Dr. Ivan Merz – Svetoduški apostol
Stanje, kad su svetoduški redovnici, oci Franjevci konventualci, zaslugom vrlo revnog i svetog župnika Sv. Blaža, Vladimira Kerdića, doselili onda još na goli brijeg Sv. Duha, datira iz vremena, kada još cijela zapadna periferija Zagreba, nije imala nijedne crkve/Sv. Blaž – Stenjevac – Vrapče/ i vrlo je slabo bila naseljena, a ja sam, kao drugi kapelan Sv. Blaža morao pješice providirati vjernike sve do u donjoj i u gornjoj Kustošiji, te od Jaruna na Savi do najzadnje kuće na Sv. Duhu, i dok je još Ilicom vozio konjski tramvaj do Mandaličine ulice; sve je to područje onda još spadalo pod župu Sv. Blaža, koja je tada brojila oko 64 000 vjernika, pa se morala brinuti za sve vjerske potrebe pripadajućih duša. Bilo je to doba odmah iza prvog svjetskog rata, kada je Zagrebom, posebno na periferiji grada vladala životna nesigurnost; kada su još u okolišnim šumama sakrivale se raspršene dezertirane jedinice bivše vojske te ugrožavale živote, tada je ovom krajnom periferijom, tih godina prohodao jedan uzoran mladi čovjek – Dr. Ivan Merz, i počeo svoj apostolski rad, koji se kasnije proširio diljem cijele naše domovine, tako da ga možemo slobodno nazivati apostolom Hrvatske a posebno našeg Sv. Duha.
Godine 1922. na 4. X. na blagdan sv. Oca Franje, otvorili su oci Franjevci konventualci svoj samostan i počeli akciju oko sakupljanja djece i mladeži, kao i svih kategorija odraslih uz stogodišnju crkvu Sv. Duha: lani baš bila je i svečana proslava te 50ljetnice, toga događaja, koji naša štampa nije smatrala za potrebito bolje opisati osim s opetovanjem obilnog programa. Od tada skoro tjedno prolazio je ulicom Sv. Duha sve do u Mikulićeve i Kustošiju naš spomenuti apostol – Dr. Merz, da organizira i drži predavanja sakupljenoj omladini i starijima, koja se uskoro u vrlo lijepom broju već bila okupila u onda samostanskoj dvorani od 4 sobe, dok se nije kasnije sagradio jedan od prvih katoličkih domova u Zagrebu – Dom Sv. Franje, koji je nažalost danas namijenjen drugim svrhama. Od tada smo češće viđali među nama njega, koji je više djelovao među nama svojim svetačkim držanjem i vladanjem nego li svojim zanimljivim i proročkim predavanjima. Sjećamo se prvih njegovih predavanja o Katoličkoj Akciji, u koju treba da svi pristupimo, a za koju se tek tada dočulo, pa predavanja o papinskim enciklikama zadnjih Papa, i to onda kada smo jedva smjeli šaptati o Papi i njegovu imenu, o katoličkoj štampi koju treba čitati i nabavljati, o katoličkom pokretu velikog biskupa Mahnića, koji se tako jako bio razmahao među radničkom i učeničko-đačkom omladinom, pa među samom školskom djecom po apstinentskom – gimnastičkom društvu Mladih Junaka; preko kojih su pokrenuta Društva Katoličkih Muževa, Gospojinskih Društava, Katoličkih Žena i Trećega Reda Sv. Franje. Slijedile su zatim Marijine Kongregacije, kojima su pripala sva muška i ženska društva omladine, pa pjevački mješoviti crkveni zbor, koji još i danas tako lijepo uzveličava naše crkvene i župske svečanosti i konačno mala i velika limena glazba. Svu je tu akciju, uz mnoge druge, kao Dr. Makulina, mlađeg i starog Deželića, Grgeca, Dr. Horvata itd. a u prvom redu probudio mladenački i svetački duh i život Dra Ivana Merza i profesorice Marice Stanković. Na kraju, kad je tako bio već organiziran cijeli kraj sa 19 aktivnih društava, dana je samostanska župa pod imenom Sv. Antuna Padovanskog, jer su organizacije već bile zaključile graditi veliku crkvu pod tim imenom. I sve je u to stvorio odgoj i akcija koju je uglavnom vodio naš svetoduški apostol Dr. Ivan Merz.
Poznati su još danas 5 velikih “Katoličkih Dana”, koji su proslavljeni sa cijelim Zagrebom, pa posebni “Papini Dani” i drugi veliki skupovi omladine i vjernika. Svemu je tome bio centar Dr. Ivan Merz. Njegova se “Zlatna knjiga” učila i čitala po organizacijama kao katekizam, kojoj je bilo načelo “Žrtva, Euharistija, Apostolat” (ŽEA). Nije zato ni čudo, da je sva omladina bila u članstvu Marijinih Kongregacija, sa obvezatnom mjesečnom sv. Ispovijeđu i Pričešću, te redovitim tjednim crkvenim sastancima. A u nedjelje i stalne crkvene blagdane recitirala se uvijek zajednička liturgija iz Katoličkog Misala, koji je izdao Dr. Markulin sa Dr. Kniewaldom sveučilišnim profesorom, koje je izdanje Dr. Ivan Merz nazvao epohalnim hrvatskim katoličkim izdanjem. Sva pojedina katolička društva kroz školsku radnu godinu priređivala su veličanstvene priredbe na pozornici Doma Sv. Franje, svake nedjelje, tako, da je cijela okolina Sv. Duha svake nedjelje imala nauživati se divnih priredaba sa predstavama združenim sa glazbenim sviračkim i pjevačkim točkama. To je bio onda Sv. Duh, a stvorio ga takova njegov apostol – Dr. Ivan Merz, za kojega molimo, da nam Crkva postavi na naše oltare, o čemu se i vodi i nastavlja proces za proglašenje Blaženim, koji bi i današnjoj našoj hrvatskoj katoličkoj omladini mogao biti apostol i uzor.