Ivan Merz nam nije ostavio teoriju molitve nego svoju molitvenu praksu i primjer. U ovome poglavlju sakupili smo njegove kratke molitve koje je zapisao uglavnom u svome dnevniku u raznim prigodama, kao student, ili kao vojnik na bojištu ili već kao zreo čovjek. Molitve su izašle iz dubine srca, iskreno, uvjetovane životnim okolnostima u kojima se Ivan tada nalazio. Napose kroz ove njegove molitvene uzdahe možemo još bolje upoznati njegovu dušu potpuno odanu Bogu. Gledajući unatrag i promatrajući Merzov svetački lik možemo ustvrditi da je sve dolje navedene molitve Bog Ivanu postupno uslišao.
Bože, oprosti mi što sam Te ostavio. Daj mi opet snage da Te svagdje i u svemu upoznam, da Te svagdje osjećam.
Bože, plamenom svoga milosrđa spali parazite grijeha u mojoj duši pa da dobar i svet stupim u Te.
Bože, Tješitelju, dođi i moju prirodu prožmi atomima vječnosti.
Majko moja dobra, Najveća, molim Te, napuni moju dušu lijepim osjećajima i plemenitim mislima, uvijek mi označi pravi put, pa makar mi i bilo teško slijediti ga.
Moja molitva sada ide Neoskvrnjenoj: neka me u ovom gradu Beču prati na svakom koraku. Svaki moj hod i korak neka bude usmjeren lijepom.
Majko vječna, Ti koja si utjelovljenje poezije, svega lijepog i vječnog, daj da i dalje mogu primati darove ljepote!
Bože pomozi, daj mi milost da postanem bezuvjetni gospodar tijela. Bolje je umrijeti, negoli biti mekušac, igra strasti.
O, Bože, da sam već kod Tebe! Najbolje bi bilo da plamenom svoga milosrđa sažgeš parazite grijeha, koji su se usukali u moju dušu, pa da dobar i svet stupim u Te.
Bože, daj mi urnebesnu snagu da sve svoje strasti skupim u šaku, da ih zahvatim desnicom rukom i topovskom snagom hitnem o stijenu, da se kao staklo razbiju i razlete na sve strane.
Bože, Bože, kada ću to moći, kada ću zemljom stupati pročišćen! Pomozi mi, Bože, jer je bolje ne-živjeti, nego tako živjeti.
Bože, molim Te za milost da sažgeš moju lijenost i sjetilnost! Podaj mojemu duhu nadmoć nad želucem koji me hoće pokoriti. Posveti mi tijelo i dušu!
O moj Bože, daj mi snagu da Te žarko ljubim, da tako snažno u Te vjerujem, da se bez ikakva promišljanja i straha, nevin kao dijete, kojemu nitko nije pričao o strahu, prošećem kroz mjesta, koja prijete smrću.
Bože moj, prosvijetli me da ubrzo dođem do čvrste odluke. Svagdje neka se vrši volja Tvoja, jer smo ovdje samo putnici, a u našoj se pravoj domovini neće mnogo pitati da li sam bio profesor ili zidar. Ali nešto biti valja!
Molim Te, Isuse, mogućnost da razmišljam o vječnim istinama i da se s Tobom, mojim Bogom, dnevno ujedinjujem.
Bože, uzmi me i ne dopusti da svoje oko kada na stranu bacim i da požalim svoj izbor. Daj da kalež trpljenja primim i da zazovem na ovoj zemlji Tvoje ime, da Te nakon toga mogu licem u lice gledati!