K R I S T K R A L J

Ovo je posthumni Merčev članak. Objavljen je tek 1943.god. u časopisu za žensku katoličku mladež “Za Vjeru i Dom”. U uvodu članka uredništvo objašnjava kako je nastao taj članak koji je bio namijenjen ženskoj grani katoličke organizacije u okviru Katoličke Akcije. Pod tim naslovom pronašle smo jedan Merčev članak. Papir je već odavno požutio, ali oštro urezana slova jednako su svježa. Izgleda, da je to koncept, jer ima dosta ispravljenih riječi i rečenica neznamo koje je godine pisan, ali biti će neposredno iza misijske izložbe u Rimu god.1925. Možda je već negdje i odštampan, makar nam se čini, da je koncept. Ali mi ga radi sadržaja predajemo našim najmlađim pokolenjima, jer je za mlađi djevojački svijet i pisan.

(Slijedi  članak Ivana Merza. – op. ur.)

Kada smo se ove godine šetali Misijskom izložbom u Rimu, imali smo prilike pregledati jednu dvoranu koja je bila dugačka više stotina metara. S jedne i sa druge strane visjele su ogromne zemljopisne karte, statistike, izvještaji raznih redova. U prvi mah se čovjeku činilo, da je došao u jedno ratno ministarstvo, u kojemu se stvaraju nacrti za osvajanje svijeta. Za osvajanje! A gdje su puške i topovi? Gdje je ubojito oružje? Tko je vojskovođa toj velikoj vojsci, koja će osvojiti svijet?

Jamačno je pri tome svaki hodočasnik osjetio u Misijskoj izložbi, da je Krist Kralj i da je Krist Bog. Jer koji čovjek na svijetu ima toliku kraljevinu? Koja kraljevina traje tolike tisuće godina? U Rimu osjećate, da je Crkva djelo Božje, da je Krist Bog.

I upravo prošla Jubilejska godina, koja je u Rim primamila mnoge stotine tisuća katolika, raznih naroda i rasa učvrstila je u svima svijest o Kristovom Kraljevstvu na zemlji. Nije čudo, da je Sveti Otac Papa Pio XI. upravo na izmaku Jubilarne godine upravio svim katolicima svijeta okružnicu, u kojoj govori o značenju Kristova Kraljevstva naređujući da se uspostavi jedna nova svetkovina – posvećena Kristu Kralju. Ta se slavi zadnju nedjelju prije Svih Svetih. Ova je svetkovina od osobite važnosti upravo za naša udruženja. Mogli bismo reći da je ta svetkovina najbolji izražaj onoga za čim teži Katolička Akcija.

A kako to?

Mi u našim udruženjima hoćemo odgajati članice za Katolički socijalni Apostolat, to jest svaka naša članica mora znati kako će Krist postati Kraljem naših duša, naših obitelji i cijelog ljudskog duštva.

Krist Kralj U NAŠIM DUŠAMA. Kako to postizavamo? Da proučavamo katoličke istine i da živimo po njima, obavljamo dnevno razmatranje, poglavito na temelju svete Liturgije. IŠŠŠčekujemo Krista Kralja u Adventu, promatramo njegovu poniznost u Jaslicama, činimo s njim pokoru u Korizmi, radujemo se s njim o Uskrsu. Ako budemo o Njemu dnevno razmatrale, naša će duša postati slična Njegovoj. Bit ćemo čedne u nošnji, u zabavi, ne ćemo mi živjeti, već će Krist živjeti u nama.

Krist mora postati KRALJEM OBITELJI.

Obitelj je prva stanica ljudskog društva. Ona ima zadaću da su u njoj rađaju i odgajaju djeca, koja će Krista priznati svojim Kraljem; Krist je već po sebi sveti bračni ugovor uzvisio na Sakramenat. Ta Krist je Kralj u obitelji, kada je brak svet, jedinstven i nerazrješiv. Naša udruženja odgajaju apostole svetog, jedinstvenog, nerazrješivog sakramentalnog braka. Bez takvog braka narodi neminovno jure u propast.

KRIST KRALJ DRUŠTVA. Nije dosta da mi Krista priznajemo Kraljem u privatnom i obiteljskom životu. Krist mora postati Kraljem i cijelog javnog života. On je Bog i Gospodar svega. Mi smo članice vojujuće Crkve – Ecclesiae militantis – svaka je kršćanka vojnik, a poglavito ona koja ratuje pod zastavom katoličkih udruženja. Zato je naša dužnost da posvuda postanemo apostolkama Kristova Kraljevstva naglašujući, da katolkinja ne može biti članicom onih udruženja, gdje se Krist ne priznaje Kraljem. A što se tiče države, u kojoj moramo svi biti, jer je to nužno društvo, naše nastojanje mora biti da sustavnim odgajanjem naroda težimo za onim idealom, što su nam ga Pape zacrtali.

I evo, Sveti Otac Papa svojom okružnicom, koja počinje riječima QUAS PRIMAS obvezao nas je da odsele još junačkije poradimo za Kraljevstvo Kristovo, u dušama pojedinca, u obiteljima, u državi i u ljudskome društvu. “Razgledao sam u noćnom viđenju i evo u oblacima noći kao Sin čovječji… I dade mu moć i čast i Kraljevstvo i svi će puci i plemena i jezici Njemu služiti. Moć njegova, moć vječna, koja se ne će skršiti i kraljevstvo Njegovo neće nestati” (Dan.7,13,14). 

Za Vjeru i Dom, br. 8-9,1943,str.3