«HOMO CATHOLICUS»
Orlovska misao, Zagreb, 1928./29., br.8, 97.
Zovite ga pobožnim, čistim, savjesnim, apostolskim, orlovskim anđeoskim, svetim – ja ću ga uvijek zvati katoličkim čovjekom. Pa zar mi svi nismo katolici? Nismo! Ja sam o katoličkim svjetovnjacima mnogo čitao, a dr. Ivo je bio prvi živi katolik svjetovnjak, kojega su susrele moje oči već skoro zaplakane u skeptičnom traženju čovjeka-katolika. On je bio čisti i savršeni katolik – katolik s Papom i za Papu; katolik kojemu u duši žive sve svete knjige, svi crkveni oci, svi koncili sve dogme, sve enciklike, sve ceremonije, sve zapovijedi, svi silabi, svi katekizmi, sve nepogrješivosti, svi biskupi, svi svećenici, sva svetohraništa, svi siromasi, svi redovnici čitavog svijeta. A ima li ovakvih katolika među nama? Dr. Ivo je bio katolik od jednoga komada, sav od jedne ideje, sav od jedne boje katolik do dna, do vrha, do izgradnje. Dr. Ivo je živio u Crkvi u Kristu – u duhovnoj Crkvi, u materijalnoj Crkvi, u Kristovom Tijelu, u Kristovom duhu, u Kristu, koji je čovjek i Bog skupa. Katolicizam dr. Ive Merza nije ovaj naš moderni, kojemu je važniji socijalni položaj, nego položaj duše, kojemu je sve usmjereno u ovozemne vrednote (politika, ekonomija, karijera) pod firmom vjerskih vrednota… Njegov katolicizam je sav u Hostiji, kojom dnevno hrani duh i srce, u Papi, čijim enciklikama dnevno hrani um, u orlovskom apostolatu, u kojemu dnevno usavršava volju. On nema nikakvog ličnog posla ni komoditeta. On se sav dao za druge radi Boga. Njegov rad, njegov studij, njegove šutnje sve je to prezasićeno mišlju na Boga, čežnjom za Vječnim. A mi smo tu misao i tu čežnju dnevno srkali s njegovih očiju, iz njegove riječi, s njegovih kretnja, jer sve je bilo prožeto Božanskim sve transparentno, sve oduhovljeno, sve bez truna nametljivosti. On je živio i hodao među nama kao čudo, tj. kao katolički čovjek. Izrastao je iz našeg millieua, a ostao je čist do zavjeta čistoće, molio je do dnevne pričesti, slušao Crkvu do savršenog predanja. A mi se opravdavamo: kriva je pokvarena okolina, tako su nas odgojili, pa ne možemo se mi iskopati kad smo rođeni u današnjem vijeku, nacionalizam se zavukao pod našu religiju bez naše krivnje, autoriteti su danas uzdrmani, treba misliti originalno, svojeglavo, individualno. Eto zato je dr. Ivo bio čudo današnjeg vijeka, a ovakva čudesa rađa samo onaj njegov, jedino ispravni religiozno crkveni k a t o l i c i z a m.
Zašto nam je Bog kao pojavu poslao katoličkog čovjeka svjetovnjaka dr. Merza? Da nam pokaže kako se živi katolički, da korigira i usavrši naš katolicizam, da smisao našeg apostolata bude Crkva, a cilj našega rada nebo, u kojem se moli za naš katolicizam: Homo catholicus.»[1]
[1] Dušan ŽANKO,