Božidar Nagy D.I.

„Ako ne znaš tko si, doći će drugi pa će ti reći
da budeš ono što on bude htio!“ I. Petrićević

POSVETA HRVATSKE MLADEŽI SRCU ISUSOVU 1900.

Od prošloga broja ovoga časopisa započeli smo prikaz Hrvatskog katoličkog pokreta kojemu su prethodila na crkvenom području u hrvatskim zemljama dva veoma važna vjerska događaja koja su obilježila cijelo 20. stoljeće premda s HKP-om nisu bila formalno povezana. Bile su to  dvije veličanstvene manifestacije  katoličke vjere hrvatskoga katoličkog naroda koje kao dva reflektora stoje na početku novog stoljeća i bacaju svoje svjetlo na cijelo to razdoblje kršćanskog života u hrvatskom narodu.

Prvi je događaj bio Posveta hrvatske mladeži Srcu Isusovu 22. lipnja 1900. a drugi je događaj bio Prvi hrvatski katolički sastanka-kongresa održan od 3. do 5. rujna 1900. u Zagrebu. U ovom članku prikazujemo prvi od tih dvaju događaja, Posvetu mladeži Srcu Isusovu koja je okupila 160.000 hrvatskih mladića i djevojaka u ovoj svečanoj ispovijesti katoličke vjere na početku 20. stoljeća.

Ova je Posveta bila odgovor na poziv Pape Leona XIII. koji je godinu dana ranije 1899. god. posvetio svijet Srcu Isusovu i pozvao biskupe i vjernike da se to učini po svim drugim krajevima svijeta gdje žive katolici.

Idejni začetnik ove jedinstvene posvete hrvatske mladeži u Hrvatskoj  i BiH bio je travnički isusovac Antun Puntigam. Pod pokroviteljstvom zagrebačkog nadbiskupa Jurja Posilovića u Zagrebu je u veljači 1900. ustanovljen poseban odbor za organiziranje posvete. Već s prvog sastanka 24. veljače 1900. odbor je uputio hrvatskoj mladeži javni poziv za posvetu koji je objavljen i u tisku. Sav hrvatski episkopat spremno je odobrio ovu inicijativu, blagoslovio je i uzeo pod svoje okrilje te obećao potrebnu pomoć. Visoka Zemaljska vlada kojoj se Odbor obratio također s molbom za pokroviteljstvo, dala je svoj pristanak i odobrila je sve akcije koje su s tim u svezi bile organizirane po školama.

Nakon “Poziva” koji je u obliku letka bio objavljen u javnosti u veljači 1900. g., Odbor je objavio pripremnu brošuru na trideset stranica pod naslovom “Slavlje hrvatske omladine na osvitu novoga stoljeća”. U toj je brošuri po prvi puta objavljena pjesma posvetnica “Do nebesa” koju je u Travniku spjevao devetnaestogodišnji gimnazijalac Petar Perica koji je kasnije postao isusovac i kojega su kao mučenika 1944. g. ubili na Daksi u Dubrovniku komunistički partizani. Pozivu za posvetu odazvalo se preko 160.000 hrvatskih mladića i djevojaka čiji su potpisi bili sabrani u velikom albumu. Samo slavlje posvete hrvatske mladeži Srcu Isusovu bilo je obavljeno na svetkovinu Srca Isusova, u petak 22. lipnja 1900., u svim crkvama po svi hrvatskim biskupijama.

Ovu su posvetu pratile i popratne akcije vjernosti. Osim knjige sa svim potpisima izrađeno je bilo “zlatno srce”, figura koja u naravnoj veličini predstavlja ljudsko srce a načinjena je bila od zlata u koju je stavljen popis “duhovnog cvijeća”, tj. djela pobožnosti što su ih mladi hrvatski katolici tijekom nekoliko mjeseci prikazivali za Svetoga Oca. Tih je djela pobožnosti i karitasa bilo ukupno 1,189.500. Zajedno s knjigom svih potpisa sve je to bilo predano Papi Leonu XIII. za vrijeme hodočašća u Rim početkom mjeseca srpnja 1900. Na tom je hodočašću sudjelovalo 700 hrvatskih vjernika, a među njima i 50 mladih predstavnika od onih 160.000 mladih koji su posvetu obavili. U posebnoj audijenciji koju im je Papa udijelio u Sikstinskoj kapeli 3. VII. 1900. uručen je Svetom Ocu i „Petrov novčić“ – 500 dukata kao dar hrvatske mladeži.

„Zlatno Srce“ Papa Leon XIII. zadržao je u svojoj sobi, jer mu je toliko bio drag taj poklon kao što je kasnije usmeno i pismeno potvrdio. Nakon hodočašća Papa Leon XIII. uputio je vlastoručno pismo nadbiskupu Jurju Posiloviću u kojem zahvaljuje posebice za darove što mu ih je hrvatska mladež predala kao znak svoje posvete Presvetom Srcu Isusovu. Godinu dana kasnije idejni začetnik ove posvete isusovac o. Antun Puntigam objavio je bogato dokumentiranu spomen-knjigu na ovu posvetu  pod naslovom: Hrvatska omladina pod zastavom Srca Isusova, Spomenica i Budnica, Zagreb, 1901., 236 str. Osim ove knjige još je jedna trajna uspomena od Posvete ostala kroz cijelo 20. stoljeće sve do danas. To je pjesma posvetnica „Do nebesa nek se ori“ koja postade najpopularnije hrvatska vjerska pjesma koja se pjeva posebice u najsvečanijim zgodama.

Posveta hrvatske mladeži Srcu Isusovu obnovljena je 1910. godine o čemu je također sačuvana brojan dokumentacija. Treba spomenuti i činjenicu da su se ovoj Posveti kako 1900. tako i 1910. protivili liberalni krugovi raznim neuspjelim manifestacijama.

O cijeloj ovoj posveti vidi opširan članak:

Božidar Nagy, «Stota obljetnica posvete hrvatske mladeži Srcu Isusovu 1900. g.»Obnovljeni život, br. 2, 2000., str. 233-247.

DO NEBESA NEK SE ORI

Pjesma posvetnica

 Do nebesa nek se ori naših grudi gromki glas,
neka jeknu rajski dvori, nek nas čuje Isus spas.

Isukrste, Srcu tvom s nama naš se kune dom:
dušom, tijelom vijek sam tvoj za krst časni bijuć boj.

Čujte, puci širom svijeta, oci naši, čujte sad;
čujte, sluge pakla kleta, kako Hrvat kliče mlad:

Stijeg Hrvata, Srce Krista, tu nam rudi sreća, spas;
tu sloboda zlatna blista, tu se ori slavski glas.

Pređi naši kano lavi za krst časni biše boj.
Tko je sinak ovoj slavi, Kristu vjeran uvijek poj:

Neka grmi pako hudi, neka bjesni cijeli svijet
neka borba lomi grudi, čvrsto stoji zavjet svet:

Kralju slave silni, blagi, blagoslovi zavjet taj!
Blagoslovi rod nam dragi u svom srcu stan mu daj.

Spjevao Petar Perica 1900.g. za posvetu hrvatske mladeži Srcu Isusovu.

Preuzimanje:

HRVATSKI KATOLIČKI POKRET (2).doc

HRVATSKI KATOLIČKI POKRET (2).pdf