Božidar Nagy D.I.
„Ako ne znaš tko si, doći će drugi pa će ti reći
da budeš ono što on bude htio!“ I. Petričević
KATOLIČKA SVIJEST HRVATSKIH SREDNJOŠKOLACA
Predavanja srednjoškolaca i njihove rezolucije
na Drugom sastanku hrvatske katoličke mladeži
Zagreb, 4.-6.VIII.1907.
Bogatstvo sadržaja, događanja, rezolucija i odluka Drugog sastanka hrvatske katoličke mladeži (Zagreb, 4.-6.VIII. 1907.), a Prvoga hrvatsko-slovenskog katoličkog đačkog sastanka, bilo je tako veliko da se kroz cijelu školsku godinu u časopisu Luči donosio prikaz održanih predavanja, diskusija s prihvaćenim rezolucijama. Sva predavanja i njihovu tematiku treba gledati u svjetlu odupiranja liberalizmu i nastojanjima za očuvanje kršćanske vjere i morala u privatnom, javnom i društvenom životu. Predavanja su se održavala usporedo na nekoliko razina. Posebno za mladiće svjetovnjake, posebno za bogoslove kojih je na sastanku bio lijepi broj. Potom su srednjoškolci imali svoja predavanja, a maturanti-srednjoškolci svoja.
U dvorani Vijenac na Kaptolu održavala su se predavanja za bogoslove. Prvo predavanje za njih održao je bogoslov Izidor Poljak iz Sarajeva (kasnije kao svećenik postao poznati katolički pjesnik). Govorio je „O bogoslovskim zborovima“, tj. o udruženjima bogoslova koja su se nazivali Zborovi duhovne mladeži. Na kraju predavanja prihvaćene su rezolucije koje glase:
„Hrvatskim i slovenskim se bogoslovima preporuča: 1. Da što življe i u što većem broju aktivno sudjeluju u radu Zborova duhovne mladeži. – 2. Da u zborovima njeguju filozofiju i apologetiku, socijalno pitanje, lijepu knjigu. Među hrvatskim i slovenskom inteligencijom neka se nastoje što više širiti časopisi Hrvatska Straža i Čas. – 3. Da se pojedini Zborovi dopisuju što življe s ostalim slavenskim sjemeništima, da se međusobno upoznaju, oduševljavaju za zajednički rad i stvore međusobno što čvršću svezu. – 4. Da izdaju što češće Almanak, o čemu neka vodi brigu posebni odbor.“
Drugog dana sastanka, 5. kolovoza držala su predavanja srednjoškolci za svoje vršnjake. Tako je prvi referat održao gimnazijalac Mato Lešić iz Osijeka o temi „Socijalna uloga i dužnost srednjoškolske katoličke omladine.“ Izdvajamo nekoliko misli iz njegova predavanja:
„Socijalni pitanje je danas najvažnije od svih pitanja za svakoga katolika. Katolička je omladina pozvana da se njime bavi i da makar nešto pridonese njegovu rješavanju. Ona nema sada tolike i takve dužnosti, kakve će imati poslije; za sada treba da je uvjerena da socijalno pitanje postoji, da na nj često misli, a misleći na socijalno pitanje treba da joj je uvijek pred očima: treba da djelujemo propagirajući ideje pravednog društva. Nadalje treba širiti dobru štampu i proširivati kršćansku djelotvornost. Ali ne samo među đaštvom nego omladina mora stupiti i među seljaštvom i radništvom. U što uži doticaj te ga prosvjetljivati i pridobivati za kršćanski život. No to nas neće ništa smetati, već ćemo udarati u boj pod zastavom Kristovom na kojoj će biti napisano zlatnim slovima ‘Sve za vjeru i domovinu.’“ Nakon predavanja prihvaćene su ove rezolucije:
„1. Srednjoškolska katolička hrvatska i slovenska omladina ustanovljuje da je glavni njezin zadatak u rješenju socijalnog pitanja propaganda, tj. da će djelovati razgovorom i konferencijama među đaštvom, da će širiti kršćansku djelotvornost u svim krugovima, s kojima dolazi u doticaj. – 2. Srednjoškolsko se đaštvo obvezuje da će u praznicima nastojati stupiti u što bliži i uži doticaj s radništvom i seljaštvom, poučavajući ga kršćanskom životu i pridobivajući ga za naše ideale.“
Drugi referat održao je gimnazijalac Marko Samardžija, također iz Osijeka pod naslovom: Katolička vjera – narodna vjera Hrvata. U predavanju je među ostalim iznio ove misli: „Između svih uredaba i ustanova svakako prvo mjesto zauzima vjera. Učinci njezini protežu se na čitavo čovječanstvo, zahvaćaju sva vremena. Hrvati su primili vjeru katoličku još prije 1200 godina. Ona ih je izvela iz tame poganstva i privela k prosvjeti. Katolička se vjera tijekom ovih 1200 godina uspješnim djelovanjem tako uvriježila među hrvatski naroda i tako se s njima srasla da je ona poglavito obilježje naše narodnosti. Na prste bismo mogli izbrojiti one ljude, koji su odbacivši vjeru katoličku pridržali narodnost i ime hrvatskog. Zato kod nas baš i znači boj za vjeru i boj za domovinu“. Nakon njegova predavanja prihvaćene su ove rezolucije:
„1. Prvi hrvatsko-slovenski srednjoškolski sastanka osjeća potrebu da đaštvo što više zalazi među narod djelujući oko toga da se istrijebi onaj kukolj što vrijeđa srce i poremećuje pamet; – 2. Da se što više širi među narodom knjiga katoličkim duhom nadahnuta, a osobito katoličko glasilo „Istina“; – 3. Da smatra svoju vjeru katoličku kao pravu vodilicu u svom djelovanju.“
Gimnazijalac Mato Kristić iz Splita održao je treći referat pod naslovom Kako se treba gimnazijalac spremati za život.
„1. Srednjoškolska će omladina nastojati da se već ove školske godine ondje, gdje je to dopušteno osnuju literarna društva s listićem (kao Neven) prema prilikama s izrazito katoličkim stanovištem ili kongregacije s literarnim sekcijama. – 2. Pozivaju se hrvatski i slovenski zastupnici na carevinskom vijeću, da se u ime slobode vjeroispovijedanja zauzmu kod austrijske vlade da po srednjim školama njezinoga područja bude dopušteno osnivanje Marijinih kongregacija.“
Gimnazijalac Knežević iz Osijeka održao je predavanje na temu: Zla lektira i njezino pogubno djelovanje u đaštvu. Nije bilo rezolucija jer se zaključci predavanja slažu s već prethodnim rezolucijama.
Nastavlja se…
Preuzimanje: