Prof. MARICA  STANKOVIĆ

31. XII. 1900. – 8. X. 1957.

Rođena je u Zagrebu 31. prosinca 1900. god. od roditelja Fabijana i Terezije, rođ. Škvorc. Osnovnu i učiteljsku školu završila je u Zagrebu kod Sestara milosrdnica. Pedagošku akademiju također je završila u Zagrebu. Službovala je u raznim mjestima diljem Hrvatske. Već u školskim danima okušala se je u književnom radu pišući u školskim časopisima.

            Na sletu orlovske mladeži u Mariboru godine 1920. susrela se s dr. Ivanom Merzom koji će kasnije imati veliki utjecaj na njezin život. Oduševila se za kršćanske ideale i rad u katoličkim organizacijama. Uređuje časopis «Za vjeru i dom».  1927. god. postaje predsjednica katoličke ženske organizacije «Sveze hrvatskih orlica», a 1930. god. izabrana je za predsjednicu Velikog križarskog sestrinstva. Posvećuje se duhovnoj obnovi i dosljednom kršćanskom odgoju ženske mladeži.  Ostaje vjerna Mahnićevoj i Merzovoj ideji «obnoviti sve u Kristu». Svojom pisanom riječi i nadasve svojim životom ulijevala je u ljude ljubav prema Bogu, Crkvi, Papi i domovini. Stekla je veliki ugled i mnoge simpatije te su je svi zvali sestra Marica.

            Deset godina nakon smrti dr. Ivana Merza,  1938. god. u njegovom rodnom gradu Banja Luci, osniva prvi svjetovni institut u Crkvi u Hrvata. Na to ju je još za svoga života poticao dr. Ivan Merz koji je sam namjeravao utemeljiti takvu ustanovu ali ga je rana smrt u tome spriječila. Ustanovu je blagoslovio zagrebački nadbiskup dr. Alojzije Stepinac a sestra Marica joj je dala ime «Suradnice Krista Kralja». Za geslo ustanove uzela je riječi iz Evanđelja «Adveniat Regnum Tuum – Dođi Kraljevstvo Tvoje»(Mt 10,10). Crkva je ovaj institut kanonski priznala 18. X. 1953. god.

            Vođena apostolskim žarom u širenju Kristova Kraljevstva u dušama sestra Marica je mnogo putovala i pisala, držala brojna predavanja i posvuda svjedočila za Krista. Papa Pijo XII. Odlikovao ju je 1943. god. crkvenim odličjem «Pro Ecclesia et Pontifice – Za Crkvu i Papu». Uz brojne članke po mnogim časopisima 1944. god. napisala je knjigu «Mladost vedrine», i time ostavila dragocjeno svjedočanstvo o svome katoličkom odgojnom radu među ženskom mladeži.

            Zbog svojih kršćanskih uvjerenja i velikog odgojnog utjecaja na mladež komunističke vlasti su je osudile na montiranom procesu na pet godina robije koje je provela od 1947. do 1952. u zatvoru u Požegi. Na suđenju je hrabro uzviknula «Živio Krist Kralj, živio Papa, živjela kršćanska Europa.»

            Narušenog zdravlja od posljedica logora svoj je životni put završila svetom smrću 8. listopada 1957. god. u Zagrebu. Pokopana je ne zagrebačkom groblju Mirogoju.   Don Žarko Brzić objavljuje 1990. prvu njezinu biografiju pod naslovom «Nasmijano lice» (izd. UPT, Đakovo.)


Izdale u povodu 100. obljetnice rođenja

prof. MARICE STANKOVIĆ

(1900. – 31. XII. – 2000.)

njezine duhovne kćeri:

SURADNICE  KRISTA KRALJA,

10000 ZAGREB,  Ksaverska cesta 10 b.

Tel. 01/4673-777.