Nablus, Palestina, početak 2. st. – Rim, 164. g.
Rimski Martirologij: Spomen na sv. Justina, mučenika, koji je kao filozof slijedio istinsku Mudrost koju je upoznao u Kristovoj istini. On ju je propovijedao svojim ponašanjem i ono što je propovijedao pretvarao je u predmet učenja, branio je spoznatu istinu svojim spisima i posvjedočio je vlastitom smrću u Rimu za cara Marka Aurelija Antonina. Nakon što je predao caru svoju apologiju u obranu kršćanske religije, izručen je prefektu Rusticu i, nakon što se proglasio kršćaninom, osuđen je na smrt te mu je odrubljena glava.
Opširnije o sv. Justinu vidi ovdje.
Italija, Como, 1839. – Piacenza, 1905.
Rimski Martirologij: U Piacenzi blaženi Ivan Krstitelj Scalabrini, biskup, koji je svim sredstvima radio za svoju Crkvu i odlikovao se u brizi za svećenike, seljake i radnike; osobito je imao na srcu iseljenike u američkim gradovima za koje je osnovao Kongregacije misionara i Sestara misionarki sv. Karla.
Japan, 1571. – 1617.
Rimski Martirologij: U Omuri u Japanu, blaženi mučenici svećenici Alfonz Navarrete, dominikanac, Ferdinand od sv. Josipa iz reda Pustinjaka sv. Augustina i Leo Tanaka, redovnik Družbe Isusove, kojima je uredbom vrhovnog zapovjednika Hidetade iz mržnje prema kršćanskoj vjeri odrubljena glava.
† Rim, 304.
Rimski Martirologij: Sveti mučenici Marcelin, svećenik i Petar, egzorcist, koji su, kako izvješćuje papa sv. Damas, osuđeni na smrt za vrijeme progona cara Dioklecijana; dovedeni su kroz šikaru na mjesto mučeništva te su im naredili da si iskopaju grob vlastitim rukama, tako da im tijela ostanu sakrivena od svih. Međutim, pobožna žena Lucilla dala je dostojan ukop njihovim svetim tijelima u Rimu na Via Labicani na groblju Ad Duas Lauros.
Opširnije o sv. Marcelinu i Petru vidi ovdje.
† Francuska, Lyon, 177. g.
Rimski Martirologij: U Lyonu u Francuskoj, mučenici biskup Potin, Blandina i četrdeset i šest drugova, čije su teške i opetovane patnje podnesene za vrijeme cara Marka Aurelija posvjedočene u pismu mjesne Crkve Lyona upućene crkvama Azije i Frigije. Među njima bio je devedesetogodišnji biskup Potin koji je umro odmah nakon što je bio zatvoren; drugi, poput njega, umrli su u zatvoru, a ostali su bili izvedeni u arenu ispred tisuća osoba okupljenih za predstavu. Onima koji su bili identificirani kao rimski građani bila je odbrubljena glava, dok su drugi bili predani kao hrana divljim zvijerima. Kao posljednja, Blandina bila je zaklana na kraju mačem nakon što je pretrpjela duga i teška mučenja te je tako pošla za onima koje je prije poticala da postignu slavu mučeništva.
† Sandomierz, Poljska, 1260.
Rimski Martirologij: U Sandomierzu na Visli u Poljskoj, blaženi Sadoc, svećenik i drugovi iz Reda propovjednika, dominikanci, mučenici, koji su ubijeni od Tatara dok su pjevali ‘Salve Regina’, te su tako u smrtnome času pozdravljali Majku Života.
† Namugongo, Uganda, 1886.
Rimski Martirologij: Spomen na svetoga Karla Lwangu i dvanaestero drugova, mučenika, koji su u dobi između četrnaest i trideset godina pripadali kraljevskom dvoru mladih plemića ili tjelohranitelja kralja Mwange. Bili su novoobraćenici i revni sljedbenici katoličke vjere; jer su odbili udovoljiti besramnim zahtjevima kralja, bili su ubijeni; jedni su na brdu Namugongo u Ugandi bili izbodeni mačem, a drugi su živi spaljeni u vatri.
Opširnije o sv. Karlu i drugovima vidi ovdje.
Italija, Anagni, 6.-7. stoljeće
Rimski Martirologij: U Anagniju, danas pokrajina Lacio oko Rima, spomen svete Olivije, djevice. Sveta Olivija posvetila se životu kontemplacije i pokore, na oštrim i osamljenim mjestima, kao što je “Peschio” od svete Olivije kod elektrane u Ferentinu. Umrla je mlada, a njezino je tijelo premještenu u katedralu u Anagni.
† Vietnam, 1870.
Rimski Martirologij: U gradu Âu Thi u Tonkinu, današnjem Viijetnamu, sv. Petar Đông mučenik. Bio je otac obitelji i radije je pretrpio okrutna mučenja nego da pogazi križ što su mučitelji tražili od njega. Nakon što si je na lice dao upisati riječi „istinska vjera“ umjesto „lažna vjera“, bila mu je odrubljena glava za cara Tự Đức.
† Mađarska, Szombathly, 309.
Rimski Martirologij: U Szombathlyju u Panoniji, u današnjoj Mađarskoj, mučeništvo sv. Kvirinina, sisačkog biskupa koji je za cara Galerija zbog vjere u Krista ubijen na način da je bačen u rijeku s mlinskim kamenom zavezanim o vratu.
Italija, Napulj, 1848. – Lecce, 1923.
Rimski Martirologij: U Lecceu, blaženi Filip Smaldone, svećenik, koji se je posvetio revnom predanošću potrebama gluhih i slijepih osoba i njihovoj ljudskoj i kršćanskoj formaciji utemeljivši Kongregaciju salezijanskih sestara Svetih Srdaca.
† Dachau, Njemačka, 1942.
Rimski Martirologij: U blizini Münchena u Njemačkoj blaženi Antun Zawistowski, svećenik, i blaženi Stanislav Starowieyski, mučenici, koji su za vrijeme rata izvrgnuti teškim mučenjima umrli za Krista u koncentracionom logoru Dachau.
Engleska, 673. – Njemačka, 754.
Rimski Martirologij: Spomen sv. Bonifacija, biskupa i mučenika. Bio je redovnik po imenu Vinfrid koji je stigao u Rim iz Engleske. Papa sv. Grgur II. zaredio ga je za biskupa. Nakon što je izabrao ime Bonifacije poslan je u Njemačku da naviješta vjeru u Krista tim narodima, i mnoge je obratio na kršćansku vjeru. Utemeljio je svoje prvo sjedište u Mainzu. U Dokkumu među narodom Friosona, u današnjoj Nizozemskoj, razbješnjeli poglani ubili su ga mačem te je tako stekao mučeništvo.
Opširnije o sv. Bonifaciju vidi ovdje.
† Kordoba, Španjolska, 851. g.
Rimski Martirologij: U Kórdobi u Andaluziji, Španjolska, sveti Sancije, mučenik, školovao se na kraljevskom dvoru. Kao mladić zarobljen je u gradu Albi za vrijeme progona od strane Maura i nije oklijevao podnijeti mučeništvo zbog vjere u Krista.
Egipat, 3. stoljeće
Rimski Martirologij: U Egiptu, sveti Marcian, Nicandro, Apolonije i deset drugova, mučenika, koji su zbog ispovijedanja kršćanske vjere, nakon teških mučenja zatvoreni unutar zidane ograde te izloženi vrućem suncu umrli iscrpljeni od vrućine, žeđi i gladi.
† Vijetnam, 1862.
Rimski Martirologij: U gradu Tang Gia u Tonkinu, današnji Vijetnam, sv. Dominik Toai i Dominik Huyên, mučenici, očevi obitelji i ribari bili su podvrgnuti raznim vrstama mučenja tijekom dugog zatvora za vrijeme cara Tu Đứca. Snažnim duhom poticali svoje sudrugove u zatvoru da sačuvaju vjeru, te su na kraju svoje mučeništvo završili tako da su bili spaljeni na lomači.
Njemačka, 1080. – 1134.
Rimski Martirologij: Sveti Norbert, biskup, bio je čovjek strogog načina života i potpuno posvećen jedinstvu s Bogom i propovijedanju Evanđelja. Blizu Laona u Francuskoj utemeljio je redovničku zajednicu Premonstratenza; postavši biskupom Magdeburga u Saskoj, Njemačka, obnovio je kršćanski život i radio je na širenju vjere među susjednim narodima.
Opširnije o sv. Norbertu vidi ovdje.
† Vijetnam, 1870.
Rimski Martirologij: U gradu Lương Mỹ u Tonkinu, sada Vijetnam, sveti mučenici Petar Dũng i Petar Thuần, ribari, i Vinko Đương, seljak, nekoliko puta su odbili pogaziti križ, te su bili osuđeni na smrt i spaljeni su na lomači za vladavine cara Tự Đứcom.
Lavov, Ukrajina 1890. – Sachsenhausen, Njemačka 1940.
Rimski Martirologij: U Sachsenhausenu u Njemačkoj blaženi Inocent, svećenik iz reda franjevaca konventualaca i mučenik bio je podrijetlom iz Poljske. Za vrijeme vojne okupacije domovine od nacista, sljedbenika neprijateljskih učenja protivnih čovjeku i vjeri, bio je ubijen zbog svoje vjere u Krista od čuvara zatvorskog logora.
Irska, 6. stoljeće
Rimski Martirologij: U Irskoj sveti Koloman, biskup i opat samostana Dromore koji je on sam osnovao na području Downa, veoma se zauzimao za širenje i učvršćenje kršćanske vjere.
Engleska, 1090. – 1159. g.
Rimski Martirologij: U Newminsteru u Nortumbriji, Engleska, sveti Robert, opat cistercitskog Reda, koji je željan života u siromaštvu i molitvi, zajedno s dvanaest svojih drugova osnovao u tom mjestu samostan iz kojeg su u kratkom vremenu proizlašle tri redovničke obitelji.
Opširnije o sv. Robertu vidi ovdje.
† Španjolska, Kordoba, 851. g.
Rimski Martirologij: U Córdobi u Andaluziji, Španjolska, sveti mučenici Petar svećenik, Valabons đakon, Sabinian, Vistremond, Abencije i Jeremija, redovnici, koji su zavrijem progona od strane Maura zaklani zbog vjere u Krista.
† Francuska, 560. g.
Rimski Martirologij: U Soissonsu u Francuskoj sveti Medardo, biskup Saint-Quentina, koji je nakon razorenja ovoga grada preselio biskupsko sjedište u Noyonu, gdje je svim sredstvima nastojao odvratiti narod od poganskih praznovjerja i privesti ga Kristovu nauku.
Opširnije o sv. Medardu vidi ovdje.
† Engleska, 16. st.
Rimski Martirologij: U Londonu, u Engleskoj, bl. Ivan Davy, đakon u Kartuziji toga grada i mučenik. Za vladavine kralja Henrika VIII. zbog svoje odanosti Crkvi i Rimskom prvosvećeniku bio je podvrgnut okrutnom mučenju u zatvoru gdje je i umro od gladi.
Francuska, 1838. – Madagaskar, 1896.
Rimski Martirologij: U Ambiatibesu u Madagaskaru, sveti Jakov Berthieu, svećenik Družbe Isusove i mučenik, koji je u miru kao i u ratu predano radio za širenje Evanđelje. Tri je puta bio protjeran iz misija, bio od domorodaca pretučen i opetovano je pozivan da zaniječe vjeru koju je naučavao i širio. Na kraju je nakon teški i okrutnih mučenja bio ubijen iz mržnje prema vjeri.
Opširnije o sv. Jakovu vidi ovdje.
Turska, 306. – Sirija, 373. g.
Rimski Martirologij: Sveti Efrem, đakon i crkveni naučitelj, koji je u Nisibiju najprije vršio službu propovijedanja i poučavanju svetoga nauka. Nakon invazije Perzijanaca na Nisibi sklonio se sa svojim učenicima u Edesu u Osroenu. Tu je položio temelje za teološku školu. Svoju je službu vršio riječima i spisima i toliko se odlikovao po strogosti i svetosti života i nauka da je zaslužio nadimak „citara Duha Svetoga“ zbog pjesničke vrijednosti crkvenih himni koje je skladao.
Kanarski otoci, 1534. – Brazil, 1597. g.
Rimski Martirologij: U Reritibi u Brazilu, sveti Josip Anchieta, svećenik Družbe Isusove. Rođen je na Kanarskim otocima, ali je gotovo cijeli svoj život velikim trudom posvetio misionarskim djelima u Brazilu koji su donijeli ploda.
Opširnije o sv. Josipu vidi ovdje.
Siena, 1769. – Rim, 1837. g.
Rimski Martirologij: U Rimu blažena Ana Marija Taigi, majka obitelji. Iako je bila zlostavljana od nasilnog muža i dalje se brinula o njemu i omogućila je odgoj svojoj djeci kojih je bilo sedmero, a da nije nikada zanemarila duhovnu i materijalnu brigu za siromašne i bolesne.
Firenza, 1355. – Mađarska, 1419. g.
Rimski Martirologij: U Budimpešti, Mađarska, prijelaz u vječni život blaženoga Ivana Dominika, dubrovačkog biskupa, koji je na kraju crne kuge u samostanima dominikanaca u Italiji povratio obdržavanje redovničke discipline. Bio je potom poslan u Češku, a zatim u Mađarsku da se suprotstavi krivovjernom propovijedanju Ivana Husa te je potom ondje i umro.
Opširnije o bl. Ivanu Dominiku vidi ovdje.
† Engleska, 1537. g.
Rimski Martirologij: U Londonu u Engleskoj, spomen blažene mučenike Tomu Greena, svećenika i Gualterija Piersona, redovnika mjesne Kartuzije. Oni su zajedno sa šesnaest ostalih kartuzijanaca koji su zbog toga što su se suprotstavili prisezanju kralja Henrika VIII. da ima vrhovno pravo i vlast u crkvenim stvarima, bili bačeni u odvratnu tamnicu, gdje su iscrpljeni od gladi i bolesti kroz slavnu mučeničku smrt prešli u vječni život.
Bologna, 1200. – 1236. g.
Rimski Martirologij: U Bologni blažena Diana d’Andalò, djevica, koja je, nakon što je nadvladala sve zapreke koje joj je postavljala obitelj, položila redovničke zavjete po rukama sv. Dominika za klauzurni život i ušla je u kontemplativni samostan sv. Agneze što ga je sama osnovala.
Cipar – Palestina, 1. stoljeće
Rimski Martirologij: Spomen na svetoga Barnabu, apostola, koji je kao blagi čovjek ispunjen Duhom Svetim i vjerom bio ubrojen među prve vjernike u Jeruzalemu. Propovijedao je Evanđelje u Antiohiji i uveo Saula iz Tarza novoobraćenika u redove braće, prateći ga na njegovu prvom putu za evangelizaciju Azije; sudjelovao je na prvom Koncilu u Jeruzalemu 50. godine i nakon što se vratio na otok Cipar u svoju prvotnu domovinu, ondje je proširio Evanđelje.
Opširnije o sv. Barnabi vidi ovdje.
Mardine, Turska, 1869. – Kara-Kenpru, Turska, 1915. g.
Rimski Martirologij: U selu Kara-Kenpru kod Diyarbakira u Turskoj, blaženi Ignacije Maloyan, biskup Armenskog Mardina i mučenik za vrijeme genocida kršćana koji su na ovom području počinili Turci, progonitelji vjere; odbijajući prihvatiti drugu religiju, u zatvoru je posvetio kruh za duhovnu okrepu svojih drugova u zatvoru; strijeljan je zajedno s mnogim drugim kršćanima, i prolivši svoju krv dobio je nagradu vječnog mira.
† Belgija, 1250. g.
Rimski Martirologij: U samostanu La Chambre kod Bruxellesa u današnjoj Belgiji, sveta Alejda, djevica cistercitskog reda, koja je u dvadeset i drugoj godini, pogođena gubom, bila prisiljena na život u odijeljenosti; u posljednjim godinama života, izgubivši čak i vid, nije joj ostao zdrav ni jedan dio tijela, osim jezika kako bi mogla pjevati hvalu Bogu.
† Rim, 816. g.
Rimski Martirologij: U Rimu kod sv. Petra, sveti Leon III., papa, koji je Karla Velikoga, franačkog kralja okrunio za cara Rimskoga carstva 800. godine u Bazilici sv. Petra. Služio se svim sredstvima za obranu prave vjere i božansko dostojanstvo Sina Božjega. Godine 809. u Credo-Vjerovanje uveo je dodatak: „qui ex Patre Filioque procedit – koji proizlazi od Oca i Sina“, a odnosi se na Duha Svetoga. Bio je papa od 795. do 816. godine.
Opširnije o sv. Leonu III. vidi ovdje.
† Švedska, 1038. g.
Rimski Martirologij: U Švedskoj sveti Eshil, biskup i mučenik. Bio je engleskog porijekla, a za biskupa ga je zaredio njegov učitelj sv. Sigfrid. Nije štedio svoje sile za naviještanje Krista među poganima pokrajine Södermanlanda koji su ga na kraju kamenovali.
Italija, Verona, 1777. – 1853. g.
Rimski Martirologij: U Veroni sveti Gašpar Bertoni, svećenik, koji je osnovao Kongregaciju svetih Stigmi našega Gospodina Isusa Krista kako bi njegovi članovi bili misionari u službi biskupa.
Opširnije o sv. Gašparu vidi ovdje.
Lisabon 1195. – Padova, 1231. g.
Rimski Martirologij: Spomen na sv. Antuna, franjevca i crkvenog naučitelja, koji je rođen u Portugalu te je već bio kanonik kad je ušao u Red manje braće koji je tek bio osnovan. Želio je širiti vjeru među narodima Afrike, ali je puno više vršio službu propovijedanja u Italiji i Francuskoj, privlačeći mnoge istinskome nauku; napisao je propovijedi prožete učenošću i finim stilom, a na zapovijed sv. Franje podučavao je teologiju svojoj braći dok u Padovi nije završio svoj zemaljski život i otišao Gospodinu.
Opširnije o sv. Antunu vidi ovdje.
† Vijetnam, 1839. g.
Rimski Martirologij: U Huêu u Anamiji, sada Vijetnam, sv. Augustin Phan Viết Huy i Nikola Bùi Viết Thể, mučenici. Zbog straha su bili obeščastili križ što su tražili njihovi progonitelji. Međutim, pokajali su se i u želji da iskupe svoj grijeh, odmah su zatražili cara Minha Mângana da im se ponovno sudi kao kršćanima. Osuđeni na smrt bili su rastrgani na brodu i tako su stigli do nebeskih radosti.
Poljska, 1888. – 1943. g.
Rimski Martirologij: U gradu Naumowicze kod Grodna u Poljskoj, spomen na blaženu Marijanu Biernacku, majku obitelji i mučenicu. Marijana je bila udovica koja je rođena kao pravoslavka, a potom je prešla na katolicizam u dobi od 17 godina. Za vrijeme rata, pod okupacijom, spontano se predala njemačkim vojnicima da nju strijeljaju umjesto njezine trudne snahe. Ubijena je na licu mjesta i tako je zadobila slavu mučeništva. Uz ovu gestu ljubavi Marijana je u pedeset i petoj godini spasila dva života od ratnog divljaštva. Ona je jedna od 108 poljskih mučenika nacizma koje je papa Ivan Pavao II. proglasio blaženima 1999. g.
† 790. prije Krista
Rimski Martirologij: U Samariji u Palestini, spomen na svetoga Elizeja, koji je bio učenik sv. Ilije proroka. Sv. Elizej bio je prorok u Izraelu od vremena kralja Jorama do doba kralja Joše; iako nije ostavio pisanih proročanstava, djelujući u korist stranaca, predskazao je budući spas za sve ljude.
Opširnije o sv. Elizeju vidi ovdje.
† Francuska, 4. stoljeće
Rimski Martirologij: U Soissonsu u belgijskoj Galiji, danas Francuska, spomen svetih mučenika Valerija i Rufina koji su svojom smruću posvjedočili za Krista za vrijeme progona cara Dioklecijana.
† Španjolska, Kordoba, 853. g.
Rimski Martirologij: U Kórdobi u Andaluziji u Španjolskoj, sveti mučenici Anastazije svećenik, Feliks redovnik i Digna djevica, koji su svi istoga dana zajedno umrli mučeničkom smrću. Anastazije priznavši svoju kršćansku vjeru pred maurskim konzulima, odmah je proboden mačem, a zajedno s njime i Feliks, porijeklom gétul, koji je u Asturiji propovijedao katoličku vjeru i živio monaškim životom. Digna, još veoma mlada, vidjevši ubojstvo njezinih drugova hrabro je izrazila negodovanje prema sucu, te joj je odmah bila odsječena glava.
† Palestina, 8. stoljeće prije Krista
Rimski Martirologij: Spomen svetog Amosa, proroka, koji je bio stočar u Tecoi i uzgajivač platana. Bio je pozvan i poslan od Boga sinovima Izraelovim da ponovno uspostavi Božju pravdu i svetost protiv njihovih zlih djela jer su bili napustili božanski zakon.
† Italija, Lucania, 303. g.
Rimski Martirologij: U Basilikati, Italija, sv. Vito, mučenik. Kao mladić podnio je mučeništvo za Krista tako da su ga stavili u vrelo ulje. Štovanje mu se veoma proširilo po slavenskim zemljama. Bio je jako popularan u srednjem vijeku te je uključen u skupinu Svetih Pomoćnika svetaca čiji se zagovor smatrao vrlo učinkovitim u određenim prigodama i za liječenje pojedinih bolesti.
Opširnije o sv. Vidu vidi ovdje.
† Italija, Novara, 1081.
Rimski Martirologij: Na planini Mont-Jouxu u Valaisu, sveti Bernard iz Mentone, svećenik, koji je kao kanonik i arhiđakon Aoste živio dugi niz godina u Alpama, gdje je izgradio poznati samostan i dva skloništa za putnike, a koji još uvijek nose njegovo ime. Također je po njemu prozvana vrsta pasa bernardinaca s malom bačvom oko vrata za spašavanje zalutalih putnika na planinama. Godine 1923. papa Pio XI., i sam veliki planinar prije nego je postao papa, proglasio ga je zaštitnikom planinara.
Opširnije o sv. Bernardu vidi ovdje.
† Likaonija, Turska, 304. g.
Rimski Martirologij: U Maloj Aziji, spomen sv. Quirika i Julite, mučenika. Za vrijeme progona pod carem Dioklecijanom u gradu Likoniji (danas u Turskoj) živjela je Julita, bogata i plemenita žena koja je bila ostala udovica s mladim sinom Quiricom. Uhićena je s djetetom i podvrgnuta dugom ispitivanju kako bi se odrekla vjere. Odbijajući žrtvovati bogovima, ispovijedila je svoju vjeru. Sin Quirico, vidjevši kako mu je majka patila i čuvši njezine riječi, također je rekao da je kršćanin. Guverner se razljutio i bacio je dijete na zemlju i usmrtio ga. Majka, premda skamenjena od boli, ostala je čvrsta u svojoj vjeri. Nakon što je pretrpjela teška mučenje, predana je krvniku koji joj je odrubio glavu.
† Mainz, Njemačka, 5. st.
Rimski Martirologij: U Mainzu u belgijskoj Galiji, sada u Njemačkoj, sveti Aureo biskup, Justina njegova sestra i drugovi mučenici koje su poubijali poganski Huni dok su slavili Euharistiju.
Švicarska, 1825. – 1888. g.
Rimski Martirologij: Na području Ingenbohla u švicarskom kantonu Schwyz, blažena Marija Tereza (Ana Marija Katarina) Scherer, redovnica, koja je bila suutemeljiteljica i prva poglavarica Milosrdnih sestara sv. Križa koje su se potom proširile po svijetu i djeluju i u brojnim hrvatskim biskupijama, a glavno im je sjedište za Hrvatsku u Đakovu.
Opširnije o bl. Mariji Terezi vidi ovdje.
† Bugarska, 304. g.
Rimski Martirologij: U Silistru u današnjoj Bugarskoj, spomen svetih mučenika Nikandara i Marcijana, vojnika. Za vrijeme progona pod carem Dioklecijanom odbili su žrtvovati bogovima, te su osuđeni na smrt od guvernera Maksima i odrubljene su im glave.
† Vijetnam, 1840. g.
Rimski Martirologij: U mjestu Qua Linhu u Tonkinu, sada Vijetnam, sv. Petar Đa, mučenik. Bio je stolar i sakristan. Premda je bio podvrgnut mnogim i okrutnim mučenjima, ostao je nepokolebljiv u svojoj vjeri, te je spaljen na lomači za cara Tự Đứcom.
Portugal, 1181. – 1250. g.
Rimski Martirologij: U Ouremu u Portugalu, blažena Terezija, kraljica Kastilje i Leona, i majka troje djece. Nakon smrti svoga muža, živjela je samostanskim životom prema cistercitskom pravilu u samostanu koji je sama osnovala.
† Rim, 306. g.
Rimski Martirologij: U Rimu na groblju Balbini na Via Ardeatini, sveti Marko i Marcelijan, mučenici tijekom progona za cara Dioklecijana, posatali su braća po mučeništvu.
Opširnije o sv. Marku i Marcelijanu vidi ovdje.
Italija, Mantova, 1449. – 1505. g.
Rimski Martirologij: U Mantovi blažena Ozana Andreasi, redovnica koja je obukla pokorničko ruho sestara sv. Dominika, te je ujedinila divnom mudrošću kontemplaciju o božanskim stvarima sa zemaljskim poslovima i vršenjem dobrih djela.
† Libanon, 76. g.
Rimski Martirologij: U Tripoliju u Feniciji, sada u Libanonu, sveti Leoncije vojnik, koji je bio podvrgnut okrutnim mučenjima u zatvoru i tako je zadobio krunu mučeništva. Sv. Leoncije najpoznatiji je mučenik Fenicije, Sirije i cijelog Istoka. Njegovo mučeništvo privlačilo je mnoštvo naroda koje je dolazilo i zbog čudesa koja su se događala na mjestu njegova mučeništva.
Italija, Ravenna, 952. – Val di Castro 1027. g.
Rimski Martirologij: Sveti Romuald, pustinjak i otac kamaldolskih redovnika-monaha bio je podrijetlom iz Ravenne. Želeći prigrliti pustinjački život i disciplinu, putovao je Italijom mnogo godina, gradeći male samostane i promičući evanđeoski život među redovnicima, sve dok u samostanu Val di Castro u Markama nije pronašao sretan kraj svoga rada. Kroz dvije godine boravio je i u Istri živeći pustinjačkim životom. Glavno sjedište kamaldolskog reda nalazi se danas u Arezzu u Italiji.
Opširnije o sv. Romualdu vidi ovdje.
Rimski Martirologij: U Londonu, bl. Toma Woodhouse, svećenik Družbe Isusove i mučenik, koji je zaređen za svećenika za vladavine kraljice Marije Katoličke. Potom je zbog svoje vjere bio u zatvoru više od dvanaest godina za vrijeme progona katolika koji je pokrenula kraljica Elizabeta I. Ustrajno se trudio pomiriti svoje drugove zatvorenike s Katoličkom Crkvom sve dok na vješalima u Tyburnu nije bilo okrunjeno njegovo mučeništvo.
Francuska, 1852. – Kina, 1900.
Rimski Martirologij: U selu Wuyi blizu grada Xianxian u pokrajini Hebei u Kini, sveti Remigije Isoré i Modesto Andlauer, svećenici Družbe Isusove i mučenici. Obojica su bili zatečeni napadom Boxera u selu Ho-oui. Svi kršćani bili su okupljeni i ponuđene su im dvije alternative: „Ako krenete na desno, to znači da ste kršćani. Ako odete lijevo, bit ćete spašeni“. Tridesetak ljudi odlučilo se za prvu alternativu i masakrirani su. Među njima su bila ova dva francuska misionara, koji su ubijeni dok su se molili pred oltarom.
Opširnije o sv. Remigijiju vidi ovdje.
Irska, 1530. – 1584. g.
Rimski Martirologij: U Dublinu, u Irskoj, mučeništvo blaženog Dermota O’Hurleya, biskupa i mučenika. Najprije je kao laik bio odvjetnik, a potom je postao biskup Cashela po odredbi pape Grgura XIII.; za vladavine kraljice Elizabete I., bio je ispitivan i mučen mjesecima, odlučno je odbacivao svaku optužbu i pred vješalima podignutima za njega u Hoggen Greenu rekao je kako je spreman umrijeti za katoličku vjeru i za svoju biskupsku službu. Tako se i dogodilo.
Irska, 1515. – 1584. g.
Rimski Martirologij: U Dublinu u Irskoj spomen blažene Margarete Ball, mučenice. Tijekom progonstva engleske kraljice Elizabete I. nakon što je ostala udovica, bila je uhićena jer ju je izdao vlastiti sin jer je u svoju kuću primala mnoge progonjene svećenike. Nakon raznih mučenja umrla je u Dublinu u sedamdesetoj godini života.
Portugal, 1556 – Nagasaki, Japan, 1626.
Rimski Martirologij: U Nagasakiju u Japanu, blaženi mučenici Franjo Pacheco, svećenik i osam redovnika iz Družbe Isusove; oni su bili osuđeni i spaljeni na lomači iz mržnje prema vjeri.
Italija, Mantova, 1568. – Rim, 1591.
Rimski Martirologij: Spomen na svetoga Alojzija Gonzagu, redovnika, koji je rođen u plemićkoj obitelji i svima je poznat po svojoj čistoći. Ostavio je bratu kneževinu svojih predaka i pridružio se Družbi Isusovoj u Rimu. Umro je od bolesti koju je zadobio pomažući žrtvama kuge po rimskim ulicama.
Opširnije o sv. Alojziju vidi ovdje.
Engleska, London, 1570. – 1600. g.
Rimski Martirologij: U Londonu u Engleskoj, sveti Ivan Rigby, anglikanac, koji se obratio na katolicizam; uhićen je i osuđen na smrt za vladavine kraljice Elizabete I. zbog prelaska u Katoličku Crkvu. Bio je obješen u Southwarku a utroba mu je razderana dok je još bio živ.
Meksiko, Guadalajara, 1866. – Zapotlanejo 1927.
Rimski Martirologij: Na području Zapotlanejo u Meksiku, sveti Jose Isabel Flores, svećenik i mučenik u vrijeme velikog progona. 26 godina širio je ljubav svoje službe. Pokušali su ga ubiti vješanjem, ali nisu uspjeli. Zapovjednik je naredio da u njega pucaju i tako da ga ubiju. Vojnik koji je to trebao izvršiti, prepoznao je u njemu svećenika koji ga je krstio i nije htio to učiniti. Razljućeni zapovjednik odmah je ubio vojnika. Pokušali su ponovno pucati u oca Floresa ali je nekim čudom oružje zatajilo. Stoga je jedan od ubojica izvadio veliki nož i na kraju zaklao hrabrog mučenika vlč. Floresa.
Francuska, 355. – Italija, Nola, Napulj, 431. g.
Rimski Martirologij: Sveti Paulin, biskup, bio je kršten u Bordeauxu i potom je napustio službu konzula. Od vrlo plemenitog i bogatog postao je siromašan i ponizan za Krista, te se preselio u Nolu kraj Napulja blizu groba sv. Feliksa svećenika. Želio je tako izbliza slijediti primjer njegova života. Vodio je asketski život sa svojim sljedbenicima. Kao biskup, odlikujući se kulturom i svetošću, pomagao je hodočasnicima i s ljubavlju se brinuo za siromahe.
Opširnije o sv. Paulinu vidi ovdje.
Engleska,1469. i 1478. – London, 1535. g.
Rimski Martirologij: Sveti Ivan Fisher, biskup i Toma Mor, mučenici, koji su se suprotstavili kralju Henriku VIII. u kontroverzi zbog razvoda njegova braka i primata rimskoga Pape. Bili su najprije zatvoreni u poznatoj Londonskoj tamnici Tower. Ivan Fisher, biskup Rochestera, čovjek koji se odlikovao kulturom i dostojanstvom života, na današnji dan je odlukom samoga kralja ubijen tako da mu je pred samim zatvorom odrubljena glava. Toma Mor, otac obitelji, sveta života i veliki kancelar engleskog kraljevstva zbog svoje vjernosti Katoličkoj Crkvi pridružio se 6. srpnja časnom biskupu u mučeništvu. Zajedno se slave na današnji dan.
Opširnije o sv. Ivanu i sv. Tomi ovdje.
Aquileja, Italija, 485. g.
Rimski Martirologij: Sv. Niceta, biskup u Remesianu u Daciji, danas Srbija, kojega je sv. Paulin iz Nole proslavio jednom pjesmom u kojoj hvali njegov rad oko navještanja Evanđelja barbarima; on ih je kao ovce priveo u ovčinjak mira i one koji su prije bili bez kulture i obrazovanja, odani pljački, naučio ih je da rimskim srcem odzvanjaju Krista (corde romano resonare Christum).
† Ely, Engleska, 679. g.
Rimski Martirologij: U samostanu Ely u istočnoj Engleskoj, sveta Eteldreda, opatica. Bila je kći kralja a i sama je bila kraljica Northumbrije. Dva puta je odbila sklapanje braka te je od svetog svećenika Vilfrida primila redovnički veo u samostanu kojega je sama osnovala. Postavši majka mnogih djevica upravljala je samostanom svojim primjerom i svojim savjetima.
London, 1575. – 1608.
Rimski Martirologij: U Londonu, Engleska, sveti Toma Garnet, svećenik Družbe Isusove i mučenik koji je zaređen za svećenika u engleskom kolegiju u Valladolidu. Vratio se u Englesku. Nakon što je dvaput bio uhićen, osuđen je na smrt i obješen je u Tyburnu za vladavine kralja Jakova I.
Torino, Italija, 1811. – 1860.
Rimski Martirologij: U Torinu sv. Josip Cafasso, svećenik, posvetio se duhovnoj i kulturnoj formaciji budućih svećenika, te pomirenju s Bogom jadnih zatvorenika i onih osuđenih na smrt. Bio je veliki prijatelj Don Ivana Bosca koji će ga prozvati „primjerom svećeničkog života“. Zaštitnik je zatvorenika i onih koji su osuđeni na smrt.
Opširnije o sv. Josipu vidi ovdje.
Ain Karim, Judeja, 1. g. po Kristu – Transjordanija, 30. g.
Rimski Martirologij: Svetkovina rođenja sv. Ivana Krstitelja Gospodinaova preteče. Već se u majčinoj utrobi ispunjen Duhom Svetim obradovao dolasku spasenja svijeta. Njegovo rođenje bilo je proročanstvo dolaska Krista Gospodina. U njemu je zasjala tolika milost da je sam Gospodin za njega rekao da nijedan rođenih od žene nije veći od Ivana Krstitelja.
Opširnije o rođenju sv. Ivana vidi ovdje.
Meksiko, 1878. – 1963
Rimski Martirologij: U Guadalajari, Meksiko, blažena Marija iz Guadalupe (Anastasia) García Zavala, djevica koja je aktivno sudjelovala u osnivanju Kongregacije Službenica svete Margarete Marije i vršila je djela milosrđa među siromasima i bolesnicima.
† Danska, 1065.
Rimski Martirologij: U Vestervigu u Danskoj sveti Teodgar, svećenik koji je bio misionar na tom području. Tu je izgradio prvu drvenu crkvu tipičnu za ovo područje. Zaštitnik je Danske.
Francuska, Limoges, kraj 4. stoljeća – Rim, 455. g.
Rimski Martirologij: Spomen sv. Prošpera iz Akvitanije koji je bio dobro obučen u filozofiji i književnosti. Vodio je krepostan život sa svojom suprugom. Nakon njezine smrti postao je redovnik u Marseillesu. Snažno je branio učenje sv. Augustina o Božjoj milosti i o daru predodređenja protiv pelagijanaca. U Rimu je vršio službu kancelara pape sv. Leona Velikoga. U hvarskoj katedrali čuvaju se njegove relikvije. Suzaštitnik je otoka Hvara i Visa kao i župe sv. Stjepana u Hvaru.
Opširnije o sv. Prošperu vidi ovdje.
† Poljska, 1394. g.
Rimski Martirologij: U Marienwerderu u poljskoj Prusiji, blažena Doroteja od Montaua koja je kao udovica živjela u ćeliji izgrađenoj uz tamošnju katedralu ustrajno se posvetivši životu neprekidne molitve i pokore.
Italija Vercelli, Montevergine, 1085. – 1142.
Rimski Martirologij: U Goletu kraj Nusca u Campaniji, Italija, sveti Vilijam opat. Kao hodočasnik iz grada Vercellija, postavši siromašan iz ljubavi prema Kristu, utemeljio je samostan Montevergine na poziv sv. Ivana Matere. U tome samostanu upućivao je svoje sljedbenike u duboki nauk o duhovnom životu. Osnovao je još mnoge druge samostane redovnika i redovnica u pokrajinama južne Italije.
† Rim, 362. g
Rimski Martirologij: U Rimu spomen svete braće Ivana i Pavla koji su živjeli u četvrtom stoljeću i bili braća u vjeri, osim što su to bili i po rođenju. Njima je posvećena bazilika na rimskom brežuljku Celiju na teritoriju koji je bio u vlasništvu senatora Pamakijusa.
Opširnije o sv. Ivanu i Pavlu vidi ovdje.
Rimski Martirologij: Na području Qianshengzhuanga pokraj grada Liushuitao u provinciji Hebei u Kini, sveti Josip Ma Taishun, mučenik, liječnik i katehist koji je svijedočio za Krista svojom krvlju iako su se ostali članovi njegove obitelji odrekli vjere za vrijeme progonstva članova sekte Boksera.
Španjolska, 1902. – Rim, 1975. g.
Rimski Martirologij: U Rimu sv. Josemaria Escrivà de Balaguer, svećenik, utemeljitelj Opusa Dei i Svećeničkog društva Svetoga Križa. Opus Dei je institucija Crkve koja promiče među kršćanima svih društvenih slojeva život usklađen s vjerom u laičkom staležu kroz posvećenje svakodnevnog posla i rada, te kulture i obiteljskog života.
Opširnije o sv. Josemariji vidi ovdje.
Egipat, Aleksandrija, 370. – 444. g.
Rimski Martirologij: Sveti Ćiril, biskup i crkveni naučitelj. Izabran je i postavljen za biskupa Aleksandrije u Egiptu. Potaknut posebnom brigom za integritet katoličke vjere, podržao je na koncilu u Efezu dogme o jedinstvu i jedinstvenosti osobe u Kristu i dogmu o božanskom majčinstvu Djevice Marije.
Opširnije o sv. Ćirilu Aleksandrijskom vidi ovdje.
Fribourg, Švicarska, 1815. – 1879.
Rimski Martirologij: Na području Fribourga u Švicarskoj blažena Margareta Bays, djevica koja je u svojoj obitelji bila krojačica i potpuno se posvećivala mnogobrojnim potrebama svojih bližnjih, ali nije nikada zanemarivala molitvu.
† Italija, Como, Lago Maggiore, 1066.
Rimski Martirologij: U Milanu sveti Arialdo, đakon i mučenik koji se teško borio s nezdravim moralom simonijskog i izopačenog klera. Zbog brige za Božju kuću, ubile su ga dvije takve pokvarene osobe.
Smirna, Turska, 130. – Francuska, 202. g.
Rimski Martirologij: Spomen svetog Ireneja, biskupa koji je, kako sveti Jeronim svjedoči, bio kao mlad učenik sv. Polikarpa iz Smirne i vjerno je očuvao sjećanje na apostolsko doba. Postao je svećenik kao član lionskog klera i naslijedio je biskupa sv. Potina. Bio je okrunjen istim slavnim mučeništvom kao i njegov prethodnik. Mnogo je raspravljao o apostolskoj tradiciji koju je branio i objavio je slavno djelo protiv krivovjerja a u obranu katoličke vjere.
† Wanglajia, Kina, 1900.
Rimski Martirologij: U selu Wanglajia u blizini Dongguangxian u pokrajini Hebei u Kini, mučenice Lucija Wang Cheng, Marija Fan Kun, Marija Qi Yu i Marija Zheng Xu, koje su odrasle u sirotištu i bile su kao mlade kršćanke ubijene mačem za vrijeme Boxerskog progona kršćana. Dok su koračale prema stratištu držale su se za ruke kao da idu ususret vjenčanju.
† Rim, 767.
Rimski Martirologij: U Rimu, sv. Pavao I., papa, krotak i milosrdan čovjek koji je po noći u tišini obilazio ćelije bolesnih siromaha poslužujući im hranu; braneći pravu vjeru pisao je bizantskim carevima Konstantinu i Leonu da se svete slike vrate prvotnom štovanju. Kao pobožan štovatelj svetaca, preselio je tijela mučenika u procesijama uz pjevanje himana i kantika sa groblja koja su bila u ruševinama u bazilike i samostane unutar Rima i brinuo se za njihovo štovanje. Bio je Papa od 757. do 767.
† Rim, 67. g.
Rimski Martirologij: Svetkovina svetih Petra i Pavla, apostola. Šimun, sin Jonin i brat Andrije, prvi je od učenika ispovjedio da je Isus bio Krist, Sin Boga živoga, koji je pozvao Petra. Pavao, apostol naroda, propovijedao je Židovima i Grcima Krista raspetoga. Obojica su ujedinjeni u vjeri i u ljubavi prema Isusu Kristu navješćivali Evanđelje u Rimu, te su obojica i umrla kao mučenici za vladavine cara Nerona: sv.Petar, kako kaže tradicija, bio je razapet obrnuto s glavom prema dolje i pokopan je u Vatikanu blizu Via Trionfale. Sv. Pavao bio je pogubljen mačem i bio je pokopan na Via Ostiense. Na današnji dan cijeli svijet s jednakom čašću i štovanjem slavi njihov trijumf.
Opširnije o sv. Petru i sv. Pavlu vidi ovdje.
† Xiaoluyi, Kina, 1900. g.
Rimski Martirologij: Na području Xiaolüyi blizu Shenxian u pokrajini Hebei u Kini, sveti mučenici Pavao Wu Jan, njegov sin Ivan Krstitelj Wu Mantang (17 godina) i Pavao Wu Wanshu, njegov nećak (16 godina) koji su za Boxerskih progona zajedno zadobili krunu mučeništva jer su javno ispovjedili kršćansku vjeru. Oni se nalaze među 120 Kineza koje je kanonizirao sv. Ivan Pavlo II. 2000. g.
Koruška, Austrija, 980. – 1045. g.
Rimski Martirologij: U Gurku u Koruškoj sveta Ema, grofica. Četrdeset je godina živjela kao udovica i velikodušno je podijelila mnoga svoja dobra siromasima i Crkvi. Utemeljila je dva benediktinska samostana. Njezin postupak kanonizacije trajao je gotovo pet stoljeća, od 1466. do 1938., kada ju je papa Pio XI. proglasio svetom.
Rim, 64. g.
Rimski Martirologij: Sveti prvomučenici Rimske Crkve, optuženi za paljenje Rima, po nalogu cara Nerona okrutno su pogubljeni nakon raznih načina mučenja: neki su prekriveni životinjskim kožama bili izloženi zvijerima koje su ih rastrgale; drugi su bili razapeti na križeve a neki spaljivani na lomačama da bi poslužili kao noćne svjetiljke nakon što je ponestalo danjega svjetla. Svi su oni bili učenici apostola i prvi mučenici koje je Rimska Crkva predala Gospodinu.
Opširnije o sv. Prvomučenicima vidi ovdje.
Mađarska, 1031. – 1096.
Rimski Martirologij: U Nitri na istoimenoj rijeci u blizini Karpata, u današnjoj Slovačkoj umro je sv. Ladislav, kralj Mađarske. Za vrijeme svoje vladavine ponovno je uspostavio kršćanske zakone koje je uveo sv. Stjepan, reformiravši loše običaje i dajući sam primjer kreposnog življenja; revno je nastojao kako bi kršćansku vjeru učvrstio u Hrvatskoj te je tako utemeljio biskupsko sjedište u Zagrebu. Umro je dok je pripremao rat protiv Čeha, a njegovo je tijelo potom sahranjeno u Oradeu u Transilvaniji.
Dodatak iz drugih izvora:
Sv. Ladislav je bio sin Bele, kralja Mađarske, rođen 1031. godine, ali pošto je prijestolje bilo izborno, nije imao pravo nasljedstva. No brzo su mu njegove kvalitete i čestit život donijeli pobjedu na izborima za kralja te je vladao po Božjoj volji. Čim je preuzeo vlast počeo je reformirati loše običaje, obnovio je sudove i podizao je javni moral. Borio se i trpio, ali je na kraju uspio da njegov narod postane duboko kršćanski i dostojan da ga se postavi za uzor drugima. Živio je čistim životom, mrzio je pohlepu i bio je umjeren u hrani i piću tako da su se njegovi dvorani divili. Posvećivao je mnoge sate molitvi i duhovnom čitanju. Pravda i nepristranost ujedinjene s evanđeoskom ljubavlju učinili su Ladislava uzorom kakav kralj treba biti. Popravio je u svome kraljevstvu loše posljedice prouzročene mnogim pobunama i krivovjerjima, oblikujući tako naciju ujedinjenu po vjeri.
Ukrajina, Lavov, 1903. – 1941. g.
Rimski Martirologij: U Lavovu u Ukrajini spomen blaženoga Zenona Kovalyka, svećenika Kongregacije Presvetog Otkupitelja i mučenika koji je pod sovjetskim ateističkim režimom zaslužio palmu mučeništva. Zenona Kovalyka proglasio je blaženim papa Ivan Pavao II. 2001., zajedno s još 24 žrtve sovjetskog režima ukrajinske nacionalnosti.
Ukrajina, 1903. – Winnipeg, Kanada, 1973.
Rimski Martirologij: U Winnipegu u državi Manitoba, Kanada, blaženi Bazilije Velyčkovskyj, biskup ukrajinske grko-katoličke crkve i mučenik. Tajno je obavljao svoju službu među katoličkim kršćanima istočnog obreda, mnogo je trpio u svojoj domovini od progonitelja vjere i umro je u progonstvu pridružen Kristovoj žrtvi.