Francuska, 1873. – 1897. g.
Rimski Martirologij: Spomen na sv. Tereziju od Djeteta Isusa, djevicu i crkvenu naučiteljicu. S petnaest godina ušla je u Karmel u Lisieuxu u Francuskoj te je postala učiteljica svetosti u Kristu čistoćom i jednostavnošću svoga života. Naučavala je put duhovnoga djetinjstva za ostvarenje kršćanske savršenosti i stavljala je svu mističnu skrb u službi spasenja duša i rasta Crkve. Završila je svoj život u dobi od dvadeset i pet godina.
Opširnije o sv. Tereziji od Djeteta Isusa vidi ovdje.
† Japan, 1620. g.
Rimski Martirologij: U Nagasakiju, u Japanu, blaženi Gašpar Hikojiro i Andrija Yoshida, katehisti i mučenici kojima je odrubljena glava jer su primili svećenike u kuću.
Milano, 1825. – Saronno, Italija, 1900. g.
Rimski Martirologij: U Saronnu blizu Varesea u Italiji, blaženi Luigi Maria Monti, redovnik, koji je ostavši u laičkom staležu, utemeljio Sinove Bezgrešnog Začeća koje je vodio u duhu ljubavi premasiromašnima i potrebitima, a posebno se brinuo za bolesnike, siročad, te za odgoj mladih.
Iz drugih izvora: U ovoj redovničkoj zajednici koju je osnovao bl. Luigi Monti proživio je deset godina Hrvat Bonifacije Pavletić (1864.-1897.) koji je umro u Rimu na glasu svetosti i za njega se sada vodi postupak za proglašenje blaženim i svetim.
Rimski Martirologij: Spomen na svete Anđele čuvare, koji su najprije pozvani da promatraju Božje lice u svom sjaju; Gospodin ih je također poslao ljudima da ih prate i pomaže im svojom nevidljivom ali pažljivom nazočnošću.
Opširnije o sv. Anđelima čuvarima vidi ovdje.
† Nagasaki, Japan, 1622. g.
Rimski Martirologij: u Nagasakiju u Japanu, blaženi Ludvig i Lucija Yakichi, supružnici, i njihovi sinovi Andrija (7 godina) i Franjo (3 g.), mučenici. Oni su pošli u smrt zbog Krista: dječacima i njihovoj majci odrubili su glavu pred ocem a njega su živog spalili. Blaženi Papa Pio IX. proglasio je cijelu ovu obitelj blaženicima 1867. zajedno s 205 ostalih mučenika iz Japana među kojima je bilo 15 bračnih parova.
Ukrajina, 1850. – Madagaskar, 1912. g.
Rimski Martirologij: U Fianarantsou na Madagaskaru, blaženi Ivan Beyzym, svećenik Družbe Isusove koji je na cijelom otoku razvio veliku aktivnost za pomoć gubavcima kojima je služio u tijelu i duhu velikom revnošću u ljubavi.
† Grčka, 95. g.
Rimski Martirologij: spomen sv. Dionizija, Areopagite koji se obratio i prihvatio vjeru u Krista slušajući govore sv. Pavla apostola ispred Areopage i postao je prvi biskup Atene.
† Alžir, 404. g.
Rimski Martirologij: Spomen svetoga Maksimijana, biskupa Bagaïja u Numidiji, današnji Alžir. Nakon što je pretrpio mnoga mučenja od strane heretika, bio je bačen u jednu utvrdu i napušten kao mrtav; ali, nakon što su ga prolaznici pronašli, prenijeli na sigurno i izliječili, nije odustao boriti se za katoličku vjeru.
† Brazil, 1645. g.
Rimski Martirologij: Na obali rijeke Uruaçu kod Natala u Brazilu blaženi svećenik Ambrozije Franjo Ferro i drugovi, mučenici, žrtve represije počinjene protiv katoličke vjere. Papa Ivan Pavao II. proglasio ih je blaženima 2000. godine.
Asiz, 1182. – 1226. g.
Rimski Martirologij: Sv. Franjo Asiški koji se nakon bezbrižne mladosti u Asizu u Umbriji obratio na evanđeoski život kako bi služio Isusu Kristu kojega je susretao osobito u siromašnima i odbačenima, postavši i on sam siromašan. Pridružio je sebi zajednicu nazvanu Manja braća. Svakome je, putujući, propovijedao Božju ljubav, pa čak i u Svetoj Zemlji. Svojim riječima i djelima nastojao je savršeno slijediti Krista i htio je umrijeti na goloj zemlji što se i ostvarilo.
Opširnije o sv. Franji Asiškom vidi ovdje.
Bavarska, 1819. – SAD, 1867. g.
Rimski Martirologij: U New Orleansu, u Louisiani, Sjedinjene Američke Države, blaženi Franjo Ksaver Seelos, svećenik Kongregacije Presvetog Otkupitelja, rodom iz Bavarske, revno se brinuo za potrebe djece, mladih i useljenika.
† Pariz, 7. stoljeće
Rimski Martirologij: U Parizu, u Francuskoj, sveta Aurea, opatica koju je sveti Eligije postavio poglavaricom u samostanu kojega je on sam osnovao po pravilu sv. Kolumbana i u kojem živjelo tristo redovnica. Ona je upravljala ovom benediktinskom zajednicom 33 godine sve do smrti koja je nastupila tijekom epidemije koja je izbila 666. godine. Zajedno s njome umrlo je još 160 sestara.
Poljska, 1905. – 1938. g.
Rimski Martirologij: U Krakowu u Poljskoj, sveta Marija Faustina (Elena) Kowalska, redovnica sestara Blažene Djevice Marije od Milosrđa, koja se veoma mnogo zauzimala da objavi otajstvo Božanskog milosrđa.
Brindisi, 1841. – Napulj, 1926. g.
Rimski Martirologij: U Pompejima kod Napulja bl. Bartol Longo. Bio je odvjetnik i veliki štovatelj Bl. Dj. Marije. Posvetio se kršćanskom obrazovanju seljaka i djece. Uz pomoć svoje supruge utemeljio je svetište Svete Krunice u Pompejima i Družbu sestara koje nose isto ime.
Capua, Italija, 1330. – Nürenberg, Njemačka, 1399. g.
Rimski Martirologij: U Nürnbergu u Bavarskoj, Njemačka, blaženi Rajmund iz Kapue, svećenik dominikanac. Bio je razboriti duhovni vođa sv. Katarine Sijenske čiju je biografiju napisao.
Köln, Njemačka, 1030. – Serra San Bruno, Italija, 1101. g.
Rimski Martirologij: sveti Bruno, svećenik, koji je porijeklom iz Kölna (Njemačka), predavao je najprije kao profesor teologiju u Francuskoj. Željan samotničkog život, osnovao je s nekoliko učenika u osamljenoj dolini Chartreux-a kartuzijanski red pustinjačkog karaktera u kojem se samotnički život spajao s minimalnim oblikom zajedničkog života. Papa Urban II. pozvao ga je u Rim da mu pomaže u potrebama Crkve. Posljednje godine svoga života proveo je kao pustinjak pored samostana La Torre u Kalabriji.
Opširnije o sv. Bruni vidi ovdje.
Kanada, 1811. – 1849. g.
Rimski Martirologij: U mjestu Longueuil u Kanadi, Blažena Maria Rosa (Eulalija) Durochet, redovnica, utemeljiteljica Družbe sestara Svetih imena Isusa i Marije. Družbu je osnovala za kršćanski i društveni odgoj ženske mladeži.
† Vijetnam, 1858. g.
Rimski Martirologij: U gradu An-Hòi u Anamiji, sada Vijetnam, sveti Franjo Trần Văn Trung, mučenik. Kao vojnik carske vijetnamske vojske hrabro je odbio zanijekati kršćansku vjeru tako da pogazi križ što su od njega tražili mučitelji. Bio je potom mučen i odrubljena mu je glava po zapovijedi cara Tı Đứca.
Pobjeda kršćanske mornarice nad Osmanlijama kod Lepanta (Grčka) 1571. g.
Rimski Martirologiji: Spomen Blažene Djevice Marije od Krunice. Na današnji dan molitvom krunice zaziva se zaštita Svete Majke Božje te se razmišlja o Kristovim otajstvima pod njezinim vodstvom koja je na sasvim poseban način pridružena utjelovljenju, muci i uskrsnuću Sina Božjega.
Iz drugih izvora: Ovaj Marijanski spomendan imajući porijeklo u pobožnosti molitve sv. krunice Bl. Djevici Mariji povezan je s pobjedom kod Lepanta 1571., kojom je zaustavljeno veliko širenje Osmanskog carstva. Sv. Papa Pio V. pripisao je taj povijesni događaj molitvi sv. krunice koju je kršćanski narod upravljao Blaženoj Djevici Mariji.
† Francuska, 1792. g.
Rimski Martirologij: Na moru kraj Rocheforta pred francuskom obalom, blaženi Ivan Hunot, svećenik i mučenik, koji je zbog svoga svećeništva bačen u zatvor tijekom francuske revolucije te je završio svoje zatočeništvo u punoj vjernosti Bogu.
† Španjolska, 1936. g.
Rimski Martirologij: U selu Benaguacil na području Valencije u Španjolskoj, blaženi Josip Llosa Balaguer, član Trećeg kapucinskog reda sv. Franje od Gospe Žalosne i mučenik koji je podnio mučeništvo za vrijeme progona protiv vjere.
† Sirija, 3. st.
Rimski Martirologij: U Antiohiji, danas Srija, sveta Pelagija, djevica i učenica, koju je sveti Ivan Krisostom uzvisivao velikim pohvalama.
† Cesareja, Palestina, 251. g.
Rimski Martirologij: Spomen na sv. Reparatu djevicu i mučenicu koja se štuje u raznim krajevima, također u Hrvatskoj. Mučeništvo svete Reparate zbilo se u Cezareji u Palestini za cara Decija. Budući da je odbila žrtvovati poganskim idolima bila je podvrgnuta različitim vrstama mučenja. Naposljetku je ubijena udarcem toljage i tako je osvojila mučeničku krunu.
† London, Engleska, 1586. g.
Rimski Martirologij: U Londonu, Engleska, blaženi Ivan Adams, Robert Dibdale i Ivan Lowe, svećenici i mučenic. Bili su osuđeni na smrt u Tyburn zato što su vršili svećeničku službu katoličkom narodu u različitim mjestima za vladavine Elizabete I. Kroz teška mučenja stigli su u Nebesko Kraljevstvo.
Ur Kaldejski – Kanaan, 19. st. prije Krista
Rimski Martirologij: Spomen na svetog Abrahama, patrijarha i oca svih vjernika. Boga ga je bio pozvao da izađe iz zemlje Ura kaldejskog, krene na put prema zemlji koju je Bog obećao njemu i njegovim potomcima. Nadajući se protiv svake nade pokazao je svu svoju vjeru u Boga, kada nije odbio žrtvovati svog jedinorođenog sina Izaka, kojeg mu je Gospodin podario u staračkoj dobi i od neplodne žene.
Opširnije o sv. Abrahamu vidi ovdje.
† Pariz, 250. g.
Rimski Martirologij: Sveti Dionizije, biskup, i drugovi, mučenici. Sv. Dionizije došao je u Francusku poslan od Rimskog biskupa i postao je prvi pariški biskup. Umro je kao mučenik u blizini ovog grada zajedno sa svećenikom Rustikom i đakonom Eleuterijom.
Opširnije o sv. Dioniziju vidi ovdje.
Italija, 1541. – 1609. g.
Rimski Martirologij: Sv. Ivan Leonardi, svećenik, napustio je u Lucci profesiji ljekarnika kako bi postao svećenikom. Potom je utemeljio Red reguralnih klerika, koji je potom nazvan red Majke Božje, za podučavanje djece u kršćanskoj vjeri, za obnovu apostolskog života svećenstva i za širenje kršćanske vjere u cijelom svijetu. Zbog toga se morao suočiti s mnogim nevoljama. Postavio je temelje Kolegija Propaganda Fide u Rimu i umro je u miru u ovom gradu, iscrpljen teretom svojih napora.
Opširnije o sv. Ivanu vidi ovdje.
† Köln, Njemačka, početak 4. st.
Rimski Martirologij: u Kolnu u Njemačkoj, sveti Gereon i drugovi mučenici, koji su zbog prave vjere hrabro dali svoje živote da bi im svima bila odrubljena glava. I tako su stekli palmu mučeništva.
Italija, 576. – Engleska, 644. g.
Rimski Martirologij: U Rochesteru u Engleskoj, sveti Paulin biskup Yorka koji je bio monah i učenik pape sv. Grgura Velikog. Isti ga je Papa poslao s drugim suradnicima da propovijedaju Evanđelje Anglima. Nakon što je obratio Kristovoj vjeri Eduina, kralja Northumbrije, pokrstio je njegov narod u rijeci kupelju preporođenja.
Brescia, Italija, 1831. – Khartum, Sudan, 1881. g.
Rimski Martirologij: U gradu Khartoumu u Sudanu, sveti Daniel Comboni, biskup, koji je osnovao Institut za afričke misije. Nakon što je imenovan za biskupa u Africi, nastavio je s velikim marom i ne štedeći energije propovijedati Evanđelje na tim područjima i na sve se načine brinuo se za dostojanstvo ljudi.
Opširnije o sv. Danijelu vidi ovdje.
Bergamo, 1881. – Rim, 1963. g.
Rimski Martirologij: U Rimu, sv. Ivan XXIII., papa. Bio je čovjek izvanredne humanosti. Svojim životom, svojim djelima i najvećim pastoralnim žarom, nastojao je na sve širiti obilje kršćanske ljubavi i promicati bratsko jedinstvo između naroda; osobito je pazio na učinkovitost poslanja Kristove Crkve diljem svijeta i sazvao je Drugi vatikanski ekumenski koncil koji je trajao od 1962. do 1965. Bio je Papa od 1958. do 1963. godine.
Opširnije o sv. Ivanu XXIII. vidi ovdje.
Palestina, 1. stoljeće
Rimski Martirologij: Spomen svetoga Filipa, koji je bio jedan od sedam đakona izabranih od apostola. Obratio je Samariju na vjeru u Krista, krstio je eunuha Kandake, kraljice Etiopije i evangelizirao je sve gradove kroz koje je prolazio sve do Cezareje gdje je završio svoj zemaljski život.
Njemačka, 1134. – Lettonija, 1196. g.
Rimski Martirologij: U Rigi na Baltičkom moru, spomen sv. Meinharda, biskupa koji je u početku bio redovnik Augustinske kongregacije regularnih kanonika u Njemačkoj. U storijoj dobi krenuo je evangelizirti letonski narod; izgradio je crkvu u Üksküllu i nakon što je zaređen za biskupa djelotvorno je postavio temelje kršćanske vjere na ovom području.
† Afrika, 483. g.
Rimski Martirologij: Spomen na četiri tisuće devetsto šezdeset i šest mučenika i priznavatelja vjere: biskupi, svećenici i đakoni Božje crkve, zajedno s velikim mnoštvom vjernika za vrijeme vandalskog progonstva u Africi. Po zapovijedi arianskog kralja Unerika bili su prognani iz mržnje prema katoličkoj vjeri u pustinju i ondje su postigli mučeništvo nakon raznih zlostavljanja. Među njima su bili i Ciprijan i Feliks, biskupi, časni Gospodinovi svećenici.
† Engleska, 1640. g.
Rimski martiologij: U Londonu u Engleskoj, bl. Toma Bullaker, svećenik Reda manje braće i mučenik. Za vladavine Karla I., u trenutku kada je služio misu bio je uhićen zbog svoga svećeništva i potom obješen na Tyburnu te je umro nakon što su mu izvadili utrobu dok je još bio živ.
Poljska, 1880. – Auschwitz, 1942. g.
Rimski Martirologij: U koncetracijskom logoru Auschwitzu kod Krakowa u Poljskoj, blaženi Roman Sitko, svećenik i mučenik. On je za vrijeme okupacije Poljske tijekom rata bio okrutno mučen od progonitelja ljudskog dostojanstva i vjere te nakon što je bio ubijen prešao je u vječno blaženstvo. Papa Ivan Pavao II. ga je proglasio blaženim 1999. g. zajedno sa 107 ostalih poljskih mučenika.
Antiohija, Sirija, 2. stoljeće
Rimski Martirologij: Spomen svetoga Teofila, antiohijskog biskupa, čovjeka velike kulture. Bio je šesti nasljednik svetoga apostola Petra na stolici antiohijskog biskupa i koji je kao biskup vodio tamošnju Crkvu. Napisao je spis protiv Marciona za obranu prave vjere.
† Tours, Francuska, 5. stoljeće
Rimski Martirologij: U Toursu u Galliji Lugdunense, današnja Francuska, sveti Venancije, opat koji se u mladoj dobi bio oženio. Jednom je posjetio baziliku svetog Martina u Toursu i ostao je pod dubokim dojmom života tamošnjih redovnika – monaha. Uz suglasnost svoje supruge odabrao je živjeti među njima u Kristu.
Portugal, 1904. – 1955. g.
Rimski Martirologij: U selu Balasar blizu Brage u Portugalu, blažena Aleksandrina Marija da Costa. U dobi od četrnaest godina da izbjegne zle namjere jednog čovjeka koje je imao protiv nje bacila se kroz prozor kako bi sačuvala svoje djevičanstvo; ostala je potpuno paralizirana. Svu svoju patnju prikazala je Gospodinu za ljubav Bogu i braći u potrebi u kontemplaciju Euharistije. Iz svoga je kreveta širila dragocjeni apostolat molitve i savjeta u korist mnogih posjetitelja koji su bili privučeni njezinim krepostima i izvanrednim karizmama.
† Rim, 222. g.
Rimski Martirologij: Spomen svetoga Kalista I., pape i mučenika. Nakon dugog izgnanstva na Sardiniji, kao đakon brinuo se o kršćanskom groblju na via Appiji u Rimu poznatom po njegovom imenu gdje je sakupljao posmrtne ostatke mučenika kako bi ih sačuvao za štovanje budućim generacijama. Izabran je potom za Papu te je promicao pravi vjerski nauk; pomirio je dobrohotno one koji su za vrijeme progona zatajili svoju vjeru i otpali, a zvali su se „lapsi“. Svoju djelotvornu službu kao rimskog biskupa okrunio je svijetlim mučeništvom. Na ovaj dan spominje se sahrana njegova tijela na groblju Calepodio. Bio je papa od 217. do 222. g.
Španjolska, 1888. – 1936. g.
Rimski Martirologij: U selu Picadero de Paterna na području Valencije u Španjolskoj, blažena Anna Marija Aranda Riera, djevica i mučenica, koja je u vrijeme progona protiv vjere prolila krv za Krista.
Ukrajina, 1914. – 1949. g.
Rimski Martirologij: U Lavovu u Ukrajini, blaženi Roman Lysko, svećenik i mučenik koji je za vrijeme progonstva protiv vjere ustrajno slijedeći Krista stigao je njegovom milošću u kraljevstvo nebesko.
Španjolska, 1515. – 1582. g.
Rimski Martirologij: Spomen sv. Terezije od Isusa, djevice i naučiteljice Crkve. Ušla je u Avili u Španjolskoj u Karmelićanski red te je postala majka i učiteljica obdržavanja strožih pravila. U svome srcu sastavila je put duhovnog usavršavanja prema stupnjevitom napredovanju duše prema Bogu. Zbog reforme svoga reda pretrpjela je mnoge nevolje, koje je uvijek prevladavala nepokorenim duhom; također je napisala knjige pune uzvišenog nauka i prožete svojim dubokim iskustvima. Papa Pavao VI. proglasio ju je 1970. g. crkvenom naučiteljicom.
Opširnije o sv. Tereziji pogledajte ovdje.
Nagasaki, Japan, 1611. – 1634. g.
Rimski Martirologij: U Nagasakiju, u Japanu, spomen svete Magdalene, djevice i mučenica. Bila je jaka duha kako u promicanju vjere tako i u podnošenju muka na vješalima kroz trinaest dana za vladavine cara Yemitsuom. Papa Ivan Pavao II. proglasio ju je svetom 1987. u Rimu.
Španjolska, 1866. – 1936. g.
Rimski Martirologij: U Valenciji, u Španjolskoj, blaženi Narcis Basté, svećenik Družbe Isusove i mučenik. Vjerno prihvaćajući Kristove riječi u vrijeme progona protiv vjere prešao je kroz smrt u vječni život.
Bavarska-Njemačka, 1174. – Poljska, 1243. g.
Rimski Martirologij: Sveta Hedviga, redovnica, bavarskog porijekla i vojvotkinja Poljske, koja se predano posvećivala pomoći siromašnima, utemeljivši za njih i razne gostinjce. Nakon smrti svoga supruga, kneza Enrica, provela je preostale godine svog života u samostanu cistercitskih redovnica koji je ona osnovala, a čija je poglavaracia bila njezin kći Gertruda. Umrla je u Trebnitzu u Poljskoj.
Opširnije o sv. Hedvigi vidi ovdje.
Francuska, 1647. – Paray-le-Monial, 1690. g.
Rimski Martirologij: Sv. Margareta Marija Alacoque, djevica, koja je ušla u redovnice reda Pohoda Blažene Marije. Na čudesan način išla je putem savršenstva; posjedovala je mistične darove i bila je posebno posvećena Presvetom Srcu Isusovu, te je mnogo promicala njegovo štovanje u Crkvi. U Paray-le-Monialu, u blizini grada Autuna u Francuskoj, 17. listopada usnula je u Gospodinu.
Opširnije o sv. Margareti Mariji vidi ovdje.
Jeruzalem, 1.stoljeće
Rimski Martirologij: U Jeruzalemu, spomen na svetoga Longina koji je štovan kao onaj vojnik koji je kopljem probo bok Raspetoga Gospodina.
Iz drugih izvora: Vrh toga koplja čuva se kao relikvija u Bazilici sv. Petra u Vatikanu, a veliki kip sv. Longina nalazi se u udubini jednog od četiri stupa koji drže kupolu iznad groba sv. Petra.
† Rim, 107. g.
Rimski Martirologij: Spomen na svetog Ignacija, biskupa i mučenika, koji je, kao učenik sv. Ivana apostola, drugi poslije sv. Petar upravljao Crkvom Antiohije. Bio je osuđen da bude bačen pred zvijeri za cara Trajana te je odveden u Rim i tu je okrunjen slavnim mučeništvom. Za vrijeme putovanja, dok je bio izvrgnut zlostavljanju stražara koji su bili surovi kao leopardi, napisao je sedam pisama različitim Crkvama u kojima je poticao braću da služe Bogu u zajedništvu s biskupima te ih je molio da ga ne spriječe da bude žrtvovan za Krista.
Opširnije o sv. Ignaciju Antiohijskom vidi ovdje.
Izrael, 8. st. prije Krista
Rimski Martirologij: Spomen svetoga Hošea, proroka koji je ne samo riječima, već i svojim životom pokazao nevjernom Izraelskom narodu Gospodina kao Zaručnika uvijek vjernoga i vođenog beskrajanim milosrđem. Hošea osuđuje vladajuće vođe Izraela, kraljeve koji su se opredijelili za laičke i svjetovne stvari, te svećenike koji su izgubili revnost u svojoj službi vodeći narod u propast. On grmi protiv nepravdi i nasilja, ali prije svega protiv vjerske nevjere što je poruka stara gotovo tri tisućljeća, ali uvijek aktualna.
Španjolska, 1861. – 1936. g.
Rimski Martirologij: U gradu Algemesí na području Valencije u Španjolskoj, blažena Tarsilla Córdoba Belda, mučenica, koju je, kao majku obitelji u progonu protiv vjere primio sam Krist u svoju slavu.
1. stoljeće
Rimski Martirologij: Sv. Luka, evanđelist, koji je, prema tradiciji, rođen u Antiohiji od poganske obitelji i bio je liječnik po zanimanju, te se obratio na vjeru u Krista. Nakon što je bio vjerni pratitelj sv. Pavla apostola, pažljivo je prikupio i sredio sva Isusova djela i njegovo učenje u Evanđelje, postavši tako pisac Kristove blagosti i milosrđa. U Djelima apostolskim opisao je početak života Crkve do prvog Pavlova boravka u Rimu.
Opširnije o sv. Luki vidi ovdje.
Španjolska, 1499. – 1562. g.
Rimski Martirologij: U Arenas u Kastilji u Španjolskoj, sveti Petar Alkantarski, svećenik Reda manje braće franjevaca, koji je poznat po daru savjetovanja i po svom životu u pokori i strogosti. Obnovio je disciplinu u samostanima Reda u Španjolskoj i bio je savjetnik svete Terezije od Isusa u reformi Karmelskoga Reda.
Opširnije o sv. Petru vidi ovdje.
Francuska, 1607. – SAD, Ossernenon, 1646. g.
Rimski Martirologij: U mjestu Ossernenonu na kanadskom teritoriju, mučeništvo sv. Izaka Žoga, svećenika Družbe Isusove. Nakon što su ga indijanci zarobili odsjekli su mu prste i potom mu sjekirom razbili glavu i tako ga usmrtili. Zajedno s njime ubijen je isusovački brat pomoćnik Réne Goupil. Njihov spomen slavi se na sutrašnji dan zajedno s drugim isusovačkim mučenicima.
Kanada, 1642. – 1649. g.
Rimski Martirologij: Spomen svetih Ivana de Brébeuf, Izaka Jogues, svećenika i drugova, mučenika iz Družbe Isusove. Na današnji dan su u selu Ossernenon u Kanadi lokalni pogani indijanci ubili sv. Ivana de la Landa gdje je prije nekoliko godina i sv. Rene Goupil osvojio palmu mučeništva. Istim današnjim spomenom slave se danas i njihova subraća, sveti Gabrijel Lalemant, Antonio Daniel, Carlo Garnier i Natale Chabanela, koji su u različitim danima ubijeni kao mučenici na kanadskom području nakon mnogih poteškoća koje su podnijeli u misijama kod Hurona kako bi naviještali Kristovo Evanđelje narodima onoga kraja.
Opširnije o sv. Ivanu i drugovima vidi ovdje.
Alessandrino, 1694. – Rim, 1775. g.
Rimski Martirologij: Spomen sv. Pavla od Križa, svećenika, koji je od svoje mladosti zasjao duhom pokore i revnosti. Potaknut posebnom ljubavlju prema Kristu raspetome kojeg je vidio u licima siromašnih i bolesnih, osnovao je Kongregaciju regularnih klerika od Križa i Muke Gospodina našega Isusa Krista zvane pasionisti. Umro je u Rimu na jučerašnji dan.
Opširnije o sv. Pavlu od Križa vidi ovdje.
Jeruzalem, 5. stoljeće prije Krista
Rimski Martirologij: Spomen svetog Joela, proroka, jednoga od dvanaestorice manjih proroka koji su najavljivali veliki dan Gospodinov i otajstvo izlijevanja njegova Duha na svakog čovjeka koje je Božansko veličanstvo čudesno ispunilo u Kristu na dan Pedesetnice – Duhova.
Cezareja u Palestini, 1. stoljeće
Rimski Martirologij: Spomen svetog Kornelija, stotnika, kojeg je sv. Petar Apostol krstio u Cezareji, Palestina, kao prvoga iz Crkve pogana.
Italija, Treviso, 1888. – 1922. g.
Rimski Martirologij: U Trevisu, sv. Marija Bertilla (Anna Franciska) Boscardin, redovnica Kongregacije sestara sv. Doroteje od Presvetih Srdaca. Postavši medicinska sestra radila je u bolnici i velikom požrtvovnošću zalagala se za zdravlje bolesnika u tijelu i duhu.
Opširnije o sv. Mariji vidi ovdje.
Beč, Austrija, 1897. – 1924. g.
Rimski Martirologij: U Beču u Austriji blaženi Jakov (Francesco Alessandro) Kern, svećenik Reda Premonstratenza. Još kao student mobiliziran je i poslan na bojište u Prvom svjetskom ratu. Bio je teško ranjen i nakon rata svom se marljivošću posvetio pastoralnom radu koji je obavljao kratko vrijeme. Pogodila ga je duga i neizlječiva bolest koju je prihvatio hrabra duha i u mirnoj poslušnosti Božjoj volji. Umro je u 27. godini.
Austrija, 1887. – Madeira, Portugal, 1922. g.
Iz drugih izvora: Karlo Habsburški Austrijski rođen je 1887. Gajio je veliku ljubav prema sv. Euharistiji i Srcu Isusovu. Godine 1911. oženio se princezom Zitom Bourbonskom i u braku su imali osmero djece. Dok je trajao Prvi svjetski rat nakon smrti cara Franje Josipa postao je car Austrougarskog carstva. I na ovu je zadaću Karlo gledao kao na način da slijedi i služi Kristu i to u ljubavi za povjerene mu narode i u brizi za njihovo dobro. Po završetku Prvoga svjetskog rata prognan je s cijelom obitelji na portuglaski otok Madeiru gdje je i umro 1922. g. na glasu svetosti. Papa Ivan Pavao II. koji je po njemu dobio ime Karol, proglasio ga je blaženim 2004. g. Bl. Karlo Austrijski-Habsburški bio je posljednji austrijski car i posljednji legalni hrvatski kralj.
Južna Koreja, Seul, 1826. – 1839. g.
Rimski Martirologij: U Seulu, Koreja, sv. Petar Yu Tae-ch’olu, mučenik koji je sa samo trinaest godina u zatvoru poticao drugove da izdrže muke, te je nakon okrutnog bičevanja bio ugušen i tako je postigao palmu mučeništva.
Njemačka, 4. stoljeće
Rimski Martirologij: Blizu Kölna u Njemačkoj spomen svetih djevica, koje su završile svoje živote mučeništvom za Krista. Na mjestu njihova mučeništva izgrađena je kasnije bazilika u čast sv. Uršule, nevine djevice, koja je bila njihova voditeljica.
Po ovoj svetici sv. Angela Merici (1474.-1540) nazvala je red koji je osnovala u Italiji „uršulinkama“ koje djeluju i u Hrvatskoj.
Opširnije o sv. Uršuli i družicama vidi ovdje.
Poljska, 1920. – Rim-Vatikan, 2005. g.
Iz drugih izvora. Karol Wojtyla rođen je u Wadovicama u Poljskoj 1920. On je prvi slavenski papa i prvi ne-talijanski papa od vremena Hadrijana VI. U svom prvom govoru na početku svoga pontifikata ponovio je kako želi nastaviti s naslijeđem Drugog Vatikanskog koncila. 13. svibnja 1981, na Trgu svetog Petra, na godišnjicu prvog ukazanja Gospe Fatimske, teško je ranjen hicem iz pištolja turskog terorista Ali Agce. U središtu njegova naviještanja Evanđelje bio je međureligijski i ekumenski dijalog, obrana mira i čovjekova dostojanstva, poštivanje prava svakoga čovjeka ali i svakoga naroda. Njegovo djelovanje u tome smislu uzrokovalo je pad komunističkih režima u Europi. Iz njegovih brojnih putovanja na pet kontinenata izranja ljubav prema Evanđelju i slobodi svih naroda. Na njegovim brojnim putovanjima ostavio je brojne poruke, održavao impresivne liturgije. Nezaboravne su njegove geste: od susreta u Asizu s vjerskim vođama iz cijelog svijeta do molitve kod Zida plača u Jeruzalemu. Vršio je papinsku službu od 1978. do 2005. Posebno je volio hrvatski narod, zauzimao se za prestanak agresije na Hrvatsku i zahvaljujući njemu Hrvatska je bila brzo međunarodno priznata 1992. g.
Opširnije o sv. Ivanu Pavlu II. vidi ovdje.
† Trakija, Turska, 305. g.
Rimski Martirologij: U Edirnu u Trakiji, u Turskoj, sveti mučenici Filip, biskup Marmara Ereglisi i Hermes, đakon. Na početku progona za vladavine cara Dioklecijana sv. Filip je dobio nalog da zatvori crkvu i pokaže sve crkveno posuđe i knjige koji su se unutra nalazili. Odgovorio je guverneru Justinu da njemu nije dopušteno to predati što se od njega traži, a niti njemu kao guverneru dopušteno da si on to prisvoji. Obojica, i biskup i đakon najprije su bili zatvoreni, zatim bičevani i potom spaljen na lomači.
† Španjolska, 846. g.
Rimski Martirologij: U Huesci u Aragonu u Španjolskoj, svete Nunilona i Alódia, sestre djevice i mučenice. Rođene su od oca muslimana ali je majka bila kršćanka koja ih je odgojila u kršćanskoj vjeri. Odbile su napustiti svoju vjeru u Krista pa su po nalogu kralja Cordove Abd ar-Rahmana II. najprije bile dugo zatočene u tamnici i nakon toga su probodene mačem i tako ubijene zasluživši palmu mučeništva.
Capestrano, Italija, 1386. – Ilok, Hrvatska 1456. g.
Rimski Martirologij: Sv. Ivan Kapistran, svećenik Reda manje braće franjevaca, branio je obdržavanje redovničkih pravila i obavljao je pastoralnu službu po gotovo cijeloj Europi za potporu vjere i katoličkog morala. Uz gorljivost svojih propovijedi i molitava hrabrio je vjernički narod i angažirao se u obrani slobode kršćana. Bilo mu je sedamdeset godina 1456. godine kada se našao u borbi za obranu Beograda od Turaka. Zahvaljujući njegovu duhovnom zauzimanju i organizaciji obrane izvojevana je pobjeda nad Turcima. Umro je u Iloku na obali Dunava.
Opširnije o sv. Ivanu vidi ovdje.
Engleska, 1635. – 1680. g.
Rimski Martirologij: U Yorku u Engleskoj, blaženi Toma Thwing, svećenik i mučenik koji je pod lažnom optužbom zavjere po naredbi kralja Karlo II. obješen a prije vješanja okrutno mu je izvađena utroba i tako je stekao palmu mučeništva.
Vijetnam, 1773. – 1833. g.
Rimski Martirologij: U gradu Thọ-Đức u Anamiji, današnji Vijetnam, sveti Pavao Tống Viết Buờng, mučenik, koji je kao vojnik umro za Krista za vladavine cara Minh Mang.
Španjolska, 1807. – Francuska, 1870. g.
Rimski Martirologij: Sveti Antun Maria Claret, biskup. Nakon što je zaređen za svećenika, dugi niz godina putovao je katalonskom regijom u Španjolskoj propovijedajući narodu. Utemeljio je Društvo misionara Sinova Bezgrješnog Srca Blažene Djevice Marije (klaretijanci) i postao je biskup Santiaga na otoku Kubi. Ulagao je velike napore u radu za spas duša. Vrativši se u Španjolsku, ponovno se s puno mara i truda zalagao za Crkvu. Umro je na kraju kao izaganik među cistercitskim redovnicima u Fontfroide kod Narbonnea u južnoj Francuskoj.
Opširnije o sv. Antunu vidi ovdje.
† Carigrad, 446. g.
Rimski Martirologij: U Carigradu, Sveti Proklo, biskup, koji je hrabro proglašavao Blaženu Mariju Majkom Božjom tj. Bogorodicom. Donio je iz progonstva u grad tijelo Sv. Ivana Krisostoma u svečanoj procesiji zasluživši tako na Ekumenski koncilu u Kalcedonu naziv Veliki. Branio je Marijino božansko majčinstvo, borio se protiv heretika Nestorija i nakon njegova svrgavanja postao je carigradski patrijarh.
Como, Italija, 1842. – 1915. g.
Rimski Martirologij: U Comu u sjevernoj Italiji blaženi Alojzije Guanella, svećenik, koji je osnovao Družbu sluga milosrđa i Kćeri svete Marije od Providnosti da se brinu za potrebe siromašnih i stradalih i da rade za njihovo duhovno spasenje.
† Rim, 283. g.
Rimski Martirologij: U Rimu, na groblju Trasone na novoj Via Salaria, sveti Krizant i Darija, mučenici, koje je proslavio u svojim spisima papa sv. Damaz.
Iz drugih izvora. Krizant je bio sin Polemija, aleksandrijskog porijekla, i došao je u Rim na studij filozofije u vrijeme cara Numerijana. Ovdje je bio kršten. Otac Polemio pokušavao je na svake načina da ga vrati na štovanje bogova; također se služio nekim ženama, a posebno lijepom vestalkom Darijom. Ali Krizant je uspio obratiti Dariju na kršćanstvo i oboje suglasni, simulirajući brak, mogli su slobodno propovijedati, obrativši mnoge druge Rimljane na kršćanstvo. Otkrili su ih i bili su optuženi kod upravitelja Celerina, koji ih je dao tribunu Klaudiju, ali i on se obratio sa suprugom Ilarijom, sa svoja dva sina Jasonom i Maurom, rodbinom i prijateljima i sa sedamdeset vojnika iz garnizona koji su čuvali uhićene. Nakon što su otkriveni, bili su svi osuđeni na smrt od cara Numerijana 283. godine. A Krizanta i Dariju odveli su u ulicu Salariju, gdje su bili bačeni u jamu i živi zakopani.
Opširnije o sv. Krizantu i Dariji vidi ovdje.
Hercegovina, 1424. – Rim, 1478. g.
Iz drugih izvora: Katarina je rođena u Hercegovini 1424. godine. Udala se za preposljednjeg kralja Bosne, Stjepanom Thomašom. Nastojala je što više proširiti kršćansku vjeru u svome kraljevstvu. Pozvala je franjevce u tadašnji glavni grad Bosne – Jajce, kako bi se suprotstavili i obratili mnoge heretike i poganske raskolnike koji su Bosnu bili učinili uporištem svoje hereze. Godine 1463. Turci su okupirali Bosnu, ubili njezinog supruga kralja Stjepana i zarobili njezinu djecu, prisilivši ih da postanu muslimani; kraljica je tada te iste godine, otišla u izgnanstvo u Rim gdje je bila časno primljena od pape Pija II. Postala je franjevačka trećoredica i umrla je na glasu svetosti u Rimu 25. listopada 1478. Pokopana je u središtu Rima u crkvi Svete Marije Ara coeli (Nebeski žrvenik). U franjevačkom redu slavi se kao blaženica.
Opširnije o bl. Katarini vidi ovdje.
† Pečuh, Mađarska, 1070. g.
Rimski Martirologij: U Pečuhu u Mađarskoj biskup sv. Mavro, koji je gotovo čitav svoj život poučavao govorništvo i živio kao redovnik i potom postao opat u samostanu sv. Martina.
† Nikomedija, Turska, 251. g.
Rimski Martirologij: U Nikomediji, u Bitiniji, današnja Turska, sveti Lucijan i Marcijan, mučenici koji su spaljeni na lomači za vladavine cara Decija a po naredbi prokonzula Sabina.
† Kartaga, 250. g.
Rimski Martirologij: U Kartagi, današnjem Tunisu, spomen sv. Rogacijana, svećenika, kojemu je sv. Ciprijan povjerio upravljanje Crkvom u Kartagi za vrijeme progona cara Decija i koji je, zajedno sa sv. Feliksom, pretrpio nevolje i tamnicu za ime Kristovo.
† Njemačka, 747. g.
Rimski Martirologij: U samostanu Heresfeld u Njemačkoj, sveti Witta, prvi buraburški biskup, koji je bio porijeklom Englez. Sv. Bonifacije ga je pozvao i zajedno s drugima poslao u Assiju da u toj zemlji posiju sjeme riječi Božje.
† Rim, 108. g.
Rimski Martirologij: U Rimu sveti Evarist, papa koji je kao četvrti nasljednik sv. Petra upravljao rimskom Crkvom za vladavine cara Trajana. Bio je papa od 97. do 108. g.
Opširnije o sv. Evaristu vidi ovdje.
Napulj, 5. stoljeće
Rimski Martirologija: U Napulju spomen svetoga Gaudiosa, biskupa, koji je otišao iz Abitine u Tunis zbog progona Vandala i sklonio se potom u Kampaniju u Italiji gdje je sveto umro u jednom samostanu.
Španjolska, 1896. – 1936. g.
Rimski Martirologij: U gradiću Paterna na području Valencije u Španjolskoj, bl. Salvatore Mollar Ventura, redovnik Reda manje braće franjevaca i mučenik koji je za vrijeme progona protiv vjere kao vjerni učenik zaslužio je po Kristovoj krvi postići spasenje.
1. stoljeće
Rimski Martirologij: Blagdan svetih Šimuna i Jude Tadeja, apostola. Prvi je bio nazvan Kananejac ili Zelot, a drugi je bio zvan Tadej, sin Jakovljev. Na Posljednjoj večeri pitao je Gospodina o njegovom očitovanju a Isus mu je odgovorio: “Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti.“
Opširnije o sv. Šimunu i sv. Judi vidi ovdje.
Meksiko, 1875. – 1927. g.
Rimski Martirologij: U selu Ejutla u Meksiku, sveti Rodrigo Aguilar, svećenik i mučenik kojega su objesili vojnici na jedno stablo za vrijeme progona i tako je slavno doveo do ostvarenja mučeništvo koje je toliko želio. Prije nego su ga objesili pitali su ga rugajući mu se: „Tko neka živi?“ A on je neustrašivo odgovorio: „Živio Krist Kralj i sveta Marija Guadalupska.“ Mnogi meksički mučenici umirali su hrabro s tim riječima na ustima.
Španjolska, 1695. – Kina, 1748. g.
Rimski Martirologij: U Kini u Fujianu sveti mučenici Franjo Serrano, biskup i Jaokim Royo, Ivan Alcober te Franjo Díaz Rincón, svećenici Reda propovjednika (dominikanci), koji su zajednički priznali vjeru i potom su ubijeni postavši mučenicima.
Španjolska, 1862. – 1936. g.
Rimski Martirologij: U Alziri na području Valencije u Španjolskoj, blaženi Salvatore Damiano Enguix Garés, mučenik, otac obitelji, koji je tijekom progona katolika mučeništvom dovršio borbu za vjeru.
Iz drugih izvora: Bio je čovjek velike vjere, velikodušan u poslu i dobroga karaktera. Bio je član Katoličke akcije i pokrenuo je noćno klanjanje u svom gradu. Bio je udovac s petoro djece, veterinar u mirovini. Nakon izbijanja građanskog rata i žestokog vjerskog progona koji je zahvatio Španjolsku, uhićen je i potom ubijen. Papa Ivan Pavao II., 2001. g. uzdigao je na čast oltara 233 žrtve toga progona među kojima je i bl. Salvatore Gares.
† Vercelli, Italija, 4. stoljeće
Rimski Martirologij: U Vercelliu, sv Honorat, biskup. Bio je učenik svetoga Euzebija u samostanu i njegov drug u zatvoru. Naslijedio je svoga učitelja na biskupskoj stolici odakle je naučavao pravi nauki i imao je privilegij ponuditi poputbinu svetom Ambroziju u času smrti.
† Palestina, 3. stoljeće
Rimski Martirologij: Spomen sv. Narcisa, jeruzalemskog biskupa koji je bio uzoran u svetosti, strpljivosti i vjeri. U punoj suglasnosti s Papom sv. Viktorom za datum slavlja kršćanskog Uskrsa potvrdio je da se otajstvo Gospodinova uskrsnuća može slaviti samo nedjeljom. U dobi od sto šesnaest godina sretno je prešao Gospodinu.
Opširnije o sv. Narcisu vidi ovdje.
Napulj, Italija, 1791. – 1860. g.
Rimski Martirologij: U Secondiglianu kraj Napulja blaženi Gaetano Errico svećenik koji je promicao duhovne vježbe i kontemplaciju presv. Euharistije kao sredstva za približavanje duša Kristu. U tu je svrhu osnovao misionare Isusovog i Marijinog Srca.
† 3. stoljeće
Rimski Martirologij: U Tangeri u Mauritaniji, danas Maroko, mučeništvo svetoga Marcela, stotnika, koji je na proslavi carskoga dana, dok su svi žrtvovali bogovima, odbacio svoj vojnički pojas, oružje i svoj život pred barjakom, priznajući da je kršćanin i da nije više u stanju poštivati vojnu zakletvu nego samo onu koju je dao Isusu Kristu. Zbog toga je podnio mučeništvo tako da mu je odrubljena glava.
Opširnije o sv. Marcelu vidi ovdje.
Limerick, Irska, 1601.- 1647. g.
Rimski Martirologij: U Limericku u Irskoj mučeništvo blaženenog Terencija Alberta O’Briena, biskupa i mučenika, koji je bio član Reda propovjednika (dominikanaca). Kao biskup upravljao je Crkvom u Emlyu te je intenzivno pomgao gubavcima i za njih se brinuo. Za vrijeme vladavine Olivera Cromwella uhitili su ga vojnici te su ga odveli na vješala, a nakon toga odsječena mu je glava iz mržnje prema svećeništvu i katoličkoj vjeri.
Ukrajina, 1912. –Kazakistan, 1963. g.
Rimski Martirologij: U gradiću Dolinka kod Karagande u Kazakistanu, blaženi Aleksije Zaryckyj, svećenik i mučenik. Bio je deportiran u koncentracijski logor za vrijeme režima koji bio neprijateljski prema Bogu te je u borbi za vjeru stekao vječni život. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 2001. zajedno s još 24 ukrajinska mučenika koji su pali kao žrtve sovjetskog režima.
Španjolska, 1533. – Palma di Maiorca, 1617. g.
Rimski Martirologij: Na otoku Palma de Mallorca, sveti Alfonz Rodríguez koji je, nakon što je izgubio ženu i djecu i svu svoju imovinu, ušao kao redovnik u Družbu Isusovu. Tu je kroz mnogo godina vršio službu portira u isusovačkom kolegiju, postavši primjer poniznosti, poslušnosti i ustrajnosti u žrtvi.
Opširnije o sv. Alfonzu vidi ovdje.
Irska, 1566. – 1602. g.
Rimski Martirologiji: U Youghall u Irskoj, blaženi Dominik Collins, redovnik Družbe Isusove i mučenik koji je dugo vremena bio u zatvoru i opetovano ispitivan i mučen, ali je uvijek čvrsto ispovijedao svoju katoličku vjeru. Svoje mučeništvo završio je na vješalima. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 1992., zajedno s još šesnaest irskih mučenika.
Firenza, 1370. – Rieti, 1447. g.
Rimski Martirologij: U Rietiju blaženi Toma Bellaci, iz Firenze, redovnik Reda manje braće franjevaca. Bio je običan brat laik koji je, otišavši u Svetu zemlju i Etiopiju, bio utamničen i pretrpio je mnoga mučenja za Krista od strane nevjernika. Vrativši se u domovinu gdje je obnovio nekoliko samostana umro je na putu za Rim gdje je kanio zamoliti tadašnjeg Papu da mu dopusti ponovno se vratiti na Istok da radi za obraćenje nevjernika.