Božidar Nagy D.I.
„Ako ne znaš tko si, doći će drugi pa će ti reći
da budeš ono što on bude htio!“ I. Petrićević
BOG, NAROD I SOCIJALNA PRAVDA
KATOLIČKO ĐAČKO DRUŠTVO DOMAGOJ
Nakon što je u Beču 12. svibnja 1903. osnovano prvo Hrvatsko katoličko akademsko društvo (dalje HKAD) pod nazivom „Hrvatska“, počelo se odmah razmišljati kako nastaviti s organiziranjem katoličke mladeži u domovini.
28. II. 1904. HKAD Hrvatska je održalo svoju prvu skupštinu. Jedan od utemeljitelja društva i njegov prvi pokretač mladi krčki svećenik Ivan Butković razmišljao je o organiziranju cjelokupnog hrvatskog đaštva i u tu je svrhu predložio sastanak mladih katolika u Zagrebu. Zajedno s K. Dočkalom piše zagrebačkim studentima bogoslovlja o potrebi organiziranja đaka i inteligencije u domovini.
U listopadu 1905. godine društvo objavljuje Almanah Nepredavana predavanja, no već pred kraj godine počinju izdavati list Luč, nakon što se HKAD-u priključio student filozofije Ljubomir Maraković. Već prvom uvodnom rečenicom očituje čvrstinu i širinu svoje zamisli, koja je bila potpuno u skladu s Butkovićevom vizijom: „Hoćemo čvrstu organizaciju svega hrvatskoga katoličkoga đaštva“. Ovaj đački list trebao je poslužiti kao sredstvo za ostvarenje glavnoga cilja a taj je bio organiziranja katoličke mladeži imajući u vidu tri temeljne odrednice: vjerska, narodna i demokratska. (Na Luč ćemo se još vratiti u našim sljedećim nastavcima jer je imao važnu ulogu među mladim članovim pokreta.)
Na jednoj od svojih sjednica, 18. II. 1906. HKAD Hrvatska u Beču odlučuje se da će se u njihovoj organizaciji održati sastanak hrvatskog katoličkog đaštva ili kako su ga također nazivali zbor hrvatske katoličke mladeži na Trsatu. Taj se sastanak i održao od 21. do 23. VIII. 1906. Sudjelovalo je 50 mladića među kojima su bili studenti teologije iz Zagreba i Slovenije; organizatori su ga smatrali početkom organiziranog rada među katoličkom mladeži u Hrvatskoj i djelatnim početkom Hrvatskoga katoličkog pokreta u domovini jer se preporodni katolički rad pokreta prenio iz inozemstva na hrvatski teritorij. Na ovom se sastanku donosi rezolucija o osnivanju katoličkoga akademskog đaštva u Zagrebu. Ovaj trsatski sastanak nije prošao nezapaženo pa je svjetovni tisak na čelu s liberalnim riječkim Novim listom napao ovaj sastanak.
10. XI. 1906. u Zagrebu se osniva Hrvatsko katoličko akademsko društvo (dalje HKAD) Domagoj. Ime dobiva po hrvatskom knezu Domagoju, odlučnom i nepokolebljivom borcu i branitelju svoje vjere i svoje domovine, što su i „domagojci“ željeli ostvariti. Ime Domagoj društvu je dao svećenik dr. Fran Binički. To ime nosi u sebi simboliku. Hrvatski knez Domagoj (846.–876.) pripada razdoblju samostalnosti hrvatskih vladara. Hrvatsku je oslobodio od franačke vlasti. U vjerskom i kulturnom životu Hrvata ime „Domagoj“ važno je posebice zato što je knez Domagoj pridonio otrgnuću od bizantinskog utjecaja i potpomogao čvršće vezivanje hrvatskoga naroda uz katolicizam i Rim.
Ime Domagoj značilo je prema tome za mlade čitav jedan program, kako u narodnom državnopravnom, tako i u vjerskom i kulturnom životu hrvatskoga naroda. U to je vrijeme hrvatska inteligencija već bila prilično otuđena od svoga naroda. Tuđa i s kršćanstvom nespojiva filozofska strujanja liberalizma, ali i djelovanje masonerije, vršili su ne malen negativan utjecaj u hrvatskoj javnosti i društvu. Za geslo svoga društva mladi domagojci izabiru ove tri priječi: BOG, NAROD I SOCIJALNA PRAVDA. Posebna briga bila je posvećena oživotvorenju socijalne pravde, što je inače predstavljalo jedno od osnovnih načela Hrvatskoga katoličkoga pokreta. Zato Domagoj nije razvijao svoje djelovanje samo na vjerskom, već i na socijalnom i ekonomskom polju.
Prvi predsjednik društva bio je Ferdo Pavelić. Ostali članovi utemeljitelji su bili: Š. Bašić, S. Markulin, M. Radovanić i R. Jagić. Oni su odmah počeli s djelovanjem. Gdje god je postojala srednja škola ili akademski klub, Domagoj je započinjao s organiziranjem katoličkoga đaštva. Domagojci bi dolazili u doticaj s đacima, katehetama i župnicima s nakanom da ih potaknu na osnivanje katoličkih društva. Kao i u slučaju trsatskog sastanka cjelokupno novinstvo hrvatsko–srpske koalicije, koja je upravo bila osnovana, napalo je novo društvo kao »klerikalističku« tvorevinu.
Domagoj je odgojio velik broj znanstvenika, književnika od kojih su mnogi zbog svoga javnog ispovijedanja vjere žrtvovali visoke položaje i sveučilišne katedre. Navodimo samo neka važnija imena: dr. Rudolf Eckert, dr. Petar Rogulja: Stjepan Markulin (1885.–1940.), Petar Grgec, (1890.–1962.), pisac; Ljubomir Maraković (1887.–1959.), književni kritičar; Josip Andrić, (1894.––1967.), publicist i skladatelj; Velimir Deželić ml. (1888.–1976.), pravnik i publicist; Juraj Šćetinec (1898.–1939.), sociolog; Mario Matulić (1896.–1937.), odvjetnik i mnogi drugi. Sjedište društva i sastajalište »domagojaca« bile su prostorije Djetićkog doma na Pejaćevićevom trgu br. 15 (danas Britanski trg).
Preuzimanje: