Ivan Merz je rođen u Banja Luci 16. XII. 1896. god. Odgajan je u liberalnoj sredini. Gimnaziju je završio u rodnom mjestu. Nakon mature, 1914. god., pohađa kroz tri mjeseca vojnu akademiju, a potom 1915. započinje studij prava na Bečkom sveučilištu. Prvi svjetski rat prekida mu studij. Mobiliziran je. Proživljava sve strahote rata na fronti u Italiji od 1916. do 1918. Nakon rata nastavlja studij književnosti u Beču od 1919. do 1920. i dovršava ga u Parizu tijekom dvije godine, od 1920. do 1922.
Po završetku studija, u jesen 1922. god., dolazi u Zagreb gdje postaje profesor francuskog jezika i književnosti na Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji. Doktorirao je 1923. na Filozofskom fakultetu Zagrebačkog sveučilišta radnjom pisanom na francuskom o utjecaju liturgije na francuske pisce. Potom kroz dvije godine, od 1923. do 1925., kao prvi laik u Hrvatskoj studira filozofiju i teologiju pod vodstvom isusovaca nastojeći se tako što bolje osposobiti za svoj apostolski rad.
Razmišljanjem, studijem, a osobito u krvi i plamenu rata dolazi do spoznaje o istinitosti kršćanske vjere. Potpuno se dariva Kristu načinivši kao laik zavjet vječne čistoće. Sve svoje slobodno vrijeme posvećuje odgoju hrvatske mladeži u katoličkoj organizaciji “Hrvatski Orlovski Savez” kojoj je dao geslo “Žrtva – Euharistija – Apostolat”. Kao katolički intelektualac riječju i perom oduševljava mlade i odrasle za Krista i Crkvu. Jedan je od prvaka liturgijskog pokreta među Hrvatima. Sustavno u Hrvatsku uvodi ideje Katoličke Akcije Pape Pija XI. Glavna njegova karakteristika kao katoličkog intelektualca jest ljubav i odanost Katoličkoj Crkvi, Rimu i Papinstvu, što je nastojao usaditi kod svih s kojima je saobraćao. Premda mlad i kao laik smatran je “stupom Crkve” u Hrvatskoj.
Svojim apostolskim radom i svojom opsežnom spisateljskom djelatnošću u katoličkom tisku ostavio je dragocjenu duhovnu baštinu koja je postala izvor nadahnuća budućim naraštajima. Namjeravao je osnovati svjetovni institut – zajednicu laika koji bi radili za Krista i Crkvu. Nakon njegove smrti ovu je zamisao djelomično ostvarila Marica Stanković, osnovavši žensku Zajednicu Suradnica Krista Kralja, kao prvi svjetovni institut u Hrvatskoj. Ime Ivana Merza značilo je, a znači i danas, program života i rada za vjernika katolika koji se želi aktivno angažirati u širenju Kristova Kraljevstva pod vodstvom Crkve i njezinih pastira.
Ivan Merz je bio čovjek žive vjere, iskrene molitve, samoodricanja, dnevne Pričesti, adoracije, predanog trpljenja, široke naobrazbe, bliz ljudima i svakom je čovjeku iskazivao kršćansku ljubav.
Umro je u Zagrebu 10. svibnja 1928.g. u 32. godini života, na glasu svetosti. Na samrti je prikazao svoj život kao žrtvu Bogu za hrvatsku mladež. Njegova žrtva donijela je obilne plodove u katoličkim organizacijama koje su nastavile ostvarivati njegovu duhovnu baštinu.
1958.g. započeo je biskupijski postupak za njegovo proglašenje blaženim. 1977.g. njegovi posmrtni ostaci preneseni su u Baziliku Srca Isusova u Zagrebu u kojoj se redovito pričešćivao, adorirao i molio posljednjih šest godina života. Od 1986.g. postupak za njegovo proglašenje blaženim odvija se u Rimu. Milosti i uslišanja po njegovu zagovoru se množe. Početkom 2001.g. hrvatski su biskupi zajednički uputili pismenu molbu Papi Ivanu Pavlu II. da Ivana Merza što prije proglasi blaženim