevičanstva; ovaj je dragocjeni cvijet tek niknuo u čarobnom vrtu kršćanstva. (Ti i ona, str.53-55)

Ljudsko će srce zadovoljiti tek ljubav u vječnom sjedinjenju s Bogom

Ni u braku nije ljubav  potpuna i sreća nepomućena, jer bolesti, trpljenja, smrt mute  uvelike  tu sreću, a često i samu ljubav. Čovjek u braku dolazi do uvjerenja da se potpuna, nerazdruživa ljubav ne može postići na ovoj zemlji i da će ljudsko srce tek zadovoljiti nerazdruživa ljubav u vječnom sjedinjenju s Bogom. Zemaljska je ljubav samo slika ljubavi Božje, slika ljubavi Krista prema svetoj Crkvi i put u zagrljaj Božji. (Ti i ona, str. 66)