Na današnji dan, 11. ožujka, prisjećamo se sluge Božjega Franje Kuharića, voljenog kardinala hrvatskog naroda. Hrvatski narod ga pamti kao velikog zaštitnika i glasnogovornika Crkve u vrijeme komunističke vladavine. U vrijeme Domovinskog rata iskazao je blizinu najugroženijima, stradalima, izbjeglicama i prognanicima.
Iako je imao golemi ugled i utjecaj kako u Crkvi tako i u javnosti, bio je oličenje evanđeoske poniznosti. Sama njegova pojava djelovala je blago i uvijek s osmijehom na licu.
Bio je veliki štovatelj bl. Ivana Merza i uvijek je proročki nadahnuto govorio o njemu. Danas se prisjećamo takvog jednog važnog govora, 15. prosinca 1979. na susretu sa studentima u Bazilici Srca Isusova u Zagrebu, uoči dana rođenja bl. Ivana Merza. Tom prigodom je za njega rekao: „Ivan Merz je remek djelo Duha Svetoga“.
U nastavku donosimo najvažnije dijelove njegove propovijedi koje su vezanu uz Ivana Merza.
Govor zagrebačkog Nadbiskupa Franje Kuharića studentima
u Bazilici Srca Isusova u Zagrebu, 15. prosinca 1979. g.
Gdje se nalazi član Crkve tu se nalazi Krist
Premda su službe različite, odgovornosti su podijeljene; ali gdje god se nalazi jedan krštenik, tu se nalazi Crkva, a cijela Crkva u svoj svojoj cjelini i u svim svojim dijelovima jest opet sakrament određene prisutnosti djelovanja spasiteljske ljubavi samoga Isusa Krista. Tako u određenom smislu možemo reći gdje se nalazi član Crkve, tu se nalazi Krist. Tu djeluje Krist. On tu živi, on tu ljubi, on je tu svjetlost…Bilo to u tvornici, bilo to na katedrali, bilo to u rudniku, u školi, na ulici, u laboratoriju, svuda je razlivena Crkva sa svojim otajstvima gdje je prisutan krštenik.
Duhom Svetim Merz uveden u otajstvo Crkve
I to je tako divno bilo ostvareno u Ivanu Merzu. Zaista Ivan Merz bio je Duhom Svetim uveden u to otajstvo Crkve. I dao je sakramentalni znak da se u njemu mora dogoditi Kraljevstvo Božje i da se po njemu mora izlijevati u svijet Kraljevstvo Božje, Kraljevstvo Isusa Krista. I svi oni koji se žele nadahnjivati na tom primjeru i tom svjedočanstvu, na tom kršćanskom otvorenom životu, moraju nastojati da sada u ovom trenutku naše povijesti, sada na ovom tlu, u ovim okolnostima žive ono što je živio Ivan. Takav život nije ostvariv ljudskim mogućnostima. Takav život je ostvariv samo snagom duha. I Duh Sveti zaista djeluje. On djeluje i u današnjem svijetu. I ovaj susret je djelo Duha Svetoga. Gdje se god događa jedno nadahnuće, jadna težnja za dobrim, za istinom, za lijepim, to je sve šaputanje Duha Svetoga u dubini ljudske savjesti.
U Ivanu Merzu prisutna sveta Crkva
Duh je duša organizma Crkve i djeluje u svakome prema planu koji ima sa svakim, kojega ugrađuje baš u tom vremenu, baš na tom prostoru u otajstvo mističnog tijela Kristova. I Duh Sveti je tako i u Ivanu Merzu. Ivan Merz je remek djelo Duha Svetoga. On se je napajao neprestano na izvoru Duha Svetoga. Vječni Duh Sveti, živi Duh Sveti čini uvijek Crkvu živom, čini je nepobjedivom, čini je uvijek sposobnom da odgaja svetost i da živi svetost. I kad molimo ”vjerujem u jednu svetu katoličku Crkvu”, onda se sjetimo da je to i obaveza vjerovati u svetu Crkvu. To znači treba nastojati da se ta svetost dogodi u nama, u svakome od nas; da bude prisutna sveta Crkva kao što je bila i u Ivanu Merzu prisutna sveta Crkva, jer je on nastojao biti zaista svet, sav Božji, Božji u srcu, Božji u intelektu, Božji u svojoj slobodi. Htio je biti sav Božji i htio je tom vatrom zapaliti i druge. To je apostolat. Proširiti svjetlo, navijestiti Isusa Krista, govoriti o njemu. Možda to nije moguće ni lako uvijek govoriti uvijek na svom radnom mjestu, govoriti na trgu, propovijedati sa krova, ali je moguće uvijek od osobe do osobe…
Najaktivnija aktivnost Merza bila je molitva
Rekao sam da je prva zajednica bila okupljena oko Marije. Duhovi nisu bili trenutak, Duhovi su trajnost. Neprestano će rasti i događati se otajstvo Crkve u misteriju povijesti, u misteriju ljudskih srdaca. Ali što ima biti Crkva? Ima biti zajednica koja moli, koja moli s Marijom. I svaki naš apostolat, svako djelovanje Crkve i svako djelovanje svakoga od nas u ime Kristovo u Crkvi i za Crkvu i za čovjeka mora dolaziti iz tog unutarnjeg sjedinjenja s Bogom, iz te prisutnosti Boga u vlastitom srcu i vlastitoj duši, koja mora doći iz molitve. Zato je najaktivnija aktivnost Ivana Merza bila njegova molitva. Tu je on bio aktivan. Tu, kad je satima klečao pred Presvetim u Bazilici Srca Isusova, tu je bio on aktivan. A sve ono drugo što se događalo, njegovi koraci, njegovi govori, njegovi susreti, njegov žar kojim je osvajao duše za Isusa Krista, sve je to izviralo iz tog temeljnog stava duše u kojem je duša najsnažnija, najjača: molitva. Stoga i mi danas molimo. I u prvom redu neka to bude zajednica molitve i kad se god susretnete, neka uvijek bude prisutna i molitva. Molitva s Marijom. A mi najjače molimo kad molimo neizmjernim bogatstvom otkupljenja, kad molimo srcem Kristovim, onako kako Isus reče: u moje ime. Kad molimo u Isusovo ime, a na to nas poziva Crkva, za svijet, za onu povijest, za ovaj sadašnji trenutak, onda će se sigurno događati velike stvari i u ovoj našoj povijesti.
Merz je živio od Mise
Spomenuo sam na početku ove Euharistije da je Merz živio od Mise. Jednostavno se je utopio u tom beskrajnom oceanu ljubavi i iz njega izlazio opet svjež, jak, oduševljen. Eto takva nam vjera treba danas. I pod tim pritiscima planetarne ateizacije tko će izdržati, tko će prenijeti ovo vrijeme i opet pobjednički pripraviti putove Gospodnje, ako ne onaj koji tu bude stajao s čvrstom vjerom, jakom vjerom, osobnom vjerom, osobnim opredjeljenjem, osobnim iskustvom susreta s Isusom Kristom živim, uskrslim i prisutnim. Molimo da takvih apostola imamo, da se oni umnožavaju, da rastu u svojoj vlastitoj dubini, ali da se šire u širinu; da Crkva bude prisutnost u našim intelektualcima, u našim radnicima, u svim zanimanjima koje ljudi vrše; da bude prisutnost, sakrament Krista. A gdje je Krist, tu se uvijek događa spasenje. Tu ne smije nikad umrijeti nada, tu će se uvijek događati ljubav.
Duhovnost Ivana Merza – povezanost s Petrom
Ima znakova na nebu i na zemlji. Na zemlji je znak i papa Ivan Pavao II. Što je Ivanu značio Papa! Prilika možda krhka, ali prilika jedne osobe koja predstavlja samoga Isusa Krista. Krist po njemu govori, Krist po njemu pokazuje put. Zato odanost Papi! Ta povezanost s Petrom bila je duhovnost Ivana Merza. On je zaista nosio cijelu Crkvu, ljubio je cijelu Crkvu i uprisutnio cijelu Crkvu kud je došao, gdje je progovorio i gdje je molio. Ova razmišljanja neka i nas potiču da bude sve više onih koji će slijediti tu vjeru, to nadahnuće. Amen!