VELIKI UTJECAJ NAKON SMRTI
Hvala Ti, što si nam pokazao put k Suncu!
Još istih dana, odmah nakon Ivanove smrti, zaredali su po katoličkom tisku brojni komemorativni članci u kojima se ističe veličina pojave, zasluge i vrline dr. Merza, opisuje se njegov nesebičan rad za Božju stvar. Za svaku godišnjicu Ivanove smrti priređuju se komemoracije na kojima prisustvuje brojna mladež. Članci i studije uvijek obnovljenom svježinom evociraju uspomene na tog velikog čovjeka. Četiri godine nakon njegove smrti pojavljuje se prva Ivanova biografija. Napisao ju je njegov prijatelj i suradnik, svećenik i sveučilišni profesor dr. Dragutin Kniewald. Općenit je bio dojam, nakon što je iz tiska izišla biografija Ivana Merza da je Ivan još snažnije djelovao poslije svoje smrti nego za vrijeme života. Ime Ivana Merza postalo je ideal, program života i rada cijelom jednom naraštaju mladih koji su krenuli za njegovim primjerom vjernosti Kristu i ljubavi prema Crkvi i Papi.
Deseta obljetnica Ivanove smrti 1938.god. svečano je proslavljena po svim mjestima gdje je bilo katoličke mladeži koja se nadahnjivala njegovim svetim životom. Opet su brojni članci punili stupce našeg katoličkog tiska. Cijeli 5.broj isusovačkog časopisa “ŽIVOT” za 1938. god. posvećen je Merzu i potom je objavljen kao posebna knjiga pod naslovom “Božji čovjek Hrvatske”. Veličanstvena akademija, koja je tom prigodom održana u Zagrebu, najbolje je pokazala što je Ivan značio za našu katoličku javnost. Na svečanoj ukrašenoj pozornici stajao je veliki natpis – MERZOVA BAŠTINA. U sredini – velika Ivanova slika. Sa svake strane velikim slovima ispisane statistike koje su pokazivale što se sve pripisivalo Ivanu, njegovu nadahnuću i njegovu djelovanju, koje su nastavili ostvarivati njegovi sljedbenici. Te statistike obuhvaćaju period od 1923. do 1937. god.: 30 svećeničkih zvanja; 782 društva; 26 689 članova katoličke organizacije; 60 sletova; 429 tečaja; 1.137 posjeta društvima; 1.606 priredaba; 7.293 duhovna sastanka; 18.892 odborske sjednice; 46.256 predavanja; 82.611 sastanaka. Za 15.obljetnicu Ivanove smrti Ivanov duhovnik objavljuje knjigu “Vitez Kristov Ivan Merz”. Za tu Ivanovu godišnjicu počeli su se pojavljivati prvi glasovi i prvi članci o pokretanju postupka za njegovo proglašenje blaženim. Glas o Ivanovoj svetosti još više se proširio kad su mu se ljudi počeli moliti i kad su se po njegovu zagovoru počela događati čudesna uslišanja. Jedno od najvećih dogodilo se dvije godine nakon Ivanove smrti. Djevojka Anica Ercegović iz Sunje razboljela se u svojoj 19. godini od tuberkuloze pluća, upale zglobova, žestoke reume po čitavom tijelu, a bila je i teški srčani bolesnik. Šest godina bezuspješno se pokušavala liječiti. 1930. g. počela je moliti devetnicu Ivanu Merzu. Posjetila je njegov grob na kojem se žarko pomolila; vratila se kući sasvim zdrava! U potpunom zdravlju doživjela je duboku starost i nije više trebala nikakvu liječničku pomoć. Brojna druga uslišanja po zagovoru našega Ivana objavljena su u Glasilu Postulature za Ivanovu beatifikaciju.
Kad listamo katolički tisak od godine Ivanove smrti pa nadalje bit ćemo iznenađeni nad mnoštvom raznih imena i naziva koji su Ivanu bili pridavani u naslovima članaka i studija ili u samome tekstu. Iz njih se jasno vidi što je Ivan značio za svoje vrijeme i što su toliki u njemu nalazili i cijenili. Evo samo nekih značajnijih: Svjetlo na gori, Vitez Božji, Brat vitez, Homo catholicus, Anđeo tješitelj, Vitez Krista Kralja, Papin čovjek, Božji čovjek, Heroj Kristov, Naš dragi sveti Ivan, Apostol mladeži, Heroj kršćanskog mira, Čovjek milosti, Kristov vitez, Uzor katoličkog intelektualca, Orao zlatnih krila, Vitez Presv. Srca Isusova, Euharistijski vitez, Stup Crkve, Naš omladinski svetac, Brat vođa, Orao Božjih krila, Uzor modernog katolika, Naš svetac u fraku, Naš veliki čovjek, Prvoborac Katoličke Akcije, Brat Ivan, Vitez ženske časti, Naš vječni Merz, Hrvatski uzor katolik, Velika liturgijska duša, Lovac Srca Isusova, Božji orao, Borac s bijelih planina, Veliki pionir Hrvatske, Svjetlo s neba, Naš suvremeni apostol, Heroj ljubavi, Div duha, Svetac božji, Nenadkriljiv uzor, Nosilac mira, Božja umjetnina, Sveti borac Hrvatske, Apostol vedrine, Ideolog hrvatske katoličke omladine, Najljepši ideal hrvatske mladeži, Čovjek žrtva, Prorok
Božji, Vitez Kristov, Put naših dana…
I, na koncu, ne možemo ne spomenuti onaj lijepi natpis na bijeloj svilenoj vrpci s vijenca koji su Ivanu donijeli na grob mladi orlovi iz Vinkovaca: “HVALA TI, ORLE KRISTOV, ŠTO SI NAM POKAZO PUT K SUNCU !” Taj natpis izražava zahvalne osjećaje tolikih mladih i odraslih koji su u Ivanu našli prijatelja, uzor, ideal, vođu i kroz njegov primjer put Kristu! Sve prisutniji u našem vremenu nakon vihora drugog svjetskog rata koji je prohujao našim stranama i mnogo toga pokosio, uništio, polomio, lik Ivana Merza izranja ponovno osvježen, čist i uzvišen u poslijeratnoj stvarnosti. Započinje se s komemoracijama o godišnjicama Ivanove smrti po zagrebačkim crkvama. Često ih predvode i propovijedaju naši biskupi.
1958. zagrebački nadbiskup Franjo Šeper pokreće informativni biskupijski postupak za Ivanovo proglašenje blaženim.
1971. objavljuje se prva Ivanova biografija poslije rata: “Borac s bijelih planina”.
1972. otvara se Spomen-muzej Ivana Merza u Zagrebu.
1973. pokreće se “Glasilo Postulature” za Ivanovu beatifikaciju, koje izlazi povremeno.
1974. izdaje se nova biografija u skraćenom izdanju namijenjena mladima:”Prijatelj mladih – Ivan Merz”.
1975. u Rimu je na Papinskom liturgijskom institutu dr.Marin Škarica obranio prvu doktorsku disertaciju o Ivanu Merzu kao promicatelju liturgijske obnove. Iste godine u ljetu skupina vjeroučitelja iz Zagreba organizira za Jubilej u Svetoj Godini 1975. hodočašće mladih u Rim, na što ih je potaknuo primjer Ivana Merza od prije pedeset godina, koji je tada organizirao slično hodočašće za mlade.
16. prosinca 1977. veliki događaj: tijelo Ivana Merza prenosi se s Mirogoja u Baziliku Srca Isusova. Ivan postaje još bliži svojim prijateljima i štovateljima.
1978. slavi se 50. obljetnica Ivanove smrti. Proslava je obilježena nizom manifestacija. U svibnju, na sam dan Ivanova odlaska u vječni život, biskup Mijo Škvorc služi svečanu sv. misu u Bazilici Srca Isusova uz prisutnost brojnog mnoštva. Za isti dan objavljena je knjiga najljepših Ivanovih tekstova, probranih iz njegove bogate duhovne baštine: “Put k Suncu”. U listopadu organizira se za mlade spomen hodočašće u Rim. U studenom – glavna proslava Ivanove 50. obljetnice: simpozij na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu 24. i 25. XI. 1978.god., svečana koncelebrirana sv. misa u katedrali koju predvodi i propovijeda zagrebački nadbiskup Franjo Kuharić i, u nedjelju, 26. XI. na blagdan Krista Kralja, svečana završna akademija u Dječačkom sjemeništu na Šalati. Iste godine u veljači u Rimu je obranjena druga doktorska disertacija o Ivanu Merzu. Napisao ju je i obranio na Papinskom sveučilištu Salesianumu postulator Ivanove kauze o. B. Nagy, a naslov glasi: “Ivan Merz, čovjek vjere i odgojitelj za vjeru”.
1979. Izlazi iz tiska “Zbornik radova sa Simpozija o dr. I. Merzu.” Iste se godine, na spomen Ivana Merza, pokreću hodočašća mladih u Rim koja će se organizirati od tada svake godine.
Od 1985. postupak za proglašenje Ivana Merza nastavlja se u Rimu, u Kongregaciji za kauze svetaca.
1986.god. pokreće se inicijativa za otvaranje Doma hrvatskih hodočasnika u Rimu.
1991.god. Dom dobiva ime po Ivanu Merzu. Bilo je to ispunjenje zavjeta što ga je Odbor Doma učinio Slugi Božjemu Ivanu Merzu pet godina ranije da svojim zagovorom pomogne ostvarenje toga pothvata.
1996. Svečano je proslavljena 100. obljetnica rođenja Ivana Merza. Proslave su održane u Hrvatskoj, Francuskoj i Italiji. U siječnju 1996.g. HPT – Hrvatska pošta i telekomunikacije objavili su poštansku marku s likom Ivana Merza. 9. i 10. studenog u Parizu je na Sorboni i Institut Catholique, gdje je Merz studirao, održan znanstveni simpozij posvećen liku i djelu Ivana Merza. U Rimu je u hrvatskoj crkvi sv. Jeronima održana svečana komemoracija 100. obljetnice rođenja. Glavna proslava Merčevog stogodišnjeg jubileja održana je u Zagrebu od 14. do 16. prosinca. U nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji održan je znanstveni simpozij u organizaciji Filozofsko Teološkog Instituta D.I., Filozofskog Fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, i Nadbiskupske Klasične Gimnazije. Svečana akademija održana je u Hrvatskom narodnom kazalištu u nedjelju 15.prosinca. Na sam dan stote obljetnice rođenja 16. prosinca predstavljena je na Filozofskom fakulteta Merčeva doktorska disertacija u izvorniku, pisana na francuskom jeziku: “Utjecaj liturgije na francuske književnike” kao prvi svezak njegovih sabranih djela. Istoga dana svečanu koncelebriranu Euharistiju predvodio je u katedrali papinski nuncij Giulio Einaudi, a propovijedao je biskup Marko Culej. – Predavanja sa simpozija održanog u Zagrebu objavljena su u Obnovljenom Životu, br. 3-4, 1997. 1997. god. u Hrvatskoj započinje svoje djelovanje Euharistijski pokret mladih nakon proslave 12. svjetskog dana mladih u Parizu i susreta s Papom, na kojem su sudjelovali i brojni mladih Hrvati. Ovaj pokret koji danas postoji u više od pedeset zemalja svijeta kao odgojno katoličko udruženje za mladež nastao je u Francuskoj 1917. Nekad se ovaj pokreta zvao “Croisade Eucharistique” kojega je Ivan Merz upoznao za vrijeme svoga studija u Parizu i od svih tadašnjih katoličkih organizacija najviše mu se svidio. Njegove ideje u obliku lozinke “Žrtva-Euharistija-Apostolat” Ivan Merz je donio u Hrvatsku i prema tim idejama koje su posebno naglašavale euharistijski život živjeli su i djelovali brojni mladi katolici najprije u Orlovskoj i kasnije u Križarskoj organizaciji. – Euharistijski pokret mladih nastavlja u Hrvatskoj ostvarivati duhovnu baštinu Ivana Merza.