Duhovna obnova za katoličke intelektualce
U organizaciji Postulature bl. Ivana Merza održana je u Franjevačkom samostanu na Košljunu preko vikenda, 4. i 5. srpnja 2026. g. duhovna obnova u povodu obilježavanje 100. obljetnice boravka bl. Ivana Merza na ovom otočiću kraj Krka. On je ovdje boravio od 14. do 25. kolovoza 1926. g. te je tu i on obavio svoju duhovnu obnovu kao i kratki ljetni odmor.
Na duhovnoj obnovi sudjelovala je skupina katoličkih vjernika laika-intelektualaca, štovatelja hrvatskog Blaženika. Program duhovne obnove uključivao je razmatranja, zajedničko moljenje časoslova, sudjelovanje na Euharistiji te upoznavanje sa životom, duhovnošću i porukama bl. Ivana Merza za naše vrijeme. Duhovan obnova bila je sva utemeljena na duhovnom iskustvu Blaženika koje je zabilježio u tekstovima svoga Dnevnika i u bilješkama iz svojih duhovnih vježbi. U njima je opisao svoja nastojanja za ostvarivanje kršćanske savršenosti. Duhovna obnova je završila zajedničkim poslijepodnevnim klanjanjem u crkvi što je bila kruna ovoga skupa.
Sudionici duhovne obnove bili su dodatno potaknuti na molitvu i sabranje znajući da je u ovoj crkvi molio, po hodnicima samostana hodao, po šumici i uz obalu šetao naš Blaženi Ivan.
Uprava samostana postavila je i poveću njegovu sliku na hodniku u spomen na njegov boravak na Košljunu.
Detalje o boravku bl. Merza na Košljunu pogledajte na ovoj poveznici:
https://putksuncu.hr/blazeni-ivan-merz-na-kosljunu-14-25-kolovoza-1926
Tijekom boravka na Košljunu sudionici duhovne obnove imali su mogućnost uz stručno vodstvo domaćeg franjevca p. Nikice Devčića razgledati i četiri muzeja koji se nalaze u sklopu samostana: arheološki, etnografski, prirodoslovni i sakralni. Tako su se upoznali s vjerskim, kulturnim i povijesnim bogatstvom ovoga jedinstvenog otočića i njegova samostana kao i crkve na Jadranu koji su posvećeni tisućljetnom tradicijom prisutnosti katoličkih redovnika na njemu. Najprije su kroz pet stoljeća ovdje živjeli, radili i molili redovnici benediktinci, a nakon što su oni napustili Košljun Papa Nikola V. na molbu krčkih knezova Frankopana predaje ga 1447. g. franjevcima koji njime upravljaju i danas, nastavljajući tako stoljetnu blagotvornu duhovnu tradiciju.
Opširnije o duhovnim bogatstvima crkve i samostana otoka Košljuna pogledajte na ovoj poveznici:
https://putksuncu.hr/kosljun-oaza-duhovnosti
Dojmovi sudionika duhovne obnove
Gotovo svi sudionici duhovne obnove, osim jednoga, bili su po prvi puta na Košljunu što je za njih bilo veliko otkriće i duhovno-kulturno obogaćenje. U nastavku donosimo njihove dojmove.
Lovro: „Na Košljunu sam, uz zalaganje patra Božidara i Tina, koji su nam omogućili sveobuhvatan uvid u život bl. Ivana Merza, ponovo osjetio onu blizinu prema njemu i onaj dječji osjećaj želje da po njegovu uzoru živim što je moguće više sveto i u Božjoj blizini. Tu sam susreo ljude koji su prijatelji Božji: časne sestre, patre, vjernike koji su došli na Košljun na nedjeljnu misu i ostale sudionike-prijatelje koji su bili na duhovnoj obnovi. To me je okrijepilo i učvrstilo u nastojanju za boljim kršćanskim životom.“
Ivan: „Kada smo stigli na otok Košljun i ušli u samostan odmah sam osjetio onaj osjećaj milosti, mira i blizine Božje te da mi je to vrijeme darovano za Gospodina. Točno onako kako je pisalo u evanđelju te nedjelje: „Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.” Puno sam naučio o životu Ivana Merza, posvećenog laika koji je iskreno volio i slijedio Gospodina u svim okolnostima svojega života. Iz materijala koje smo dobili posebno me dotaklo kako je Merz na svoj način razmatrao „Načelo i temelj“ iz Duhovnih vježbi sv. Ignacija koji i ja želim nasljedovati: “Čovjek je stvoren da Gospodina Boga svoga hvali, da ga štuje, da mu služi i da tako spasi svoju dušu, a ostale stvari na zemlji stvorene su radi čovjeka da mu budu od pomoći da postigne svrhu za koju je stvoren.” Prošetao sam „mističnom šumicom“ rano ujutro oko 6 sati i razmišljao o poziva na čistoću, mir i red, kreposti koje su franjevci i ostale pobožne duše stoljećima molitvama i svetim životima usadili u duh toga mjesta. Zahvalan sam na svemu što sam primio u ta dva dana i već ovaj tjedan osjećam milost i veću lakoću u slijeđenju Božje volje kako je prepoznajem.“
Paško: „Kao netko tko godinama luta svijetom, vratio sam se pod okrilje Crkve kako bih svoju dušu vratio tamo gdje pripada – među svoje. Blaženi Ivan Merz i njegova ostavština velika su mi inspiracija i potvrda da i mi laici imamo mnogo toga za pružiti, posebno u današnjem vremenu kada svi žele biti važni, a malo tko koristan. Hvala prijatelju Mateju koji me pozvao na moju prvu duhovnu obnovu. Hvala p. Božidaru na predanom i nadahnutom vodstvu, fra Nikici na srdačnom gostoprimstvu te svim sudionicima koji su ova dva dana učinili posebnima.“
Matej: „Na Košljunu sam preuzeo dio neiscrpne Božje svetosti i postojanosti, kako od svetog samostana i njegovih stoljetnih stupova tako i od naših susretljivih domaćina franjevaca, posebno fra Nikice i našeg organizatora i voditelja isusovca, p. Božidara. Zahvalan sam Bogu za duhovni i tjelesni odmor na Košljunu i jer smo mogli odvojiti trenutke za Božju prisutnost na tako lijepom otoku, a koji je to onda nagradio svojim Duhom mira, vedrine i jakosti da možemo bolje ispunjavati njegovu volju i želju: biti savršeni kao On. (Iz nedjeljne Jutarnje Časoslova koji smo molili: “Duh svoj udahnut ću u vas da hodite po mojim zakonima i da čuvate i vršite moje naredbe“ – prorok Ezekijel, 36, 25-27). Osjećam kao što bi Merz želio, svenadzorno kao orlovi, da jasnije vidimo pravi smisao života i odlučnije živim svrhovit život, a sigurno nas Gospodin želi preko bl. Merza naučiti još puno toga korisnog za nas same i druge oko nas.“
Matko: „Veoma lijepa i veličanstvena priroda koja se sa svojim šumskim i biljnim mirisima uklopila u općeprisutan morski mir. Iako malen, šetnja duž Košljuna je veoma raznolika, kroz maslenike, kroz prekrasnu čarobnu šumu i naravno duž obale. Stara crkva i samostan imaju svoj osobitu draž. Nekako posebno se zamisliš nad starim grobovima jednog opata benediktinca iz negdje 1350. godine te Marije Katarine Frankopan i njenog oca Ivana VII. Frankopana iz 15. i 16. st. Dakako dirne te grob budućeg sveca fra Ive Perana koji se nalazi u crkvi iza oltara. A crkvu nam je na vrlo detaljan i zdušan način predstavio fra Nikica. Vrlo lijepo nam je predstavio sve muzeje na Košljunu zajedno s pripadajućim artefaktima kojih ima još i iz doba antike preko srednjeg vijeka do danas. Subotnje večernje predavanje o blaženom Ivanu Merzu je imalo posebno duhovno značenje i poticaj za razmišljanje o njegovom ovozemaljskom poslanju i poruci koju nam je ostavio u svoj zavjet. Sve zajedno, kratki vikend i izlet na otočić Košljun i duhovna obnova vrlo je pozitivno utjecala na moj duhovni život te je vrlo poticajna za moj daljnji duhovni razvoj.“
Orlovski tečaj na Košljunu
7. – 17. srpnja 1927.
Ovo je ujedno prigoda da se prisjetimo jednog veoma lijepog događaja iz djelovanja Orlovske katoličke organizacije, a vezan je uz Košljun. Godinu dana kasnije nakon boravka bl. Merza ovdje, tj. od 7. do 17. srpnja 1927. god. održan je na Košljunu godišnji Orlovski tečaj. Inače bl. Ivan Merz je bio jedan od osnivača i voditelja Orlovstva u Hrvatskoj i u njega je bio ugradio sa svoj apostolski rad. Na ovom tečaju on nije sudjelovao, ali su došli njegovi najbliži suradnici. Na tečaju je sudjelovalo oko 150 mladića, članova Orlovske organizacije. Kroničar franjevačkog samostana opširno je opisao u samostanskoj Kronici ovaj tečaj sa svim detaljima koji se može pronaći u cijelosti na ovoj poveznici:
https://putksuncu.hr/orlovski-tecaj-na-kosljunu-od-7-17-srpnja-1927
Iz toga opisa donosimo ovdje samo nekoliko kratkih izvadaka:
„Večeras u 8 sati došli su Orlovi parobrodom iz Sušaka do Punta odakle su prevezeni na Košljun. Dolaze iz Slovenije, Hrvatske, Srijema, Bosne, Hercegovine i Dalmacije. Došlo je 8 svećenika na tečaj koji su predavanja držali Orlovima. Došli su također doktori: Protulipac, advokat Brajša, liječnik Ćepulić i profesor Ćepulić, svjetovnjaci kao vođe Orlovstva, koji su također držali predavanja. Bilo je bogoslova i sjemeništaraca iz Dalmacije, Bosne, Hercegovine, Đakova, Banata i Slovenije, pa 20-30 studenata, te do 150 Orlova iz čitave Jugoslavije sve učeće mladeži svake vrsti škola. Duhovni vođa im je bio o. Bruno Foretić, isusovac iz Zagreba.“
Kroničar potom donosi ove dojmove o sudionicima tečaja: „Bila je upravo uzorna disciplina Orlova preko čitavog tečaja tako da su im se svi divili. Nije tu bilo što prisilno ili službeno nego sve spontano te si im na licima čitao ono veselje, radost i blaženo zadovoljstvo, pa onaj sveti zanos da si nauče i upiju Duh Orlovstva, Duh Kristov.”
