ZAKLJUČAK
Temeljna pitanja koja su stajala u dnu svih problema koje je Ivan proživljavao u periodu prije i za vrijeme rata bili su problemi Isitne, Ljubavi, Života, moralne savršenosti i svetosti. Neke od njih (kao što smo i mi naveli) pisao je velikim slovima želeći im time dati važnost. Nakon završenog rata ove stvarnosti kao problematične Merz više ne doživljava. Za vrijeme rata počeo je otkrivati jednu drugu stvarnost koja je apsorbirala sve ono što je bilo problematično kod tih pitanja. Ne samo da mu se to pojavilo kao rješenje nego je u toj Stvarnosti naslutio i otkrio manifestaciju jedine i vrhunske Istine, Ljubavi i Života. U jednom pismu što ga je napisao majci sa studija u Parizu piše:
«Znadeš da me je život na sveučilištu u Beču, zatim rat, studij i napokon Lurd potpuno uvjerio u istinitost katoličke vjere i da se stoga cijeli moj život kreće oko Krista Gospodina.»[1]
I stvarno, Krist i njegovi interesi postaju za njega od sada pa nadalje jedino središte njegovih težnji, želja, apostolske angažiranosti, tako da će nakon šest godina uzornog i plodnog apostolskog života u predvečerje smrti moći napisati u svome testamentu: «Mihi vivere Christus fuit et mori lucrum.- Život mi je bio Krist a smrt dobitak.»[2]
[1] Pismo majci iz Pariza od 20.10.1921., objavljeno u: Božidar Nagy, Borac s bijelih planina, Zagreb FTI, 1971., str. 213
[2] Testament Ivana Merza objavljen u: Božidar Nagy, Borac s bijelih planina, Zagreb FTI, 1971., str. 327