Božidar Nagy D.I.
„Ako ne znaš tko si, doći će drugi pa će ti reći
da budeš ono što on bude htio!“ I. Petrićević
ODLUKE I PROGRAM
Drugog sastanka hrvatske katoličke mladeži
Zagreb, 1907.
Nakon održanog Drugog sastanka hrvatske katoličke mladeži u Zagrebu od 4. do 6. kolovoza 1907., službeni časopis hrvatske katoličke mladeži Luč već je od prvog svoga broja trećega godišta akad. godine 1907./1908. opširno izvještavao o održanom sastanku koji je bio premašio sva očekivanja. Tako prvi broj toga godišta od listopada 1907. na prvoj stranici donosi programatski članak pod naslovom: „Naš program za ovu godinu.“ Na temelju svih predavanja i diskusija s toga Drugog sastanka donesen je program koji su si zacrtali ti mladi poletni hrvatski katolici da ga ostvare tijekom akademske godine. Potom u svakom daljnjem broju časopisa koji je izlazio jednom mjesečno donosi se kroz cijelu tu godinu opširan prikaz raznih predavanja, diskusija i ostala dokumentacija sa sastanaka. I iz toga se vidi koliku su važnost pridavali tome sastanku i smjernicama njegovi organizatori kao i urednici Luči.
Urednički članak pod naslovom „Naš program za ovu godinu“ započinje ovako: „Zagrebački sastanak dostojno se niže kao orijaški korak za trsatskim sastankom. Ta bilo nas je u Zagrebu deset puta toliko, koliko na Trsatu!“ U nastavku autor konstatira kako se organizacija katoličkog đaštva „brže širi nego je to i veliki optimist mogao predviđati“ pa je stoga potrebno dati jasan plan i program katoličkog djelovanja za narednu akademsku godinu. Taj je program sažet u četiri točke prema područjima na kojima treba biti usmjereno katoličko djelovanje: 1. Srednje škole. 2. Visoke škole. 3. Ženski katolički pokret. 4. Još jedan novi list. Ukratko donosimo sadržaj svake od ovih točaka.
1. Srednje škole. „Sva je naša organizacija izrazito vjerskog karaktera i bez političkog strančarstva. Ta naša vjerska ideja treba se što jače istaknuti, a da se to postigne, imaju se na svim zavodima, gdje to nije zabranjeno osnovati Marijine kongregacije… Gdjegod su kongregacije već podignute neka se prema broju svojih članova razdijele u sekcije, e da se rad ne ograniči samo na neke članove, nego da sudjeluju svi, svaki prema svojoj sklonosti i sposobnosti… Kongregacija treba okupiti cvijet hrvatske mladeži, oduševljene borce za svetu stvar, prave radikale!… Gdje kongregacije nema, jer su zabranjene, tu neka se u istom duhu prihvati posla literarni klubu… Sva ta društva sa svojim klubovima i sekcijama sačinjavaju zajedno ‘Đački odio hrvatske vojske’. Zastupnik ili glavni vođe toga ‘Odjela hrvatske vojske’ bit će u živahnom saobraćaju s uredništvom ‘Luči’… Ovu točku stavljamo osobito na srce, jer uspjeh ‘Luči’ uspje je naše organizacije i njeno mjerilo.
Za bolje razumijevanje ovoga inzistiranja na Marijinim kongregacijama od strane vodstva pokreta treba napomenuti da su Kongregacije bila katolička društva za mlade i odrasle koja su promicala i njegovala duhovni kršćanski život kod svojih članova. Osnovali su ih isusovci još koncem 16. stoljeća i veoma su se brzo proširile po cijelom svijetu. Postoje i danas ali pod novim imenom: Zajednice kršćanskog života.
2. Visoke škole. „Tu već imamo po svim sjemeništima „Zborove duhovne mladeži“… Možemo dakle računati na deset akademskih korporacija… I ova društva neka se razdijele u sekcije i klubove. Svrha će im biti uglavnom ta da opskrbe Luč dobrim i zanimljivim štivom i da se što bolje priprave za rad u puku u vrijeme praznika. Napose ističem zahtjev jedne naše rezolucije da Luč donosi više vjersko-apologetskog štiva. To je u prvom redu zadaća naših drugova iz sjemeništa pa se nadamo da će je oni dostojno i izvršiti.
Trebamo predusresti i jednu predrasudu. Nekoji su klerici izjavili želju, da bi bilo bolje, kad oni u Luči ne bi sudjelovali, jer da s njihovim suradništvom izgleda ona odveć „popovska“. Drugovi, ta vam na vrijedi! Ta zar ne vidite, da naši protivnici idu baš za tim, da rastave bogoslovce od ostalog đaštva. Hoćemo li poslušati glas naših protivnika i na njihovu živu želju oslabiti naše redove? Ne, drugovi! Mi znamo, što je svećenik u Crkvi katoličkoj, znamo što je i narodu hrvatskom. Svatko tko nije slijep kod očiju i hoće da bude prijatelj naroda, sigurno vidi, da se narodno blagostanje dade podići jedino složnim i intenzivnim radom duhovnoga i svjetovnoga staleža. To baš to ističemo i u našem geslu „ za vjeru i dom“. Svatko dakle, tkogod samo može neka dade svoje sile na oltar domovine, neka je iskoristi za hrvatski rod. Kako je duša spojena s tijelom, tako se trebaju slagati bogoslovci i svjetovnjaci, samo u spoju njihovom uspijeva život i Božji blagoslov.
3. Ženski katolički pokret. Ova točka posebno privlači pozornost jer je sve do tada glavnu riječ u Hrvatskom katoličkom pokretu imala muška mladež svih uzrasta. O ženama i djevojkama nije se do tada govorilo. Od te godine i njima bivaju otvorena vrata članstva i djelovanja u pokretu. Nakon što se u uvodu toga dijela govori o dostojanstvu žene i njezinoj ulozi u društvu na što ju je uzdignula Kristova nauka i Crkva, te pošto je prikazao ulogu žene u povijesti hrvatskog naroda koja je stajala uz bok svojih muževa i sinova koji su oružjem branili vjeru kršćansku i hrvatski dom, autor članka nastavlja: „Istina, danas se više ne ori jek bojne trublje niti nas iz sna plaši prasak puške i zveket mačeva, ali boj se bije ipak žestok za iste ciljeve, za iste ideale; za Krst časni i hrvatstvo slavno… Na bojnom polju fali bitni jedan dio: hrvatska žena. Ova godina treba učiniti kraj i toj ženskoj pasivnosti. U ovoj godini treba se ozbiljno početi sa ženskom organizacijom.“ U nastavku autor daje sasvim konkretne upute kako organizirati žensku mladež i u tome smislu sugerira izdavanje posebnog katoličkog lista za žensku mladež.
4. Još jedan novi list. I kao četvrtu točku programa najavljuje se pokretanje još jednoga lista za mladež. „Iz svega dosadašnjeg jasno se razabire da Marijine kongregacije sačinjavaju bitni dio naše organizacije, naše „Hrvatske vojske“ i to jezgru i njezin osnov.“ Stoga je potrebno da sve Marijine kongregacije budu međusobno povezane jednim listom koji će donositi sadržaje koje nije moguće objavljivati u Luči. Taj će novi list, kako najavljuje autor, izdavati zagrebačka akademska Marijina kongregacija.
Svoj programatski članak autor završava pozivom na rad, na angažiranje: „Hrvatska mladeži, ti si do sada pokazala da si sposobna za rad, da shvaćaš prilike i dnevne poteškoće, pa da im se znadeš nametnuti i svladati ih. Na tom putu treba da idemo naprijed. Uhvatimo se svi, odvažno u junačko kolo bogoslovi i svjetovnjaci, visokoškolci i srednjoškolci, bili oni kojih mu drago struka, kojega mu drago zavoda, jer svi smo sinovi jednoga hrvatskoga naroda i djeca jedne svete Katoličke crkve. Svi dakle oduševljeno naprijed u svetom radu „za vjeru i dom“!
(Luč, br. 1, 1907., str. 1-7.)
Nastavlja se…
Preuzimanje: