Vršiti volju Oca Nebeskoga i biti pripravan ostaviti dom
Duh. vježbe, 8. XI. 1923.
Kao što se je Spasitelj otrgnuo od roditelja, mora se i moje srce osloboditi od njih. Vršiti volju Oca Nebeskoga i biti pripravan ostaviti dom, kada On to traži. Sada dok još boravim kod roditelja, voditi slobodnu egzistenciju i raditi ondje gdje to Katolički pokret traži bez obzira na roditelje. Moja je obveza da im pribavim onoliko sredstava koliko im je potrebno da pristojno žive i gledati da njihov život i rad budu po srcu Božjem.
Isuse, najradije bih Ti tamo služio gdje se neprestano o Tebi razmišlja
Duh. vježbe, 8. XI. 1923.
Kako je slatko, Isuse, boraviti u Tvojoj vojsci, služiti pod Tvojom zastavom. I oca, i majku i sve što mi je drago zaboravljam kada se sjetim Tvoje nebeske pojave i Tvoje mile Majke. Isuse, sav se predajem Tebi. Najradije bih Ti tamo služio gdje se neprestano o Tebi razmišlja i samo, samo Tebi i više nikome ne služi. Ti valjda hoćeš da Ti savršenije služim u položaju u kojem sam sada. Ne bi li Ti želio da se osnuje jedna nova bratovština katoličkih laika, koji će se posebno obvezati da Ti služe? Ne bi li Ti želio da su u njihovu programu svakoga mjeseca dvodnevne duhovne vježbe? Ne bi li se oni mogli obvezati da će Tebe primiti svaki dan i da će dnevno moliti po uputama onih koji budu poglavari te bratovštine? A i njihov apostolat bi bio uređen po uputama tih poglavara prema kojima bi oni položili obvezu poslušnosti. – Isuse, neka bude Tvoja volja! Loquere, Domine, quia audit servus tuus! Govori, Gospodine, jer sluša Tvoj sluga.
Nemati drugog zaručnika doli Tebe, Spasitelju moj
Duh. vježbe, 9. XI. 1923.
Molim Te, Isuse, da u staležu, koji sam izabrao, uvijek nastojim biti Tebi sličan; ne tražiti za se nikakav imetak, biti poslušan poticajima Tvojim u mojoj duši i savjetima moga duhovnog vođe, kojim se Ti služiš i nemati drugog Zaručnika doli Tebe, Spasitelju moj. Ne dopusti da Ti se ikada iznevjerim i daj mi snagu da u dragovoljnome trpljenju postajem Tebi sve sličniji. Molim Te zato, Isuse, mogućnost da razmišljam o vječnim istinama i da se s Tobom, mojim Bogom, dnevno ujedinjujem.
Živjeti u obiteljskoj kući životom posve posvećenim Isusu
Duh. vježbe, 9. XI. 1923.
Ti mi veliš, Isuse, da Te slijedim. Zato te molim da uništiš u meni nagnuća koja me još vežu k roditeljima i čine me katkada mlitava i neodlučna u Tvojoj službi. Odlučujem zato da ću živjeti od sada u obiteljskoj kući životom posve posvećenim Tebi. Uvidim li da me ovakav život i najmanje sprečava da vršim Tvoju volju i u neznatnim stvarima i da bih u drugom položaju mogao više učiniti na Tvoju slavu, obećajem Ti da ću ostaviti očinski dom.
Svoju beskrajnu ljubav Bog najviše očituje u maloj Hostiji
Tebi za uzdarje, Bože, dajem sama sebe
Duh. vježbe, 9. XI. 1923.
Osjetio sam svu ljubav Božju, koja se očituje u njegovim neizmjernim dobročinstvima. U dobročinstvima tijela i duha. U svima je on sam nazočan, on sam radi dajući nam te darove. Pokreće svemir, sunca, da ja mogu živjeti, da biljke mogu rasti, koje će me hraniti. No najveće je dobročinstvo gdje nam se neizmjerni Bog sam daje. Očituje nam svoju veličinu u beskrajnom svemiru, u velikim morima; svoju ljubav u milosti posvećujućoj, koja te milijarde sićušnih nevjernih dušica ispunja samim sobom i čini dionikom neizmjernosti. – On svoju beskrajnu ljubav najviše pokazuje, ne dajući nam samo svoja dobročinstva, ne bivajući samo prisutan, radeći sam dajući nam te darove – nego dajući nam svu svoju neizmjernost, beskrajnost – u maloj Hostiji za hranu.
O, preobilje Božje ljubavi, koja tako neznatnog, prašnog ljudskog stvora obdaruješ nepojmljivim darom Tebi za uzdarje, Bože, dajem sam sebe! Uzmi me i ne dopusti da svoje oko kada na stranu bacim i da požalim svoj izbor. Daj da kalež trpljenja primim i da zazovem na ovoj zemlji Tvoje ime, da Te nakon toga mogu licem u lice gledati!
Euharistija nas vodi k vrhuncu kršćanske savršenosti
Euharistija, najjače sredstvo, za nas je na ovoj zemlji ona vatra koja u nama pali rđe grijeha i daje života našoj duši, tako da i ona usplamti novim žarom. Tada mi sami na sebi iskusimo riječi sv. Pavla, koji veli: “Živim ja, ali ne ja nego u meni živi Krist.”(Gal. 2,20). To je plod presv. Euharistije. Ona nas vodi k vrhuncu kršćanske savršenosti, pravog unutarnjeg života. Ona je naša prva radost na zemlji; po njoj već postajemo dionicima buduće nebeske slave.
Po svetoj Pričesti u našoj duši počinju strujati one vode koje vode u život vječni (Iv 4,14). Sveta Pričest najbrže i najlakše preporađa i diže naš nutarnji život. U svetoj Pričesti duša slavi svoje trijumfe, ona postaje slična svome božanskom Zaručniku, postaje božanska. Granice nutarnjeg savršenstva kao da prestaju; duša postaje dionicom neizmjernosti i vječnosti. Unutarnja snaga Kongregacije, Katolički list br. 51, 1923., str. 618
1924. g.
Najveća stvar na svijetu: Crkva – misa – pretvorba
Najveća stvar, koja postoji na svijetu jest sv. Crkva; najveća stvar u Crkvi jest misa, a u misi pretvorba. I kao što je Krist za svog zemnog života bio usmjerio sve svoje misli prema Golgoti, tako zaručnica Kristova, Crkva, upire sve svoje poglede prema oltaru. Što se dakle događa na oltaru, to je najveća stvar koja se uopće zbiva na svijetu. Tamo se zbiva socijalno djelo kategzohen, molitva i žrtva, koju je za spas cijeloga svijeta prikazao Isus na Kalvariji i koju katolička hijerarhija – taj nosilac svećeničkog reda Kristova – javno prikazuje Bogu za sve ljude i u ime njih svih. Duhovna obnova po liturgiji, Luč br. 1, 1924. str. 11
Vrhunac liturgije i života: sjedinjenje s Kristom u sv. Pričesti
U sv. Pričesti gdje se vaše tijelo i vaša duša ujedinjuje sa samim Božanstvom, treba biti vrhunac vašega života; u tom je činu i vrhunac cjelokupne liturgije. Sve veličanstvene molitve i pjesme, sva vaša razmatranja, svi vaši čini tijekom dana moraju biti kristocentrični, moraju biti usmjereni prema tom jedinom času vašega dnevnoga života. Na taj se način već na zemlji ispunjava vaša zadnja svrha i postajete dionicima same biti Božje. Duhovna obnova po liturgiji, Luč br. 1, 1924. str. 11
Po svetoj Pričesti postajemo dionicima beskrajnog života Riječi Božje
Budite uvjereni da je sveta misa bez svete pričesti donekle fragmentarna. Spasitelj se mogao utjeloviti također pod prilikama zlata ili kamena; on to nije učinio, već je primio prilike kruha i vina i time nam je jasno rekao da želi da ga kod svake svete mise blagujemo. Žrtva je tek onda potpuna ako se u misi najtjesnijim vezama ljubavi sjedinimo s Isusom pretapanjem jedne biti u drugu. To činimo po sv. Pričesti. Zato su se prvi kršćani pričešćivali prigodom svake svete mise. Budimo suvremeni katolici i postanimo po sv. Pričesti dionicima beskrajnog života Riječi Božje. Duhovna obnova po liturgiji, Luč br. 1, 1924. str. 11
1926. g.
“U Presvetom Srcu odani”
Gotovo sva svoja privatna pisma Ivan je redovito završavao s formulom “u presvetom Srcu odani”. I to je jedan podatak koji nam govori koliko je bio prožet ljubavlju Kristova Srca. Donosimo izvadak iz njegova pisma sarajevskom nadbiskupu Šariću.
“Jasno je da smo se mi orlovi stavili u službu svete Crkve spremni da je milošću Božjom pomažemo u širenju Kraljevstva njezina božanskog Zaručnika. Nemamo nikakvih sporednih ciljeva, već onaj jedini glavni: što više duša sjediniti s Isusom. Stoga se apsolutno pokoravamo i u tom pitanju, kao u svim drugima, našim biskupima ….U svete se molitve preporuča Vaš u presv. Srcu odani I.Merz. Pismo sarajevskom Nadbiskupu Ivanu Ev. Šariću, 3.V.1926.)
1927. g.
Molitva Srcu Isusovu za novu zajednicu
U želji da se potpuno stavi u službu Kristu i širenju njegova Kraljevstva u dušama, Ivan je namjeravao osnovati zajednicu katoličkih laika po uzoru na sličnu talijansku ustanovu “Opera Kardinal Ferrari”. Takve ustanove zovu se sekularni, odnosno svjetovni instituti. Rana smrt ga je spriječila da provede zamisao, ali je njegovu ideju djelomično ostvarila njegova bliza suradnica Marica Stanković; osnovala je prvi ženski svjetovni institut u Crkvi u Hrvata pod nazivom Zajednica suradnica Krista Kralja. U svojem pismu Marici Stanković spominje Srce Isusovo od kojega očekuje pomoć.
Veoma se radujem da ste se molitvom dali u pripravu za “Operu” (svjetovni red). To je najnaravniji početak. Tako ćete si isprositi providencijalnog muža, koji će ostvarenje uzeti u ruke. Ako Vam je moguće sastavite popis djevojaka, koje se za to zanimaju, a pogotovo ako ih ima s vječnim zavjetom čistoće. A Vi svakako pišite u “Za Vjeru i Dom” u tom duhu, kako uz veliki poziv što ga žena ima kao majka i supruga, danas trebamo djevica, koje u svijetu poput redovnica sudjeluju u osvajalačkoj, spasavajućoj i posvećujućoj misiji Crkve… Čini se da je ostvarenje muške Opere (svjetovni red) isto tako udaljeno kao i Vaše…. Međutim se mi molimo Presv. Srcu, da nam ono u pravi čas pokaže put. Ne dvojim, da će to Presv. Srce i učiniti; osnutak mnogih redova u povijesti pokazuje, kako su oni tako reći spontano iznikli i prokrčili put unatoč zaprekama. Pismo Marici Stanković, 31.VIII.1927. – Život, br.5. 1938., str.295)
PUT K SUNCU
Privoditi duše Srcu Isusovu
Ivan je gorio od revnosti za širenje Kristova Kraljevstva. Želja mu je da što veći broj ljudi privede k Bogu i k Srcu Isusovu. Tekst iz njegova čuvenog Predgovora Zlatnoj Knjizi o tome nam uvjerljivo govori:
“Dao dobri Bog da Zlatna Knjiga u ovome obliku odgoji vojsku apostola, vojsku svetaca, koja će se razletjeti diljem hrvatske domovine i osvajati poput katoličkih vitezova carstvo ljudskih duša. Neka i ona nešto pridonese da posvuda kod nas zavladaju načela svete Rimokatoličke Crkve i da na taj način Presveto Srce Isusovo privine što veći broj naše braće u svoj božanski zagrljaj.Put k Suncu, 2. izd. 1993. str. 156
Isusovo Srce suosjeća s ljudskim potrebama
I u drugim svojim člancima Ivan Merz spominje Srce Isusovo. Tako u članku “Socijalno ekonomska akcija katolika” piše:
“U socijalno-ekonomsku djelatnost katolika spadaju sve one ustanove, koje imaju kao neposredan cilj da ljudima, i to poglavito onim slojevima koji trpe, materijalno pomognu. U taj rad spadaju katolički radnički sindikati, raznovrsne zadruge za nabavu, osiguravajuća i pripomoćna društva i slično. Kad se Isus popeo na brdo i vidio mnoštvo gladnog puka oko sebe, smilovalo mu se. No istodobno, dok je Njegovo Srce osjetilo tjelesnu bol izgladnjelih ljudi, još je većma ono osjetilo onu glad za Istinom, koja je mučila bijedni narod. Nahranio je pet tisuća ljudi… Tim što je nahranio gladan narod, postigao je Isus jedan duhovni i vrhunaravni cilj: narod je u Isusu upoznao Proroka i obećanog Mesiju i kasnije je lakše mogao razumjeti otajstvo presv. Euharistije.” Put k Suncu, 2. izd. 1993. str. 167
Srce Isusovo – najjači faktor za rekristijanizaciju društva
Ivan se bavio mišlju da pokrene jedan katolički dnevnik. U tu je svrhu posjetio uredništvo poznatog francuskog katoličkog dnevnika “La Croix” i informirao se o organizaciji izdavanja njihova lista. Već je bio sastavio i pravila za urednike toga hrvatskoga katoličkog dnevnika kojemu je dao naziv “Kristov stijeg”. Donosimo ovdje samo one izvatke gdje izrijekom spominje Srce Isusovo.
Što se tiče druge točke, to svaki urednik mora biti uvjeren da on neće napredovati i neće moći postati duhovnim vođom svojih čitalaca, ako ostane isključen iz euharistijskog pokreta i ako se ne posveti Presv. Srcu Isusovu, koje je danas najjači faktor za rekristijanizaciju društva. Budući da je čovjek odviše slab i jer posve generalni savjeti vrlo rijetko urode konkretnim plodom, to valja od svakog urednika laika tražiti da se obveže sub levi (pod laki grijeh) da će ispunjavati, dok je član redakcije, sljedeće: 1.Posvetit će se Presv. Srcu Isusovu, pričestivši se na devet prvih petaka; 2. Pričestit će se barem dva puta mjesečno (ali se preporuča da to čini svake nedjelje); 3.Ispitat će si dnevno savjest; 4.Dnevno će barem pola sata posvetiti razmatranju, molitvi, duhovnom štivu…; 5. Dnevno će izmoliti jedan Veni Creator (Dođi Duše Sveti)… .” Put k Suncu, 2. izd. 1993. str. 171