U Merčevoj rečenici “Katolička vjera je moje životno zvanje” Papa sažeo svjedočanstva kršćanskog života hrvatskih duhovnih velikana
Prigodom svoga drugog pohoda Hrvatskoj Sveti Otac je i ovaj puta spomenuo slugu Božjega Ivana Merza kao što je to učinio i kod prvoga pohoda Hrvatskoj 1994. Kod ovog drugog pohoda Papa ga je spomenuo u svojoj propovijedi na svečanoj sv. misi s vjernicima Južne Hrvatske, u Splitu na Žnanju, 4. listopada 1998. Donosimo ovdje navod iz četvrte točke govora Svetoga Oca da bolje možemo uočiti kontekst u kojem je Merz spomenut.
“Predragi, Split i Solin su druga i završna postaja ovoga mojeg pastirskog pohoda u Hrvatskoj. Ova dva mjesta imaju sasvim posebno značenje u razvoju kršćanstva u ovdašnjim krajevima najprije u rimskom a potom u hrvatskom razdoblju te dozivlju u pamet dugu i divnu povijest vjere od apostolskih vremena do naših dana.
»Da imate vjere koliko je zrno gorušičino …«, reče nam malo prije Isus u Evanđelju. Milost je Božja učinila da ono zrno vjere proklija i uzraste te postane veliko stablo, bogato plodovima svetosti. Ni u najtežim razdobljima vaše povijesti nisu nedostajali muževi i žene, koji su neumorno ponavljali: »Katolička je vjera moje životno zvanje« (sluga Božji Ivan Merz, in Positio super vita, virtutibus et fama sanctitatis, Roma 1998, p. 477); nisu nedostajali muževi i žene za koje je vjera bila program njihova života. Tako je to bilo za mučenika Dujma u rimsko doba, za brojne mučenike u doba turske okupacije, kao i za blaženoga mučenika Alojzija Stepinca u naše dane. Odluka vaših otaca da prihvate katoličku vjeru, vjeru koju su propovijedali i ispovijedali sveti apostoli Petar i Pavao, odigrala je glavnu ulogu u vjerskoj i građanskoj povijesti vaše nacije. »To je bio događaj od presudne važnosti za Hrvate, jer su otada s velikom spremnošću prihvaćali ono Kristovo Evanđelje kako ga je Rim širio i naučavao.”
Kada se pročitaju svi govori Svetoga Oca može se uočiti da je osim Kardinala Stepinca od svih hrvatskih duhovnih velikana i kandidata oltara Papa spomenuo još samo Ivana Merza. (Ovdje ne ubrajamo sv.Dujma kojega je Papa također spomenuo, a koji je živio i podnio mučeničku smrt prije nego su Hrvati došli u svoju današnju domovinu.) I ne samo da ga je spomenuo nego je i naveo poznatu Merčevu misao o katoličkoj vjeri koja mu je postala životno zvanje. Tko je slušao izravno Papin govor mogao je čuti kako je Sveti Otac navodeći rečenicu Ivana Merza, izgovorio i njegovo ime kao autora iste rečenice. No ima i nešto više u tom navođenju Merčeve rečenice. Kad se pažljivo analiziraju Papine riječi o Merzu vidi se da je u toj Merčevoj rečenici Papa sažeo svjedočanstva kršćanskog života svih ostalih hrvatskih duhovnih velikana; u izvjesnom smislu prema Papinim riječima Merz ih sve predstavlja i zastupa tom svojom izrekom kao i svojim životom i svetošću. Drugim riječima moglo bi se zaključiti, imajući u vidu i treću fazu u koju je ušao Merčev proces, da je nakon Kardinala Stepinca Ivan Merz najozbiljniji sljedeći hrvatski kandidat za beatifikaciju.
Prisjetimo se ovom zgodom i prvog Papina pohoda Hrvatskoj 1994. I tom je prigodom Sveti Otac spomenuo Ivana Merza i to u prvom svome govoru u zagrebačkoj katedrali 10. rujna 1994. na susretu sa svećenicima i redovnicima i ostalim Bogu posvećenim osobama. Nabrajajući hrvatske duhovne velikane nakon što je najprije naveo dva kanonizirana hrvatska sveca, sv. Nikolu Tavelića i sv.Leopolda Mandića, Sveti Otac je spomenuvši Merza još nadodao da je bio “istaknuti laik u svjedočenju Evanđelja.” No evo izvatka iz toga papina govora: “Iz dugog niza muževa i žena koji su se u naše vrijeme istakli življenjem kršćanskih vrlina, želim spomenuti sluge Božje: Josipa Langa, pomoćnog zagrebačkog biskupa, franjevce Antu Antića i Vendelina Vošnjaka, kao i Ivana Merza, istaknutog laika u svjedočenju Evanđelja. Najsvjetliji lik je, bez sumnje, nadbiskup i kardinal Alojzije Stepinac…”
Dodajmo ovome i činjenicu da je Papa u Rimu prigodom susreta s mladim hrvatskim hodočasnicima na generalnim audijencijama češće spominjao Ivana Merza postavljajući im ga za uzor kršćanskog života. Bilo je to 30.IV.1980., 29.IV.1981., 29.IV.1982. i 2.V.1983.( Vidi: B.Nagy, Ivan Merz-Istaknuti laik u svjedočenju Evanđelja, Zagreb, Postulatura za beatifikaciju, 1996., str. 51).