Francuski katolički dvotjednik ESPRIT ET VIE (Duh i život) namijenjen prvenstveno svećenicima i redovnicima, ali i laicima koji žele trajno usavršavati svoje znanje iz teologije, filozofije i kulture, s tradicijom starijom od jednog stoljeća, čiji je nakladnik poznata izdavačka kuća CERF, u broju 94 (studeni 2003.) donosi prilog pod naslovom Utjecaj liturgije na francuske pisce . Autor članka Thomas Gueydier, profesor je književnosti i stalni suradnik spomenutog časopisa, te urednik rubrike za kulturu na internet-stranici za mlade katolike Crkve u Francuskoj: inXL6 : le portail jeune de l’Église catholique en France.

Nakon što je u uvodu u nekoliko redaka predstavio Ivana Merza kao novog hrvatskog blaženika, profesor Gueydier na šest stranica vrlo detaljno upoznaje čitatelje sa sadržajem Merzove doktorske disertacije čiji je naslov upotrijebio i za svoj članak. Na početku članka ističe nekoliko elemenata koji po njegovoj ocjeni čine Merzovo djelo vrijednim i zanimljivim i današnjim naraštajima. Za razliku od teorije književnosti i velikog dijela literature 20. stoljeća koje nas upućuju da književne tekstove vrednujemo prema njihovoj unutrašnjoj strukturi, neovisno od njihova neposrednog utjecaja i odnosa prema vanjskom svijetu, u ovom djelu, primjećuje autor članka, književnost je predstavljena nizom primjera koji svjedoče o kolektivnom i individualnom ponašanju u danom društvu, a liturgija je kao činjenica duboko ukorijenjena u tadašnjem društvu i stvarnost je koja zahvaća velik dio Merzovih suvremenika.

Profesor Gueydier uočava također i Merzov nesuzdržani zanos za katoličke proslave te njegovu slijepu odanost umjetničkom sjaju liturgije ističući da katolicima 21. stoljeća, čiji su osjećaji prema liturgiji znatno ohladnjeli o odnosu na vjernike s kraja 19. i početka 20. stoljeća, ovo djelo može izgledati i malo zastarjelim. No bez obzira na razlike u poimanju liturgije u Merzovo i naše vrijeme, ovo djelo je vrijedno i zanimljivo zbog dva razloga. Prvo, ono nas podsjeća da obredi zauzimaju temeljno mjesto u kršćanskom životu unatoč opravdanoj važnosti koju danas pridajemo individualnom izražaju vjernika. I drugo, svojom knjigom mladi Merz pokazuje i dokazuje da je francuska književnost 19. i početka 20. stoljeća duboko prožeta liturgijom i ne bi bilo dobro, da ta strana francuske književnosti ostane skrivena ili prešućena.

U vremenu kada Europa traži svoje korijene, među ostalim i one duhovne, ovo djelo postaje vrlo aktualno i dolazi u pravi čas, zaključuje komentator.

Nakon ovog uvodnog razmišljanja, slijedi prikaz sadržaja svakog pojedinog poglavlja knjige, uz navođenje imena pisaca i književnih djela koje Merz obrađuje u svojoj disertaciji. U završnom dijelu svog članka profesor Gueydier, čija je uža specijalnost suvremena europska literatura, daje osvrt na djelo Ivana Merza uspoređujući književnost Merzovog vremena sa suvremenom literaturom. Merzovo djelo, tvrdi on, podsjeća nas da je vjerska kultura, kojoj je liturgija izuzetno važna sastavnica, vrlo snažno utjecala na francuske pisce navedenog razdoblja, i dodaje da taj utjecaj traje i u našem vremenu. Nije rijetko da i djela 20. pa i ova s početka 21. stoljeća prihvaćaju jezik Biblije ili kršćanstva svjedočeći na taj način svoju jedva skrivenu privlačnost i određenu naklonost spram judeo-kršćanskog nasljeđa. Od dramskog djela U očekivanju Godota (En attandant Godot) gdje 1949. Samuel Beckt otvara pitanje spasa dobrog razbojnika do romana Lutajuće sjene (Ombres errants – nagrada Goncourt 2002.) u kojem Pascal Quiguard citira svetog Tomu Akvinskog, kršćanstvo u stvari i nije prestalo utjecati na našu (tj. europsku) kulturu, usprkos činjenici što u literaturi susrećemo i primjere poput opisa sahrane majke Meursault (junakinje iz Camusovog romana Stranac -Etranger) gdje je opis tog događaja sveden na neko daleko prisjećanje mučnog hodanja kroz polje po teškoj vrućini.

Iako je malo vjerojatno da bi Ivan Merz napisao potpuno istu knjigu da živi u našem vremenu, navedeni primjeri iz literature, misli profesor Gueydier, daju povod da se provedu istraživanja slična Merzovim. Dokazujući i pokazujući kako je liturgija utjecala na francusku književnost, mladi Merz nam istovremeno otkriva svoju temeljnu misao o duhovnom savršenstvu. Ono je, ističe profesor Guedier, predstavljeno istodobno kao osobno prihvaćanje obreda kod liturgijskih pisaca, te u obliku pretjeranog individualizma čije su žrtve antiliturgijski književnici. Na kraju članka autor se kratko osvrće i na karakterne osobine Ivana Merza koje je otkrio čitajući njegovo djelo. To je prije svega Merzov životni optimizam koji proizlazi iz njegove velike ljubavi i vjere u sposobnosti čovjeka da se prepusti osvojiti istinskom ljepotom. Ponesen Merzovom vjerom i optimizmom pisac zaključuje svoj članak željom: Samo kad bi i mi, kao Ivan Merz, u istim vrijednostima znali otkriti klicu nade. Čitatelji koji žele pročitati izvorni članak prof. Gueydier na francuskom upućujemo na Internet-stranicu: http://www.esprit-et-vie.com/breve.php3?id_breve=186

Ovaj iscrpan i zanimljiv prikaz Merzove doktorske disertacije sa stručnim osvrtom profesora suvremene književnosti gospodina Gueydiera pobudio je interes i potaknuo francuske čitatelje da upoznaju Merzovo djelo u cjelini. Merzova doktorska teza za mnoge je pravo otkriće po originalnosti i načinu predstavljanja teme, a čitatelje posebno zadivljuje osoba autora ove jedinstvene disertacije, bl. Ivana Merza – tako mladog, (doktorirao je s nepunih 27 godina) a tako vrsnog poznavatelja francuske literature i duhovnosti. Zbog svega toga, smatraju odgovorni u nakladničkoj kući CERF, Ivan Merz zaslužuje da se njegovo djelo objavi i u Francuskoj. U tome smislu već su uspostavljeni kontakti između CERF-a, poznatog i priznatog francuskog nakladnika i Postulature za kanonizaciju Ivana Merza iz Zagreba.