Bl. Ivan Merz slavio je svoj imendan na današnji dan, svetkovinu sv. Ivana Krstitelja ! Imamo o tome potvrdu i iz njegovog Dnevnika. Kad se uspoređuje život sv. Iv. Krstitelja i našega Blaženika ima puno poveznica. O 10. obljetnici smrti bl. Ivana njegov najbliži prijatelj dr. Ivan Protulipac napisao je veliki članak o bl. Merzu u tjedniku NEDJELJI pod naslovom PROROK BOŽJI!
PROROK BOŽJI
Iz govora Dr. Ivana Protulipca na proslavi »Merzova dana«
Ivan PROTULIPAC, «Prorok Božji», Nedjelja, Zagreb, 22. svibnja 1938., br. 21, str. 1-2
Dr. Ivan Merz spada u red najvećih graditelja nove Hrvatske.
Mnogi od Vas nijeste možda o njemu mnogo znali niti ste ga poznavali. Mnogima će biti i čudno da se o njemu toliko govori, kada ne vidješe vanjskih djela njegovoga rada niti čuše za njegovu slavu. Ali, evo, ove tisuće ove križarske omladine po svim hrvatskim krajevima, su živi Svjedoci, da je dr. Ivan Merz bio veliki prorok, nove, mlade i Božje Hrvatske. Jer Križari su odraz njegovog duha, deblo koje je izraslo iz njegove njive, nepokolebivi čuvari jedne od najvećih duhovnih baština hrvat. naroda.
Razumjeti današnje Križarstvo, viditi nianse njegovih gledanja i poteza, znači poznavati i razumjeti velikog čovjeka, borca i patnika Dra Ivana Merza.
Došao je u Hrvatsku kao prorok Božji.
Obišao je svijetom. Gledao je, kako drugi narodi pate i ginu samo zato, jer su u stoljećima zaboravljali, da je osnov naroda i njegove sreće: Čovjek. I zato valja stvoriti čovjeka. Novoga čovjeka za nove dane u koje ide čovječanstvo.
Tako mora biti i u Hrvatskoj.
Hrvatska je zaslužila bolju sudbinu. Ona je u najnovije razdoblje svoje povijesti donijela zdravu dušu, očeličenu nacionalnu dušu. Dušu oplemenjenu vrednotama vjere naše, ojačanu herojskom, tradicijom i punu smisla za čovječnost, društvenu pravdu i pravo svakoga, da živi svoj na svome!
Ali nije se smjelo stati. Narodi, koji se ne izgrađuju nazaduju.
I kako su genijalni naši nacionalni i kulturni borci i stvaraoci stvarali planove za opću nacionalnu izgradnju – svaki na svom području, – Dr. Merz je smatrao, da je on po Bogu pozvan, da se posveti i žrtvuje za prvo, glavno i bitno pitanje: Za duhovnu izgradnju novoga čovjeka!
Da dođemo do novoga čovjeka za novu, pomlađenu i za život spremnu domovinu.
I slika novoga čovjeka Hrvata je Dru Merzu posve jasna. On je sin svoga naroda, koji ima svoj život, svoju tradiciju, svoje poglede i svoju nacionalnu fizionomiju. I novi čovjek Hrvat nema biti ništa drugo, nego što je u svojoj biti cio hrvatski narod. Da, on mora biti i ostati dio svoga naroda. Samo će on u sebi još dublje izgraditi elemente naše nacionalne duše i dići svoj životni potencijal sve više i više! Dići snagu svoga duha, proširiti svoje horizonte i produbiti socijalni smisao svoga života.
I Merz gleda u omladini one, koji će podići i izgraditi dušu hrvatskog naroda u višem smislu. Zato on omladini posvećuje i za nju konačno i daje svoj život.
Dr. Ivan Merz hoće da u hrvatskoj omladini djeluje uzorna i izabrana četa, koja će u sebi obnoviti do velike visine kršćanski katolički duh starih Hrvata, koji su bitno cijelom historijom vezani za Krst časni. Ona će biti četa Žrtve, Euharistije i Apostolata, koja će svojim borcima dati višu kvalifikaciju za životni rad i stvaralaštvo u sredini svoga naroda, posebno hrvatske omladine. Ta, Božja četa, nosioci živog katolicizma, hodat će zemljom ovom kao poslanik Božji i buditi, dizati i jačati. Ona mora na poseban način dati sve u službu idejama i idealima vjere i domovine. Zato ona traži mnogo od svojih boraca i radnika. I u vjeri i u vlastitom uživljenju u socijalni smisao ljudskog života. Ali ne za to, da bi se odijelila od ostale omladine. Ne, nego zato, da bi u hrvatskoj omladini ostala, kao svoja medu svojima i davala joj svoju dušu, svoju službu, svoje oduševljenje!
I kada posmatrate dosadanje korake naše Križarske omladine, vidjet ćete, da je ona u sebi idealno spojila službu idealima vjere i domovine!
Pred vama je živo tijelo hrvatskog Križarstva! Onoga, koje priznaje Dra Ivana Merza svojim duhovnim začetnikom! I to, hrvatsko Križarstvo, je najbolji odgovor po svom radu i zahvatu u hrvatski nacionalni život i život naše omladine, na pitanje, što je bio Dr. Ivan Merz.
Pred Vama je omladina, koja je dala sve Crkvi i Domovini.
Crkvi, jer je svoj život dala u službu Boga i pobjedi njegova zakona u životu hrvatskog naroda, puna duha Božjega i poleta, koji mogu imati samo oni, koji su se napili na izvorima vječnoga života. Zar treba bolji govor od onoga, što govori one stotine tisuća skupnih sv. Pričesti, pa onih 7.293 samo crkvenih sastanaka u samo križarkoj eri od 1930 pa dalje i to samo kod muške križarske organizacije! Pa one stotine duhovnih vježbi i oni deseci mladih ljudi, koji su iz Križara otišli u svećenike! Zar za Križarstvo i njegov Merzov duh ne govore više od svih blistavih govora one borbe, koje je ono podnijelo u 15 godina svoga opstanka s neprijateljima Božjim na sve strane! Ili zar da se samo tako zaboravi, da je ova mladost tako smiono koracala za Crkvu i Papu i onda, kada je led bio, a ne samo sjalo sunce. Da Križarstvo nije ništa drugo učinilo, nego uvelo i održalo one sjajne papinske priredbe, na kojima su mase, koje reprezentiraju živi hrvatski narod davale odraze vjernosti Papi, Crkvi i povezanosti hrvatskog naroda sa papinskim Rimom – učinilo bi dosta, da se od njega odbiju sve klevete i uvrede, koje mu se nanose.
A domovini je ova mladost dala ljubav, neograničenu i neizmjernu. Ljubav koja se zrcali iz svakog koraka ove mladosti naše. Ljubav u prvom redu djelom za domovinu! A nema za domovinu većeg rada do onog, kada se za život spremaju i šalju u život spremne nove generacije. Za njih je Križarstvo radilo. U ovih 15 godina tu je izvršeno tako veliko kulturno i socijalno djelo, da možemo ponosno reći, da je to najveći masovni kulturni zahvat u široke slojeve mladih generacija. Ta samo ono u muškoj križarskoj organizaciji održanih od 1923. pa dalje 82.611 prosvjetnih sastanaka s 46.256 predavanja, onih 429 tečajeva, 1606 priredbi, 18.392 odborskih sastanaka predstavlja djelo, koje ne može nikada umrijeti ni izginuti. Ovo djelo je živo, oličeno u 17 hiljada članova i 9.500 Malih Križara u muškom dijelu organizacije, razasutih po svim hrvatskim krajevima. Oni su živi svjedoci ovog posla izvršenog Bogu i domovini.
A to djelo Bogu i domovini dano je u najteže doba našeg nacionalnog života. Ne zaboravimo, da smo mi djeca epohe, kada se Hrvatska trzala u grčevima, a zlo nas je bilo više nego nalazilo dobro. Mi smo išli ponosno kroz klance – jadikovce, ne čekajući da sine sunce, jer nas je zvala dužnost prema Bogu i domovini.
I mi smo danas tu.
Tu smo okupljeni, da damo spomen i počast najvećem među nama. Našem Merzu! Našem proroku nove mlade i Božje Hrvatske! I kada pred njegovim duhom, koji lebdi nad ovim zborom ispitujemo svoju savjest, onda možemo reći, da smo ispunili svoju dužnost, kako smo najbolje znali i mogli! Križarstvo prima svaku kritiku, ali ne prima prigovora, da ne bi radilo savjesno za Boga i domovinu!
Ovim žalobnim spomenom 10-godišnjice smrti našega Dra Ivana Merza mi postavljamo točku na jednu veliku epohu rada križarske omladine. Ta je epoha završena časno. Mi smo časno o njoj položili račune.
A dolaze nove epohe u velikom obnovnom radu u hrvatskom narodnom životu. Teško je proricati, što će donijeti nova vremena i nove prilike. Što će one donijeti, i ovoj dragoj našoj, križarskoj, mladosti. Ali jedno je sigurno: da mi, koji smo radili i gradili na ovom velikom poslu u kom je križarska omladina časno svoj posao vršila, nikad ne ćemo zaboraviti svoje nove, sve veće dužnosti, prema Bogu i domovini! Ova mladost naša križarska i mi, koji smo odvjetak njezine krvi i njezina života smatramo da imademo još puno učiniti hrvatskom narodu!
Mi ćemo dakle na nove i nove poslove, u nove i nove žrtve, da bismo učinili svoju dužnost.
A veliki su i daleki putevi zdrave naše hrvatske narodne obnove.